nedjelja, 03.08.2008.

Ti me vodi preko voda


Pregršt pitanja a svako moje ime zove
Snovi i java, riječi i more
Po koji ljetni oblak iznad mene..

Image Hosted by ImageShack.us

Foto by norwegianangel

Misli su moje nemirno jato nekih srebrnih riba koje iznad crnih dubina plove.
I ljeska se sunce u svakom djelu mene pa se još bolje te dubine vide.
Vuku me danas tuđe riječi u neslobodu srca i stihovi oblake sive nad moju kuću vode.
Za onim što trebam (utjeha trenutka) žudim nezrelo, dječje, pod svaku cijenu (sada).
Svaki moj korak, pogled i osmijeh duhovi nekih drugih dana prate.
Ispod svakog kamena nešto spava.

Okrenem se i vidim da sam sama…

Pa se glasno u sebi opsujem i skočim u more.

Naučila sam rugati se sebi u danima koji ovakve snove nose. Nemire stisnem raširenim dlanovima pa ih puštam da moji prsti neke nove note donesu. Suze bez smisla puštam moru…jer more zna kako potopiti Otok.
Naučila sam da jesam i postojim bez obzira na sve ono što ima doći. Strepnja nikad nije riješila stvari….
Osmijeh je onaj koji otvara vrata..

Pa se nasmijem još glasnije sebi i svim onim lijepim karakteristikama koje nosim…
Eh plivačice moja u kombinaciji dana, vesela plivaš površinom uzburkale duše moje.
A pojma nemaš da te za koji trenutak više neće bit (progutao te vir osmijeha moga).

Postoje dani koji čekaju da budu.
Lijene noći i rana jutra, nebo duboko poput zdenca mojih želja, prepuno porazbacanih zvijezda.
Neka nikad viđena srca čije osmijehe slutim u tišinama noći, naša glupiranja smišljena na neviđeno i tihi koraci na putu.
Osmijeh i pružena ruka, dlan na kojem cijeli Svijet spava…

Na pute kojima hodam stavio si znakove da me vode kući i ljubav Tvoja svjetlo na njih baca.
Oblačiš me u osmijehe
Dodirom dlana me vodiš i ćutim tvoje ruke na ramenima mojim.
Riječima daješ još više srca.

Oprosti što ponekad ne vjerujem….
Ti znaš…
10:30 - Komentari (8) - Isprintaj

<< Arhiva >>