|
|
| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo. I ja ću vas u to uvjeriti. Zato krenite sa mnom visoko na evolucijsku ljestvicu razvoja...
Posljednja želja
Zvijezda svijetla
noćas je pala.
jednu želju
meni je dala.
ispuniti želju
ona je znala.
poklonila mi je tebe mala.
od tad te volim,
a njoj rekao sam hvala.
Sloboda na dlanu
stani! odbaci školjku u kojoj živiš.
prihvati krila koja imaš.
i vini se u zrak.
budi slobodan.
bezbrižan.
sa slobodom u ruci,
život je lak.
bez odgovornosti nad glavom,
i lakši je zrak.
PUTNIK
U dalekoj noći,
Okrunjenom tišinom.
Ja tebi sam mislio doći.
No Mjesec i zvijezde,
ko' nekom psinom,
na druge pute me tjeraju poći.
Lijepa i vedra,
Tako blaga i mila,
kao Anđeo u tmini.
Zanosnog stasa,
nasmiješena i čila,
Kao krijesnica u noći.
Ka tebi me nose,
tvoje raspuštene kose,
sa puta me odmiču sad.
Do tebe dolazim,
od kud snagu nalazim,
i Boga bi pitao rad.
Od straha ja ludim,
da te ne probudim
doći ću neki drugi dan.
Za sada ti leži,
U ovoj ljubavnoj mreži,
I snivaj svoj bezazlen san.
Potaknut komentarima došao sam do zaključka.
Blog je zakon. I ovaj blog je ogledalo moje duše. Kad se trebam izjadati izjadam se ovdje. to je bolje nego da zamaram ekipu i frendove. ko želi čitati o mojim problemima (a to su većinom frendovi) to može upravo na ovom blogu. I nek se zna da nakon što se baš ovdje izjadam osjećam se puno bolje, i shvaćam srž svojih problema. no svejedno bih bio vrlo zahvalan kad bi svaki posjetitelj ostavio komentar ako ne na temu posta onda barem na sveukupan dojam ovoga bloga. Sa Štovanjem Vaš Naš Tvoj i Moj TVRDOGLAV I LUD
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Odlučio sam sljedeće---> dajem svoje kontakte jel bi mi bilo drago da se javite pa da prochatamo u realnom vremenu a ne s komentarima koji kasne s odgovorima i po par dana
ono pošaljite samo svoj nick već bumo se mi uskladili :-)
MSN---> acidvg@hotmail.com
ICQ----> 278-724-037
mail----> acid_vg@yahoo.com
i sad slijedi najjače od najjačeg :-) * =
ISKRICA :-) Acid_Pill he he (član sam od 2004 a da to uopće nisam ni znao užas)
E DA I NEMAM DREDOVE I NISAM NI HIPPY ALI BRIJEMA DA SAM NEKAJ IZMEĐU RASTA-HIPPY-A SAM SE TAK NE OBLAČIM ALI TAK SE OSJEĆAM. THC TO THE PEOPLE
Prije mnogo ma pun kurac dana
Oprostite što psujem, 24.6.83'
Rodila se Iva svima nam znana
Došla na svijet da nam udjeli malo sreće
Već od malena ona znala je lajati
Da rječita je uvijek bila ona
Sa 3 godine odlučila me Neven nazvati
I baš zato nas veže neka jaka bratska spona
Od kad znam za sebe njenim stopama pokušao sam gaziti
Al da ga jebeš delikvent sam u duši
Zato ona sprema se diplomirati
A ja ću kad se suha krpa na dnu mora osuši
O Ivi mojoj bih mogao cijeli život pisati
A opet ništa vam ne bi znao pametno reći
I ne znam dal bez nje bih mogao disati
Jer ona je glavni razlog mojoj životnoj sreći
I tako nam godine idu i sve stariji bivamo
Ja i moja sestra ruku pod ruku
I godinama iste snove snivamo
Te dijelimo sreću, krv, suze, znoj i muku
Priznajem, takvo nešto nam nije poklonio Bog
Jer baka, Damir i Ljerka za naš odgoj odgovaraju
Pa se beskrajno volimo baš zbog odgoja tog
I ne damo da nas u glavu karaju
Da okončam ovu beskrajnu baladu
Ako još ste uvijek živi
Stoga dignite čaše i nazdravite u skladu
Rođendan mojoj voljenoj sestri Ivi
eto dugo dugo možda i previše nisam pisao to samo pokazuje koliko mi znači moja sestra
