PRVI STIHOVI
Pjesme koje nosim u duši



Mehmedalija Mak Dizdar:
MODRA RIJEKA

Niko ne zna gdje je ona

Malo znano al je znano

Iza gore iza dola

Iza sedam iza osam

I jos huđe i još luđe

preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drače

preko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje

iza devet iza deset

i još dublje i još jače

iza šutnje iza tmače

gdje pijetlovi ne pjevaju

gdje se ne zna za glas roga

I još buđe i još luđe

Iza uma

iza boga

ima jedna modra rijeka

široka je duboka je

sto godina široka je

tisuć ljeta duboka jest

o duljini i ne sanjaj

tma i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka

valja nama preko rijeke

Pablo Neruda:
NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI


Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.


To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
No mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
A ovo posljednji stihovi koje za nju pišem.

Vesna Parun:
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!




MOJI
XXX

Osjećam
Večeras tako podatna i meka sam
ko glina što čeka vješte ruke vajara
a muk i hladnoća ispunjavaju sobu i mene svu
i jedino žar cigarete i ulična svjetiljka
razbijaju tamu što me pokriva
i u koju tonem
neupotrijebljena.
Znam
Večeras tak očajno željna sam
kao rahla zemlja s proljeća što čeka svog orača
a samoća jedino prožima me svu
I tmina sva u meni što se širi
voljna ploda je i topla je
a jalova
napuštena.
Šutim
A krik neba kroz utrobu moju odjekuje
Ko plač djeteta što toplinu žene još nosi
grč očaja i čežnje teške mozak mi koči
a krv što noćas vrije ublažit se mora
i želja i podatnost ona u meni što je žena
jeca odjekom u tami
neiskorištena



XXX

Noć punog mjeseca
Misli u jatima prolijeću
Halucinacija
Ili san
Ili je to isto
Postelja za dvoje
Ti si tu
I ja
Govoriš neke nerazumljive riječi
Ljubiš me u rame
Padam u ponor besvijesti
Padam i budim se
Ledeno ništa pored mene
Sjenke punog mjeseca
I soba puna utvara
San ili halucinacija ili stvarnost
Gubim se u tvom pogledu
Zagrljaj me svu skriva
Tvoje ruke vajaju jednu ženu
Rastem do najviše zvijezde
Vraćam se iz ponora sna
Oko mene je tama
Pustoš
Puni mjesec je s one strane neba
Nema sjenki
Ni halucinacija
Ni sna
Ti zapravo i ne postojiš
Ili si otišao s punim mjesecom tamo
U daljine
Do slijedećeg punog mjeseca
U prozoru moje sobe


OPORUKA

Da mogu birati
Vrijeme, mjesto i način svoje smrti
Biram smrt u tvome naručju
Od sreće
U noći poput ove
I biću najsretnija duša
Koja je ikada stala pred čuvara
nebeskih vrata



VJENČANJE

Pod svodovima nebeske katedrale
Noćas prisežem na vjernost pred zvijezdama
Obećavam
Moja duša pripada samo tebi
Moj razum pozna samo tebe
Moje tijelo ne zna za drugo do tvoga
Neka mi noćno nebo bude svjedokom
Tvoja sam žena do kraja vremena


SMISAO

Kada kažem preživjeću
Mislim na oklop u grudima
I na kužne rane
Koje štite od svijeta


MAŠKARADA

Zamagljen pogled i drhtave ruke
Prsa mi razdire kašalj
Jedna od mnogih kriza sredovječnosti
Liječenje alkoholom i nikotinom
Titravi ekran kompjutera
Pokušaj zaustavljanja vremena
Julija i Lolita
Djevojčica s provincijskih ulica
Čekaju da skinu masku




MY WAY

Ravno do dna
slobodnim padom
Kroz beskraj
Vakuum



KRAJ

Minuta kao život
dvije rečenice i kraj
Duša umrla
Tijelo preslabo
Ne plače se za onim što nikada nije ni postojalo


ILUZIJA

Život umotan u tamnoplavi baršuni bijeli saten.
Tijelo uzdrhtalo pod zvijezdama0
Ubrzan dah i drhtavo srce
Zamišljam oči neznane boje
Usne bez okusa i lice bez obličja
Ruke mi se tresu i prsti su drveni
Električni impulsi
Deklaracija o ljubavi
Jecaj bez glasa nosi iluziju
Samoća zimske noći vara razum









ŽIVOT

Podignem slušalicu i čujem glas
Budi dobra i učini mi ovo
ili ono
Dignem pogled i pred sobom vidim lik
Moraš učiniti
ili
tvoja je obaveza
Ili
dužna si zbog svega što se čini za tebe
Kada progovorim
čujem tuđi glas
Ti nemaš što govoriti
Ti nisi tu da pričaš
Nemaš šta ni misliti
Tvoja glava
Tebi ne pripadaju
Ovo nije vojska
Ovo nije drill
ovo je život
A tvoj život
nije tvoj
Ženo


OŽIVLJAVANJE

Kad si me povrijedio, prevario i odlučio otići
spremila sam srce u suhu, hladnu i mračnu prostoriju.
Dva puta sam okrenula ključ i predala ga u tvoje ruke.
Ne želim te nikada više vidjeti
niti čuti za tebe
ali, molim te,
vrati mi ključ od srca.
Netko je došao i svojom toplom dušom
želi vratiti život uvenulom cvijetu


NASTAVAK

Pećina u kojoj smo zatočeni
Ozlijeđeni
prividno ravnodušni
Izolirani
i opsjednuti dilemom
jesu li sretni oni
što su ostali na drugoj strani






OČAJ

Snivam o snovima koje smo sanjali
U snenim praskozorjima
Kada nam sam nije htio na oči


SAMOĆA

Slušam te
a ne čujem tvoj glas.
Gledam u tvoje oči
a ne vidim odraz zvijezda.
Dodirujem tvoje tijelo
a ne osjetim tvoje bilo.
Osjetim hladnoću oko tijela
A pored mene u krevetu je ništavilo


PRAZNINA

Bez spavaćice i bez kaputa
Bez krova i bez kreveta
Bez titule i bez snova
Bez smisla i imena
Bez tijela
Bez tebe


VARALICA

Smij se,
Smije se jače.
Gledaju te poltroni, licemjeri i mediokriteti.
Zavide ti na tvom iskrenom pogledu,
širokom osmijehu,
nevinom izgledu.
Čekaju tvoj pogrešan korak a ne nadaju se.
Smij se
Samo ti znaš istinu


NO TITLE

Preskačeš preko svoje sjene
Spotičeš se
Padaš
ja sam čovjek bez sjene
Zavidiš mome ispraznom životu

SAN

Dok mi tijelo drhti
Zagrijava ga toplina
Nečija ruka poništava razum
Tijelo se grči
Ne budim se


BEZUMLJE


Jezik
Jezik i ruka
Jezik i ruka i vatra
Nema uma
Još jedna žrtva besmislene igre




NOĆAS

Ležim u mraku, tiho
Uz laganu glazbu.
Ne vidim te i ne čujem
Samo moje tijelo osjeti.
Prilaziš mi, otvaram se prema tebi
Primam sunčevu svjetlost
Na oltaru strasti


UKRATKO

Do smrti i nazad
laž bez kraja
istina na početku


POSLIJE

Riječi neizgovorene na rastanku
Nepostavljena pitanja narastaju do sumnje
Nagrizaju snove o sreći
Nedostignuta budućnost vene u pustoši
Beskrajna osamljena noć






NALIČJE


Još jedan prekrasan dan.
Proljeće stiže.
Otvori oči i pogledaj oko sebe.
Sunčeva svjetlost boli.
Srce zakrpaj koncem krvave boje.
Dušu okreni na svjetliju stranu.
Dijelove koji otpadnu
Umotaj dobro u zaštitnu foliju i zakopaj duboko u smeće.
Pronađi masku sa širokim osmjehom
i toplim pogledom.
Naštimaj smijeh na glasno i veselo
priključi se živima u još jednom lijepom danu.
Zatvori lijes za sobom
da se smrad boli ne raširi.
Priključi se životu punom ljepote.


STRAH

Vidjela sam dugu i poželjela protrčati ispod nje.
Uplašila me pomisao da ću te tako prepustiti drugoj ženi.
Oblak je skrio sunce.
Moj strah je izbrisao dugu.


SUDBINA

Umrijeću u jednoj od onih noći
kada si daleko od mene.
Vakuum isisava dušu
i do jutra ostaje samo prazna školjka
iz koje je biser ukraden.
Sokovi i slast ženskog tijela presahnjuju
boreći se sa neutaženom glađu za tvojim tijelom.
Ostaje samo okus žuči i pelina u ustima.
Umrijeću u jednoj od onih noći
kada si s njom


XXX

Ljubiš cvijet
Crven i ružičast
jezikom lagano dodiruješ dubine
ispijaš slatki sok
latice se šire prema tebi
ekstaza ljubavi pčele i cvijeta


NASTANAK

Gorim
Vatra iznutra sagorijeva
Tijelo mi nestaje u dimu
Hrpica pepela čeka da uzmeš moju vlagu
I svojim rukama umijesiš glineni kip
Stvaraš ponovo tijelo ljubavi


POČETAK

Duša mi je otišla ravno u pakao
Kada sam se utopila u zelenilu pogleda.
Ruke se tresu
tijelo posustaje
um se muti
pogled tamni od strasti.
Sile mraka odnesoše mi srce


NE

Ne ostavljaj me noćas
Dok me tijelo boli
Duša plače bez riječi
Trebam tvoje nježnosti
Slatka tepanja
Snove s tobom
Slušam noćnu glazbu
Ne želim biti sama


POZIV

Tvoje tijelo je daleko od moga
Javi se
Cigareta u pepeljari izgara
Dim izvodi piruete u zraku
Tvoj lik živi u mojim mislima
Srce mi drhti
Javi se
Ne podnosim daljinu što nas dijeli
Ne podnosim vrijeme koje odlazi
Ne podnosim osamljeničke noći
Ne podnosim svoj prazan krevet
Javi se



TLAPNJA

Mogla bih pobjeći!
Uzeti svoj napukli život i sakriti se
kao svaka uplašena životinja
prije nego što se raspadnem u neprepoznatljive komade.
Mogu ostati!
Sačekati da netko te krhotine koje su se zvale- ja
razbaca svuda po svijetu
i da ostanu samo krv, suze i bol.
Mogu se boriti!
Dignuti glavu i boriti se za ono što smatram svojim
A onda
Poražena ali dignute glave
Nestati bez traga.
Mogla bih!!!!

ISTINA

Dan kad sam te dobila
Bio je i dan kad sam te počela gubiti.
Sve želje, htijenja i dijela
Sve to nije dovoljno da poništi životne činjenice
Za ljubav koja se sastoji od ukradenih trenutaka
Nema mjesta u stvarnom svijetu
Iluzija savršenstva nije stvarnija od duge.
Samo srce vidi stvarnost
u nečemu što ne postoji


XXX

Pusti me da patim
Jako sam dobra u tome
I ide mi od ruke
Svaki osmjeh s tobom
Zapečaćen je suzama
Pusti me da plačem
I ne govori da ne voliš ženske suze
Ni ja ne volim tvoje odlaske
A ti si tako dobar u tome







PENELOPE

Vjerne žene čekaju svoje putnike
umorne borce
ratnike- heroje.
Vjerne žene samuju dane svog života
dok heroji skupljaju suvenire
i spavaju na lovorikama.
Vjerne žene umiru
osluškujući počasne salve u daljini.
Nitko nikada nije znao za njihovo postojanje


LA FAMME

Evo mene, stigla sam.
Tu sam sada.
Žena- ratnik,
borac iz bitaka
Znojnih i krvavih,
heroj sa frontova bezimenih
i onih koji se pamte.
Prvoborac za pravu stvar
Odvažna, jaka i neustrašiva
veteranka iz borbe za sve ciljeve.
Stigla sam sada.
Evo me
tu sam
bespomoćna
pred strašnim sudom
osjećaja

RED

Mali, slabi, ozlijeđeni
Zatočeni
Sva bijeda svijeta
Mala
I ona neizreciva
Vama su duševna hrana
Poticaj.
Jutro koje započne sa prstom u nečijoj rani
Vama je razlog za ustajanje
Razlog za život
Svrha postojanja.
Smisao života svodi se na samo jedno
Povrijedi
Uplaši
Ponizi
Što više nesreće i tuge
I vaši su životi ispunjeniji.
Niti sile prirode
Niti strah od boga kojem se molite
Ne sprječavaju vas i ne zaustavljaju.
Zar da i ja budem vašom žrtvom

PISMO

Smeta li ti što je bio samnom?
Znaš li, uopće
Ili vjeruješ?
Da li ti dušu pritišću njegove laži
Ili živiš mirno, u neznanju
Ili ne mariš?
Da li bi te zabolilo da ti pričam
I ekstazi do koje me dovede
O nježnim i slatkim tepanjima
O visinama koje mi je pokazao?
Da li ti smetaju moji tragovi na njegovom tijelu?
Da li sam ti uopće važna?
Jer
Na koncu konaca
On se tebi vrati
Legne uz tebe
Miran i zadovoljan
I utone u san!!!!


EPILOG

Nose me stari stihovi
I ritmovi
Glazba izgubljene duše
Noćna lampa proždire tijelo
Krevet se trese u ritmu plamena
Ludilo oaze u pustinji
Tišina vodi ljubav sa mojim mislima
Vrhunac samoće se diže do sunčevog sjaja
Očne zjenice mi proždire bljesak tvoga imena
Tijelo odlazi
Gubi se


XXX

Zamišljam puteve kojim hodaš
i pratim tvoj trag.
Zamišljam miris tvoga tijela
i njušim zrak tražeći ga.
Kao mlada zvjerka odvojena od svog legla
Izgubljena sam bez tebe





ZA KRAJ

Odlazim!
Vrijedi li dolaziti?
Odlazim!
Treba li nam dug i tužan oproštaj?
Odlazim!
Da li se prekida film započet greškom?
Odlazim!
Da li je sreća otišla i prije nego je došla?
Odlazim!
Da li postoji spokoj za kojim čeznem?
Odlazim!
Želim da je ovo zadnji put!
Odlazim
Vratiću se kada odlazaka više ne bude!


ljubavne i druge-nomen no omen

srijeda, 13.05.2009.

Zapanjila me količina cinizma, bahatosti i arogancije u odgovoru gospođe potpredsjednice Kosor sindikatima. Sasvim je jasno predočila svima šta misli o stoci sitnog zuba s kojom je bila prinuđena provoditi vrijeme u nekakvim pregovorima umjesto da ih se otpili po kratkom postupku.......
Spirala prema dolje za državu-farsu

- 10:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 12.05.2009.

......spirala, prema dolje

.....lijekovi i reakcije na lijekove, liječenje reakcija.........pretrage koje traju beskonačno.........ali nije sve isto kao prije: u džepu nosim platnu listu na 1.585,nešto sitno kuna i ponosim se njome kada moram platiti dopunsko osiguranje i još ostaviti ponešto na svakom šalteru u bolnici, ambulanti, ljekarni u koje zalutam.
.....Hamletova dilema ili moja (a možda i tvoja):
Ako mama prestane piti lijekove može u potpunosti izgubiti sluh. Ako ja prestanem piti lijekove, mogu dobiti rak. Čak i ako pijem lijekove nisam zaštićena u potpunosti, opet mogu dobiti rak. Teško je odlučiti se, fakat je.......
A dosta više o meni.Tko sam ja sad tu, mala pod zvijezdama, prema drugim zvijezdama hrvatskog teatra.
.....Još jedan je domoljub, velikan, heroj promijenio dres....kako je tanka crta između herojstva i zločinstva........a ne možeš ih se riješiti, izviru ko štakori sa tonućeg broda......domoljubi, velikani i heroji koji mijenjaju dres
.....Prije desetak godina sam se čudila velikoj koloniji Kineza u Sarajevu, nisam mogla doći sebi da je za njih ta sirotica moja, Bosna, gotovo obećana zemlja. Sada ih ima još i više, onih kojima je Bosna obećana zemlja, a nisu Kinezi.
.....Kakva je to država čiji istaknuti građani, domoljubi i heroji traže utočište u drugoj zemlji a ta je pod međunarodnim protektoratom?
.....Jadna moja Bosna, našta je spala.......a i ti Bosanci......nekada je to bilo časno ime, bio je ponosan ko se mogao nazvati Bosancem.

Spirala prema dolje za državu-farsu.........


- 08:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.03.2009.

Ne znam gdje ću biti za narednih 16 godina ali sam se sada najednom našla tamo gdje sam bila prije 16 godina.
Stalno se krećeš, boriš se, učiš i usavršavaš se i najdnom ti se okoliš učini poznatim: pogledaš oko sebe, i gle:vratio si se točno na ono mjesto gde si već bio.
Ne znam da li da kažem da sam napravila puni krug, ovo mi se više čini kao spirala. Spirala koji vodi premo dolje, jer se situacija u kojoj jesam niti na koji način ne može nazvati napretkom.Na istom sam mjestu gdje sam bila prije 16 godina s tim da sam i starija, umornija, bolesnija, prevarenija, razočaranija........
Prije 16 godina, kada su mi Nada i Ivica dali da radim na njihovom štandu na placu to mi je bilo ravno utočištu: nakon rata i izbjegličke kalvarije to je bio početak nekakvog prilagođavanja, normalnog života, okretanja prema budućnosti i bila sam sretna i dandanas sam zahvalna što su mi pružili šansu...pomogli su mi više nego što su rođaci, Crveni križ ili Karitas ili UNHCR ikada mogli.
Sada se gledam na isto mjestu i osjećam gorčinu: u šta su mi sve te godine prošle, čemu sam ulagala trud, znanje..... a opet,gorka je stvarnost: moram biti presretna zbog takvog razvoja stvari. Pomislite, ja, nezaposlena ženska osoba, 45-godišnjakinja, pravnica, u vrijeme krize i otpuštanja uspjela naći posao.....pa makar i na placu, za 100 kn po radnom danu....

- 11:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.01.2009.

SPASITE NAS OD HULIGANA

uStav Republike Hrvatske kaže:

IV. USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI

1. Hrvatski sabor

Članak 70.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.



Dakle, zastupnici u Saboru su ljudi, izabrani od strane nas ostalih da u Saboru donose zakone.
Pitanje za sve je: DA LI ZASTUPNICI U HRVATSKOM SABORU IMAJU OBAVEZU PRIDRŽAVATI SE ZAKONA KOJE DONOSE?

Da li je ovo pravi primjer kako se zastupnici moraju ponašati

Ako jeste, otkud nam svima pravo da okrivljujemo navijačke huligane, maloljetničke bande, obiteljske nasilnike za njihovo ponašanje.

Ako nije, kada će gospodin saborski zastupnik odgovarati za svoje (ne)djelo te na taj način biti primjer da se kršenje zakona ne tolerira, pa tako niti ponašanje

Molim nadležne da nas zaštite od terora vladajućih

- 19:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Još jedan tekst o našem pristupu u EU.Moj problem nije u udruživanju kao takvom nego u motivima za takav korak. I to s obje strane.
EU je interesna zajednica. Prije 50 godina su štitili svoj način života= trgovine i u periodu poslijeratnog oporavka međusobno si omogućili jednostavnije poslovanje=trgovanje=život.Jednostavno, jasno i glasno i sasvim prihvatljivo.
Sada žele proširiti svoje tržište i utjecaj na mlado, nezasićeno tržište. OK! sasvim u skladu sa kapitalističkom idejom.
Ono što je meni čudno su naši motivi: zar stvarno mislimo da će EU riješavati naše probleme? Mislim ,haloooo! Zar je EU spriječila korupciju, organizirani kriminal, devastaciju javne imovine, urušivanje sustava bilo gdje gdje je to postojalo već otprije. Zar će EU natjerati našu zakonodavnu i sudbenu vlast da od privatizacijske zakone iz devedesetih proglasi neustavnim/protivustavnim i svu imovinu stečenu tim lopovlucima oduzme i vrati na tržište u onom stanju kakvo je bilo prije. Zar će EU natjerati naše snobovske, dupelizačke političare da se odreknu društva dilera i makroa koji mlate svežnjevima novčanca i strpaju ih u zatvor? Zar će EU nas, ovčice koje se poslušno spremamo na klanje natjerati da se već jednom pobunimo i uzmemo stvar u svoje ruke i pobacamo tu bagru u zatvore?
Ili ćemo biti opet laboratorijski miševi u još jednom svjetskom eksperimentu?
I dok naša vladajuća bagra veliča NATO, uništava našu obrambenu moć i suverenitet i grije guzice u toplom američkom krilu, naši dečki se raspoređuju u ratnim zonama širom planete.


Prijatelja iz Bosne, u mirovnoj misiji u jednoj od tih svjetskih klaonica molim da mi se javi.....valjda te nije stiglo neko zalutalo čudo, javi se

- 09:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.01.2009.

Nakon četiri godine, evo me opet na ulici. Ili bolje reći na tržištu.
Istina je da sam planirala promijene ali ne baš na ovaj način. Plan je bio: nađi novog magarca kojeg ćeš uzjahati prije nego što sa starog sjašeš. Ali se stari ritnuo prije vremena. Nije da nisam vidjela da se nešto golemo i ružno valja prema meni ali sam mislila da će me mimoići. A možda i bi da se nije pojavila ženinog rođaka žena koju je trebalo podmiriti a nije bio nitko drugi tko će izvisiti. A opet, po današnjim kriterijama ona ima sve komparativne prednosti: mlada, zgodna, gore ( ispod brade) je ima više ( puno više nego mene) dolje je ima manje (puno manje nego mene). I ja onda izvisila.
To što pričam o poslu i o tome da bih tu ja sa svojim znanjem i iskustvom trebala imati barem malu prednost- izgleda je u ovom slučaju nebitno.
I tako.......na staru godinu ja dobila pokon.....blago meni.
I šta da pričam: prvo sam se depresirala. Prvi mi je poriv bio da se zavučem u krevet i neživim, da se ( baš kad moram) odvučem do kupaone, frižidera i TV i da me svi puste na miru dok ne skapam.
A onda sam se sjetila: trebalo mi je godinu i pol dana da skinem 15 kg a za vraćanje gubitka nazad mi ne bi trebalo niti 4 mjeseca (dobro ajde možda 5).
A osim toga male su šanse da me udari tramvaj, autobus, meteor ili kakav huligan te mi tako skrati egzistencijalne muke kada sam u krevetu nego kada sam vani. Pa sam odlučila da se neću zavlačiti u krevet- kontraproduktivno je.
Poslije sam se sjetila da ću sada imati više vremena:
-više vremena za blog
-više vremena za čitanje
-više vremena za pisanje i nastupanje
-više vremena za prijatelje
-više vremena za ručni rad
-više vremena za vježbanje
-više vremena za izlete
-više vremena za plivanje (prvo u bazenu a poslije na Jarunu)
-više vremena za vožnju biciklom ( čim se led digne)
-više vremena za pravi život (kako se čini)

Jedino čemu se još nisam dosjetila jeste kako ću financirati sve to za što ću sada imati više vremena.

Neke sam opcije već aktivirala: plavi oglasnik, besplatni oglasi, tri komada
- biti ću nekome tajnica,
- biti ću nekome domaćica,
- biti ću nekome kurva
Za sada interesa nema niti za jednu opciju.

Za jednu opciju imam zahvaliti obrazovnom djelovanju HRT-a.
Kada se sa ovozemaljskim životom oprosti neki naš siroti sugrađanin/sudržavljanin njegova penzijica propada osim u posebnim slučajevima.Šteta je što te penzije, mukotrpno zarađene tako olako propadaju i ti novci ostaju državi.
A ja nezbrinuta i ne znam zašto ne bih bila korisnik takve jedne svotice osim što me propisi i pravila diskvalificiraju..
Penziju može naslijediti samo njegova supruga ili dijete doživotno nesposobno za rad i samostalan život. Kako dijete nisam i nesposobnost nemam trebala bih imati status supruge. Poželjno bi bilo da sam supruga penzionera od 80+ sa penzijom 3.000+ .
Žalosno je što niti za ovu opciju nemam interesenata.

I sada kad sam sve ovo stavila na papir, ma kakav crni papir, na monitor sam stavila- skoro pa sam se redepresirala.

A dobro, sve će se riješiti.
Kažu da imamo zaliha plina da se grijemo kako spada sve do kraja zime i bez Rusa. I sad mi je puno lakše.
Kažu da sezona skijanaja na Sljemenu počinje u petak i to je krasno za sve one kojima škola i druge obaveze počinju u ponedjeljak.
Kažu da će neradna nedjelja poboljšati kvalitetu obiteljskog života svim nama a posebno onima koji ostaju bez posla.
I da, nama i dalje ostaju barake a oni dobiše Baracka.




- 12:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 13.12.2008.

I tako...opet ja u novom stanu.Ovaj put je glanc nov, novcat, još se boja suši i nadam se da ću iz njega samo na groblje. Selidbi i života u kutijama od banana i jaja mi je na vrh glave.
Današnji poslovni ljudi čini mi se, baš i ne znaju za pojam obaveze, poštivanja date riječi, ili čak potpisanog ugovora.......a poslovni ljudi građevinari su posebna fela....pokupi pare i jebe ti se (ispričavam se zbog grubosti).
Ali, ajde dobro, prošlo je. Nekom drugom prilikom ću o tome više.

A za opremanje stana peglam li peglam......narednih 6-24 mjeseca će biti...pretežito frkovito sa mjestimičnim očajima bang
Ne želim komentirati sve ovo što se dešava ali želim parafrazirati jednog poznanika koji kaže da mu se čini da je čitava kriza kod nas fabricirana samo zato da bi se narod dodatno isprepadao a kada kriza čarobnim štapićem prođe da oni ispadnu spasioci cerek. Poput benzinske krize: sada mu cijenu ne vidiš u nebesima, sada je na najnižoj razini u zadnjih ihaha vremena.Ko je tu lud???E da, šta se desilo sa lančanim pojeftinjenima robe čija cijena ovisi o cijeni nafte i derivata.

Razgovaram ja tako s jednom gospođom. Veli da je njena obitelj poduzetnička već dugo vremena, da su poslovali još i u doba Juge i da im nikada nije bilo tako loše kao sad i jedino što ona zna jeste da ništa neće i ne može biti bolje dok ne uđemo u EU. Još reče da im je neovisna i samostalna Hrvatska san, da su dali puno sredstava krajem osamdesetih i početkom devedesetih za ostvarenje tog sna. A ja se pitam zar ne vidi kontradiktornost u svojim riječima. Pitam se zar Hrvati zaista nisu sposobni biti samostalni. Da li su to stoljeća ropstva i kmetstva već tako duboko prodrla u svijest i psihu ovoga naroda da im je najbolje kada su nekome drugom podložni. Pitam se: zar smo tako ovisni o drugima da već samo nakon 15-16 godina neovisnosti i samostalnosti smatramo da ne možemo više biti sami i tražimo patrone. Ja ne mogu vjerovati!?!?!? Gotovo da plaćamo nekome da nas uzme pod svoje.

Bila ja u Mađarskoj i otišla u onu tvornicu dijamanata.....naušnice vidjela- san svih mojih snova mali zeleni blistavi kamenčić optočen sjajnim srebrnim listićima, tik uz uho, nisu one što vise, ne stoje mi dobro......aaah....cijena (halo Bing, kako brat) prava sitnica- sa svim živim i mrtvim popustima, dopustima, otpustima: 638€- došlo mi žao što kupujem novi stan umjesto da si kupim taj par džinđi :)
Ah da, tražim novi posao.... ima nekih stvari zbog kojih će mi biti žao otići, pomalo me hvata i strah što ću biti negdje gdje sam nova i ako kola krenu nizbrdo prvo će se slomiti na meni ali neke stvari su mi sada i ovdje jednostavno nepodnošljive. Došlo je do toga da mi je sve teže ići na posao.

Ajme meni šta ja svašta napisah a nisam rekla niti riječ o tome kako su me gruntovčani skupa sa našim odvjetnikom razveselili: prvo sam čula da je referentica kojoj je dodijeljen naš slučaj otišla odmah nakon toga velikog događaja. Zatim je naš slučaj mjesecima stajao neraspoređen a zatim je ta druga osoba koja je dobila predmet u roku keks na njega lupila oznaku: ODBIJENO. Pitanja su: kako odvjetnik nije znao da slučaj opet stoji neraspoređen, kako odvjetnik nije znao da je slučaj odbijen, kad je saznao da je odbijen kako nije znao zbog čega i najvažnije pitanje od svih: zašto mi to saznajemo od osobe koja koja je sasvim slučajno i bez ikakva koristi izvršila uvid i sve to saznala u roku sat i pol vremena a naš gospon već treći put odgađa sastanak sa nama. A ja jedva čekam da ga vidim i priupitam ga ponešto o svemu

- 15:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.10.2008.


Sada bi se oni borili protiv mafije!!!
Koja mafija: draga gospodo, juče ste rekli da nema u nas organiziranog kriminala. Jedan dan u svim ovim godinama sam pratila sjednicu sabora (u ponedjeljak, kada li) i čula sam kako se hvalite izvanrednim uspjesima policije, postignućima- Hrvatska kao mirni raj na zemlji, ma nema ga takvoga i onda se najednom pojavila mafija kod nas. Juče ih nije bilo, sad su najednom posvuda. da, da gospodo draga, hoće to, hoće. Ma pojma niste imali da onaj ko vas je tako krasno ugostio na svojoj jahtici i u svojoj kućici u privatnoj šumici i platio večericu od 77 jela i usput vam poklonio koji ručni satić, sličicu i dijamantnu ogrlicu za ženicu- ma pojma niste imali, svi su vam rekli da su to pošteni rvacki domoljubi, sve dali za domovinu svoju ali eto, u rovu tako, slučajno, pred njih pala vreća zlata i dragog kamenja pa se, eto, ljudi opuštaju u životu.Mirno, čestito, bogobojazno sve..........I sada...aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.....to sve neki kriminalci, ts, ts, ts kuda ide ovaj svijet.Sve sama mafija........ts, ts, ts......upucuvaju ljude, ts, ts, ts......treba nešto poduzeti........Ali nisu se face podigle zato što se brinu za mene ili tebe. Nisu oni zabrinuti za živote , imovine, zdravlje nas 99,5% obične male sirotinje- da je tako, ne bi Makarska, Split, Zadar, Rijeka, Pula, Karlovac, Slavonski brod, Osijek , Zagreb i bog zna još koje selo ove naše imalo svoju tragediju u vidu djece, mladih, ili staraca....Ne bi se mi plašili pustiti djecu u park ili igralište...neeeee
Nikome se nije živo j..... za sve one klince koji su završili u bolnici isprebijani od svojih vršnjaka. Nikoga nije tangiralo ni cvaj posto što je Luka umro. Nikoga nije briga za sve pljačke, razbojstva, za silovanja.
Nikoga nije bilo briga jer nisu dirali u njih.
A sada najednom svi u ful jurišu: borba protiv kriminala.
Uplašili su se oni za svoje guzice. U jebote, danas mala Hodakova a sutra će još neko mene napucat: to im je motiv što su se sad najednom pobunili.
Da se razumijemo- žao mi je djevojke, tog mladog života o čijem postojanju nisam imala pojma dok nije došao do kraja. Ali plačem od bijesa jer je toliko izgubljenih života pred narodnjačkim klubovima, na cestama, u parkovima, a koji nisu vrijedili ni da ih se u statistici pomene.
I sada oni traže ubojicu.
A znate šta, draga gospodo. Svu svoju imovinu polažem na opkladu: taj vam je jedan od onih između Save i Une ili preko Drine koje zazivate da vam dođu u lijepu li nam našu da izađu na izbore i glasuju za vas jer inače ne biste mogli opstati.Jedan je od tih, znam k'o da sam ga jednom vidjela i u glavu mu ušla, koji imaju i putovnicu i pasoš i osobnu iskaznicu i ličnu kartu i isto kao doktoru Šimiću niti njemu nećete nikada soli na rep staviti.I sada ste zabrinuti za sigurnost.E pa znate šta je: j..... se....zaslužili ste dobiti ono što imaju majke onih dviju mladih Makaranki ili mama Luke Ritza ili bog zna koliko još žena koje su srca svoja izgubila.
I sad se sjetih jedne : kad se tiraninu gaće tresu, okolo su svi usrani......I moram priznati kako me pomalo hvata histerija i jako mi je smiješna pomisao na Našega Iveka i njegove satelita kako se nervozno psvrću preko ramena. ko li im se šunja iza leđa......neka, neka, samo se plašite.......dobar je strah.

- 21:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 27.08.2008.

Čini mi se da ovoj državi može pomoći još jedino strah. I to ne bilo čiji strah niti bilo koji strah. Moj, vaš, obični NARODNI strah ovdje nije dovoljan. Ne, ne postiže svrhu jer ništa ne mijenja. MI se plašimo ali ne činimo ništa da to promijenimo- zato što se PLAŠIMO. Zabrinuti smo za svoju SITNU, patetičnu sadašnjost a za budućnost nam se živo....To je ono što je najgore: ne plašimo se za BUDUĆNOST svoje djece. Čekamo, uplašeni za svoja sitna zadovoljstva da NETKO drugi učini ono što je jedino naš posao i što jedino mi imamo PRAVO I OBAVEZU učiniti. Za ljubav budućnosti, zbog naše djece, moramo učiniti da se ONI plaše. Onog momenta kada se ne budu SIGURNO osjećali u svojim kućama, uredima, helikopterima, jahtama i avionima, na javnim mjestima, ovaj narod će moći krenuti dalje.Ljudi moji...trebaju se početi plašiti toliko da požele OTIĆI. I treba ih ispratiti do KRAJA . Trulim rajčicama, pokvarenim jajima i svim drugim SMRDLJIVIM produktima ljudskog bivanja učiniti im SLOBODNO kretanje nemogućim i lagano ih ispratiti čim DALJE. I mogu nas početi HAPSITI. Uhapsiti će jednoga ili deset ili stotinu nas. Tisuću nas ne mogu uhapsiti. I tek tada ćemo moći početi DISATI punim plućima. Ako upotrijebimo smrad da istjeramo smrad. I odagnamo strah. Neka NETKO nešto učini, neka SVATKO ponešto učini....
Dosta mi je ovog straha
UPOMOĆ

- 22:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2008.

Ja ne znam šta ima nejasno danas na hrvatskoj političkoj sceni. Zašto se svi bune kada je sve kako treba biti.
Redom:
HDZ je interesna skupina. Skupili se s koca i konopca da ostvare svoj interes. Kada to više ne bude moguće, vratiće se u svoju sigurnost negdje daleko. Na žalost, takva im je sposobnost razmnožavanja da nema dovoljno kolčeva niti konopca da ih sve smjestimo
HSLS- Liberali su liberalizirali sve........pljačku, nemoral, laži, nepoštenje. Sve je dopušteno u liberaliziranom bordelu gdje se za veliku lovu guze sa više strasti nego na love parade. Oni su već poodavno liberalizirali i pederske brakove.
HSS......uvijek, uvijek, uvijek sam se divila seljacima. Ljudima koji krvavo rade i ne poginju se ni pred kim nego samo pred zemljom od koje izvlače hranu i život. I dosljedni su: naginju se i sada pred čitavom zemljom da bi im ga mogli čim dublje gurnuti i da bi im dopustili da čim više izvuku iz zemlje.


PS: Duboko se ispričavam dobrim i dragim osobama homoseksualne orijentacije što sam koristila pogrdnu terminologiju u narodu vezanu za njihove pojavnosti a da bih objasnila današnju političku scenu. Na žalost,čini se da sam i sama već toliko zatrovana blatom, smećem, fekalijama današnjeg hrvatskog društva da se bojim za svoj život normalnog ljudskog bića.

- 09:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.06.2008.

NEKA CRKNE- ŠTO NIJE IGRAČ

Mirjana Pukanić je pred novinarima, pod policijskom pratnjom sa lisicama na rukama prisilno odvedena za svoje dobro na liječenje u bolnicu Vrapče. I svi su protestirali zbog kršenja njenih prava. Jer je ona igrač.
Danas je jako važno, na svim je naslovnicama što su onih 11 bilmeza ugurali jednu loptu na jedvite jade u gol. Jer oni su igrači.
On je anonimac kojem nitko ne zna ime i nije niti na jednoj naslovnici nikad bio, bio je težak psihički bolesnik i nitko ga za njegovo dobro nije prisilno liječio nego su ga pustili da crkne sam od gladi i žeđi.
Tko je danas rekao jednu jedinu riječ za prava pokojnog branitelja. Gdje su danas pozivi na odgovornost i ostavke.
A ko mu je kriv. Neka crkne kad nije igrač

- 19:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.05.2008.

Nakon svih ovih mjeseci što me nema u blogosferi comp je čak i zapamtio moju lozinku. Nevjerovatna makina. Ja više nisam bila sigurna koja je lozinka.
A da me nije bilo- fakat nije...niti sam čitala niti pisala. I znate šta, baš mi i nije niti falio blog. Malo sam preokupirana stizanjima na sve strane, odrađivanjima zaostataka, ažuriranjima poslova a i stvaranjem nečeg novog.
U petak ujutro, idući na posao na cesti sam vidjela puža. Poželio je prijeći na drugu stranu ceste. Vidjela sam ga i osjetila veliku žalost jer nema teoretske šanse da on živ i zdrav stigne tamo gdje je krenuo. I zašto je zapravo i pošao preko ceste. Kao da je tamo dvorište bolje od ovoga što je već imao. Nakon što sam napravila par koraka, zastala sam. Htjela sam se vratiti, podignuti ga i prenijeti na drugu stranu ali sam se onda sjetila sebe, kako mi je grozan život bio kad me je neka jača, nepoznata sila bez moje volje maknula sa moga puta i ostavila negdje gdje zapravo nisam znala niti šta ću tu niti otkud sad najednom da je to nešto moje. Puž je možda i uspio. Možda sam zapravo i ja uspjela. Možda je taj osjećaj nezadovoljstva, nemira, nesigurnosti zapravo pokazatelj da sam stigla na kraj jednog puta i da trebam pronaći neki drugi. Možda trebam krenuti preko ceste pa šta bude, možda ovo dvorište gdje sam sada zapravo i nije baš nešto.....A u tuđem tanjuru juha izgleda fenomenalno :)

- 21:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2008.

Evo čitam maloprije kako se ponekad kupuje nepametno.
Često sam viđala gomile nepotrebnih stvari koje se donesu iz dućana da se nikada ne upotrijebe i uglavnom bace. U poslu viđam ljude koji nemaju ništa a grcaju u dugovima i ne znaju kako izaći iz te situacije i , iskreno, ne razumijem kako to niti zašto. A za mene stvar je jako jednostavna.
Redovite kupnje obavljam na dva mjesta: U Getrou kupujem higijensko-sanitarne potrepštine za sebe i kuću, hranu i pijesak za Mika-macu i neke bezglutenske namirnice(yes, I'm celiak). Sve ostalo u super kunzumu. I to odrađujem otprilike svakih 15 dana. Isključivo i samo sa pomno napravljenim spiskom. Točno znam da li mi ovaj put trebaju "ženske" stvarčice ili ne, koliko mi sanitara treba i šta ću pojesti u narednih 15 dana. Ne kupujem veći paket nečega zato što izgleda da je malo jeftinije nego kupujem točno onoliko koliko mi treba i u konačnici je to jeftinije jer ne bacim ništa. I mjesečno mogu proći sa manje od tisuću kuna za te osnovne potrepštine.
U mojim ormarima nema fensi-šmensi gluposti koje moram imati da bih bila INN nego su tamo stvari koje ću bez problema moći obući i za deset godina.Cipele i torbe: ne treba mi 15 komada toga, dosta je kombinacija:ljetni radni-ljetni paradni, zimski radni-zimski paradni+ šlape za po kući, šlape za plažu i tenisice.
Potrošnju vode, struje, plina, telefonskih impulsa isto tako mogu kontrolirati bez ikakvog napora.
I tako, ne pušim ali volim popit dobro vino ili štogod drugo, ne švercam se u ZETU, redovito kupujem knjige u "SVIJETU KNJIGE", idem u kino, kazalište, na koncerte, idem svake godine početkom kolovoza na more, dva tjedna, hotel sa tri zvjezdice, a sa "ČRNJA-TOURSOM" radim đirove po EU i drugdje. Koliko imam dosta mi je i još i uštedim i ne razumijem ali baš apsolutno ne razumijem kako niti zašto ljudi sami sebe uvaljuju u dugove. A život je zapravo jako lijep

- 23:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Riječ je o tramvaju broj 11.....tramvajima....
u jednome, u 2 sata popodne, na Iličkome trgu, bila je strašna gužva i bio je jedan mladi gospodin izuzetno dugačka vrata koji se svađao sa susjedom jer mu je ovaj navodno stao na nogu kad god bi neko ulazio ili izlazio iz tramvaja. Onda je vidio slobodno mjesto i otišao sjesti na njega. A poslije jedno dva sata istog tog mlađeg godpodina se moglo vidjeti u Jurišićevoj ispred ulaza u glavnu poštu sa prijateljem koji mu je govorio da mora prišiti dugme na mantil malo više gore :) prišibus dugmetibus :) :) :) GENIJALNO

U drugome 15minuta do 5 popodne stanica Mandaličina, nekoliko sekundi nakon kretanja tramvaj naglo koči. MI, sardinice božije u raljama ZETA stoički u tišini otrpljujemo događanje kada se najednom iz razglasa začuje glas vozačev koji objavljuje svoju ispriku putnicima zbog naglog kočenja a zbog iznenadnog izlijetanja automobila iz sporedne ulice
UŠTINITE ME MOLIM VAS NE ZNAM DA LI SPAVAM ILI SE TO STVARNO DESILO

- 20:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zamolba gospodinu premijeru

Cijenjeni gospodine Sanaderu!
Bila sam ljuta na jednu Vašu ministricu ali ste mi Vi sami prije dva dana razjasnili situaciju te sam stoga odlučila učiniti jedini što se može učiniti. Odlučila sam obratiti se Vama.
Dakle stvari ovako stoje.
Još 2005. godine smo moja mama i ja naslijedile jednu veliku i staru kuću. Od te, gorepomenute 2005.godine mi tu svoju kuću pokušavamo u gruntovnici upisati na sebe. Pronašli smo i sakupili potpise od sviju koji su ikada nogom kročili na tu zemlju i u tu kuću i dobili od njih odobrenje da možemo tu kuću prepisati na sebe. Dobili smo odobrenje i od rode čije je gnijezdo na dimnjaku i od susjedove mačke koja voli spavati pod mojom terasom i dana 18.04. 2007. u 15 sati i 54 minute predali 138,49 kg dokumenata sa pripadajućim taksama, markama, biljezima, uplatnicama na urudžbeni u gruntovnici. Spis se vodi pod oznakom i brojem Z-27!?$/2007. U roku od 4 mjeseca i 21 dan netko je iz urudžbenog moj spis predao nekom gruntovčanu (pardon-službeniku) na rad. Točno 07.09.2007. godine. Od tada je taj naš predmet u radu.
Ljutila sam se na ministricu pravosuđa zbog neučinkovitost , nemara i aljkavosti u tom dijelu vlasti. Ali ste mi Vi razjasnili da ne može ona ništa učiniti. Ona možda ne zna a možda i zna šta se dešava, ne zna, a možda i zna koliko puno vremena treba nekom službeniku da pročita te papire i uradi svoj dio posla.Ali ministrica Ana ne može ništa učiniti čak niti ako je možda moj predmet nepotpun a ja blentava sve mislim da bi taj službenik u tom slučaju trebao meni poslati pismo u kojem kaže da se zbog tog i toga razloga predmet ne može riješiti i da bih trebala doći tada i tada i donijeti to i to pa da se posao može završiti. A ja blentava ne razumijem da taj službenik ne može to učiniti jer ministrica Ana ne može dati takav naputak jer Vi niste rekli da ona može dati takav naputak i onda je mojih milion i trista tisuća kuna imovine blokirano. I propada jer ne mogu niti hipotekarni kredit uzet da zaustavim klizište i popravim krov i napravim oluk koji neće lupati čim vihor dune.
I eto, zato se obraćam Vama, gospodine premijeru za pomoć.
Vama ostavljam na izbor kako ćete to učiniti ali meni su OK dva načina:
1. Možete dati ministrici Ani naputak da ona da naputak svojim ljudima da čim prije, recimo u roku od sto dana odgovore ljudima koji od njih nešto traže.
Za mene prihvatljiva varijanta je i
2. Vi meni i mojoj mami dajte stan kakav mi želimo sa svim potrebnim papirima a Vi uzmite našu kuću na Gornjoj Kustošiji. Kladim se da nemate kuću na Gornjoj Kustošiji a to je tako lijep kraj.
Eto, gospodine premijeru, nadam se da vas nisam previše ugnjavila. Znam ja da je to za vas sitnica nevažna ali meni bi puno značilo da ostvarim svoje pravo na potpuno vlasništvo nad svojom imovinom.
Hvala


- 07:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 02.02.2008.

Kada sam prvi put otvorila ovaj blog i počela gledati slike i čitati tekstove osjećala sam kao da poznajem tog čovjeka. Kao da je taj elektronski medij prema meni slao neke vibracije i stvarao neki dobar i smiješan dojam da je erik neko drugi, neko meni jako drag. Rekla bih, onako po pameti da ne može biti taj na koga ja mislim, ali nešto mimo pameti se samo cereka i klima glavom: čekaj, čekaj pa ćeš vidit. :)

- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 01.02.2008.

On je zgodan, uspješan, samosvjestan do arogancije, sladak i drag.......sexy......i jako, jako mlad. I dok sam samo napisala ovu rečenicu tri puta su me žmarci prošli. Imali smo fini odnos u kojem starija kolegica pomaže mladom kolegi u poslu i drag joj je i sladak dječačić....a on je bio zahvalan svojoj staroj Jaci :).........a onda me je počeo gledati...nekako.....da se sva stresem. Srce mi počne preskakati, ( tiho, tiho, srce moje staro), ponestane mi daha, koljena zadrhte a unutra- grč nekakav.Mmmmmm.......pa me obgrli oko ramena i kaže: stara moja jesi ti meni dobro....a ja nikad nisam bila bolje :). Kažu, ako poželiš nekog poljubiti, samo učini to, ne razmišljaj da li je dobro ili loše. A ja znam da bi bilo dobro ali ne mogu riješiti dilemu: ići na sve ili ništa ili skupljati mrvice. I mogu ga vidjeti pored sebe, u svome krevetu i lako mi je zamisliti sve one lijepe, slatke prostote što bih mu radila i tražila od njega da ih radi, ali.......Moj djeda partizan je išao 1:9 na fašiste a ja ne znam da li riskirati sa omjerom 9:1 ili ići na sigurne mrvice....Uuuuuuhhhh....

- 20:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.01.2008.

Dijamant i ugalj su u prirodi ista stvar. Međutim, jednoga ima puno i jeftin je, toliko da ga spaljujemo. Drugog je jako, jako, jako malo, predmet je neostvarenih snova većine. Zato što ga je malo, jako je skup
Ne želim se hvaliti ali je poznato da puno radim......ako će itko nešto odraditi- to ću biti ja. I to je nešto uobičajeno, česta pojava, uvijek se desi i svi to koriste. I zato se moj veliki rad cijeni otprilike isto kao rijedak dragulj od posla kojeg netko uspije odraditi usporedo sa 5 sati gledanja horoskopa, tarota i sanjarice na internetu, dva sata rašpanja noktiju i pola sata pauze za kavu u susjednom bircu. Nisam pristalica novogodišnjih odluka ali 30.01. 2008. donosim odluku da ću smanjiti količinu rada i time povećati njegovu vrijednost.

- 07:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.01.2008.

Jedan iz tri dijela

I
Jedan dio moje tvrtke se preselio u fantastičan novi prostor. Prema onome gdje smo bili do sada ovo je kao da iz vožnje starim jugićem presjedneš u onaj japanski super vlak. I naravno da se javljaju uvrijeđene veličine. Oni koji juče nisu htjeli pogurati jugića kada je štekao i mučio se, izgovarali se da su uvjeti za vožnju loši i da se ne može tako nigdje stići sada bi htjeli sjediti u VIP salonu , da ih služe, maze i paze.
Kako sam još u starom uredu raspoređena na novo radno mjesto i nisam točno znala na koji način da sve organiziram, ova novonastala situacija mi je ukazala na pravi način. Iz nečega sto posto pozitivnog isplivale su negativnosti koje ja kanim iskoristiti da na najbolji način pomognem onima koji su zaslužili moju pomoć. A uvrijeđene veličine će prije ili poslije morati ponizno dogmizati i tražiti da im nešto odradim. Već se sada guštam na taj trenutak.

II
Trebala sam biti na finalu u Norveškoj. Prije polufinala smo napravili grupnu rezervaciju po jednoj cijeni. Poslije polufinala su nas nazvali i rekli nam da je cijena četiri puta veća i da se moramo odmah odlučiti jer je potražnja ogromna. Jutros su zvali i rekli da možemo ići po prvobitnoj cijeni...Naravno da ne idemo, navijaćemo kod kuće, naša će srca biti na rubu infarkta i kucati sa onim sretnijima i sa srcima naših junaka. A sutra ćemo ih dočekati kako smo ih trebali dočekati i nakon SP, zato jer su božanstveni. Isti je mentalitet onih mojih kolega iz prvog dijela, ovih iz agencije koji traže kruha preko pogače i ovih koji su juče popljuvali naše rukometaše a danas će se gurati da se slikaju uz njih.
Ajde dobro, možda se desi i da ne pobijede ali za mene, naši rukometaši su neprikosnoveni šampioni. Možda zato što sam u svojoj Derventi rasla uz naš mali klub i
što je rukomet dio mog identiteta željeli bih doživjeti da se uspjesi rukometaša i umjetnika iz nekih drugih sportova počnu vrednovati isto onako kao što se vrednuju nogometne lažne veličine i šarene laže, parodije na profesionalizam i lažni elitizam.da je čitavom rukometnom sportu u Hrvata onoliko novaca koliko se vrti samo oko I HNL i reprezentacije imali bi šampione svemira.

III
A iz razloga navedenih pod točkama I i II nikada mi nije tako dobro sa predstavnicima zlatne hrvatske mladeži kao sa najobičnijim, jednostavnim Bosancima. I kad se tek upoznam sa društvom koje je upravo stiglo iz Sarajeva, Tuzle i Zenice brže i lakše uspostavim kontakt i bolje se provedem nego sa ovim s kojima sam godinama..

A dodati ću i točku

IV
A možda je sve samo do mene- možda sam ja previše Bosanka. I šta ću ja sad tu kad stvari tako stoje.

I SADA....IDEMO NAŠI


UPDATE:
Svaka čast, dečki, vi ste genijalci!

- 15:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 22.12.2007.

Gospođi Adlešić

Cijenjena gospođo!
Čujem jutros na radiju najavu za neki Vaš intervju u kojem se žalite da Vas svi napadaju zbog toga što koalirate sa HDZ-om.
Sa aspekta jedne proste, najobičnije pučanke koja je nešto malo škole završila, nešto malo knjiga pročitala i usvojila neke moralne norme od svojih roditelja, na Vašu žalbu Vam moram odgovoriti ovako:
To Vam je, draga gospođo zato što koalirate sa korumpiranom, nemoralnom, bestidnom bagrom lopovskom ( čast izuzecima kojih ima za na prste jedne ruke i kojima se ispričavam jer su u krajnjoj liniji naivni, možda kao i ja što sam). Oni su upropastili sve do čega su mogli doći samo zbog vlastite koristi. Imali su priliku u povijesti ostati zapamćeni kao oni koji su bili dijelom velikog čina stvaranja naše države a samo su uspjeli baciti mračnu sjenku na jedno veliko poglavlje.
Obeščastili su državu, male ljude koji su krvarili za nju, uništili sve što su generacijama ti mali ljudi stvarali i sada još sve to što je naše velikodušno rasprodaju "po povlaštenim cijenama".
I sada Vi sve to želite prihvatiti kao svoj kodeks.
Vi ste izdali sve norme socijalnog liberalizma i pružili ruku u vreću sa tuđim novcima.
Vrlo skoro ostati ćete politički usamljeni i marginalizirani i nitko neće imati sućuti za Vaše žalopojke.
A još je najžalosnije po Vas što ta vreća nije puna nemjerljivog blaga nego ispuhana mješina koja još koju sekundu po inerciji stoji, prije nego što se totalno uruši.
Na kraju, gospođo Adlešić, želim Vam miran san.

- 09:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.12.2007.

A jesam dosadna znam ali šta sad mogu. Opet ja bila na koncertu i pukla. Skroz, naskroz i u totalu.............jer kad zapjeva bosanac, ne-tri bosanca pa te pukne nako, svašta nešto i puca te bogami dobra tri sata, onda fakat nema zime I moram konstatirati da Bregu komotno možemo proglasiti rodonačelnikom svih muzičkih pravaca koji se prostiru ovim krajevima: rok'n'rol, narodnjaci, folk-rok, simfo-rok, cajke, pankeri: sve on ima i sve je bilo taaaaako dobro i dobro je i sada...a da su nakon tri sata svirke decki samo opet krenuli otpočetka, opet bi svi ostali i bilo bi još bolje....aaaaaaaah čini mi se da je bilo bolje i od maksimirskog koncerta.....ne znam,možda zato što su sada očekivanja bila manja......A Alen Islamović je jednako sladak kao i prije ....hm, ne usudim se ni reći kada prije.Ko Zdravko Čolić- stalno isti......a morala bih mu šogora nazvati pa da nas upozna..... -:) A osim toga, ajmo maknuti nastranu umjetničke, sentimentalne i povijesne aspekte ovog koncerta....došao kraj, svi polako izlaze vani a meni se polako pred noge dokotrlja.......................200 kuna ( a nisam ni ulaznice platila, dobila ja ) u ' 'bote što me krenulo

- 23:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 15.12.2007.

wow, mogu copy-paste...radi

Tjah....ko bi reko.........0:19, ja svoj post pišem u Wordu i copy-paste ću ga čim proradi blog.Ali sada moram pisati dok me još drži taj osjećaj.:)
A zapravo mi već pomalo smeta što ne mogu pregledati što mi rade omiljeni moji pisci. Otkako je ribafish obznanio da njegov podmladak obožava parkić kroz koji ja svakodnevno prolazim, a zvone radikalni mi je zet po zemljačkoj liniji a ponekad se svojim postovima useli u moju glavu ( iš, nečastivi, van), ddadd mi uveseli dan svojim komentarima svakodnevice a euro omogući da svojim kolegama svaki dan predstavim novi vic, ovaj mi webić puno znači. I svi mi fale, a osim toga želim ovjekovječiti taj osjećaj.........
Puf, dva sata hladnog piva i dva deca hladne pive i ja se raspekmezila. Izgleda da starim Ali kad meni dva sata prođu ko da sam dva puta pucnula prstima i nije mi zasmetala niti moja bubina kičma, znači da je bilo dobro. A kako i ne bi bilo dobro kad su prašili opako žestoko i dobro. Ovo je bio lijep božićni dar gradu od dečki iz Gajnica. I još nešto. Kako da ne bude dobar osjećaj kada sam dva sata gledala i slušala punu veliku dvoranu mladih dečki i cura i bila ponosna na njih, petkom uveče ima netko da ne sluša cajke. Možda, možda ipak u ovoj zemlji zasija sunce jednog dana.
I sada dok pokušavam cedevitom preduprijediti sutrašnje moguće posljedice razmišljam o jednoj stvari koja mi se dešava. Svaki, svaki svaki put kad sam na nekom koncertu pratim bubnjare, promatram i slušam te dečke iz pozadine i sjećam se. Sjećam se jednog jedinog čovjeka u svome životu zbog koga bih se vratila u one dane ali sa ovom pameću. I duboko negdje srce zatitra od želje: da mi ga vidjeti. Možda je izgubio onu svoju prekrasnu plavu kosu, možda je opustio trbušinu a bubnjarske palice zamijenio daljincem u jednoj i pivskom flašom u drugoj ruci ali da ga sretnem pogledala bih ga u oči. Znam da se tamo negdje krije onaj dečko koji mi je bio ......život. I pitala bih ga o našoj provinciji i o alfi i vjerovatno bih plakala. Da mi ga je vidjeti. ......

- 07:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 11.12.2007.

Pokušavam definirati svoje vlastite kriterije po kojima ljude vrednujem.
Moralnost, ljudskost, čestitost, časnost, poštenje, rad......
Vrlo često sam sklona reći da poštujem radnike, ljude koji vrijedno, marljivo i teško rade, fizički ili intelektualno, svejedno. A onda se suočim sa činjenicom da on možda teško radi ali da kod kuće zlostavlja djecu ili ženu
Jednom prilikom, možda ima već i 10 godina od toga, srela sam se prvi puta nakon rata sa jednim svojim zemljakom. Morala sam se suočiti sa njegovim kriterijima: bila bih ja dobra žena, a pri tome nije mislio da bih bila dobra supruga, samo da idem u crkvu.
Neki se od nas još uvijek sjećaju da je učiteljica bila neprikosnoveni autoritet. Gospodin ili gospođa doktor, odvjetnik, inžinjer....školovan, učen čovjek je bio vrijedan poštovanja običnog puka. Ali je to nosilo i obavezu, osoba se titulom se morala dolično ponašatI a i sama sam pisala ovdje i komentirala kod ZVONE o nekim od nositelja titula.
I kada podvučem crtu moram konstatirati da ja, odrasla, zrela žena sa formiranim stavovima više nemam kompas. Zapravo, imam ali počesto pokazuje pogrešno i sreća ja pa sam samostalna a i sposobna suočiti se sa posljedicama pogrešne procjene. I ne mogu da se opet ne sjetim klinaca: njihovi kompasi se tek formiraju a ja ne vidim niti jedno jedino čvrsto uporište prema kojem bi oni mogli izgraditi svoja mjerila.

- 19:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.12.2007.

Da li je svjetli dan ili mrkla noć- a biće kako god bog da

Religija je stvorena da čovjeku olakša život. Sve pojednostavi. Sve se svede na jedno: božija volja. Desi ti se nešto loše: božija volja, ne uspiješ u nečemu: nije bog dao, dijete ti umre zbog liječničkog nemara- bog dao, bog uzeo. Ispada da čovjek ništa ne može učiniti, da ništa i ne mora činiti, ni za šta nije odgovoran.Treba klečati, moliti se, klanjati, križati, već šta god i sve je kako treba. E, ja ne mogu biti samo pasivan promatrač: nisam nikada dobila ništa zašta se nisam sama pobrinula ili mi ljudi oko mene priskrbili. Dobro , kao i zlo. A ja trebam zahvaliti bogu zato što sam u nečemu uspjela. Mo'š misliti, ako sam uspjela to je zato što sam se krvavo naradila. Poginula sinoć bebica: kakav je to bog koji je to mogao dopustiti. Rojnica sve ove godine živio mirno, lagodno- kako je to bog mogao dopustiti. I sada, eto, čitam kako su djevojke ubile zbog "manjka boga". Zbog rokenrola. I ne mogu dopustiti da se dvjema mladim ženama na taj način oduzme moć zapažanja i razmišljanja.
Iskreno, ne bih volila danas biti mlada.Šta mogu vidjeti, kakav me svijet čeka kad odrastem: kriminalci pucaju jedni na druge i ispade da su svi znali da će se to desiti a niko ništa nije poduzeo. A kako i bi kad šefovi i onih dobrih i onih loših skupa sjede na domijencima, hepeninzima i drugim mjestima gdje se mogu uslikavati. Narko-veletrgovci mrtvi hladni planiraju ubiti na stotine djece i zaraditi na tome i sud ih pusti. Skorojevići koji su juče po brdima ovce čuvali danas voze mrcine sa previše konjskih snaga i ubijaju ljude na cestama a zauzvrat dobijaju još jaču makinu, ne smiješ im čak ni ruke vezati jer se neko brine zbog njihovih ljudskih prava. Ako ćeš posao, lezi i raširi noge. Ako ćeš kod doktora: plati, ako ti treba ZK izvadak: sve se može dogovoriti, ako ćeš bebu, ne možeš raditi, ako nemaš djece nisi dovoljno vrijedna žena, ako nekome takneš novce, možeš zaglaviti na 20 godina, ako nekome djetetu uzmeš djetinjstvo i život zlostavljanjem dobiješ manje nego što traje školovanje za neki zanat. I tko su današnji heroji, uzori za mlade: nepismene pjevačice i glumice, polupismene neradnice koje žive od sponzora, polupismeni igrači koji za tih par sati igranja dobijaju više nego ijedan radnik u ovoj zemlji za 40 godina rintanja. A curice su umrle zbog rokenrola. Zbog Johnnyja Štulića koji je čeznuo o fantomu slobode, o balkanu i o fenderu
Danas u tramvaju grupa djece, mislim da ih je moglo biti 15, pretpostavljam 12-13 godina života,na sav glas i uglas zavijaju na stihove neke cajke. Evo sada dajem sve svoje imanje, obje ruke i noge da ne znaju 5 stihova Tadijinih niti Vesne Parun. Iz tramvaja su poiskakali preko zaštitne ograde ravno na prometnicu, nisu gledali kakav je promet, voze li auti, koja je boja na semaforu....a na kamion koji im se našao na putu psovali su više nego onaj poslovični šofer.
Jedina dobra vijest koju sam čula ovih dana je da su Sokoli konačno pripucali na bagru ( a još je veselije što bi ta bagra- sudeći po prezimenima, mogli biti moji zemljaci), ali sada čekam međunarodnu zajednicu da zaprijeti kako se u demokrackim zemljama to ne radi, hoćemo li mi moći u EU ako branimo svoje.
I kakve veze sve ovo ima, čitav bi post trebalo pobrisati ali neka stoji. Ljuta sam i pitam se samo šta običan čovjek uopće može učiniti nego uzeti sa sobom nekog najdražeg i skočiti. Sa crkvenog zvonika, jer je pravo tako. Jer ako je stvarno taj bog tip kojeg se pita...........a dopušta sve ovo...hm....samo ne znam, da li neko treba ugasiti svjetlo, ili ga upaliti????

- 20:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 27.11.2007.

Ono što mi pada na pamet je stara priča koju sam prije puno godina pročitala kod jednog ruskog velikog pisca: Žalili se seljaci u jednom kolhozu na upravitelja. Slali pisma drugovima u komitetu kako je pokvaren, lopov, zapošljava svoju rodbinu, zlostavlja djevojke-kolhoznice. Dodijalo to komitetu i pošalju oni drugog upravitelja kolhoza. I dožive šok: ne žele seljaci drugog. Svi u čudu, pa šta je sad, sami ste tražili promjene ??? A seljaci ovako odgovaraju: Ovaj je već podmirio sebe i familiju i sad će možda početi misliti i na nas. Kad dođe novi, moramo prvo pričekati da on sebe zbrine.......
Naši ljudi misle da su Sanader i kompanija dovoljno nakrali i satova nakupovali pa da će sad početi misliti na druge. Jah, baš........
Volila bih kada bi Milanović uspio složiti jaku koaliciju i primiti se posla koji će konačno donijeti dobre vijesti u ovu državu ali se plašim da nema dovoljno vjerodostojnih partnera za takvu koaliciju........jer od 5 mogućih, od pomena dva mi se želudac stisne.........tko je već dvaput ćurak okren'o učiniće to opet........

- 08:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 23.11.2007.

On, ja , domovina


Politika me u životu uvijek pratila u stopu¨(tnx Mile)!Nije baš da sam nešto naročito bježala od nje ali sam imala neka mjesta utočišta.
Glazba, poezija, kazalište, sport. Sada već svi znate šta je pisac naumio reći :)
Kad sam otišla iz Dervente, sama sam izabrala Zagreb i Hrvatsku. Nije baš neki razuman izbor ali emocionalan jeste. To je za sobom povuklo i konzekvence: navijati za Dinamo (zato što sam u ZG i što mi se jako sviđa ona pjesma), za rukometaše Zagreba (ne pitajte zašto:) ), za Janicu, Ivicu, Gorana, Blanku, ma čak i za Cro Copa iako ne znam šta ima sportski u tom mlaćenju. I, naravno za repke.......odbojka, rukomet, košarka, nogomet, ragbi.......
Kazalište, glazba, umjetnost je individualna stvar-pitanje osobnog ukusa.....- naravno, ako neki eksperimentalni muzičar osvoji neko svjetsko prvenstvo u komponiranju i izvođenju etide za bačene lonce- meni drago...Ali sportovi koji ovise o masama ( zašto inače stadioni sa nekoliko desetaka tisuća mjesta) počinju praviti probleme. Npr. on je izvrstan sportaš, svjetski i ja sam presretna što brani boje moje domovine. On misli da je za domovinu, život, rad- sve zaslužna samo jedna jedina politička opcija. Za mene je ta opcija neprihvatljiva, kao i taj način razmišljanja (jednoumlje?!?).....Bez njega nema uspjeha za moju domovinu u tom aspektu ali on vrijeđa moj način mišljenja i u krajnjoj liniji mene kao osobu- negdje postoji greška!!!!

- 08:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.11.2007.

Tek je devet ujutro a ja sam već uspjela napraviti.............čuda.........Nekad mi fakat ide.
Iako sam ateista, ponekad mi se čini da bih morala porazmisliti o nekim svojim radnjama i reći: hvala Bogu. Drugačije ne mogu objasniti činjenicu da sam u stanju u pola sata napraviti glupost de luxe king size xxx large, natjerati čir da proradi svom snagom i ulcerozni kolitis da pokuca i da se stavim u predinfarktno stanje a onda mrtva hladna elegantno razriješiti situaciju i još pronaći izuzetno povoljno riješenje. Sada još samo moram naći načina da svojoj mami objasnim sve zašto i kako a da ona ne završi u najmanju ruku u bolnici. Jedina posljedica svega toga je pored gore opisanih tjelesnih da sam morala poništiti kreditnu karticu, popularni AJMEX ( kad dođe račun onda se čuje (ajme, amex stigo....otud naziv) :)
E sad, pošto moram čekati da stigne mail a da ne bih šizikala a živci su mi našpanani onda na pola ekrana pišem ovo a druga polovica je oslobođena da skužim kada stignu mailovi. Uh!!!! Hah, možda bih mogla ići i raditi.....ne, ne moram pričekati još malo.
Da, nisam ni rekla da se moj poslovni status malkice promijenio. U istoj mojoj dobroj staroj firmi sam dobila još neka dodatna zaduženja i dodatne novčiće i dodatno sam važna :)...ih jesam važna. od 1.12. moram svako jutro u 9 sati biti u svome novom uredu :)
Da, pošto ovaj blog pišem zato da moji poznati rasuti po svijetu mogu vidjeti šta radim i kako sam a da ne moram svakom od njih pojedinačno pisati ( prelijena sam za to) onda moram reći i ti da otvaram natječaj za najbolji doček nove godine. Mama će biti u NZ, ja sam bez obaveza pa onda, draga familijo i prijatelji, da čujem šta mi nudite :) ( napomena: poziv mora uključiti i Miku).
Bacim oko dole desno:niti jedan mail još nije stigao....pih......Dobro ajde, još malo ću lupetati ovdje.
UNDIAT :). Na onih 90 dana pauze sam a novi ciklus počinje taman negdje oko 5.12. malo mi problema prave neke svečanosti na kojima su jednu od glavnih uloga igrali odojci ali nije ništa strašno, za dan-dva ja se vratim u normalu. I ako u narednom ciklusu, do proljeća uspijem skinuti 5 kg ja sam postigla svoj cilj. Osim tih 5 kg dole moram samo još malo poraditi na učvršćivanju trbuha (guza je dobro, hvala na pitanju )i masirati vrat i podbradak da se koža ne objesi i izgledaću ko curica :).
HM, o čemu još da lupetam.........a ne, o izborima ni slučajno ovaj put jer sam sigurna....a ne ipak, jedno samo.....svi koji imaju to pravo, moraju odšetati do birališta. Ne smije se dopustiti da glasački listići ostanu neupotrebljeni jer je to osnova za manipulaciju....uradite s njima što god hoćete ( ne vjerujem da nemate svoju opciju) ali to VI učinite

- 09:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

PJESMICE

A sada...............


XXX
Nosila sam ružu
tamno crvenu ružicu
poput kapi krvi na jagodici prsta.
Hodala sam
ili bolje
lebdjela dva pedlja iznad tla
i smiješila se.
Ja
Jača od svih
zbog traga poljupca na licu.


XXX

Dala sam sebe svu
u ovaj san
na ovaj dan
Zraka sunca
toplina i sjaj
Srce spokojno
duša mirna
i znak:
pobjeda ljubavi

XXX


Sanjala sam o danu kao što je ovaj.
O pobjedi, o ljepoti, o želji da na otvorenom dlanu obasjam osmijehom svijet.
Sanjala sam o trenutku
kada ćeš reći da
i dovesti vječnost u sadašnjost.
Sanjala sam o ovame danu sreće i sreća je tu.

- 17:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 30.10.2007.

POREZ

Plaća je u prosjeku 4.500kn. Prava je zarada za mjesečni rad oko 8.000 kn. 15% prvi mirovinski stup, 5% drugi, 15 % zdravstvo, 20% porez na dohodak, 18% prirez. Znači oko 3.500 kn svaki mjesec ili 42.000 kn godišnje "ide proć".I tako svaki mjesec do kraja radnoga vijeka. A prosječna je penzija oko 1.900 kn.
Za radnog vijeka taj naš prosječni primjer ja svaki mjesec davao još: 80 kn dopunskog zdravstvenog osiguranja, 30 kn administrativne pristojbe i (govorim o konkretnoj osobi) 43 kn svaki mjesec za lijekove potrebne za preživljavanje. U penziji ima sreću pa plaća samo 50 kn dopunsko zdravstveno. Ta davanja daju 6,5% nameta na prosječnu penziju. Da ne zaboravimo, u prosjek su uračunate i one mahnite dvoznamenkaste saborske mirovine.
Imenom, prezimenom, adresom i JMBG-om poznajem ženu koja je na svoja investicijska ulaganja u jednom jedinom danu zaradila 5.000 kn. Naravno da nije svaki dan takav ali godišnja zarada od 200.000 kn je na donjoj granici očekivanog. To je 3,70 godišnjih plaća onog prosječnog koji na to plaća redovito sva davanja. To je 8,77 godišnjih penzija i to ako se ne uračunaju onih 6,5% nameta na penziće. Ako ova, gore navedena investitorka plati na svoju očekivanu dobit čak i svih 20% poreza to je cca 40.000 kn. I na novce za koje niti oreš niti kopaš, to je još uvijek manje nego ono što daješ za novce za koje rintaš mjesec dana.
Baš me nešto krenula matematika: Ako bi porez na kapitalnu dobit bio 20%, na ovih 200.000kn je to 40.000 kn. Podijelimo 40.000 kn sa 30 kn administrativne pristojbe i rezultat je:1.333,33 pacijenta ne bi moralo platiti pristojbu.
A 200.000 kn je dobit za one koji su eto tek toliko iznad prosjeka, s kojima se družimo i kojima u kuće idemo. Veći ili veliki igrači o toj brojci ne žele ni razmišljati.
I dajte mi jedan jedini razlog zašto žena koja u svojoj kući ima jedan stan na svoje ime, jedan na muževljevo a jedan u centru na ime jedva punoljetnog sina, od toga njih troje žive u jednom a dva iznajmljuju-dakle, zašto ta gospođa ne bi platila porez. Neka plati.....

- 10:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.10.2007.

Dijaspora

Ja sam Hrvatica iz BiH koja je 1992. prisiljena na "privremeni boravak" u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu. Zašto navodnici? Zato što sam sve do kraja "Oluje" bila sigurna da ću se vratiti svojoj kući. Nakon "Oluje" se potvrdilo sve ono što smo svi mi u dubini duše znali od početka rata: Posavina, moja Derventa, je prodana. Kao kompenzaciju za imovinu, dom, zavičaj i domovinu svi smo na časnu riječ dobijali domovnice. Naravno da je to trebalo i Hrvatskoj, najednom se povećava broj stanovnika i sva ona pomoć iz svjeta dolazi i na naš račun i to iz dva smjera: jednom smo siromašni državljani a drugi put smo sirote izbjeglice. Najčešća časna riječ je bila: jesam, kršten sam, katolik sam, svega mi. Bilo je prijevara, osobno sam poznavala četničkog vođu, Srbina iz mog zvičaja koji je imao domovnicu.( njegovi su mu presudili). A zašto ja sve ovo pišem? Zato što mi svi možemo glasati:
1)u Republici Hrvatskoj
2)u Republici BiH
3)u svome entitetu , ja npr. u "Republici Srpskoj".
Eh, sad....ja zapravo i jesam dijaspora, moj jedan pradida je rođen u Krivom Putu, kao i prabaka (to je kod kod Senja), drugi u Imotskom....korijeni su mi čvršći od one "Hrvatice" koju je domoljubni M.P.T. oženio, ali šta sa onim koji su baš bosanskih korijena. Takvih je u Bosni većina....to su zapravo Bosanci katoličke vjeroispovijesti. Prema gore navedenoj časnoj riječi i oni su postali vlasnici domovnice i mogu koristit svoje glasačko pravo po gornjem rasporedu.
Dakle, već sam 15 godina u Zagrebu. Ubrzo nakon što sam dobila domovnicu i zaposlila sam se, (hvala Nadi i Ivici, to je bila najbolja humanitarna pomoć koju čovjek može zamisliti), tijekom vremena riješila i stambeno pitanje. U Bosni su mi ostala sjećanja, uspomene, par rođaka, nešto starih prijatelja. I zašto bih ja, za boga miloga, glasala u Bosni: moraju glasati ljudi koji tamo plaćaju svoj porez a kojeg troše njihovi guzičari i neka ih oni sami biraju. Ako su dobri i pametni ljudi koji će pomoći da ta država prosperira- meni drago,a drago mi i da Ameri maknu onog kretena Buša.
Ja dakle već četrnaest godina u Zagrebu plaćam PDV, doprinose za zdravstveno i mirovinsko, porez na dohodak a bogami i prirez na taj porez, porez na imovinu i administartivnu pristojbu. Ja plaćam a iz toga se hrane moji guzičari i ja hoću biti ta koja će ih izabrati. Moj stric koji je još u Derventi, dečki iz Vareša (neću reklamirati web stranicu), cure ( sve odreda kćerkice moje)iz Mostara, ljubljeni moji Zeničani i Sarajlije, specijalne one face iz Tuzle- svi su mi dragi i svi su dobrodošli u bilo koje vrijeme i nikad ne ostanu dovoljno dugo kod mene, nikada ih ne provedem svugdje kroz Zagreb kako bih htjela- ali na mojim izborima oni nemaju šta tražiti. Da se razumijemo: ni oni, ali niti rođaci i prijatelji u Švedskoj, Americi, Kanadi i Novom Zelandu . Na mojim izborima JA odlučujem tko će me haračiti naredne 4 godine i molim PUSTITE da to bude samo moj izbor

PS: iako sam ideološki totalno kontra, jedno moram priznati: HSP-ov plakat "zaštiti svoj san" je najbolji i najljepši izborni plakat, uopće, politički plakat kojeg sam ikada vidjela: jednostavan, jasan, efektan......svaka čast tko se sjetio

- 13:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.10.2007.

Moram priznati........
Istina je da sam maltene neki dan zapravo otjerala sve muškarce koji su bili oko mene alui to je bilo zato što ni jedan nije bio ono što sam stvarno trebala.
I sada priznajem da mi treba muškarac.
visok
jak
pametan
dobar
vrijedan
duhovit
da mi pruži ruku i da bude tu za mene.
pa ne tražim puno

- 13:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 02.10.2007.

Juče me je vožnja u tramvaju broj 17 razveselila. Nije to bio nikakav happy tram niti performans nego dva izdvojena događaja koja su se dešavala u tom vozilu manje-više u isto vrijeme.
Sudionici prvog događaja su bili dva srednjoškolca, to jest jedan od njih dvojice: tram je stao na stanici, on je otvorio vrata, izletio do košare za smeće, ubacio nešto u nju i vratio se u tram i nastavio vožnju....nisam mogla vjerovati ali sam bila oduševljena :)
Drugi događaj, sudionici: dvije curice 11-12 godina i njohva baka.Tram prolazi pokraj Mimare i curica prigovara baki:" Kad si rekla da ćemo u "Mimaru" pa nikada nismo otišli"
Baka odgovara da nisu imali kada jer su bili cijelo ljeto na moru, pa onda početak škole i posla a mala kaže ovo:" Mogli smo se vratiti tjedan ranije pa bi stigli otići u "Mimaru" i u kazalište"......
Možda ova zemlja ipak ima malo nade

- 08:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 04.09.2007.

Imam loš običaj: ne čitam vlastiti blog!!! Tako ponekad ( uglavnom uvijek) ni ne primjetim komentare, pa ni onaj na moje putovanje brodićem .......draga moja komentatorice sa lica mjesta, ako se opet vratiš ovamo ( na blogić moj)......želim ti se zahvaliti :)......A Neno je genijalac ( tu se slažemo) ali nije taj zemljak- rođo o kome sam pisala....Svijet je čudan, sada najednom svi oko mene znaju za ragbi i za tog tipa, navodno je i u tome jako dobar :) ....aha, i Mate , njemu ću dati tri smješka :) :) :)

A vrijeme prolazi, izdogađalo se toliko stvari da sam gotovo spremna za novi godišnji. Nad glavom mi stoji nekoliko velikih upitnika, kreću se samnom kroz svijet i čudnim svjetlom boje sve oko mene.Tuđe upitnike lako razriješim ali sa ovim svojim stvarno već imam problema. Osjećam se pomalo paralizirano. Za sada se samo mogu nadati da se neće pojaviti neki novi ......
A među svim upitnicima je i jedan uskličnik: majka moja ove zime ode doživjeti svoje drugo ljeto....ode na Novi Zeland i u Australiju......ajme meni kako je to daleko....skoro dva dana će putovati . Naravno da mi je drago, mama će vidjeti svoju sestru koju nije vidjela više od 20 godina i naravno da sam tužna što moja mama ode........

I još sam ljuta na idiote koji peru ruke od svega, nitko od njih ni za što nije odgovoran i koriste priliku da se još jednom uslikaju na TV: Ah, oni suosjećaju................... ne mogu ih očima gledati, gade mi se gore nego.....ne znam naći poređenje......

- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2009  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

KAO DA NISAM LIST ŠTO GA VJETAR NOSI

UNDIET
START: 14.05.2007-63 KG
CILJ: 27.07.2007-55 KG -
INFO: VISINA 146 CM
TJEDNE KONTROLE: u postovima: OK- mission komplited, malo više vremena i malo više muke ali uspjeh je tu
:)


Counter Stats
family planning
family planning Counter


DERVENTSKI VASER



FOTO-ALBUM
NEĆAK I NJEGOVA ROĐENDANSKA "HERAVA" TORTA, MAMA I MACE


KRK, AH KRK-JESENOVANJE(NE MOŽE BITI LJETOVANJE POLOVICOM RUJNA)




ISTINITE PRICE:
DIO I- SEX,


GUBLJENJE NEVINOSTI

Moj aktivni sexualni zivot je poceo rano: vec u prvom razredu srednje skole.
Nas nekoliko cura, kceri iz dobrih obitelji, uzorne pionirke i omladinke, na zajednickom sastanku smo dogovorile da cemo pristupiti akciji gubljenja nevinosti. To se moralo desiti u toku prvog polugodista i uz prisustvo svjedoka.
nekima od njih to i nije bio veci problem jer su vec bile u stalnim vezama, trebalo je samo udesiti situaciju da mi ostale mozemo svjedociti tome, ali nama ostalima je bilo malo teze: prvo smo morale naci odgovarajuce tipove.
Nakon izvjesnog vremena trazenja, ja sam nasla covjeka koji ce to obaviti, i tako se i desilo. Poslije nekoliko zajednickih izlazaka, dogovorila sam se s njim da dodje po mene pred skolu. Odvela sam ga u setnju po prirodi, na relaciju koju sam dogovorila sa prijateljicama.
Kad smo dosli na ugovoreno mjesto, iza nekog grmlja u kome je bilo mjesta za promatrace, osjetila sam strasan umor i pozeljela sjesti. decko je bio veom aljubazan, skinuo svoju jaknu i slozioje na zemlju a dok sam sjedala, mene je naglo uhvatio grc u listu noge. Naravno da mi je morao pomoci i izmasirati bolno mjesto. Vjestinom pokupljenom iz ljubavnih roto-romana (ko kaze da je to bezvrijedna literatura) navela sam mladog gospodina da djeluje u zeljenom smjeru. U jednom momentu, ja sam sa hlacama i donjim rubljem spustenim do gleznjeva lezala pod njim i prtljala oko opasaca njegovih hlaca. Nakon krace borbe, on je nasao svoje mjesto u porirodnom okolisu zenskog tijela. Naravno, u jednom momentu je osjetio lagani otpor, a ja izvjesnu bol zbog koje sam zastenjala. On je zastao a ja sam ga vratila na pravi put. Moram priznati da mi je, za prvi put i za te okolnosti bilo vrlo dobro, dapace.....Bilo mi je prvi put, bio je prvi muskarac u mom sexualnom zivotu a nisam mu znala ni pravo ime, ali, nije ni bilo vazno..... najvaznije je bilo da sam ja od svojih prijateljica dobila pismeni certifikat o izgubljenoj nevinosti.....Vrlo brzo nakon toga ja sam s njim prekinula a da mu nikada nisam razjasnila da li sam bila nevina ili nisam......




SEX IZ INATA
Bila sam u kaficu sa svojim drustvom. Grupa cura je slavila slobodu. Navodno sam ja bila ta koja se oslobodila, izasla iz jedne veze za koju bih dala sve na svijetu dala da se mogla pretvoriti u "Pravu, ozbiljnu vezu". Ali nije.... Sjedile smo i pile, slavile, a onda se pojavio ON. Predmet svih mojih misli, snova, zudnji. Ali, morala sam pokazati da sam ja sada SLOBODNA. Okrenula sam se nekom tipu koji je sjedio za sankom, progovorili par rijeci, popili pice zajedno i dogovorili se da cemo se poslije fajrunta naci na omiljenom mjestu sastanka za sve one koji zele malo "obogatiti" vece, zaciniti ga za kraj. Dosao je fajrunt, ceh se platio, svi se razisli na svoju stranu a ja se otisla naci sa svojim partnerom za nastavak veceri. Nasla se na dogovorenom mjestu, prisla tipu, uhvatila ga pod ruku i povela prema klupi iza nekog grmlja u obliznjem parku. Ucinilo mi se da malo oklijeva i da je zbunjen ali nisam obracala paznju a i taj trenutak je brzo prosao.Sjeli smo na klupu koja je, na srecu ili nesrecu bila slobodna, progovorili iz stosa par rijeci a onda se primili posla. nakon sto smo odradili sto se dal oodraditi na klupi u parku u centru grada, malo sam upristojila odjecu i frizuru i posla kuci. Na putu kuci sam prosla pored jednog nocnog kluba a nakon sto sam odmakla nekoliko metara prisao mi je muskarac, uhvatio me za ruku i rekao otprilike ovako nesto:" Nisam ocekivao da si i ti tako dvolicna. Fino smo se dogovorili da cemo se naci, ja te cekam i cekam a tebe nema......."





ZIMSKI SEX

To je bio jedan od najhladnijih dana u godini a ja sam radila na pijaci. Zimogrozna, kakva već jesam, dobro sam se obukla. Na sebi sam imala barem jedno 5 slojeva robe. U biti, to je izgledalo ovako:
1. klasika: donje rublje
2. body dugi rukava ( onaj komad robe iz jednog dijela koji se kopča "dole")
3. majica sa roll-kragnom
4. džemper
5. hulahopke
6. strample dugačke koje su mi došle gotovo pod vrat
7. gornji i donji dio trenirke
8. skijaški skafander
9. zimska jakna
10. kapa, šal i rukavice
11.buce

i tako obučenu, na kraju radnog dana dočeka mene moj dragi da me autom odvede kući , i naravno, da dobije nagradu za to....
Kako smo prije prvo popili kavu u kafiću na samoj tržnici sa mojim radnim kolegama, kad smo mi sjeli u auto već se počeo spuštati mrak. U jednom momentu, moj dragi skrene sa poznatog puta i parkira na mračnijem dijelu jednog praznog parkirališta i počne me ljubiti. Naravno, ja sam mu odgovarala. Onda je on počeo milovati me i pokušavao doći do mog tijela ispod svih tih slojeva robe.
Jaknu sam sama skinula čim sam sjela u auto.Skafander je on nekako spustio sa mojih ramena i svukao mi ga do struka. Gornji dio trenirke je skinuo isto bez većih problema i rukom ušao u donji dio i naleti na štrample koje sam navukla skroz gore. Nekako je on podigao džemper, na jedvite jade spustio štrample, povukao majicu i naletio na body. Zabto vrijeme sam ja imala slobodan pristup pod njegovu uredsku odjeću i maximalno koristila situaciju pa je on bio dobro uspaljen. Bio je jako uzbuđen i još jače frustriran što ne može lakše doći do nagrade. Kada je otkrio da na sebi imam još body a prednji dio auta je bio već skroz zapetljan, skupa sa nama u moju robu, odmakao se od mene, ljutito odmahnuo rukom i gotovo zarežao: zar nisi mogla nešto robe ostaviti kod kuće???
Od tada me je čak i u ljetnom periodu s posla vozio ravno kući.......

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se