Tražeći sebe

Od vremena tog bez dodira tvog
za tren su prošla ljeta i zime
njeno su lice isprale kiše
njene su riječi sve tiše i tiše




Kao i obično, zadnji dan ove sada već ocvale i prošle godine sjedim i pišem, brojim dane, crtam uglove koje nisam vidjela ranije.

Nikad nije bilo ovakve godine…

Izgubila sam najbolju prijateljicu
Nema suza niti riječi kojima mogu isplakati ili opisati tugu koja sjedi duboko u meni
Nikad neću zaboraviti nevjericu i tvoje suze
Nikad neću zaboraviti tvoj osmijeh i glas

I nema načina da ublažim, omotam ili sakrijem
(gola ispred ogledala)
Prekrivena pitanjima na koja odgovora nema

Ponekad mi dosadi biti strpljiva pa poželim razoriti cijeli svijet
Ponekad mi se sve čini besmislenim
I borbe i poštenje i pravda i posao i sve, sve na ovom svijetu

Ponekad sam umorna i tužna…ali onda me nekako nađu jedne oči (tvoje oči mili)…

I nikad nije bilo ovakve godine mog života

Jer ti si ušao u njega, onako kako samo ti umiješ (kao oluja)
Kad otvorim oči budim se pored tebe i tako sam sretna jer dijelimo svaki dan, jer dijelimo život.
I sve je lakše sa tvojim rukom na mojem ramenu

Ti si divna perla moga srca
Ti si sunce na mojim dlanovima
Ti si more moje duše

Godina više u mojem kalendaru

Sa svakom novom sam sve sigurnija da nema bijelih ili crnih izlaza, rješenja i dana…
Sve je sivo

Umjetnost života je pogodit nijansu koju želimo


Sa svakom sekundom ovog dana bliža nam je Nova godina...mirisna, okupana, svijetla, prepuna iščekivanja poput dječjih očiju na Badnje večer.

Još jedan krug..

Pa hajdemo onda, dignuta čela, jer vrijede naši dani i naši životi baš svakog kruga koji su ikad napravili.

Kao i uvijek želim Vam svašta (ma sve što i sebi).

Neka Vam staze života budu obasjane suncem i neka Vam Nova 2009. donese sve što zaista želite…

I hodajte, hodajte s osmijehom na licu bez obzira na sive nijanse

Sve najbolje!!!!

Iako mislimo kako postoje tisuće puteva kojima možemo ići, ja nekako vjerujem da postoji samo jedan...
I da je taj put najbolji od svih kojima smo ikad željeli kročiti..



Dan je prepun neočekivanih događaja...

Jesam li izgubila ili dobila?


Samo preustroj traži i ponovno neki "novi" put...

(tako je grah pao )


Hajdemo...

Za sreću je potrebno tako malo

(tako lako zaboravimo)



Foto by On

Dok spremam stan (dan nakon atomske bombe ) smijem se ispod glasa.

Još malo pa si doma i onda zajedno na Šoltu.

Što da napišem, da Vam poželim, a da se ne utopim u moru vanilije i cimeta?

(Još prstohvat šećera? Dobro.....)


I hajde, da poželim onako iskreno, od srca...

Neka Vas brodovi života odvedu u one luke koje su cijeli život čekale na Vas

Želim Vam svima topli Božić...onakav kakav želite

Jer ploviti se mora....





Uhvatila sam trenutak savršene sreće i mira...nakon dana kiše minuta sunca izašlog samo da predivno zađe, Riva, ti i ja i ona zlatna patina moga grada...i naravno Lastovo koje je taman isplovilo za Šoltu.

Reci mi...

Kako se vrijeme broji?
I koje su boje trenuci provedeni s tobom…
Kako miriše tuga i ima li strah ime kojim ga mogu zvati?
Kakvi su putovi iza onog zavoja?


Skakućem i igram se sama na neke davno zaboravljene dječje igre
Zagledam pod stijene, u mračnim kutovima tražim narukvice
Trčim za smijehom koji se prosipa niz stepenice.

Reci mi kako se vrijeme broji
I reci, reci mi, postoji li način da obećam kako će sve biti dobro…


Zaigrana (izgubljena)
Nasmijana (pronađena)
Uplakana (ostavljena)

U tišini dana koji su bili, omotana u izgubljene snove tiho se smiješim sebi…

(Još malo, još koji dan)

Da mi je jedina
(i da je ljubav moja nepobjediva)



hkocak

Tražeći sebe pronašla sam kišu na kapcima duše
Omatala sam snove izmaglicom očekivanja
i zakapala strahove duboko (najdublje)

Tražeći sebe izgubila sam osjećaj prolaznosti
i negdje sam ostavila vrijeme
Ljeta koja dolaze i sva ona koja su bila...

Tražeći sebe našla sam tebe,
pa te izgubila da bi te opet našla

Tražeći sebe izgubila sam dio djetinje naivnosti i pogled kroz ružičaste naočale
Našla sam (naoko) nedirnutu šumu i staze kakve volim

Sjedim tako na raskršću svog života

Ja i ja

Pa pričam na glas...

Iščekujući 35 rođendan (još koji dan me dijeli od toga) podvlačim crte i regrupiram neke želje, snove i iščekivanja
Racionalno (premda mi suze mute pogled) izgovaram neke najvjerovatnije istine pa se upitam da li je to zaista najvjerojatniji ishod.

I nije tako loše...kad pogledam iza sebe...kad pogledam u budućnost...
vidim Sunce

Izbori su bili moji i ma kako se smiješni ili pogrešni činili sada oni su moji i zato su dobri.

To je ono što nas čini odraslima.....

Ja stojim iza onoga što jesam, čvrsto na nogama

Da, stojim, pa čak i onda kad mi suze zamute vid.

Da...

Ja stojim i smijem se

Slušam riječi ove Gibine pjesme i sjetim se s koliko ljubavi i danas pjevam ovu pjesmu svom zvanju....

.....da je ljubav moja nepobjediva.....

Stojim i podvlačim crte, pa crtam nove putove za sutra

Stojim i smijem se...

Našla sam sebe pa Ja i Ja sjedimo na raskršću i čekamo zoru....

Još koji trenutak.....

Lije kiša u mom gradu....

Jutro provodim na narančastom kutu, uz tebe i zvukove gitare.
Nadopunjujem životopis, pišem molbu

...jer kad ostariš....

Stihovi koji se tako uklapaju u kišu

Dodiri koji su poput odijela mojoj duši

Tišina obavija iščekivanje

Jedan osmijeh i dugi razgovori

Velika očekivanja

Kiša ispire posljednje tragove ljeta

Još koji dan pa započima novi krug.