Tražeći sebe

<< Arhiva >>

dizajn : patka dizajn

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Srpanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Lipanj 2015 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (1)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (6)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (5)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

• Komentari On/Off

• Opomena
  
  Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda
  pusti da cijelog Tebe prođe
  blaga svjetlost zvijezda!
  Da ni za čim ne žališ kad se
  budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda!
  Na svom koncu umjesto u prah
  prijeđi sav u zvijezde!
  
  A.B. Šimić
  
  Meni, da nikad ne zaboravim
  (03. svibnja 2008.)
  
  Što god možete ili mislite da možete, započnite;
  Hrabrost ima genij, moć i magiju u sebi.
  J.W. von Goethe
  
  
  Ljudi koji mi oduzimaju dah, čije me riječi čine sretnom jer znam da takvi postoje:
  
  Bijeli koralj
  Brod u boci
  Bubilo
  Dijete u meni
  Dinaja
  Gustirna
  Kaplja voska
  Kritika pragmatičnog uma
  Luki
  Ljubav pisana srcem
  Maleni moj
  Malo umnosti
  Maslačkica
  Mirisni tragovi u meni
  Missillusion
  Miško
  Morska zvijezda
  MNP
  Nataša
  Nedosanjana ljubav
  Odmak od
  Pegy
  PiPi
  Poezija duše
  Pripadan tebi
  PROROK (!)
  Ratnica duše
  Safiris
  Sanjajmo udvoje
  Slomljena srca
  Tayana
  Yvonne_D
  Viam Inveniam
  Vitae
  
  Ne pišu više:
  
  Dragonfly
  Gospodin K
  Irnan blog-NPZ
  Leda
  Portret ljeta
  Queen of absurd
  Život je duga cesta...
  Zvončica...koje nema
  
  
  Umjetnice u kuhinji sa pregrštom dobrih ideja
  
  U mojoj kuhinji
  
  
  
  
  Sanjati ili ne?
  
  
  
  
  
  
  
  

  free hit counter

  
  
  
  
  
  

Opis bloga

• 
  Ne, nemoj mene vezati...
  Jer Vjetar se vezat ne može
  (tu samo Ljubav pomaže)
  
  Tu sam jer volim "baciti na papir" neke misli koje nenajavljeno dođu.
  Pa tražim put kući
  
  
  
  Foto by Ivonne_D
  
  Naći ću ga znam,
  jedne ljetne večeri kad sjednem na skale kojima sam lutala u snu, bosonoga...prema moru
  (neko te davno zapisao u moje dlanove)
  Znat ću....
  Znat ću da sam došla kući
  ...tu na rubu moga sna...
  
  
  
  Foto by VITRIOL
  
  
  Ako poželite...slobodno se javite
  izvanje@gmail.com
  
  
  Copyright © 2007. - 2009. by Izvanje - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
  
  ITAKA
  Kad pođete tražiti Itaku
  Molite se da putovanje bude dugo,
  puno pustolovina,puno buđenja.
  Ne bojte se čudovišta iz starine
  Nećete ih sresti
  ako vam misli budu letjele visoko,
  ako prava strast pokreće vaš um,tijelo i duh.
  Nećete sresti strašna čudovišta
  ako ih ne nosite u duši,
  ako ih vaša duša ne postavi ispred vas.
  Konstantin Kavafis
  
  Treba se usuditi željeti...(kaže mi Leda)....
  
  Koliko još staza moramo prijeći,
  za samo jedan trenutak Ljubavi...
  A toliko toga činimo, toliko lijepog nastojimo,
  toliko sebe unosimo i raznosimo
  poput vjetra što se sjeća da je bio pustinja..
  Vladimir Ordanić
  
  
  Tko zna...
  Vizija
  
  Jednoga jutra godine neke
  Otvorit ću oči začuđeno, smjelo,
  A sunce će nježno milovati mi lice.
  Pogledat ću sretno u svoj komad neba
  I osmjehom pozdraviti sunce na prozoru.
  
  Jednoga dana godine neke
  Nasmiješena i mirna šetat ću poljem,
  Brati rosno cvijeće kraj neke šume.
  Slušat ću ptice što život slave
  I bit ću sretna što sam tu.
  
  Jedne večeri godine neke
  Sklupčat ću se tiho u nečijem naručju
  I slušati muziku srca samo za mene.
  Bit ću sretna zbog poljupca,
  Zbog ruku koje miluju i vole.
  
  Jednog jutra godine neke,
  Jednog dana godine neke,
  Jedne večeri godine neke
  Nadam se……..
  Freya
  
  Zelenu mahovinu imaju morske stijene,
  borovi i čempresi mirišu snom,
  a u šumi se pod lišćem u proljeće
  crvene jagode
  i mirišu,
  a ja imam uspomene i sjećanja i tebe i
  sol na koži od zadnjih zagrljaja
  i mahovinu u kosi
  i san od tvojih dodira pod čempresima
  i okus jagoda na usnama
  i ljubav
  i ti mi šutnjom pričaš
  da ti sada kada me nema nedostajem
  da su ti sati dugi i polagani
  Dinaja

• 
  Tako sama
  
  Tako sama,
  pokrivena česticama nedostajanja
  ležala sam na stijeni
  pored zapjenjenog mora
  pogleda uperenog
  tamo negdje iza,
  u raskršće puteva
  gdje si odlučio
  pratiti nečije tuđe korake.
  
  Tako sama,
  učila sam ponovo biti JA,
  egzistirati kao jedinka,
  i živjeti bez lijeve polovice srca
  koju si odnio sa sobom,
  a ne želeći joj biti vlasnikom.
  
  Tako sama,
  disala sam ne osjećajući mirise,
  lutala, ne ćuteći hladnoću ni toplinu,
  gledala, bez da vidim boje buđenja novog dana,
  hodala, ne ostavljajući tragove svojih stopa,
  dodirivala, tražeći te pod svojim prstima,
  a nalazeći samo prazninu u stvarnosti
  iz koje si izrezao i odnio svoj lik.
  
  Tako sama,
  drhatvim sam rukama
  lijepila šarene komadiće sebe
  kakva sam bila prije nego si
  poslao uragan kroz moj život,
  i sakupljala sitne krhotine osobe
  u koju si me pretvorio svojim odlaskom.
  
  I dalje sama,
  dala sam se moru
  da te spere sa moje kože
  dok sam upijala mirise
  tog trenutka spoznaje
  kada su mi se boje sumraka
  ponovo zaiskrile u očima
  cijelom lepezom svojih tonova.
  Usidrila sam svijest
  i prestala lutati
  našavši onu drugu polovicu
  u samoj sebi.
  Yvonne D.