ljubavne i druge-nomen no omen
subota, 22.12.2007.
Gospođi Adlešić
|
Cijenjena gospođo! Čujem jutros na radiju najavu za neki Vaš intervju u kojem se žalite da Vas svi napadaju zbog toga što koalirate sa HDZ-om. Sa aspekta jedne proste, najobičnije pučanke koja je nešto malo škole završila, nešto malo knjiga pročitala i usvojila neke moralne norme od svojih roditelja, na Vašu žalbu Vam moram odgovoriti ovako: To Vam je, draga gospođo zato što koalirate sa korumpiranom, nemoralnom, bestidnom bagrom lopovskom ( čast izuzecima kojih ima za na prste jedne ruke i kojima se ispričavam jer su u krajnjoj liniji naivni, možda kao i ja što sam). Oni su upropastili sve do čega su mogli doći samo zbog vlastite koristi. Imali su priliku u povijesti ostati zapamćeni kao oni koji su bili dijelom velikog čina stvaranja naše države a samo su uspjeli baciti mračnu sjenku na jedno veliko poglavlje. Obeščastili su državu, male ljude koji su krvarili za nju, uništili sve što su generacijama ti mali ljudi stvarali i sada još sve to što je naše velikodušno rasprodaju "po povlaštenim cijenama". I sada Vi sve to želite prihvatiti kao svoj kodeks. Vi ste izdali sve norme socijalnog liberalizma i pružili ruku u vreću sa tuđim novcima. Vrlo skoro ostati ćete politički usamljeni i marginalizirani i nitko neće imati sućuti za Vaše žalopojke. A još je najžalosnije po Vas što ta vreća nije puna nemjerljivog blaga nego ispuhana mješina koja još koju sekundu po inerciji stoji, prije nego što se totalno uruši. Na kraju, gospođo Adlešić, želim Vam miran san. |
- 09:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 19.12.2007.
|
A jesam dosadna znam ali šta sad mogu. Opet ja bila na koncertu i pukla. Skroz, naskroz i u totalu.............jer kad zapjeva bosanac, ne-tri bosanca pa te pukne nako, svašta nešto i puca te bogami dobra tri sata, onda fakat nema zime I moram konstatirati da Bregu komotno možemo proglasiti rodonačelnikom svih muzičkih pravaca koji se prostiru ovim krajevima: rok'n'rol, narodnjaci, folk-rok, simfo-rok, cajke, pankeri: sve on ima i sve je bilo taaaaako dobro i dobro je i sada...a da su nakon tri sata svirke decki samo opet krenuli otpočetka, opet bi svi ostali i bilo bi još bolje....aaaaaaaah čini mi se da je bilo bolje i od maksimirskog koncerta.....ne znam,možda zato što su sada očekivanja bila manja......A Alen Islamović je jednako sladak kao i prije ....hm, ne usudim se ni reći kada prije.Ko Zdravko Čolić- stalno isti......a morala bih mu šogora nazvati pa da nas upozna..... -:) A osim toga, ajmo maknuti nastranu umjetničke, sentimentalne i povijesne aspekte ovog koncerta....došao kraj, svi polako izlaze vani a meni se polako pred noge dokotrlja.......................200 kuna ( a nisam ni ulaznice platila, dobila ja ) u ' 'bote što me krenulo |
- 23:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
subota, 15.12.2007.
wow, mogu copy-paste...radi
|
Tjah....ko bi reko.........0:19, ja svoj post pišem u Wordu i copy-paste ću ga čim proradi blog.Ali sada moram pisati dok me još drži taj osjećaj.:) A zapravo mi već pomalo smeta što ne mogu pregledati što mi rade omiljeni moji pisci. Otkako je ribafish obznanio da njegov podmladak obožava parkić kroz koji ja svakodnevno prolazim, a zvone radikalni mi je zet po zemljačkoj liniji a ponekad se svojim postovima useli u moju glavu ( iš, nečastivi, van), ddadd mi uveseli dan svojim komentarima svakodnevice a euro omogući da svojim kolegama svaki dan predstavim novi vic, ovaj mi webić puno znači. I svi mi fale, a osim toga želim ovjekovječiti taj osjećaj......... Puf, dva sata hladnog piva i dva deca hladne pive i ja se raspekmezila. Izgleda da starim Ali kad meni dva sata prođu ko da sam dva puta pucnula prstima i nije mi zasmetala niti moja bubina kičma, znači da je bilo dobro. A kako i ne bi bilo dobro kad su prašili opako žestoko i dobro. Ovo je bio lijep božićni dar gradu od dečki iz Gajnica. I još nešto. Kako da ne bude dobar osjećaj kada sam dva sata gledala i slušala punu veliku dvoranu mladih dečki i cura i bila ponosna na njih, petkom uveče ima netko da ne sluša cajke. Možda, možda ipak u ovoj zemlji zasija sunce jednog dana. I sada dok pokušavam cedevitom preduprijediti sutrašnje moguće posljedice razmišljam o jednoj stvari koja mi se dešava. Svaki, svaki svaki put kad sam na nekom koncertu pratim bubnjare, promatram i slušam te dečke iz pozadine i sjećam se. Sjećam se jednog jedinog čovjeka u svome životu zbog koga bih se vratila u one dane ali sa ovom pameću. I duboko negdje srce zatitra od želje: da mi ga vidjeti. Možda je izgubio onu svoju prekrasnu plavu kosu, možda je opustio trbušinu a bubnjarske palice zamijenio daljincem u jednoj i pivskom flašom u drugoj ruci ali da ga sretnem pogledala bih ga u oči. Znam da se tamo negdje krije onaj dečko koji mi je bio ......život. I pitala bih ga o našoj provinciji i o alfi i vjerovatno bih plakala. Da mi ga je vidjeti. ...... |
- 07:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 11.12.2007.
|
Pokušavam definirati svoje vlastite kriterije po kojima ljude vrednujem. Moralnost, ljudskost, čestitost, časnost, poštenje, rad...... Vrlo često sam sklona reći da poštujem radnike, ljude koji vrijedno, marljivo i teško rade, fizički ili intelektualno, svejedno. A onda se suočim sa činjenicom da on možda teško radi ali da kod kuće zlostavlja djecu ili ženu Jednom prilikom, možda ima već i 10 godina od toga, srela sam se prvi puta nakon rata sa jednim svojim zemljakom. Morala sam se suočiti sa njegovim kriterijima: bila bih ja dobra žena, a pri tome nije mislio da bih bila dobra supruga, samo da idem u crkvu. Neki se od nas još uvijek sjećaju da je učiteljica bila neprikosnoveni autoritet. Gospodin ili gospođa doktor, odvjetnik, inžinjer....školovan, učen čovjek je bio vrijedan poštovanja običnog puka. Ali je to nosilo i obavezu, osoba se titulom se morala dolično ponašatI a i sama sam pisala ovdje i komentirala kod ZVONE o nekim od nositelja titula. I kada podvučem crtu moram konstatirati da ja, odrasla, zrela žena sa formiranim stavovima više nemam kompas. Zapravo, imam ali počesto pokazuje pogrešno i sreća ja pa sam samostalna a i sposobna suočiti se sa posljedicama pogrešne procjene. I ne mogu da se opet ne sjetim klinaca: njihovi kompasi se tek formiraju a ja ne vidim niti jedno jedino čvrsto uporište prema kojem bi oni mogli izgraditi svoja mjerila. |
- 19:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 06.12.2007.
Da li je svjetli dan ili mrkla noć- a biće kako god bog da
|
Religija je stvorena da čovjeku olakša život. Sve pojednostavi. Sve se svede na jedno: božija volja. Desi ti se nešto loše: božija volja, ne uspiješ u nečemu: nije bog dao, dijete ti umre zbog liječničkog nemara- bog dao, bog uzeo. Ispada da čovjek ništa ne može učiniti, da ništa i ne mora činiti, ni za šta nije odgovoran.Treba klečati, moliti se, klanjati, križati, već šta god i sve je kako treba. E, ja ne mogu biti samo pasivan promatrač: nisam nikada dobila ništa zašta se nisam sama pobrinula ili mi ljudi oko mene priskrbili. Dobro , kao i zlo. A ja trebam zahvaliti bogu zato što sam u nečemu uspjela. Mo'š misliti, ako sam uspjela to je zato što sam se krvavo naradila. Poginula sinoć bebica: kakav je to bog koji je to mogao dopustiti. Rojnica sve ove godine živio mirno, lagodno- kako je to bog mogao dopustiti. I sada, eto, čitam kako su djevojke ubile zbog "manjka boga". Zbog rokenrola. I ne mogu dopustiti da se dvjema mladim ženama na taj način oduzme moć zapažanja i razmišljanja. Iskreno, ne bih volila danas biti mlada.Šta mogu vidjeti, kakav me svijet čeka kad odrastem: kriminalci pucaju jedni na druge i ispade da su svi znali da će se to desiti a niko ništa nije poduzeo. A kako i bi kad šefovi i onih dobrih i onih loših skupa sjede na domijencima, hepeninzima i drugim mjestima gdje se mogu uslikavati. Narko-veletrgovci mrtvi hladni planiraju ubiti na stotine djece i zaraditi na tome i sud ih pusti. Skorojevići koji su juče po brdima ovce čuvali danas voze mrcine sa previše konjskih snaga i ubijaju ljude na cestama a zauzvrat dobijaju još jaču makinu, ne smiješ im čak ni ruke vezati jer se neko brine zbog njihovih ljudskih prava. Ako ćeš posao, lezi i raširi noge. Ako ćeš kod doktora: plati, ako ti treba ZK izvadak: sve se može dogovoriti, ako ćeš bebu, ne možeš raditi, ako nemaš djece nisi dovoljno vrijedna žena, ako nekome takneš novce, možeš zaglaviti na 20 godina, ako nekome djetetu uzmeš djetinjstvo i život zlostavljanjem dobiješ manje nego što traje školovanje za neki zanat. I tko su današnji heroji, uzori za mlade: nepismene pjevačice i glumice, polupismene neradnice koje žive od sponzora, polupismeni igrači koji za tih par sati igranja dobijaju više nego ijedan radnik u ovoj zemlji za 40 godina rintanja. A curice su umrle zbog rokenrola. Zbog Johnnyja Štulića koji je čeznuo o fantomu slobode, o balkanu i o fenderu Danas u tramvaju grupa djece, mislim da ih je moglo biti 15, pretpostavljam 12-13 godina života,na sav glas i uglas zavijaju na stihove neke cajke. Evo sada dajem sve svoje imanje, obje ruke i noge da ne znaju 5 stihova Tadijinih niti Vesne Parun. Iz tramvaja su poiskakali preko zaštitne ograde ravno na prometnicu, nisu gledali kakav je promet, voze li auti, koja je boja na semaforu....a na kamion koji im se našao na putu psovali su više nego onaj poslovični šofer. Jedina dobra vijest koju sam čula ovih dana je da su Sokoli konačno pripucali na bagru ( a još je veselije što bi ta bagra- sudeći po prezimenima, mogli biti moji zemljaci), ali sada čekam međunarodnu zajednicu da zaprijeti kako se u demokrackim zemljama to ne radi, hoćemo li mi moći u EU ako branimo svoje. I kakve veze sve ovo ima, čitav bi post trebalo pobrisati ali neka stoji. Ljuta sam i pitam se samo šta običan čovjek uopće može učiniti nego uzeti sa sobom nekog najdražeg i skočiti. Sa crkvenog zvonika, jer je pravo tako. Jer ako je stvarno taj bog tip kojeg se pita...........a dopušta sve ovo...hm....samo ne znam, da li neko treba ugasiti svjetlo, ili ga upaliti???? |
- 20:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
KAO DA NISAM LIST ŠTO GA VJETAR NOSI
UNDIET START: 14.05.2007-63 KG CILJ: 27.07.2007-55 KG - INFO: VISINA 146 CM TJEDNE KONTROLE: u postovima: OK- mission komplited, malo više vremena i malo više muke ali uspjeh je tu :) Counter Stats family planning Counter DERVENTSKI VASER FOTO-ALBUM NEĆAK I NJEGOVA ROĐENDANSKA "HERAVA" TORTA, MAMA I MACE      KRK, AH KRK-JESENOVANJE(NE MOŽE BITI LJETOVANJE POLOVICOM RUJNA)     
ISTINITE PRICE: DIO I- SEX, GUBLJENJE NEVINOSTI Moj aktivni sexualni zivot je poceo rano: vec u prvom razredu srednje skole. Nas nekoliko cura, kceri iz dobrih obitelji, uzorne pionirke i omladinke, na zajednickom sastanku smo dogovorile da cemo pristupiti akciji gubljenja nevinosti. To se moralo desiti u toku prvog polugodista i uz prisustvo svjedoka. nekima od njih to i nije bio veci problem jer su vec bile u stalnim vezama, trebalo je samo udesiti situaciju da mi ostale mozemo svjedociti tome, ali nama ostalima je bilo malo teze: prvo smo morale naci odgovarajuce tipove. Nakon izvjesnog vremena trazenja, ja sam nasla covjeka koji ce to obaviti, i tako se i desilo. Poslije nekoliko zajednickih izlazaka, dogovorila sam se s njim da dodje po mene pred skolu. Odvela sam ga u setnju po prirodi, na relaciju koju sam dogovorila sa prijateljicama. Kad smo dosli na ugovoreno mjesto, iza nekog grmlja u kome je bilo mjesta za promatrace, osjetila sam strasan umor i pozeljela sjesti. decko je bio veom aljubazan, skinuo svoju jaknu i slozioje na zemlju a dok sam sjedala, mene je naglo uhvatio grc u listu noge. Naravno da mi je morao pomoci i izmasirati bolno mjesto. Vjestinom pokupljenom iz ljubavnih roto-romana (ko kaze da je to bezvrijedna literatura) navela sam mladog gospodina da djeluje u zeljenom smjeru. U jednom momentu, ja sam sa hlacama i donjim rubljem spustenim do gleznjeva lezala pod njim i prtljala oko opasaca njegovih hlaca. Nakon krace borbe, on je nasao svoje mjesto u porirodnom okolisu zenskog tijela. Naravno, u jednom momentu je osjetio lagani otpor, a ja izvjesnu bol zbog koje sam zastenjala. On je zastao a ja sam ga vratila na pravi put. Moram priznati da mi je, za prvi put i za te okolnosti bilo vrlo dobro, dapace.....Bilo mi je prvi put, bio je prvi muskarac u mom sexualnom zivotu a nisam mu znala ni pravo ime, ali, nije ni bilo vazno..... najvaznije je bilo da sam ja od svojih prijateljica dobila pismeni certifikat o izgubljenoj nevinosti.....Vrlo brzo nakon toga ja sam s njim prekinula a da mu nikada nisam razjasnila da li sam bila nevina ili nisam......  SEX IZ INATA Bila sam u kaficu sa svojim drustvom. Grupa cura je slavila slobodu. Navodno sam ja bila ta koja se oslobodila, izasla iz jedne veze za koju bih dala sve na svijetu dala da se mogla pretvoriti u "Pravu, ozbiljnu vezu". Ali nije.... Sjedile smo i pile, slavile, a onda se pojavio ON. Predmet svih mojih misli, snova, zudnji. Ali, morala sam pokazati da sam ja sada SLOBODNA. Okrenula sam se nekom tipu koji je sjedio za sankom, progovorili par rijeci, popili pice zajedno i dogovorili se da cemo se poslije fajrunta naci na omiljenom mjestu sastanka za sve one koji zele malo "obogatiti" vece, zaciniti ga za kraj. Dosao je fajrunt, ceh se platio, svi se razisli na svoju stranu a ja se otisla naci sa svojim partnerom za nastavak veceri. Nasla se na dogovorenom mjestu, prisla tipu, uhvatila ga pod ruku i povela prema klupi iza nekog grmlja u obliznjem parku. Ucinilo mi se da malo oklijeva i da je zbunjen ali nisam obracala paznju a i taj trenutak je brzo prosao.Sjeli smo na klupu koja je, na srecu ili nesrecu bila slobodna, progovorili iz stosa par rijeci a onda se primili posla. nakon sto smo odradili sto se dal oodraditi na klupi u parku u centru grada, malo sam upristojila odjecu i frizuru i posla kuci. Na putu kuci sam prosla pored jednog nocnog kluba a nakon sto sam odmakla nekoliko metara prisao mi je muskarac, uhvatio me za ruku i rekao otprilike ovako nesto:" Nisam ocekivao da si i ti tako dvolicna. Fino smo se dogovorili da cemo se naci, ja te cekam i cekam a tebe nema......."  ZIMSKI SEX To je bio jedan od najhladnijih dana u godini a ja sam radila na pijaci. Zimogrozna, kakva već jesam, dobro sam se obukla. Na sebi sam imala barem jedno 5 slojeva robe. U biti, to je izgledalo ovako: 1. klasika: donje rublje 2. body dugi rukava ( onaj komad robe iz jednog dijela koji se kopča "dole") 3. majica sa roll-kragnom 4. džemper 5. hulahopke 6. strample dugačke koje su mi došle gotovo pod vrat 7. gornji i donji dio trenirke 8. skijaški skafander 9. zimska jakna 10. kapa, šal i rukavice 11.buce i tako obučenu, na kraju radnog dana dočeka mene moj dragi da me autom odvede kući , i naravno, da dobije nagradu za to.... Kako smo prije prvo popili kavu u kafiću na samoj tržnici sa mojim radnim kolegama, kad smo mi sjeli u auto već se počeo spuštati mrak. U jednom momentu, moj dragi skrene sa poznatog puta i parkira na mračnijem dijelu jednog praznog parkirališta i počne me ljubiti. Naravno, ja sam mu odgovarala. Onda je on počeo milovati me i pokušavao doći do mog tijela ispod svih tih slojeva robe. Jaknu sam sama skinula čim sam sjela u auto.Skafander je on nekako spustio sa mojih ramena i svukao mi ga do struka. Gornji dio trenirke je skinuo isto bez većih problema i rukom ušao u donji dio i naleti na štrample koje sam navukla skroz gore. Nekako je on podigao džemper, na jedvite jade spustio štrample, povukao majicu i naletio na body. Zabto vrijeme sam ja imala slobodan pristup pod njegovu uredsku odjeću i maximalno koristila situaciju pa je on bio dobro uspaljen. Bio je jako uzbuđen i još jače frustriran što ne može lakše doći do nagrade. Kada je otkrio da na sebi imam još body a prednji dio auta je bio već skroz zapetljan, skupa sa nama u moju robu, odmakao se od mene, ljutito odmahnuo rukom i gotovo zarežao: zar nisi mogla nešto robe ostaviti kod kuće??? Od tada me je čak i u ljetnom periodu s posla vozio ravno kući....... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||