subota, 08.05.2010.

Plima

Kad umrem, prekinuti će se jedna srebrna nit s nanizanim glatkim biserima koji će se rasuti po zemlji i otkotrljati, kući, svojim majkama školjkama na dnu mora.
Tko će zaroniti za mojim biserima kada mene više ne bude?
Tko će znati da su bili moji?
Tko će znati da je cijeli svijet nekada visio oko mog vrata?
Jostein Gaarde




Foto by creativeness

Hodamo jedna pored druge: ja sretna šutim dok pričam s tobom
Držiš me za ruku, šutim i čvrsto je stežem dok slušam kako točiš smijeh

Pitam te kako si... šutiš pa se smiješ i stežeš mi ruku dok nas grli more
Pokušavam nešto reći ali ne ide, riječi su moje u dubinama zarobljene

Volim te i sad dok mi vrijeme krade zvuk tvog glasa
Nedostaješ mi ali nisam više ljuta, jer naučila sam da nema načina da ispunim prazninu
Pa se smijem zajedno s tobom
I zahvaljujem na vremenu koje smo imale…

Dok se ne nađemo opet ja ću znati da su to bili tvoji biseri....


09:38 - Komentari (2) - Isprintaj

<< Arhiva >>