žubor vode

23.07.2013., utorak

Ne može se rastati od mene

Ruke, ni ptice se ne rastaju.
Ne rastaju se ni vode.
Na granici, ni izvan granica.
Ni u granicama.
Svijet je izvan svih granica, izvan svih okvira;
unutar jednog prostora,
unutar jedne tišine - u čovjeku (koji je grad),
u gradu (koji je zemlja).

A zemlja se ne može rastati od sebe,
ni od grada, ni od čovjeka.
Zato nemojte pokušati da iselite ovaj grad;
jer ga ne možete rastaviti od njega.
Nemojte pokušati da iselite ovu zemlju,
jer je ne možete rastaviti od nje;
ona je nepreseljiva. Ona je zemlja - narod,
koji se ne rastaje od sebe.

I ja sam ova zemlja,
ovaj narod, ovaj grad.
Nemojte pokušati da me rastavite od mene.
Nemojte pokušati ovu zemlju - žive i mrtve, i zemlju.
(Bilo bi kao da se i nisam rodio,
kad bi je mogli izvesti iz mene.)
Ali, čovjek je neiseljiv, kao i zemlja.
I ne može se rastati od sebe.

Josip Pupačić

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se