izvornade

25.08.2006., petak

Šezdesettri godine braka!!!

Neki dan sam gledao film «Rat Roseovih». Moj prošli post je «Mjera» odnosno kako mi gledamo druge ljude i kako drugi ljudi gledaju nas. Uz to razmišljam o još nekim životnim istinama uslijed kojih bi ljudi mogli i trebali sami sebe preispitivati i usmjeravati da budu iskreniji i bolji, i prema sebi i prema ljudima oko sebe, a posebno prema najbližima. A to je susprezanje vlastitog ega i samoljublja, te poticanje svoje strpljivosti, razumijevanja i poniznosti.

Neću prepričavati film nadugačko. Ukratko, supružnici se prezivaju Rose. U braku su 20 godina, imaju dvoje djece koja su krenula na fakultet i tijekom braka izgradili su solidne poslovne karijere. Veći dio radnje filma svodi se na sukob supružnika (u nekim trenucima sukobi su opasni po život) koji se nakon 20 godina braka žele razvesti, ali niti jedno od njih ne želi prepustiti kuću onome drugome niti da se kuća proda.

U filmu Danny DeVito (redatelj i jedan od glavnih likova filma) je brakorazvodni odvjetnik koji ima blizu šezdeset godina. U njegovom uredu nalazi se čovjek star tridesetak godina koji se želi razvesti. Danny mu prepričava sukob Roseovih i iskazuje negativne strane čovjekovog SAMOLJUBLJA I EGA. Mene je oduševila poanta života kako ju je na kraju filma Danny DeVito rekao tom mladom gospodinu rečenicom «Moji roditelji su živjeli šezdesettri godine u braku, a neke od tih godina su bile i sretne!!! A sada idi svojoj ženi i potraži u sebi ono zbog čega si je volio i potrudite se da imate što više lijepih godina u svom životu.». Potom je Danny nazvao svoju suprugu «Draga kako si? Evo me, dolazim kući. Volim te!» i potom u odjavnoj špici filma pada snijeg a Danny gleda kroz prozor i radosno se smije.

Dannyeva rečenica «Moji roditelji su živjeli šezdesettri godine u braku, a neke od tih godina su bile i sretne!!! A sada idi svojoj ženi i potraži u sebi ono zbog čega si je volio i potrudite se da imate što više lijepih godina u svom životu.» je jednostavna i duboka. Ja sam ju doživio na slijedeći način. «Život nije lagan! Ljubavlju, zajedničkim trudom i zalaganjem dožive se prelijepi sretni životni trenuci zbog kojih vrijedi voljeti, živjeti i proživjeti one teže trenutke zajedničkog razumijevanja i povezivanja u duši. Svojim riječima supruzi, osmijehom i snijegom na kraju filma osjećam da je Danny rekao, trudite se da u vašu zimu života uđete sretni i nasmijani poput mene.».

Znam, mnogi će reći «lako ti je živjeti i biti sretan s normalnom osobom čak i u najtežim trenucima života» i ja se u potpunosti slažem s tim. No ipak, svima pa i samom sebi kažem «Uvijek krenimo od sebe i odgovarajmo sebi o sebi. Koliko smo strpljivi i možemo li i želimo li biti još strpljiviji? Moramo li uvijek reagirati i truditi se biti u pravu ili prvo promisliti o onome što nam netko govori? Trebamo li uvijek odmah reagirati kad se osjećamo povrijeđenima ili sačekati da se situacija malo smiri i da promislimo malo šire o svemu? Promislimo, da li biti u pravu u sadašnjem trenutku znači i biti u pravu dugoročno? Koliko smo samoljubljivi i da li pretjerujemo? Koliko smo ponizni ili oholi? Kakav i koliki nam je ego? Koliko uistinu volimo ženu/muža djecu obitelj… Ukratko, prvo pometimo u svojoj glavi i dajmo si iskrene odgovore».

Od srca svima vam želim da u srcu budete sretni i radosno nasmijani gledajući svoj životni put kad nastupi vaša ovozemaljska zima života! kiss
- 13:07 - Komentari (16) - Isprintaj - #

16.08.2006., srijeda

Mjera.

Mjera. Tada im nastavi:
- Pazite na ovo što slušate! Kojom mjerom mjerite, onom će vam se mjeriti, i nadodat će vam se. Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.

Marko 4,24

Volim čitati Novi Zavjet, a u posljednjih desetak dana u Novom Zavjetu čitam ove i neke druge retke koji mi daju duboko promišljanje o sebi, o svojim roditeljima i mom odgoju. Pomažu mi da prihvatim samog sebe onakvog kako se već duže vrijeme osjećam. Pomažu mi da prihvatim sebe i dižem glas svoje dugogodišnje suzdržanosti i zahvalnosti da ne bih nekog povrijedio jer mi je pomogao …, a svojom šutnjom i suzdržljivošću GODINAMA najviše povrjeđujem sebe i svoje dostojanstvo SLOBODE IZBORA GDJE ĆU ŽIVJETI I KAKO ŽELIM DA MI IZGLEDA DOM MA KOLIKO BIO MALI I SKROMAN ALI PO MOM UKUSU. U meni već nekoliko godina postoje protivljenja u načinu na koji sam odgajan da gledam na ljude i da gledam na život. No čitajući ove svete redove shvaćam stvari o sebi koje nije lako prihvatiti.

Roditelji nas odgajaju da je dobro ovo ili ono i mi odrastajući od njih preuzimamo i dobre i loše upute o životu i mjerenju sebe s drugim ljudima i drugih ljudi s nama. Onda dođe vrijeme kad se sudarimo s nekim negativnostima u našem odgoju. I upravo je ovako: «Kojom mjerom mjerite, onom će vam se mjeriti, i nadodat će vam se.». Oni koji čitaju Novi Zavjet znaju da ne govorim o materijalnom već o duhovnom kad se kaže «i nadodat će vam se».

Odrastao sam u obitelji čiji su roditelji krenuli od nule. Cijeli život su me učili da se mora raditi, da se treba ulagati u sebe (završio sam fakultet . . .) i da se treba štedjeti i ulagati u nekretnine za sebe (jer u životu vrijeme radno sposobnog čovjeka brzo prođe) ali i za buduće naraštaje ako je to moguće. Slažem se da treba ulagati u sebe, za sebe i za buduće naraštaje (ako je to moguće), ali pitanje je na koji način.

Zašto sve ovo pišem. Svi roditelji imaju svoje strahove i želje u životu i prema njima odgajaju svoju djecu i upravljaju svojim životima i životima svoje djece. Ali u svakom od tih odgoja postoje nedostaci i oprečnosti koje djecu pomalo sputavaju u samostalnom odlučivanju. Ukratko, roditelji nas upućuju koju školu da upišemo, kupe nam plac na nekoj lokaciji, sagrade kuću po nekom svom nahođenju a ispadne da se nama raspored ne sviđa i da nas ta kuća sputava lokacijom itd..

U ovih tridesetak i nešto godina odgojem svojih roditelja ljude sam gledao koliko rade i koliko se trude da bi nešto izgradili sebi, koliko su uložili u svoju djecu i njihovu budućnost. Jednostavno rečeno mjerio sam ih po upornosti, brizi i skrbi za sebe i svoju djecu i ulaganje u svoju djecu i buduću imovinu svoje djece, a manje po tome koliko ostavljaju slobode svojoj djeci za neke životno važne odluke. Neki će možda reći pa nije to loš pogled na život, jer gledao si ih kroz njihov trud, rad i rezultate rada, jer džaba nekima koji puno rade a to raspu na alkohol, drogu... Mogu se složiti da su radni ljudi dobri ljudi i da oni zbog velikog truda i rada ne razmišljaju kako drugog čovjeka prevariti već kako ga pomoći. Ali zamka je u tome da ispada da sam ja zbog svog odgoja druge ljude gledao više kroz materijalno, a manje kroz slobodu odlučivanja. Zato sada mene neki ljudi više gledaju kao materijalistu (neki to odmah podrazumijevaju – bahatog li čovjeka), nego kroz moje srce i ponašanje prema drugim ljudima. I shvaćam zašto poneki ljudi imaju negativan stav prema meni iako me ne poznaju (neki me od njih nikada nisu niti vidjeli), već su samo čuli o meni od drugih ljudi. A da ne pričam o tome da sam sputan lokacijom kuće i koja mi se uz to po rasporedu baš ne sviđa, bla, bla, bla . . .

Slažem se da je dobro odgajati djecu da budu radna i da imaju radne navike, ali iz mog iskustva kažem da i takav odgoj ima svojih nedostataka. Roditelji zbog svojih strahova i želja koji su njih vodili kroz život, svojoj djeci usade svoja mjerila o životu. A imovinom koju im osiguraju vežu ih za lokacije i mjesta. A kad djeca to žele prodati i ići na neku drugu lokaciju ili sagraditi kuću po svom ukusu onda se pojavljuje emotivna vezanost za taj objekt koja sputava i djecu i roditelje zbog duboke ukorijenjenosti u njima samima.

Na početku rekoh «Slažem se da treba ulagati u sebe, za sebe i za buduće naraštaje (ako je to moguće), ali pitanje je na koji način.». Djecu treba učiti radnim navikama, priskrbiti im nešto, ali ih ne treba emotivno vezati za kuću, stan, lokaciju . . . Ako je moguće djeci treba osigurati sredstva za njihovo školovanje i ponešto za život poslije školovanja, A NAJVIŠE SLOBODU ODLUČIVANJA U ODNOSU NA MATERIJALNE VRIJEDNOSTI KOJE IMA SE DARUJE A SAMIM TIME I SLOBODU ODLUČIVANJA GDJE DIJETE ŽELI ŽIVJETI! Svako emotivno vezivanje sebe ili djece za stvari, vuče velike posljedice i za roditelje i za djecu.

I upravo je ovako: «Kojom mjerom mjerite, onom će vam se mjeriti, i nadodat će vam se.». Mjerilom, kojim sam godinama mjerio druge ljude jer sam ga prije smatrao ispravnim, sada drugi ljudi mjere mene. U korištenju bilo kojeg mjerila, mjerenju i procjeni budimo umjereni, nenametljivi i pošteni.

Ne želim da ispadne da sam ne zahvalan roditeljima jer su se trudili, radili i priskrbili mi neku imovinu. Već samo želim reći koji dio smatram neprimjerenim u takvom pristupu odgoja djece. I još nešto sasvim osobno, a to je da ću ja i dalje truditi se, raditi i štedjeti. A brigu o svojoj djeci (ako mi ih dragi Bog podari) vodit ću ulaganjem u njih same, i ušteđevinom koju im uzmognem priskrbiti.

Roditelji, MOLIM VAS ne sputavajte svoju djecu imovinom za koju vidite da nisu zadovoljna njome. A mi momci i djevojke kad stvaramo svoju obitelj, ne radimo iste greške i sputavanja svojoj djeci.

- 15:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.08.2006., ponedjeljak

Sijač

Ponovo poče učiti pokraj mora. Silan se narod slegne k Njemu. Stoga On uđe u lađicu na moru i sjedne, dok je sav narod stajao na kopnu pokraj mora. Tada ih je učio mnoge stvari u usporedbama; i rekao im je u svojoj pouci:

- Poslušajte! Izađe sijač da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta i dođoše ptice i pozobaše ga. Neko pade na kamenito tlo, gdje bi plitka zemlja. Ono brzo izniknu jer nije imalo duboke zemlje. Ali kad sunce iziđe, uvenu i, jer nema korijena, sasuši se. Neko opet, pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ne donese roda. Neka, napokon, padoše na dobru zemlju, iznikoše, uzrastoše i donesoše rod: jedno tridesetorostruk, drugo šezdesetorostruk, treće stostruk.

I nadoda:
- Tko ima uši, neka čuje!

Marko 4,1


Tumačenje usporedbe o sijaču. Sijač sije riječ. Oni koji su «kraj puta», gdje se riječ sije, jesu oni koji su netom čuli riječ i odmah dolazi sotona i oduzme riječ koja je posijana na njivi. Isto tako oni koji su posijani na «kamenito tlo» jesu oni koji kad čuju riječ odmah je primaju s radošću, ali kada dođe nevolje ili progonstvo zbog riječi, smjesta podlegnu. Ima drugih koji su posijani «u trnje». To su oni koji su čuli riječ, ali svjetske tjeskobne brige, varavo bogatstvo i požude za svim ostalim navale te uguše riječ, i ostane bez ploda. Ima ih koji su posijani «na dobru zelju»: oni slušaju riječ, primaju je i donose plod: jedan tridesetorostruk, drugo šezdesetorostruk, treće stostruk.

Marko 4,14

- 12:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.08.2006., petak

Djevojke, žene i majke čuvajte svoje zdravlje!!!

Drage djevojke, žene i majke ne podliježite modi, već čuvajte svoje zdravlje, čuvajte svoju obitelj. Da, čuvajte svoju obitelj tako da se svjesno ne izlažete mogućnosti da obolite. Čuvanjem svoga zdravlja čuvate i svoju obitelj!!!

Ljeto je i puno djevojaka, žena, majki, pa i trudnica vidim u majicama, bluzama . . . koje su dugačke do desetak centimetara iznad bokova. Samim time ne pokriveni ostaju bubrezi, jajnici . . . Znam mnogi će reći «ljeto je i nije hladno . . .». Ljudi ne zavaravajte se, već pogledajte osobe s takvom odjećom i vidjet ćete da stalno trljaju leđa i potežu majicu preko bubrega i/ili naprijed. Mnogi to već znaju ali je pitanje da li žele priznati posljedice takve mode.

U protekle četiri godine baki u kućnu njegu dolazi medicinska sestra. Jednom prilikom prije godinu dana ta sestra mami kaže «molim vas imate li tabletu protiv bolova, bole me jajnici». Kad je previla baku zamolio sam ju da porazgovaramo. Rekao joj da sam u razgovoru sa zdravstvenim djelatnicima i u literaturi shvatio da postoji trend povećanja oboljenja žena na bubrege . . . od kada nose te kratke majice. Rekla mi je da zna, ali da se njoj ta moda sviđa a i suprug voli da ona nosi te majice.

Ona ima 25 godina, udana je i imala je nekoliko prirodnih začeća i spontanih pobačaja. U posljednje dvije godine ona i suprug su pod tretmanom umjetne oplodnje i imali su jedno uspješno začeće i spontani pobačaj u 5 mjesecu trudnoće. Povremeno se i dalje žali na bolove u bubrezima i jajnicima.

Kad mi je rekla «da zna, ali da se njoj ta moda sviđa a i suprug voli da ona nosi te majice» meni je pamet stala. I pitam se, da li taj muž i ta žena vole jedno drugo ili žele jedno drugo imati uz sebe kao izložbeni primjerak lijepog izgleda.


Dragi moji blogeri iskreno ljubite kiss volite i želite najbolje za svog životnog partnera!!! kiss


- 11:32 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (4)
Studeni 2005 (1)
Rujan 2005 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se