srijeda, 26.03.2008.

Čarolije "nasmijane bake"... laughinggranny.blog.hr

Nedavno me jedna knjižničarka pitala, mogu li joj preporučiti za čitanje nešto što nije ni SF ni dječje. Shvatila sam da mi je to problem. Nekako sam zanemarila čitanje knjiga koje nisu ni SF ni dječje jer ima jednostavno i ovih naslova previše da bih gubila vrijeme na nepoznanice…
Imam ja popis naslova i autora koji još uvijek čekaju svoj trenutak. Hrpa bilješki skupljenih od prijatelja, iz novina i medija… Knjige koje me gledaju s raznih polica… Zapravo je užasno frustrirajuće dok pomislite na sve te fantastične knjige s kojima se nikad nećete sresti… Tko zna što sam sve propustila dok sam sedmi put iščitavala Harrya Pottera, peti put Romea i Juliju i pokušavala naučiti Tolkienove vilenjačke jezike…
No, ipak ne čitam SAMO dječje knjige i SF. No od svih naslova koji me gledaju s police u mojoj sobi ipak Vam danas donosim jednu virtualnu čaroliju.

laughinggranny.blog.hr

Višnja McMaster, pjesnikinja, fotografkinja, predsjednica Društva hrvatskih haiku pjesnika, nasmijana baka… Na svojem blogu već dugo redovito objavljuje haiku pjesme (na hrvatskom, engleskom a ponekad i japanskom). A uz pjesmu tu je uvijek i fotografija, nekad sasvim osobna, obiteljska ali gotovo uvijek od one vrste od koje zastaje dah i misao. O pjesmama neću pisati jer o njima, a i o fotografijama, dovoljno govori hitcounter koji se nalazi na blogu. Jedino ću vam preporučiti da navratite. Čak ako vam se i ne čita poezija, haiku je nešto sasvim posebno. Lijepo je započeti dan s trenutkom refleksije, čarobnim momentom svakodnevice…

Ako još malo pronjuškate po blogu, naći ćete osim čarolije sanjarenja i čarolije iluzije i jednu šarenu, veselu, proljetnu čaroliju nazvanu „Slatki pušlek“. Višnja McMaster je, naime, čarobnica koja obične cvjetiće pretvara u kandiranu poslasticu…

- 08:53 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 14.03.2008.

Gospodari papira... Origami

Šuštave stranice knjiga... Pisma...
slova, riječi, priče...

Stojećima, papir nas okružuje. Kao glavni medij za prijenos informacija, bilo osobnih bilo znanstvenih ili poslovnih, papir je prisutan u povijesti čovječanstva od prvog stoljeća.
Do tada kao materijali za pisanje koristili su se pergamena (životinjska koža) ili papirus (od listova biljke Cyperus papyrus) koji su bili vrlo skupi, te glinene i voštane pločice, keramički ulomci, ali i rudimentarniji materijali kao životinjske kosti, široki listovi biljaka ili kornjačini oklopi...
Papir u današnjem smislu, prvo se pojavio u Kini oko 100. godine, a tada se izrađivao od bambusa i riže ali i drugih sirovina kao na primjer ribarskih mreža i konopaca. Dugo se tajna njegove proizvodnje čuvala u Kini i tek nakon 500 godina počeo se proizvoditi Koreji i Japanu. Do nas je papir stigao tek oko 1100. godine

Nije ni čudo stoga što upravo papir ima posebnu ulogu u japanskoj kulturi. Riječ koja znači papir - „kami“ - istovremeno označava i duhove u šintoističkoj religiji te je stoga papir imao svoju ulogu u njihovim religijskim obredima. Malo pomalo, papir je napustio hramove. Primjerice, samurajima se prije odlaska u rat posluživalo posebno jelo ukrašeno oblikovanim papirnatim modelom (noshi). Tako se oblikovanje papira presavijanjem, poznato pod nazivom ORIGAMI proširilo Japanom i njegovim mnogim društvenim ceremonijama. Od hramova, preko carskog dvora, da bi napokon napustio povlaštene slojeve i postao svakodnevna igračka za djecu.

Svaki tradicionalni model (poput ždrala ili kusudama – medicinske kugle) ima svoje značenje i prigodu u kojoj se izrađuje i poklanja. No, kod origamija, nije važan samo rezultat presavijanja, već i trud, vrijeme i preciznost potrebni da bi se model stvorio (što je možda najbolje dočarano romanom Karla Brucknera Sadako hoće živjeti)...

Više o papiru i origamiju pročitajte u Wikipediji…
... a neke moje origami modele pogledajte na blogu japanski.blog.hr

- 10:06 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 11.03.2008.

Čarolije između korica... stari postovi...

Njegove tamne tvari...

Iako je već počelo prikazivanje filma „Zlatni kompas“ u Zagrebačkim kinima, ja ću Vam ponovo preporučiti knjigu.

Prvi dio trilogije Philipa Pullmana "Njegove tamne tvari" u Hrvatskoj je objavljen pod naslovom „Polarno svijetlo“ u izdanju Zagrebačkog Sysprinta. Nastavci su „Tanki bodež“ i „Jantarni dalekozor“.

Trilogija je izazvala dosta kontroverze neobičnom upotrebom religijskih motiva. Mogli ste čuti da je Vatikan pozivao na bojkot filma, što je poprilično glupo jer uvijek izaziva kontraefekt.
Ja sam dosad pročitala samo prvu knjigu, a i nju Vam teško mogu ovako na brzinu opisati. Uistinu je neobična i ne mogu je usporediti s ničim što sam dosad pročitala. Iako je autor uspoređivan s raznoraznim piscima (Carol, Tolkien, Poe...) meni su njegove knjige generalno neusporedive. No da se ja ne upuštam u beskonačne rasprave dobru kritiku možete pročitati na http://www.zarez.hr/123/kritika5.htm.

srijeda, 14.11.2007.
Kronike Spiderwick...
Kao što sam i očekivala nemam baš vremena da se posvetim blogu, ali kako sam obećala mojoj najvjernijoj/jedinoj čitateljici da ću joj redovito preporučati štivo evo jedne brze napomene:

Holly Black i Tony DiTerlizzi – Kronike Spiderwick

Radi se o seriji ilustriranih dječjih fantastičnih romana. Ovi su kratki romani idealni za čitače početnike, i dok pišem kratki i mislim kratki. Naime, knjižice su malog formata, bogato ilustrirane i jednu pročitaš za cca 90 minuta – toliko je meni trebalo da je na glas pročitam svom nećaku…

Tony DiTerlizzi je poznati ilustrator za djecu i mlade a Engleska ga Wikipedija naziva Fantasy umjetnikom zbog ilustriranja karti za igru Magic : The Gathering. Po tome je možda najpoznatiji ali ne treba zanemariti ni da je osvojio niz nagrada za ilustriranje slikovnica i knjiga za najmlađe.

Razlog zašto Vam ovu knjigu preporučam sada jest taj, što knjiga početkom slijedeće godine dolazi u kina. S obzirom na to da su u filmu mnoge stvari izmijenjene (primjerice, djeca su starija nego u originalnoj priči) ovo je pravi trenutak da bacite pogled između ovih korica i upoznate pravu čaroliju koja boravi na imanju Spiderwick.

Knjige su naslovljene (redom):
Terenski vodič
Svevideći kamen
Lucindina tajna
Željezno drvo

U izdanju Egmonta treba još izaći i „Mulgrathov bijes“ peti dio serije

P.S. svakako navratite i na službene stranice ilustratora (www.diterlizzi.com) i serije (www.spiderwick.com)



ponedjeljak, 29.10.2007.
Harry Potter i darovi smrti… a što se vi radili ovaj vikend
Jutros me netko pitao što sam radila prošlog vikenda i to mi se pitanje učinilo prilično glupim! Pa što i svi fanovi Harrya Pottera – čitala novoizašlo hrvatsko izdanje posljednjeg romana serije…

A Vi? Što ste radili ovaj vikend? Jeste li pročitali?
Moram s nekim prokomentirati!!!

Sve one pogibije, izostanak uobičajenog humora, napuštanje uobičajenog redoslijeda radnje (nekako mi nije to to bez školske godine u Hogwartsu)… Malo sam razočarana… No, možda dok prođe neko vrijeme i knjigu pročitam još koji put…
U svakom slučaju serija koja je započela sa savršenim dječjim roman (i pritom mislim stvarno savršenim od karakterizacija, do strukture radnje, do odnosa pripovijedanja i deskripcija…) sad završava s romanom koji više i nije baš sasvim dječji. Nekako je i uobičajeno da ovakve serije gube na kvaliteti sa svakom novom knjigom, no i dalje stoji činjenica da je većina romana iz ove serije daleko kvalitetnija od nekih romana koji se trenutno serviraju kao „dječji“.

No, nek književnu kritiku sroči netko objektivniji, jer ja to svakako nisam. Bez obzira da li će Vam se svidjeti ova posljednja knjiga, ostaje činjenica da kad se sretnemo negdje mi koji smo čitali i zavoljeli ovaj svijet ne izostaje ni osjećaj da ste naišli na nekog starog prijatelja i ta ulica na kojoj se sretneš s drugim fanom Harrya Pottera nekako odmah postane sličnija Zakutnoj ulici. A oni koji se smiju ili čude redovito odgovore: „Ne, nisam čitao“ – Pa što se onda javljaš!!!
Svijet može biti uistinu čaroban ako imaš imalo slobode uma i samo trunku mašte…

četvrtak, 04.10.2007.
zaljubite se... Lavovi Al-Rassana
Iako mi se čini da su moji studentski dani već daleko, još je jedan ispit ispred mene – STRUČNI. Što znači da trenutno čitam Ustav Republike Hrvatske i slično, a kako ne želim zanemariti ovo moje malo mjesto izvan korica… prisjetiti ću se nekih čarolija koje sam između korica otkrila ranije…

Ni sama više ne znam otkud mi to, ali uvjerena sam da nam upravo one priče s kojima se najviše namučimo daju najviše zauzvrat. Pa ako treba uložiti malo napora u imena likova i mjesta, u odnos likova i mjesta, knjiga za koju se to svakako isplati su
„Lavovi Al-Rassana“ autora Guya Gavriela Kaya.

Jedna je Martina rekla da je otvorila korice i naišla na popis imena likova i odmah panično vratila knjigu, a kakva je to greška bila. Jer ako možeš zamisliti likove koji se zovu John ili Hrvoje i mjesta koja se zovu St. Mary Mead ili Nova Gradiška, a zašto ne Jehana i Amar i zašto ne Ragosa i Esperańa. Priča o Lavovima Al-Rassana na trenutke je napeta kao najbolji krimić, s tom razlikom da je radnja složena i kompaktna a likovi razrađeni. Zbog stila pisanja možeš zaviriti u psihu svakog lika i uistinu ga zavoljeti.

Posebna je zanimljivost za ovo, ali i druga djela Guya Gavriela Kaya, da on na neki način piše alternativnu povijest našeg svijeta. Jer na tom mjestu s dva mjeseca, možete prepoznati koje bi religije mogle biti Jaditi i Ašariti, mogli biste u Esperanji prepoznati Španjolsku, …

Kratak sadržaj sa stranica Algoritma
„Kada je jednog sunčanog dana netom što je oglašeno podne golobradi mladić Ammar ibn Khairan ušao u palaču Al-Fontina, u gradu Silvenesu, da ubije posljednjeg kalifa Al-Rassana, počelo je razdoblje previranja na podijeljenom poluotoku.
Sada, petnaest godina kasnije, poslije smrti kalifa, zemlja koja se nekoć zvala Esperana podijeljena je na pet kraljevstava gdje u nesigurnom miru žive tri vjerske zajednice: na jugu potomci pustinjskih osvajača Ašariti, na sjeveru prognani starosjedioci Jaditi i među njima lutajući narod bez domovine Kindathi.
Igrom sudbine u bogatoj Ragosi, u predivnom gradu u kojem cvjeta kultura, znanost i trgovina, naći će se mlada liječnica Jehana bet Ishak, Rodrigo Belmonte, najbolji mačevalac Esperane s odredom plaćenika i Ammar ibn Khairan, pjesnik, diplomat, ratnik i plaćeni ubojica, svi troje u službi Badira, kralja Ragose.
Troje ljudi različitih vjera i osobnih ambicija zbližit će zajednički san o svijetu bez mržnje i nasilja, gdje bi tri tako različite kulture u suživotu mogle od njihove zajedničke domovine stvoriti novi, drugačiji svijet.
No sudbina koja ih je spojila zaplest će njihove putove, poigrat se s njihovim nadama, osjećajima, a na kraju i životima na potpuno neočekivan način, stavit će na kušnju njihove najdublje moralne zasade i budućnost Esperane položiti u njihove ruke.“

[dostupno na: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=34&id=804 ]

- 15:25 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2008.

Kako se jedno dijete našlo između korica...

(prvi put objavljeno četvrtak, 27.09.2007.)
Jednom davno jedna je prabaka pričala priče.
Zbog njenog izboranog lica, sijede kose, tamne odjeće i rupca Djetetu je izgledala kao vještica. Ali dobra vještica, smatralo je Dijete.
Dobra vještica koja ima čarobne priče...
Prabaka već slabo pokretna sjedila bi na svojem uobičajenom mjestu u maloj kuhinjici i pričala Djetetu koje bi u tim posebnim prilikama sjedilo na stolu.
Dijete tada još nije bilo odlučilo želi li biti djevojčica ili dječak...

Prabaka je umrla. Priče su ostale.

Baka je poticala Dijete da ipak bude djevojčica.
Mirisala je na orahe i čokoladu. Uvijek se smiješila i nosila rubac pa je i ona izgledala kao vještica. Dobra vještica...

Jednog dana majka je Djetetu, koje je bilo djevojčica (ali još nije bilo sigurno da je to dobro) kupila knjigu bajki...
U njoj je Dijete našlo sliku svoje prabake i odlučilo da želi uči između te dvije korice, jer što se loše može dogoditi dok te majka drži za ruku.

Djetetu su uvijek govorili da ima bujnu maštu, a ono se smiješilo jer je to bio čarobni poklon dobiven od prabake... Zapravo nitko ne shvaća da se Dijete nalazi između korica...
I kakve čudesne svjetove tamo nalazi...
Mnogo godina kasnije Dijete je između korica našlo svoju Majku i Sestru i Ljubav i Tebe...
I sad se uvijek tamo nalazi barem jednom nogom...

Do danas Dijete nije sigurno da je bilo pametno postati djevojčicom...

- 15:44 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Pjesma leda i vatre... opet i za početak

(prvi put objavljeno : ponedjeljak, 24.09.2007.)

Dok je blog još u izradi, i dok počinje tjedan nakon tjedna-u-kojem-je-sve-krenulo-loše vratila sam se priči koja…

Teško ju je zapravo opisati. Priča s kojom sam se susrela prije faksa, priča iz koje sam se teško vratila, priča koja ima snagu kao malo koja druga, Priča…
Možda je to čitanje da bi se pobjeglo od ružne svakodnevice najgora vrsta čitanja, ali ovaj put to činim namjerno (bio je to stvarno loš tjedan).

Ako Vam je dosadno, ili Vam se baš čita, ili sam Vam sada stavila bubu u uho, riječ je o ciklusu autora Georga R.R. Martina pod nazivom „Pjesma leda i vatre“. Taj naziv najvjerojatnije nećete nigdje naći (to je jedna od onih stvari koje živciraju nas knjižničare), pa je vjerojatno bolja strategija dati vam naslove knjiga. Prva je „Igra prijestolja“, a slijede „Sraz kraljeva“, „Oluja mačeva“ i „Gozba vrana“. Serija naravno nije gotova. Radi se o fantasy žanru, u svom najboljem izdanju… Za one kojima se četiri knjige puta puno stranica čine previše, potražite u Monolitu iz 2003. novelu pod naslovom „Zmajska krv“. Ta je novela dio prve knjige, i teško će ikog ostaviti ravnodušnog…

Više o svemu, dok tjedan ne bude tako loš, a blog malo dotjeran…

- 15:41 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 04.03.2008.

Nove korice za rasute stranice...

Nakon niza problema s uslugom blog.hr, promijenila sam korisničko ime i lozinku, da bih uopće mogla uređivati blog. Stare postove objaviti ću uskoro... Dotad se nadam da me moja vjerna/jedina čitateljica našla na malo promijenjenoj adresi...

pozdrav...

- 15:40 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Između korica...

...nalaze se svakakve čarolije i recepti, rasuta blaga i dragocjenosti, neobične pustolovine i nekoliko suza. Sve navedeno za vas je sakupila i uredila…

Knjižničarka
Čarobnica pripravnica

knjiznicarkauoblacima@gmail.com

Korice između kojih treba zviriti...

dosad preporučeno na blogu


George Martin : Igra prijestolja
(i drugi nastavci iz serije Pjesma leda i vatre)
Guy Gavriel Kay : Lavovi Al-Rassana
J. K. Rowling : Harry Poterr i …
Holly Black i Tony DiTerlizzi : Terenski vodič
(i drugi nastavci iz serije Kronike Spiderwick)
Ane Rice : Razgovor s vampirom
Daren Shan : Cirkus nakaza

ostalo

Roalde Dahl . Charlie i tvornica čokolade
Irena Sertić : Priča o čokoladi
Douglas Adams : Vodič kroz galaksiju za autostopere
(trilogija u pet dijelova)
J. R. R. Tolkien : …
(bilo što uključujući i slikovnicu …)
Lois McMaster Bujold : Pripravnik za ratnika
(i ostali romani o Milesu Vorkosiganu)
Frank Herbert : Dina
Miro Gavran : Judita
Ian Falconer : Olivia
Dianne Wyne Jones : Howlov putujući dvorac
Zmajologija – velika knjiga zmajeva

Korice između kojih želim zaviriti ali još nisam stigla...

Viktorija Faust :
McCaffrey : Dragonquest
Tad Wiliams : Sjenovita međa
Cristopher Paolini : Brisingr
Tad Wiliams : Plameni čovjek
Jose saramago : Sjećanje na samostan
Marinko Ivanišević : San u močvari

...
...
pošaljite mi svoje preporuke!!!

Trenutno čitam...

Michael Scott : Alkemičar

oblak br.9

... knjižničarke u oblacima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se