petak, 27.02.2009.

Tiho (najtiše)

Prišuljalo se proljeće

Image Hosted by ImageShack.us

Foto by nebolosa


Sinoć, odlazeći kući, našla sam procvalo stablo u sebi.

Nisam ga vidjela u mraku, samo sam mu miris oćutila.

Danas me prati i širi korjenje, a ja se smijem i puštam da me vodi.


Here Comes The Rain Again - Eurythmics

10:19 - Komentari (10) - Isprintaj

srijeda, 25.02.2009.

Na kraju dana

Uvijek će postojati negdje nekakav izgubljeni pas zbog kojega neću moći biti sretan.
Jean Anouilh


Image Hosted by ImageShack.us

Foto by camowyn



Prijateljstva divna, utkana u moje gene

Muška, ženska, uživo i online
Crna, žuta, bijela
Ljudska i životinjska
Dječja i odrasla
Ljetna i cijelogodišnja
Prekrivena smijehom a umotana u ljubav

Tako vas volim (sa vama moj život ima smisla)

A oni izgubljeni psi s početka priče?

Hm, zar ih pamtite?

I zato....za mene je sreća....

22:44 - Komentari (9) - Isprintaj

utorak, 24.02.2009.

Pred Korizmu

Što li se krije iza osmijeha i pogleda pod obodom krošnje stare voćke?

I nosiš li mi srce na dar?

Image Hosted by ImageShack.us

Foto by humbalaling


Ćutim sok u granama i korijenje mi raste duboko u zemlji.
(Još trenutak i pokrit ću te zelenilom lišća)

Na lice sam stavila osmijeh a da nisam obrisala tragove suza.
Pratim tragove bora u kutu svog oka i kušam more na mom ramenu.

Reci….hoćeš li me prepoznati u mnoštvu?


14:24 - Komentari (12) - Isprintaj

subota, 21.02.2009.

Hvatači snova

Reci....što si sanjala o meni?
I jesu li ispunjeni tvoji snovi?


Image Hosted by ImageShack.us

Foto by cryingsorceress

Brižno spremam sve ono što nikad nećeš znati:


Snove rasute koji rastu (poput smijeha) kotrljajući se niz planinu i suze koje su biserima na dnu mora slične.
Tamne sate u kojima se doimam tako malenom, dok sve oko mene raste da bi došli trenutci potpune sreće, ničim izazvane, samo zato jer živim.

Brižno spremam sve ono što ne želiš znati…

Jednom sam ti poklonila kutijicu u koju sam stavila svoje srce
(oslobodi me)
I rasla sam tako, zapetljana u želji da me voliš, noseći kutijicu na dlanu
Hodala sam nekim čudnim stazama i davala je nekim čudnim ljudima na dar
Raslo je moje srce (ponekad sam ćutila otkucaje u čvrsto otvorenom dlanu)

Jednostavno nisam znala drugačije-pružena ruka i tvrdoglavost koja me definira u mnoštvu.
Jednom je došlo vrijeme za buđenje: iskidala se mreža i rasula se pera, pobjegli uhvaćeni snovi djetinjstva.

Otvorila sam kutijicu i uzela srce natrag.

Nikad nećeš znati koliko vremena mi je trebalo da zavolim sebe, da oprostim sebi sva ona kriva skretanja do sad.
Nikada nećeš znati koliko boli saznanje da je možda prekasno za neke snove i želje
Nikad ti neću reći kako su tamne staze na kojima sam tražila sebe.

Ali više nije važno, zaista nije važno…jer nemam načina za izbrisati godine iza nas.

I zato te molim....
(molim te)

Oslobodi me, ako znaš o čemu govorim

Tvoja me snaga vrijeđa i taj pogled sa visoka ja ne zavrjeđujem
Skini mi to sa leđa, taj kamen da si bolja bez mene…..
(da si bolja bez mene)


Jer nisi...

Moja ruka je ispružena za tebe, dokle god nas ima.

Ali nedam više na sebe...
Nikad više...

Ne sada, ne nikad više...


Jer konačno imam sebe...



Oslobodi me - Gibonni

12:13 - Komentari (14) - Isprintaj

srijeda, 18.02.2009.

Raspored vožnje


Ponekad postaneš tek kada ostaneš
Ponekad nestaneš tek kada prestaneš

Možeš odlučiti koliko ćeš se mučiti na jednom mjestu


Goran Bare


Image Hosted by ImageShack.us
Foto by foureyes

Stojim na mulu i gledam more.
Uvlačim zrak duboko pa brojim do sto (i koji broj više)
Ne, ne pomaže….samo me dovodi do zida.

Stojim na mulu i zatvaram oči.
Osjećam hladno more pod mojim stopalima, i sjećam se Sunca (skriveno je)

Nekad sam nemoćna i očekujem previše od sebe
Nekad sam samo lijena
Najčešće se bojim onoga što bi moga biti ako krenem

U rasporedu vožnje piše da polazim za koji minut...

Ne podnosim učmalost trenutka niti volim opravdanja koja svakodnevno poklanjam sebi.
Učinila sam tisuću koraka u krug. Nisu bili uzalud, jer upoznala sam sebe. I sada je vrijeme da se narugam svojoj sjeni i da krenem bez okretanja u prošlost.
Sve što je bilo volim i moje je.
Sve to me dovelo ovdje, na ovaj tisuću i neki korak u dubinama krugova koji u središte moje duše vode

Stojim na mulu (galebove slušam)
Negdje iznad mene vjetar sonatu svira i pleše kosa u ritmu nekih davnih ljeta
Vrijeme je za ljeta koja zovu, vrijeme je za nas

Od (tri, dva, jedan) sad!!!!

Vrijeme je da se krene yes


Jer...

Pokreni se, izmjeni se

Dok ne pokušaš nećeš saznati tko si zapravo ti

Pokreni se, izmjeni se




Pokreni se - Goran Bare i Placenici

15:15 - Komentari (10) - Isprintaj

nedjelja, 15.02.2009.

Krug

Ti si sav moj bol

Image Hosted by ImageShack.us
Foto by everestelle



Negdje u dubinama mora, među oblutcima pod tvojom kućom
U srcu koje treperi na čvrsto stisnutom dlanu

U toplini tvog zagrljaja, umotana u tvoje riječi,
Na pola ceste do tvog Grada


Dobili smo par godina za nas....

Jednostavna je Istina u svoj svojoj laži
Vrijeme neumoljivo ide i godine dobivene na dar broje svoje dane

Neka bude...





10:50 - Komentari (12) - Isprintaj

srijeda, 04.02.2009.

Vrijeme kiša

Probudile me kapi kiše….
Ili je možda more pokucalo na vrata?

Moje je vrijeme


Spojilo se more i nebo…


Image Hosted by ImageShack.us

Foto by Tražeći sebe

Pružam ruke i nestajem u pjeni

Igre skrivača (vježbe snage), izbrisani tragovi mojih stopa
Hodam obalom, umotana u oblak pa dodirujem more

Dvoje zaljubljenika u jugo…držimo se za ruke da bi lutali satima

Znaš li da su me odgojile gore?

I znaš li da sam svakim danom sve više svoja?

(tvoja)



Odgojile su me gore - Arsen Dedic

12:10 - Komentari (19) - Isprintaj

ponedjeljak, 02.02.2009.

Ponekad (tvoje lice prolazu)

Ponekad, u prolazu dok se moj odraz preljeva u staklu
krajičkom oka
poput povjetarca koji je dodirnuo moju kosu

Ugledam tvoje milo lice i ozare se moje oči na trenutak
Pa se sjetim da te nema

Nosim sve tvoje osmijehe, sve one tople riječi i dodire kojima si otvarala vrata moga srca

Nema te ovdje (nikad više)

Tako mi nedostaješ i dođe mi da zaustavim svijet mila moja

Zelena je trava narasla na tvojim kapcima

bijele kale koje je zasadila tvoja mama rastu ti na grudima

A tebe nema....

Nedostaješ mi danas tako jako


O mila moja, idem sutra isprazniti tvoje ormariće na poslu...
Kako jednostavna radnja a ja imam osjećaj da se Svijet ruši.


Jednom, naći ćemo se opet...znam ja to...

Srodne duše nađu načina za to...

Ležati ćemo opet skupa na škrapi

Do tada, draga prijateljice...

Do tada....



16:09 - Komentari (10) - Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se