ponedjeljak, 08.05.2017.

Utjeha kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

A. G. Matoš



Želim ti ispričati sve što sam naučila
(a naučila nisam ništa)

Želim još jednom drvored divljih kestena od kojih je zrak zelen u rano ljeto i naš odlazak na plažu.

Da mi dođeš u san.

Želim svašta a najviše od svega da ne budem više ljuta
(ne na tebe mila)

I tako nam idu godine...





14:43 - Komentari (0) - Isprintaj

subota, 13.06.2015.

Lozinka za Raj

Sve su promjene tužne, čak i one koje najviše želimo, jer ono što ostavljamo, to je dio nas samih; treba umrijeti za jedan život da bi se ušlo u drugi.
Anatole France


Ponekad ukradem malo sebe
pa se darujem sebi.

Ponekad zaboravim tko sam i gdje sam
pa nestanem u glazbi

I zatvarajući oči pitam se gdje li su to protrčale godine

Gdje si?


(šutim sad gluho doba je...)





15:01 - Komentari (0) - Isprintaj

srijeda, 30.04.2014.

Naposletku



Tek u jesen otkriju se boje krošanja

19:55 - Komentari (0) - Isprintaj

nedjelja, 16.02.2014.

Sanjam

Eh, da sam ja netko..


15:12 - Komentari (0) - Isprintaj

petak, 27.12.2013.

za tren


i evo što mi je donijelo vrijeme-još jedan trag ovdje na dlan


Kupim kamenčiće i skrivam ih u dlan

pa brojim
jedna
dva
tri
četiri

gledam valove

i sanjam

neku novu sebe



16:10 - Komentari (1) - Isprintaj

nedjelja, 22.12.2013.

Mirakul


Sa novim ljetom sve opet postane mlado

Stabla koja su ostala gola
Smrznuta zemlja
Uspavano more
Zaleđeni potok


Moje ruke i dah
Vatra koja je skrivena u pepelu
Tvoj dodir kojeg sanjam

Sunce skriveno iza snjegom prekrivenog proplanka
Mahovina uberena na sjevernoj strani šume snova
Slova i riječi izgubljeni u torbi prošlosti

Otisci mojih stopala na tvom srcu
Zvukovi vjetra zapletenog u fumaru
Tama šoltanske zimske noći

Sve ono što sam vjerovala
i ono čemu se nadala nisam

Sve, baš sve umire i rađa se ispočetka

Ljudi
Voda
Zemlja
Pjesme
Riječi
Sunce




<

09:11 - Komentari (0) - Isprintaj

subota, 17.08.2013.

U smiraj ljeta

Još se porežem na tvoje dodire od stakla...


18:10 - Komentari (1) - Isprintaj

utorak, 09.04.2013.

ah...hah..ah

Vrime je za pokret
Kiša zove
Čujem doziva ljeto

Iz sobe dopire tvoj slatki smijeh, mekana ruka i paperje kosa

Smijemo se zajedno tom čudu i onda zaspemo svo troje u osam navečer

Vrime je za pokret jer svaki put kad zatvorim oči vidim, čujem i mirišem Šoltu
Rano jutro na putu za Brnistrovu i miris lita na otoku
Zrak prožet vrućinom i intenzivnim mirisom bilja
Put za kuću popločan raspucalom zemljom koja kišu traži
Osjećaj urona u modre dubine

A do tada vrime je za pokret

Imam još par sitnica obaviti do godišnjeg sretan i odratit par miseci

10:43 - Komentari (3) - Isprintaj

srijeda, 20.03.2013.

Oproštaj


Na raskrižju puteva

Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.
Možda se više nećemo sresti u ovom životu;
ali onda barem u nekom od budućih.
Srest ćemo se opet na raskrižju nekih puteva
i gledat ćemo jedno u drugo kao da smo stranci.
Tada nam više neće biti važno tko smo nekada bili, već tko ćemo biti.
Ti ćeš mi reći da me odnekuda poznaješ,
a ja ću ti reći da smo se nekada sreli u svijetu koji se sada ne može
vidjeti očima, dotaknuti rukama, okusiti jezikom, čuti ušima,
omirisati nozdrvama i zamisliti umom.
Ali ipak, taj svijet postoji; sada i tu.
Postoji paralelno s raskrižjem puteva na kojem ćemo stajati.

Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.
I kada se ponovno sretnemo, neće nam biti jasno da li je naš susret
put u prošlost ili tek povratak u budućnost.
Tada će biti izbrisana sva svjedočanstva o našim ranijim postojanjima i
ostat će samo blijeda sjećanja.
U kojem god životu da se ponovno sretnemo,
bit će nam žao što smo propustili da nam neumoljivo vrijeme
tako uzaludno proteče kroz prste.
Stajat ćemo na raskrižju nekih puteva
koji će se na taj način križati samo tada i nikada više.

Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.
Pa kada se ponovno sretnemo,
zbacit ćemo sa sebe plašt zaborava o našim prijašnjim susretima
i radovat ćemo se što smo se opet sreli
baš u tom životu i baš na tom raskrižju.
Da li će to raskrižje biti samo usputna stanica
na našem putu do nekog novog susreta?
Ne znam. Možda.
Ali ako se ipak ponovno sretnemo u svijetu vječnog savršenstva,
tek tada ćemo prepoznati jedno drugo i sjetiti se svih raskrižja puteva na
kojima smo se nekada sretali.

Vladimir Pavić


Snivaj mirno mali, hrabri Laviću...finile su tvoje patnje.


16:16 - Komentari (0) - Isprintaj

nedjelja, 24.02.2013.

Da mi je jedina...i da je ljubav moja nepobjediva...

Jer joj opet pišem pjesme....



Moj razum ti nikad nije mogao odoljeti i ponekad se pitam..pa zar mi je to trebalo u životu?

A onda shvatim-povezane smo oduvijek i zauvijek.

Još samo dva koraka sretan



12:16 - Komentari (1) - Isprintaj

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se