|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo. I ja ću vas u to uvjeriti. Zato krenite sa mnom visoko na evolucijsku ljestvicu razvoja...
Posljednja želja
Zvijezda svijetla
noćas je pala.
jednu želju
meni je dala.
ispuniti želju
ona je znala.
poklonila mi je tebe mala.
od tad te volim,
a njoj rekao sam hvala.
Sloboda na dlanu
stani! odbaci školjku u kojoj živiš.
prihvati krila koja imaš.
i vini se u zrak.
budi slobodan.
bezbrižan.
sa slobodom u ruci,
život je lak.
bez odgovornosti nad glavom,
i lakši je zrak.
PUTNIK
U dalekoj noći,
Okrunjenom tišinom.
Ja tebi sam mislio doći.
No Mjesec i zvijezde,
ko' nekom psinom,
na druge pute me tjeraju poći.
Lijepa i vedra,
Tako blaga i mila,
kao Anđeo u tmini.
Zanosnog stasa,
nasmiješena i čila,
Kao krijesnica u noći.
Ka tebi me nose,
tvoje raspuštene kose,
sa puta me odmiču sad.
Do tebe dolazim,
od kud snagu nalazim,
i Boga bi pitao rad.
Od straha ja ludim,
da te ne probudim
doći ću neki drugi dan.
Za sada ti leži,
U ovoj ljubavnoj mreži,
I snivaj svoj bezazlen san.
Potaknut komentarima došao sam do zaključka.
Blog je zakon. I ovaj blog je ogledalo moje duše. Kad se trebam izjadati izjadam se ovdje. to je bolje nego da zamaram ekipu i frendove. ko želi čitati o mojim problemima (a to su većinom frendovi) to može upravo na ovom blogu. I nek se zna da nakon što se baš ovdje izjadam osjećam se puno bolje, i shvaćam srž svojih problema. no svejedno bih bio vrlo zahvalan kad bi svaki posjetitelj ostavio komentar ako ne na temu posta onda barem na sveukupan dojam ovoga bloga. Sa Štovanjem Vaš Naš Tvoj i Moj TVRDOGLAV I LUD
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Odlučio sam sljedeće---> dajem svoje kontakte jel bi mi bilo drago da se javite pa da prochatamo u realnom vremenu a ne s komentarima koji kasne s odgovorima i po par dana
ono pošaljite samo svoj nick već bumo se mi uskladili :-)
MSN---> acidvg@hotmail.com
ICQ----> 278-724-037
mail----> acid_vg@yahoo.com
i sad slijedi najjače od najjačeg :-) * =
ISKRICA :-) Acid_Pill he he (član sam od 2004 a da to uopće nisam ni znao užas)
E DA I NEMAM DREDOVE I NISAM NI HIPPY ALI BRIJEMA DA SAM NEKAJ IZMEĐU RASTA-HIPPY-A SAM SE TAK NE OBLAČIM ALI TAK SE OSJEĆAM. THC TO THE PEOPLE
Jebeš ga da prostite ali nije mi do kompa i tipkanja ali brijem da mi treba malo "terapije"
Bacam sve iz sebe opet proživljavam tjedan to mi treba :-)
Fakat mi se pun kurac stvari dogodilo užas.
1.porezao sam se i ne mogu motati :-(
2.Imao sam sudar
3.Lud sam i dobio sam tablete
4.Napokon je proradio moj stalni diler i sredio sam si 50g
5.ošišao sam se
6.autu mi je istekla registracija
7.popušio sam 50g a nemam pare za novih
8. i još pun kurac stvari
jebeš ga sad mi se ne da pisati izgubio sam nit (a brijem da ju nisam ni imao ovih dana)
onda samo javljam da sam žif da se ne brinete i da 22.12. morate dochy u best na direct drive ja sam tamo :-)
do čitanja
Evo par događaja od posljednjeg posta. Razlog mojeg zapostavljanja ovog bloga je taj da sam prošli post toliko dobro napisao da kad ga (još i) sad pročitam ponovo proživim onaj jad. Iskreno najradije bi ga izbrisao ali ja ovaj blog gledam kao i život postovi su prošlost a prošlost ne možeš izbrisati i promijeniti stoga ne želim brisati i mijenjati postove i komentare ma koliko me smetali.
A sad na posao.
Što se tiče škole i Tine i ove dvije djevojčice...
Dan poslije razgovarao sam sa svojom bifšom raskom o cjelokupnoj situaciji, predložila je razgovor sa psihologicom i defektologicom. Taj isti dan ravnatelj me poslao do psihologice zbog neke glupe plastificirane nešto... Dođem do psihologice a unutra i defektologica. Super 2 muhe jednim potezom :-)
Počnem razgovarati o tom problemu s tim djevojčicama kažem da na mene mogu 100% računati bez obzira na vrijeme i tak te pizdarije. One oduševljene još kažu jedna drugoj "vidiš nije ovaj ročnik samo za farbanje zidova" jer su ročnici prije mene bili beskorisni i samo su farbali (jer niš drugo nisu znali).
Da bi par dana poslije sreo Tinu na hodniku.
- E Tina ne znam dali ti je Tanja (psihologica) što god rekla...
- Mala tužibaba!
-Molim?
-Mala tužibaba! Dobro si me čuo.
-To ide mene? -pitam ju totalno zbunjen
-Da! Tebe.
-Objasni? Ne kužim koji kurac sad.
-Što se ti imaš petljati u moj razred. Tu si bio na 5 min i odmah bi ti sad tu nešto radio. Sažalio se na 5 min, rekao svoje i sad bi ja trebala raditi po tvome. Što tebe briga što one nisu redari u mome razredu. Kod mene redar samo nosi hranu i briše ploču. Ja svaki dan gubim svoje vrijeme sa njima, a to nitko niti ne primjećuje...
Tu nisam mogao slušati više te sam ju naravno prekinuo
"Slušaj ti mene sad.
Kao prvo jedino što je tu oko nas malo je tvoj pileći mozak.
Kao drugo ne poznajem te, nisam želio stvarati neugodnosti tebi ni nikome oko tebe, zato sam prvo pitao Tamaru (bifšu rasku) jer nisam znao dali se što poduzelo oko tog pitanja. Ona je predložila razgovor sa psihologicom.
Kao treće koji dio onog želim pomoći na bilo kakav način bez obzira na vrijeme i bez obzira na druge poslove koje moram obavljati. I nakon sveg što sam očito pokušao napraviti ovako mi to vraćaš. Da u tvome razredu redari samo brišu ploču nije istina jer (tu sam joj nabrojao sve učenike njezinoga razreda čijih sam se imena mogao sjetiti) su mi oni rekli suprotno. I kako održavaju red, i još milju drugih stvari. Stoga mislim da lažeš. Ja sam rekao da ako ništa ne napravim u vezi te dvije djevojčice u tvome razredu odlazim iz ove škole. I zamisli, odlazim iz ove škole što prije. Ako te ravnatelj bude tražio da objasniš zašto odlazim, možeš me pozvati i bez problema ču ja ali pred tobom objasniti zašto.
Mala tužibaba... Ma sram te bilo životinjo." (Mater joj jebem glupa guska) -okrenuo sam se i otišao do domara, obukao jaknu i rekao "Aj vidimo se moram do kockice tražiti premještaj."
- Što? Zašto? Kam ideš? Kaj ti je?
- Ma kažem ti sutra, idem! Bok
izletio sam iz škole, otišao do HRT-a dobro se napljugao pa mi je bio bed otići u kockicu tak napljugan tražiti premještaj, ali sutra moram do psihijatra pa ću to ugurati u moj raspored.
********************************
Druga stvar. Isti dan kad je "gospodarica" (ime zaštićeno autorskim pravima:-) napisala onaj post o njenoj frizuri i tak tome mene primila insomnija pa sam do 6 ujutro imao manevre ubijanja dosade (a nisam želio spaliti pljugu iz principa jer znam da bi me uspavala do jutra). Na par blogova sam napisao extra-velike (komade voća) komentare. koje sam pisao i po 15-20 min. sorry ljudi nebum više nikad. ali tipkao sam i čitao sve dok nisam istrošio svu energiju a trebalo mi je dobrih 6h (čitaj od 00:00-06:00). u 6h čujem budilici stara se diže na posao. Ugasim komp, legnem u krevet iscrpljen ko pas, zažmirim i ne otvaram oke više. Te prvi put počnem nakon (više od 2god) sanjati neki san koji ima smisao i radnju. A radnja je sljedeća.
Sanjao sam da sam bio s "Gospodaricom", da smo sjedili na nečemu (nisu bile klupice više kao drvene stepenice široke, i dugačke) zagrljeni, gledamo se. Znaš ono u glavi znam da je to gospodarica i još k tome ima istu unikatnu frizuru, kratku s jedne strane rozo neš... Toliko mi se usjekla ta frizura u glavu da je još i sad vidim. Uglavnom brijemo mi, leptirići u trbuhu, ljubav i strast pršti u zraku još k tome ekipa prolazi oko nas, ono vani je dan. Taman se počnemo skidati da se prasnemo JEBEM TI MATER!!! OPET SI ZASPAO!!! KOJI TI JE KURAC!!! MAJKE MI JA ĆU TE IZ KUĆE IZBACITI JOŠ JEDNOM ZASPI U ŠKOLU!!! Stari se probudio i ono drito na najboljem dijelu kreten uleti u sobu i vidi da spavam. Ja iskočim iz kreveta jer sam čuo neku buku (čitaj starog koji se dere na mene ko gorila) i ljut na sebe i njega (rak sam po horoskopu a rakove ne zajebavaj ujutro jer su nadrkani 100god i ubijaju) u 2 sekunde dođem do zaključka.
Kažu da svaki san traje 1 sec. Ja sam zaspao u 6. Probudio se u 08:35 to su 2i pol sata sna. I od 2 i pol sata sna a to je pun kurac sekundi i snova. I da stari mene prekine baš u tom trenutku (kad je najslađe). To je naprosto nemoguće. I još kad znam da se svakome čovjeku to dogodilo milju puta... Ma samo statistički da gledaš nemoguće. Nego sam je to ovako sebi protumačio i ne može me nitko uvjeriti u suprotno.
Kako sam bio jako iscrpljen i umoran kad sam usnuo, a san je poprilično zahtjevan. Jer su u njemu bili uključeni i osječaji i napaljenost i još pun kurac parametra koji su obogaćivali ovaj san, i još kad nadodaš tu kompliciranu frizuru... BUM!!! Mozak je zablokirao. U najboljem trenu zaštekao poput računala koje se preoptereti podatcima i zamrznuo sliku sve dok me netko ne probudi iz tog sna. Zato sam se probudio umoran, zbunjen i dekoncentriran. Mozak mi se preopteretio užas jebo te moral bum još rama metnuti v njega :-)
Nadam se da me razumijete. Pokušajte me demantirati rado bi želio čuti vašu teoriju.
*********************
Gospodarice-----> ne znaš koliko mi je bilo neugodno pisati o ovom snu i mogao sam napisati 1000 drugih imena ali to onda ne bi bila istina. Nadam se da ti nije bed i da se ne ljutiš. Mislim ne poznajem te u živo ne znam kako izgledaš što je još čudnije. Ali ako izgledaš u pola lijepo ko u mom snu onda si fakat bomba i pol :-) :-) :-) :-)
ps. sutra moram kod psihijatra, prekosutra na sud zbog jebene zetove kazne, a dan poslije kod zubara i stvarno ne znam osobu koja bi bila na mom mjestu.
pss. ako mi sutra psihijatrica kaže da nisam lud mjenjam svoj nick u tvrdogalv i normalan :-)
Zadnji post scriptum obečavam :-)
Ispričavam se svim ostalim djevojkama koje niste imale priliku biti u mojim snovima. I uvjeravam vas da bi dao barem 10% svoga tijela (ne onaj di na koji ste pomislili bezobraznici jedni s tak prljavim mislima) da sve djevojke mogu strpati u jedan san.
Sa štovanjem
vaš naš moj i tvoj Tvrdoglav i (sutra ću znati za ziher) Lud
Oprostite ljudi što ne ažuriram ovaj blog toliko često koliko ja to želim (a i vi pretpostavljam).
Isto tako oprostite što svoja pitanja (tj. odgovore na ta pitanja) bacam u drugi plan.
Jebeš ga upao sam u neku shemicu da zgrnem neke pare na brzaka pa mi je to uzelo dosta vremena i živaca i kilograma kaj je najtužnije.
No to nije bitno.
Ovo je bitnije.
Ova današnja zgoda koja mi je najvjerojatnije promijenila život.
Kako to?
Pročitajte.
Igrom sudbine (u koju ne vjerujem ) zadesilo me služenje civilne vojske u mojoj osnovnoj školi (jebenih 6-8mj). Eto tako ubijam se od dosade 8 sati dnevno (lažem oko 7h jer dodjem pol sata kasnije i odem pol sata ranije :-), kao trebao bi pomagati domaru efektivnog posla nema niti 45min. Malo krečim, malo mijenjam brave na ormarima... Ništa posebno. Mislim da je moja dostupnost i spremnost za pomoć najbitniji posao koji obavljam. Kao recimo kada djeca idu u kazalište, ja odem s njima da bi pomogao onoj djeci koja ne mogu hodati (čitaj nepokretni tj. invalidi) (mrzim tu riječ invalidi kasnije ću vam reći zašto), ono nosim ih u bus, guram kolica i tak to. Stvarno do tada nisam shvaćao stvarno značenje pojma plemenitosti.
A danas... Danas sam malo farbao kaveze u koje se stave lopte i pofarbao si kosu :-), mislim malo, samo par kapi. Oko pola 2 došao mi je Ivek (domar) i rekao da odem pripaziti na djecu jednog prvog razreda dok učiteljica suučestuje (jebo te ne znam ni sam od kud mi ova rijech) na nekom sastanku (na tom sastanku trebaju potpisati peticiju protiv postignutog sporazuma sindikata i vlade ko da je bitno). Ok, krenem ja prema razredu. Ispred razreda učiteljica Tina. Tina je onako neka prosječna flertuša koja giba bokovima dok hoda, zavađa pogledom, i milo i ljupko djeluje (te je učiteljica) stoga joj nitko (pa ni ja) ne može prišiti tipične nazive za (pre)zgodnu djevojku poput kuje, drolje ili pičke. Krenula je prema meni sa onako nesigurnim izrazom lica (tipa dali sam to ja ili ne? Ma ziher jesam...), ja viknem "jel kasnim? Stvarno Sorry ak kasnim plaćam pivu." I nasmijem se. Ona kaže neš tipa pa mogu ja i zakasniti ako želiš. Na što smo se oboje nasmijali. Tad sam si dao za zadatak da ju moram zbariti, jer padam na učiteljice, pedagogice, psihologice (velika pusa mojoj (Mar)Tini iz Os) koje se približavaju 30-ima, a kaj je najbolje i one padaju na mene jer ih ne moram zavađati svojim izgledom (jer nisam pretjerano zgodan), nego iskrenim pogledom i inteligencijom. Da ne duljim... Uđem u razred. U razredu oko 15-ero djece. Dvije curice u kolicima. Kažem "Dobar Dan", oni isto pozdrave i ustanu se (preslatko nešto:-) odmah "viknem" nemojte se dizat, sjednite. Sjednem na mjesto učiteljice. Gledam što rade, i vidim da me svako malo pogledavaju na mene. Pomislim neš tipa pa nisam mutav uspostavi komunikaciju. Skupim "hrabrost" i pitam (dječje zaigranim tonom glasa) "A kaj to crtate?", i oni odgovore crtamo Sv. Nikolu. Mogu pogledati? Da. -odgovore oni brzinom munje
Šećem ja tak po razredu djelim savjete tipa "Kak ti je ovo super. A zakaj ovo ne pofarbaš?" Ono glumim učitelja. Sjednem se na mjesto, pratim što rade, malko zuje, okreću se ali po skrivečki da ih ja kao ne vidim. Ja ih vidim i kažem "ne morate se skrivati slobodno možete gledati što crtaju i vaši prijatelji" (jer su svi crtali isto:-). Gleda me jedna mala (Lea se zove a ja sam se trudio zapamtiti imena od svih učenika i jer kad bi nekog nešto pitao rekao bi i njihovo ime. A ne pamtim imena inače) i ja ju pitam bahatim tonom ali na razini djeteta od 6 god. "Kaj buljiš u mene?" i kaže ona "Ti si pernica" ja ju pogledam i kažem "Ti si radijator" klinci vrište od smijeha. Kaže Marijan meni "Ti si flomaster" kažem ja njemu "Ti si debeli" mali se scima i uvrijeđenim tonom nekog ozbiljnog čovjeka od 50 god. kaže Nisam! Na to ja nadodam "Pa nisam ni ja flomaster" opet smjeh 15-ero djece uključujući i Marijana koji je moju uvredu shvatio ozbiljno ko HDZ pretvorbu i privatizaciju. Tak zezam se s klincima, uživam u razgovorima s njima.
Pogledam na sat. Zvoni za par minuta. Stanem ispred ploče i pitam:
-"Ko je redar?" i pogledam djevojčicu u kolicima (njezino ime ne znam).
-"Ja ne mogu biti redar" kaže ona gledajući u mene
-"Zašto" - pitam ja
-"Zato jer ne mogu hodati"
...
Upravo tada sam bio najjadniji čovjek na svijetu.
Grlo mi se stisnulo na veličinu makova zrna. Ne znam kako sam se uspio suzdržati da ne briznem u plač taj isti tren. Da ne počnem jecati koliko sam se osjećao jadno u tom trenutnu.
Ne znam od kuda sam smogao snage (divim se sebi zbog ovoga) ostati sabran u tom trenutku i odgovoriti joj "Zato što ne možeš hodati ne znači da ne možeš biti redar. Redati moraju paziti na cijeli razred i učenike tj. prijatelje u njemu, a ti to možeš. Jel tak?" Samo mi je potvrdno klimnula glavom.
Pričekao sam da zvoni (da bi pobjegao od te jebene škole u pičku materinu di me nitko ne vidi i isplakat se). Napokon zvoni za kraj sata. Kažem "Bok prijatelji bumo se vidjeli još. Jel tak?" a pred vratima majka jednog djeteta traži Tinu (učiteljicu) da joj kaže da njena mala neće doći do 5-ka. Ja na rubu sloma živaca gledam majku ali ko da ju ne vidim. Baš u tom trenu vidim Tinu i pokažem Tinu majci. Tini kažem bok sorry žurim, počnem trčati prema vratima škole. Dođem do starog kestena di duvam da me nitko ne vidi i tad su krenule suze. Ne znam koliko dugo sam plakao jer nisam imao pojam o vremenu, ali i sad dok pišem ovo vlažim lice vastitim suzama. Ne sramim se priznati.
Da li znate zašto me to toliko pogodilo?
Zato što riječ invalid potječe od engleske riječi IN VALID!
Za one koji slabije kuže jezike ---> IN VALID = ne važeći, ne vrijedeći...
Mislim da dijete od 6-7 godina ne bi trebalo misliti i biti svjesno da je nevažeće.
Mislim da bi ona trebala biti ohrabrivana čak i uvjerena (od strane društva) da može raditi sve što možemo i mi "važeći".
Dao sam si za zadatak da će te dvije curice baš kao i njihovi prijatelji obavljati SVE REDARSKE DUŽNOSTI. I to ako ne bude dogovoreno do 6.12.2006 (Sv. Nikola je tad) ja odlazim iz te škole i NIKAD više ne želim ući u tu školu.
Pa makar umro!!!
ŠTO VI MISLITE???
E da i još nešto...
Recite da ste ostali ravnodušni, da vam oko nije zasuzilo, ili vam se stvorio nekakav neobičan pritisak oko grudi, na ovaj moj događaj.
Ako je tako?
Svaka čast je iako izgledate poput vi definitivno niste ljudsko biće!
