PRVI STIHOVI
Pjesme koje nosim u duši



Mehmedalija Mak Dizdar:
MODRA RIJEKA

Niko ne zna gdje je ona

Malo znano al je znano

Iza gore iza dola

Iza sedam iza osam

I jos huđe i još luđe

preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drače

preko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje

iza devet iza deset

i još dublje i još jače

iza šutnje iza tmače

gdje pijetlovi ne pjevaju

gdje se ne zna za glas roga

I još buđe i još luđe

Iza uma

iza boga

ima jedna modra rijeka

široka je duboka je

sto godina široka je

tisuć ljeta duboka jest

o duljini i ne sanjaj

tma i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka

valja nama preko rijeke

Pablo Neruda:
NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI


Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.


To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
No mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
A ovo posljednji stihovi koje za nju pišem.

Vesna Parun:
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!




MOJI
XXX

Osjećam
Večeras tako podatna i meka sam
ko glina što čeka vješte ruke vajara
a muk i hladnoća ispunjavaju sobu i mene svu
i jedino žar cigarete i ulična svjetiljka
razbijaju tamu što me pokriva
i u koju tonem
neupotrijebljena.
Znam
Večeras tak očajno željna sam
kao rahla zemlja s proljeća što čeka svog orača
a samoća jedino prožima me svu
I tmina sva u meni što se širi
voljna ploda je i topla je
a jalova
napuštena.
Šutim
A krik neba kroz utrobu moju odjekuje
Ko plač djeteta što toplinu žene još nosi
grč očaja i čežnje teške mozak mi koči
a krv što noćas vrije ublažit se mora
i želja i podatnost ona u meni što je žena
jeca odjekom u tami
neiskorištena



XXX

Noć punog mjeseca
Misli u jatima prolijeću
Halucinacija
Ili san
Ili je to isto
Postelja za dvoje
Ti si tu
I ja
Govoriš neke nerazumljive riječi
Ljubiš me u rame
Padam u ponor besvijesti
Padam i budim se
Ledeno ništa pored mene
Sjenke punog mjeseca
I soba puna utvara
San ili halucinacija ili stvarnost
Gubim se u tvom pogledu
Zagrljaj me svu skriva
Tvoje ruke vajaju jednu ženu
Rastem do najviše zvijezde
Vraćam se iz ponora sna
Oko mene je tama
Pustoš
Puni mjesec je s one strane neba
Nema sjenki
Ni halucinacija
Ni sna
Ti zapravo i ne postojiš
Ili si otišao s punim mjesecom tamo
U daljine
Do slijedećeg punog mjeseca
U prozoru moje sobe


OPORUKA

Da mogu birati
Vrijeme, mjesto i način svoje smrti
Biram smrt u tvome naručju
Od sreće
U noći poput ove
I biću najsretnija duša
Koja je ikada stala pred čuvara
nebeskih vrata



VJENČANJE

Pod svodovima nebeske katedrale
Noćas prisežem na vjernost pred zvijezdama
Obećavam
Moja duša pripada samo tebi
Moj razum pozna samo tebe
Moje tijelo ne zna za drugo do tvoga
Neka mi noćno nebo bude svjedokom
Tvoja sam žena do kraja vremena


SMISAO

Kada kažem preživjeću
Mislim na oklop u grudima
I na kužne rane
Koje štite od svijeta


MAŠKARADA

Zamagljen pogled i drhtave ruke
Prsa mi razdire kašalj
Jedna od mnogih kriza sredovječnosti
Liječenje alkoholom i nikotinom
Titravi ekran kompjutera
Pokušaj zaustavljanja vremena
Julija i Lolita
Djevojčica s provincijskih ulica
Čekaju da skinu masku




MY WAY

Ravno do dna
slobodnim padom
Kroz beskraj
Vakuum



KRAJ

Minuta kao život
dvije rečenice i kraj
Duša umrla
Tijelo preslabo
Ne plače se za onim što nikada nije ni postojalo


ILUZIJA

Život umotan u tamnoplavi baršuni bijeli saten.
Tijelo uzdrhtalo pod zvijezdama0
Ubrzan dah i drhtavo srce
Zamišljam oči neznane boje
Usne bez okusa i lice bez obličja
Ruke mi se tresu i prsti su drveni
Električni impulsi
Deklaracija o ljubavi
Jecaj bez glasa nosi iluziju
Samoća zimske noći vara razum









ŽIVOT

Podignem slušalicu i čujem glas
Budi dobra i učini mi ovo
ili ono
Dignem pogled i pred sobom vidim lik
Moraš učiniti
ili
tvoja je obaveza
Ili
dužna si zbog svega što se čini za tebe
Kada progovorim
čujem tuđi glas
Ti nemaš što govoriti
Ti nisi tu da pričaš
Nemaš šta ni misliti
Tvoja glava
Tebi ne pripadaju
Ovo nije vojska
Ovo nije drill
ovo je život
A tvoj život
nije tvoj
Ženo


OŽIVLJAVANJE

Kad si me povrijedio, prevario i odlučio otići
spremila sam srce u suhu, hladnu i mračnu prostoriju.
Dva puta sam okrenula ključ i predala ga u tvoje ruke.
Ne želim te nikada više vidjeti
niti čuti za tebe
ali, molim te,
vrati mi ključ od srca.
Netko je došao i svojom toplom dušom
želi vratiti život uvenulom cvijetu


NASTAVAK

Pećina u kojoj smo zatočeni
Ozlijeđeni
prividno ravnodušni
Izolirani
i opsjednuti dilemom
jesu li sretni oni
što su ostali na drugoj strani






OČAJ

Snivam o snovima koje smo sanjali
U snenim praskozorjima
Kada nam sam nije htio na oči


SAMOĆA

Slušam te
a ne čujem tvoj glas.
Gledam u tvoje oči
a ne vidim odraz zvijezda.
Dodirujem tvoje tijelo
a ne osjetim tvoje bilo.
Osjetim hladnoću oko tijela
A pored mene u krevetu je ništavilo


PRAZNINA

Bez spavaćice i bez kaputa
Bez krova i bez kreveta
Bez titule i bez snova
Bez smisla i imena
Bez tijela
Bez tebe


VARALICA

Smij se,
Smije se jače.
Gledaju te poltroni, licemjeri i mediokriteti.
Zavide ti na tvom iskrenom pogledu,
širokom osmijehu,
nevinom izgledu.
Čekaju tvoj pogrešan korak a ne nadaju se.
Smij se
Samo ti znaš istinu


NO TITLE

Preskačeš preko svoje sjene
Spotičeš se
Padaš
ja sam čovjek bez sjene
Zavidiš mome ispraznom životu

SAN

Dok mi tijelo drhti
Zagrijava ga toplina
Nečija ruka poništava razum
Tijelo se grči
Ne budim se


BEZUMLJE


Jezik
Jezik i ruka
Jezik i ruka i vatra
Nema uma
Još jedna žrtva besmislene igre




NOĆAS

Ležim u mraku, tiho
Uz laganu glazbu.
Ne vidim te i ne čujem
Samo moje tijelo osjeti.
Prilaziš mi, otvaram se prema tebi
Primam sunčevu svjetlost
Na oltaru strasti


UKRATKO

Do smrti i nazad
laž bez kraja
istina na početku


POSLIJE

Riječi neizgovorene na rastanku
Nepostavljena pitanja narastaju do sumnje
Nagrizaju snove o sreći
Nedostignuta budućnost vene u pustoši
Beskrajna osamljena noć






NALIČJE


Još jedan prekrasan dan.
Proljeće stiže.
Otvori oči i pogledaj oko sebe.
Sunčeva svjetlost boli.
Srce zakrpaj koncem krvave boje.
Dušu okreni na svjetliju stranu.
Dijelove koji otpadnu
Umotaj dobro u zaštitnu foliju i zakopaj duboko u smeće.
Pronađi masku sa širokim osmjehom
i toplim pogledom.
Naštimaj smijeh na glasno i veselo
priključi se živima u još jednom lijepom danu.
Zatvori lijes za sobom
da se smrad boli ne raširi.
Priključi se životu punom ljepote.


STRAH

Vidjela sam dugu i poželjela protrčati ispod nje.
Uplašila me pomisao da ću te tako prepustiti drugoj ženi.
Oblak je skrio sunce.
Moj strah je izbrisao dugu.


SUDBINA

Umrijeću u jednoj od onih noći
kada si daleko od mene.
Vakuum isisava dušu
i do jutra ostaje samo prazna školjka
iz koje je biser ukraden.
Sokovi i slast ženskog tijela presahnjuju
boreći se sa neutaženom glađu za tvojim tijelom.
Ostaje samo okus žuči i pelina u ustima.
Umrijeću u jednoj od onih noći
kada si s njom


XXX

Ljubiš cvijet
Crven i ružičast
jezikom lagano dodiruješ dubine
ispijaš slatki sok
latice se šire prema tebi
ekstaza ljubavi pčele i cvijeta


NASTANAK

Gorim
Vatra iznutra sagorijeva
Tijelo mi nestaje u dimu
Hrpica pepela čeka da uzmeš moju vlagu
I svojim rukama umijesiš glineni kip
Stvaraš ponovo tijelo ljubavi


POČETAK

Duša mi je otišla ravno u pakao
Kada sam se utopila u zelenilu pogleda.
Ruke se tresu
tijelo posustaje
um se muti
pogled tamni od strasti.
Sile mraka odnesoše mi srce


NE

Ne ostavljaj me noćas
Dok me tijelo boli
Duša plače bez riječi
Trebam tvoje nježnosti
Slatka tepanja
Snove s tobom
Slušam noćnu glazbu
Ne želim biti sama


POZIV

Tvoje tijelo je daleko od moga
Javi se
Cigareta u pepeljari izgara
Dim izvodi piruete u zraku
Tvoj lik živi u mojim mislima
Srce mi drhti
Javi se
Ne podnosim daljinu što nas dijeli
Ne podnosim vrijeme koje odlazi
Ne podnosim osamljeničke noći
Ne podnosim svoj prazan krevet
Javi se



TLAPNJA

Mogla bih pobjeći!
Uzeti svoj napukli život i sakriti se
kao svaka uplašena životinja
prije nego što se raspadnem u neprepoznatljive komade.
Mogu ostati!
Sačekati da netko te krhotine koje su se zvale- ja
razbaca svuda po svijetu
i da ostanu samo krv, suze i bol.
Mogu se boriti!
Dignuti glavu i boriti se za ono što smatram svojim
A onda
Poražena ali dignute glave
Nestati bez traga.
Mogla bih!!!!

ISTINA

Dan kad sam te dobila
Bio je i dan kad sam te počela gubiti.
Sve želje, htijenja i dijela
Sve to nije dovoljno da poništi životne činjenice
Za ljubav koja se sastoji od ukradenih trenutaka
Nema mjesta u stvarnom svijetu
Iluzija savršenstva nije stvarnija od duge.
Samo srce vidi stvarnost
u nečemu što ne postoji


XXX

Pusti me da patim
Jako sam dobra u tome
I ide mi od ruke
Svaki osmjeh s tobom
Zapečaćen je suzama
Pusti me da plačem
I ne govori da ne voliš ženske suze
Ni ja ne volim tvoje odlaske
A ti si tako dobar u tome







PENELOPE

Vjerne žene čekaju svoje putnike
umorne borce
ratnike- heroje.
Vjerne žene samuju dane svog života
dok heroji skupljaju suvenire
i spavaju na lovorikama.
Vjerne žene umiru
osluškujući počasne salve u daljini.
Nitko nikada nije znao za njihovo postojanje


LA FAMME

Evo mene, stigla sam.
Tu sam sada.
Žena- ratnik,
borac iz bitaka
Znojnih i krvavih,
heroj sa frontova bezimenih
i onih koji se pamte.
Prvoborac za pravu stvar
Odvažna, jaka i neustrašiva
veteranka iz borbe za sve ciljeve.
Stigla sam sada.
Evo me
tu sam
bespomoćna
pred strašnim sudom
osjećaja

RED

Mali, slabi, ozlijeđeni
Zatočeni
Sva bijeda svijeta
Mala
I ona neizreciva
Vama su duševna hrana
Poticaj.
Jutro koje započne sa prstom u nečijoj rani
Vama je razlog za ustajanje
Razlog za život
Svrha postojanja.
Smisao života svodi se na samo jedno
Povrijedi
Uplaši
Ponizi
Što više nesreće i tuge
I vaši su životi ispunjeniji.
Niti sile prirode
Niti strah od boga kojem se molite
Ne sprječavaju vas i ne zaustavljaju.
Zar da i ja budem vašom žrtvom

PISMO

Smeta li ti što je bio samnom?
Znaš li, uopće
Ili vjeruješ?
Da li ti dušu pritišću njegove laži
Ili živiš mirno, u neznanju
Ili ne mariš?
Da li bi te zabolilo da ti pričam
I ekstazi do koje me dovede
O nježnim i slatkim tepanjima
O visinama koje mi je pokazao?
Da li ti smetaju moji tragovi na njegovom tijelu?
Da li sam ti uopće važna?
Jer
Na koncu konaca
On se tebi vrati
Legne uz tebe
Miran i zadovoljan
I utone u san!!!!


EPILOG

Nose me stari stihovi
I ritmovi
Glazba izgubljene duše
Noćna lampa proždire tijelo
Krevet se trese u ritmu plamena
Ludilo oaze u pustinji
Tišina vodi ljubav sa mojim mislima
Vrhunac samoće se diže do sunčevog sjaja
Očne zjenice mi proždire bljesak tvoga imena
Tijelo odlazi
Gubi se


XXX

Zamišljam puteve kojim hodaš
i pratim tvoj trag.
Zamišljam miris tvoga tijela
i njušim zrak tražeći ga.
Kao mlada zvjerka odvojena od svog legla
Izgubljena sam bez tebe





ZA KRAJ

Odlazim!
Vrijedi li dolaziti?
Odlazim!
Treba li nam dug i tužan oproštaj?
Odlazim!
Da li se prekida film započet greškom?
Odlazim!
Da li je sreća otišla i prije nego je došla?
Odlazim!
Da li postoji spokoj za kojim čeznem?
Odlazim!
Želim da je ovo zadnji put!
Odlazim
Vratiću se kada odlazaka više ne bude!


ljubavne i druge-nomen no omen

utorak, 28.08.2007.

Mrzim izdaju......osjećaj napuštenosti i usamljenosti koji me prati kada mi se desi izdaja....i još kada to napravi osoba za koju nisam pojma imala ni da je sposobna za to.......danima sam već u šoku.Ne znam šta je mislio, valjda d sam maloumna blentača koja će stajati i blejati kao ovca šti je vode na klanje....ma samo neka sanja....a ja već znam kako ću mu vratitiizboriti ću se za ono što je on pokušao uzeti ali ću to prepustiti jednoj trećoj osobi. Meni bi to dobro došlo, ali ne tako dobro kao toj trećoj osobi a njemu ne dam....i još samo da se naučim već jednom da ne smijem nikome tako vjerovati....k vragu, po koji put to već kažem

- 08:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 25.08.2007.

Konacno.........
Nije bio veliki posao zivot pobacati u kutije i povaditi ga vani i sloziti na mjesto ali je bio problem stan dovesti u pristojno stanje.
Mozete me ubiti, rezati gdje sam najtanja upravo sada ali ove naše velike gospođe ne mogu shvatiti. Prije nekoliko mjeseci su prijašnji stanari izašli iz stana. Nas dvije smo unajmile stan nekoliko tjedana prije nego što smo i stvarno ušle u njega , gospođa gazdarica je lagano pokupila kaparu i sigurnosni polog a nije našla za potrebno ni WC šolju za starim stanarima počistiti a kamoli šta drugo. Morala sam prati prozore, tepihe, skidati paučinu i 2 cm debeo sloj prašine sa namještaja a za čišćenje kade i šolje i kuhinjskih elemanata sam potrošila 3 boce domestosa, sanitara i ajaxa sa baking soda efektom. Sa šporeta sam nožem rezala slojele zapečenih ostataka hrane čak i nakon što sam ga očistila onim sredstvom za tu svrhu.............PRESTRAŠNO..............došlo mi je da snimim sve to što sam morala raditi i fino da tražim da mi vrati moje novce jer joj sav taj posao nitko ne bi uradio za manje novce. Ne razumijem kako je nije sramota primiti nekoga u takav prljav stan i još tražiti novce unaprijed........bitno je da je ona našminkana i napirlitana i da se zove gospođom.....ne'š ti gospođe...........

- 09:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.08.2007.

Polako ali sigurno godišnji odmor odlazi u prošlost..........Zemlja mi se počinje ljuljati pod nogama ali ne zbog ljuljanja maloga "BIBE" nego zbog života koji me očekuje u narednih nekoliko mjeseci. A čitav cirkus počinje uprava sada, selidbom u naš novi privremeni dom......koliko privremeno će trajati ova faza....jedva sam dočekala da odem iz ove kuće u kojoj mi se tako malo lijepih stvari desilo i koja je za mene puna negativne energije koja me psihički iscrpljuje ali ja sam to što jesam i sada sam prestravljena zbog promjena....strah me je ukočio....mrzim promjene.... osim toga još i posao u kojem sam u jako lošoj fazi....Moj je tetak tako lijepo opisao osjećaj zbog kojeg volim biti na brodu, ljuljat se na pučini: osjećaj bijega i slobode......Znam ja da će biti dobro, sve će u konačnici biti super ali molim vas, dajte da me neko lupi po glavi , uspava i probudi dok neko drugi ne riješi ovu prijelaznu fazu. Osjećam da moram uvesti goleme promjene i u svoj posao jer nisam najzadovoljnija rezultatima a osim toga imam još dva ili tri kapitalna problema riješiti a zbog prirode stvari jedino ja to mogu odraditi...... I moram nastaviti sa dijetom........do 27.7. nisam postigla svoj cilj, zapela sam na 58 ali je dobra stvar da se nisam udebljala niti malo iako nisam imala uvjete za držanje režima prehrane....sada nastavljam uz neke nove mjere koje trebaju pomoći. A sada idem potrpati još jedan dio svog života u kutije od banana

- 06:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.08.2007.

A JEST BOL LIJEP
Ma ne , nisam se pretvorila u mazohistu nego sam bila na izletu na Braču.
Upravo sam se vratila sa ljetovanja.
Bila sam u Baškom Polju koje je na pola puta između Promajne i Baške Vode a to su mjesta gdje se nekada davno sve dešavalo.
Na tom dijelu mora sam bila prvi put nakon , po nekim računicama, 32 godine i otišla sam čisto iz sentimentalnih razloga. Interesantno, nakon svih tih godina i golemih promjena koje su se desile i tamo a i kod mene, neke stvari sam nekako podsvjesno prepoznala. Što bi se reklo, nešto me vuklo da skrenem baš u tu ulicu, stanem pred tu kuću :).
Pokušavala sm naći i djevojčicu koja se tih dana igrala na tim mjestima ali to je bilo puno teže.Mada, povremeno, činilo bi mi se da sam je sretala :)
Uglavnom, skoro pa robinzonski turizam. Nekako mi je promaklo da je hotel rangiran sa samo dvije zvjezdice a tek po dolasku tamo otkrila sam da su higijenski i drugi standardi zapeli u 70-im, kada je napravljen ali zapravo nije bilo ni bitno...imali smo kupaonicu sa tekućom vodom, čak svaka soba svoju i davali su nam da jedemo dva puta dnevno, pronašli smo svako svoj dijelić kamena, mora, sunca i borove hladovine i uživali. Biokovo se nadvilo kao stražar i čuvar od svih izvanjskih utjecaja ( mogli su se preko brda svi pobiti- pojma nemamo) a mi sami smo se borili protiv možebitne dosade.
I tu je došao na red i BOL. A jest lijep BOL........
Zapravo je sve počelo šetnjom po Promajni na kojoj nas je jedan Ante u dvije riječi ubijedio da njihovim brodom odemo na izlet. I tako smo upoznali "BIBE", lijepi mali brodić. Stvarno je dobar.....ali i dečki na njemu a posebno gazda......ajajajaj....Gazda, mornar, harmonikaš, šarmer, evo sad na google otkrih i sportaš a izgleda i pomalo prgavac............i zgodan......(Ajde Jaco smiri se, to je mlado, premlado). Ima još mornara na tom brodiću....netko koga sam proglasila možebitnim rođakom a definitivno je zemljak iz prekobrdskih krajeva i pokazao se kao jako dobar u jednoj malo nezgodnoj situaciji....bio je i neko ko mi je pomagao kad je meni kao trebala pomoć.....pri izlasku i ulasku s broda.... a taj mi je tako dobro izgledao u crvenoj pregači, dok je posluživao ribu i vino da sam ga već htjela ravno s broda voditi sebi kući. A onda me je bacio u duboke dubine dubokog očaja kad je skinuo pregaču i tada sam odustala od toga plana :)
Uglavnom, dva puta "BIBE". Prvi put smo krenuli u petak na Korčulu pa smo se pokvarili, mislim brod se pokvario baš kad smo stigli na rub Pelješca pa ga je slatki gazda malkice popravio i vratio nas kući. Usput smo svratili u Sućuraj na Hvaru i dok smo mi malo plivali oni su zamijenili tu pumpu. Počastili su nas vinom i ribom i svirali nam harmonike i pjevali i na kraju priče još i vratili novce zato što nismo vidjeli Korčulu. Čak i to je slatkiš odradio sa širokim osmijehom na licu. I zato smo se odlučili sljedeći tjedan opet popeti na "BIBE" i zaploviti put Jelse i Bola.Onda smo imali dosta jak jugo i većini naših Čeha nije bilo dobro ali sam se ja guštala. A rođak, slatkiš i ja smo konstatirali da je možda bolje da se treći put ne ukrcavam na brodić. A kada sam se ja pri kraju puta prosula po palubi pred dva tuceta Čeha i rođakom-zemljakom definitivno sam rekla: za ovu godinu dosta. Istinabog, to je bi četvrtak a ja se u subotu vraćam kući ali je svejedno trebalo biti dosta. Ali, nije bilo dosta.....
Na kraju svakog odmora imam običaj zadnju noć proslaviti "otići u Split i pojest bananu" ili skraćeno pojest banana split pa je tako bilo i ovaj petak.
I ja taman završavam s banan splitom, "BIBE" ulazi u luku, negdje u daljini zasijeva a ja pomislih: evo još samo da popijem vode i odem u WC pa odoh do broda, izmijeniti brojeve telefona sa crvenom pregačom i rođakom-zemljakom. Onda je još jednom sijevnula i zagrmucnulo.Ja sam otišla odraditi to što rekoh i i zatim sam krenula prema brodu........onda se nebo otvorilo- sijevalo na sve strane i tutnjalo , ledena kiša nas šibala nošena jugom....užas....Nije bila dobra ni pomisao otići na "BIBE" treći put taj tjedan :). Nisam otišla do njih taj treći put......
Ali, Bol je tako lijep da sam definitvno odlučila prvo sljedeće ljetovanje provesti tamo a onda je susret mene i "BIBE" neminovan- barem ću se ja zato pobrinuti.

- 11:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

KAO DA NISAM LIST ŠTO GA VJETAR NOSI

UNDIET
START: 14.05.2007-63 KG
CILJ: 27.07.2007-55 KG -
INFO: VISINA 146 CM
TJEDNE KONTROLE: u postovima: OK- mission komplited, malo više vremena i malo više muke ali uspjeh je tu
:)


Counter Stats
family planning
family planning Counter


DERVENTSKI VASER



FOTO-ALBUM
NEĆAK I NJEGOVA ROĐENDANSKA "HERAVA" TORTA, MAMA I MACE


KRK, AH KRK-JESENOVANJE(NE MOŽE BITI LJETOVANJE POLOVICOM RUJNA)




ISTINITE PRICE:
DIO I- SEX,


GUBLJENJE NEVINOSTI

Moj aktivni sexualni zivot je poceo rano: vec u prvom razredu srednje skole.
Nas nekoliko cura, kceri iz dobrih obitelji, uzorne pionirke i omladinke, na zajednickom sastanku smo dogovorile da cemo pristupiti akciji gubljenja nevinosti. To se moralo desiti u toku prvog polugodista i uz prisustvo svjedoka.
nekima od njih to i nije bio veci problem jer su vec bile u stalnim vezama, trebalo je samo udesiti situaciju da mi ostale mozemo svjedociti tome, ali nama ostalima je bilo malo teze: prvo smo morale naci odgovarajuce tipove.
Nakon izvjesnog vremena trazenja, ja sam nasla covjeka koji ce to obaviti, i tako se i desilo. Poslije nekoliko zajednickih izlazaka, dogovorila sam se s njim da dodje po mene pred skolu. Odvela sam ga u setnju po prirodi, na relaciju koju sam dogovorila sa prijateljicama.
Kad smo dosli na ugovoreno mjesto, iza nekog grmlja u kome je bilo mjesta za promatrace, osjetila sam strasan umor i pozeljela sjesti. decko je bio veom aljubazan, skinuo svoju jaknu i slozioje na zemlju a dok sam sjedala, mene je naglo uhvatio grc u listu noge. Naravno da mi je morao pomoci i izmasirati bolno mjesto. Vjestinom pokupljenom iz ljubavnih roto-romana (ko kaze da je to bezvrijedna literatura) navela sam mladog gospodina da djeluje u zeljenom smjeru. U jednom momentu, ja sam sa hlacama i donjim rubljem spustenim do gleznjeva lezala pod njim i prtljala oko opasaca njegovih hlaca. Nakon krace borbe, on je nasao svoje mjesto u porirodnom okolisu zenskog tijela. Naravno, u jednom momentu je osjetio lagani otpor, a ja izvjesnu bol zbog koje sam zastenjala. On je zastao a ja sam ga vratila na pravi put. Moram priznati da mi je, za prvi put i za te okolnosti bilo vrlo dobro, dapace.....Bilo mi je prvi put, bio je prvi muskarac u mom sexualnom zivotu a nisam mu znala ni pravo ime, ali, nije ni bilo vazno..... najvaznije je bilo da sam ja od svojih prijateljica dobila pismeni certifikat o izgubljenoj nevinosti.....Vrlo brzo nakon toga ja sam s njim prekinula a da mu nikada nisam razjasnila da li sam bila nevina ili nisam......




SEX IZ INATA
Bila sam u kaficu sa svojim drustvom. Grupa cura je slavila slobodu. Navodno sam ja bila ta koja se oslobodila, izasla iz jedne veze za koju bih dala sve na svijetu dala da se mogla pretvoriti u "Pravu, ozbiljnu vezu". Ali nije.... Sjedile smo i pile, slavile, a onda se pojavio ON. Predmet svih mojih misli, snova, zudnji. Ali, morala sam pokazati da sam ja sada SLOBODNA. Okrenula sam se nekom tipu koji je sjedio za sankom, progovorili par rijeci, popili pice zajedno i dogovorili se da cemo se poslije fajrunta naci na omiljenom mjestu sastanka za sve one koji zele malo "obogatiti" vece, zaciniti ga za kraj. Dosao je fajrunt, ceh se platio, svi se razisli na svoju stranu a ja se otisla naci sa svojim partnerom za nastavak veceri. Nasla se na dogovorenom mjestu, prisla tipu, uhvatila ga pod ruku i povela prema klupi iza nekog grmlja u obliznjem parku. Ucinilo mi se da malo oklijeva i da je zbunjen ali nisam obracala paznju a i taj trenutak je brzo prosao.Sjeli smo na klupu koja je, na srecu ili nesrecu bila slobodna, progovorili iz stosa par rijeci a onda se primili posla. nakon sto smo odradili sto se dal oodraditi na klupi u parku u centru grada, malo sam upristojila odjecu i frizuru i posla kuci. Na putu kuci sam prosla pored jednog nocnog kluba a nakon sto sam odmakla nekoliko metara prisao mi je muskarac, uhvatio me za ruku i rekao otprilike ovako nesto:" Nisam ocekivao da si i ti tako dvolicna. Fino smo se dogovorili da cemo se naci, ja te cekam i cekam a tebe nema......."





ZIMSKI SEX

To je bio jedan od najhladnijih dana u godini a ja sam radila na pijaci. Zimogrozna, kakva već jesam, dobro sam se obukla. Na sebi sam imala barem jedno 5 slojeva robe. U biti, to je izgledalo ovako:
1. klasika: donje rublje
2. body dugi rukava ( onaj komad robe iz jednog dijela koji se kopča "dole")
3. majica sa roll-kragnom
4. džemper
5. hulahopke
6. strample dugačke koje su mi došle gotovo pod vrat
7. gornji i donji dio trenirke
8. skijaški skafander
9. zimska jakna
10. kapa, šal i rukavice
11.buce

i tako obučenu, na kraju radnog dana dočeka mene moj dragi da me autom odvede kući , i naravno, da dobije nagradu za to....
Kako smo prije prvo popili kavu u kafiću na samoj tržnici sa mojim radnim kolegama, kad smo mi sjeli u auto već se počeo spuštati mrak. U jednom momentu, moj dragi skrene sa poznatog puta i parkira na mračnijem dijelu jednog praznog parkirališta i počne me ljubiti. Naravno, ja sam mu odgovarala. Onda je on počeo milovati me i pokušavao doći do mog tijela ispod svih tih slojeva robe.
Jaknu sam sama skinula čim sam sjela u auto.Skafander je on nekako spustio sa mojih ramena i svukao mi ga do struka. Gornji dio trenirke je skinuo isto bez većih problema i rukom ušao u donji dio i naleti na štrample koje sam navukla skroz gore. Nekako je on podigao džemper, na jedvite jade spustio štrample, povukao majicu i naletio na body. Zabto vrijeme sam ja imala slobodan pristup pod njegovu uredsku odjeću i maximalno koristila situaciju pa je on bio dobro uspaljen. Bio je jako uzbuđen i još jače frustriran što ne može lakše doći do nagrade. Kada je otkrio da na sebi imam još body a prednji dio auta je bio već skroz zapetljan, skupa sa nama u moju robu, odmakao se od mene, ljutito odmahnuo rukom i gotovo zarežao: zar nisi mogla nešto robe ostaviti kod kuće???
Od tada me je čak i u ljetnom periodu s posla vozio ravno kući.......