EASY











x

b

SRCE MOJE

Srce moje, kraljice nacave i celera
leopardu mali i konca i luka
rado gledam gdje blista tvoje malo carstvo,
oruzje od voska, od vina i ulja,
od cesnjaka i zemlje otvorene tvojim rukama,
od modre tvari upaljene u tvojim rukama,
i seoba i seljenja od snova do salate,
reptila savijenog poput gumena creva.
Ti podizes miris svojom kosilicom,
ti sto rukujes sapunima u peni,
ti koja se uspinjes mojim ludim stubistem,
ti koja se sluzis znakom mog rukopisa
i nalazis u pesku moje biljeznice
izgubljena slova sto traze tvoja usta..

Pablo Neruda



02/18 (8)
01/18 (4)
12/17 (15)
11/17 (10)
10/17 (23)
09/17 (19)
08/17 (2)
07/17 (13)
06/17 (28)
05/17 (12)
04/17 (19)
03/17 (16)
02/17 (20)
01/17 (22)
12/16 (15)
11/16 (25)
10/16 (24)
09/16 (8)
08/16 (19)
07/16 (12)
06/16 (19)
05/16 (16)
04/16 (25)
03/16 (22)
02/16 (18)
01/16 (12)



ts

l aupaire
bon
simply
benedictus


damien

joss

možda se nikada
ne bi sreli
da proljeće nije bilo
tako krhko
da nismo bili
toliko sami
zaplesani
i tko zna
što još,
dolazi novo proljeće
i to je dobro
i novi ljudi
i to je dobro
i ti si tu
i to je dobro

tonight


paolo

dat ću se pripitomiti kao sova
kao lepršava ameba tvojih skretanja
u spore ulice

dat ću
sve ono što obavija moje misli
poput peronospora lišća loze
i sve što je odlepršalo sa evom

i dat ću dah
cvijeću, koje na dlanovima umire

a neće tek tanka traka na mojim ramenima
reći: još hvata, još ribe, još maslina, još rezignacije

za zemlju ću te vezati, kao jegulju, izuti ti umorne noge
i piljevinu ti zamotati oko zapešća

utisnuti svijet ispod tvoga vrata, zalutale snove
i pjesme o čuvanju
i jedanaestice, i slovo ispod kojeg teče potok, sporo

kad te najidin, pripitomit ću te kao sova noć




da ti napišem takvu
pjesmu
ja bih se uglavnom
dosta dotakla
tvojih prstiju
i to ne bi
bila pjesma

bila bi to
uskokova
tirkizna

i zapadna drava
i
olinjalo brdo
u travnju

da ti pogodim
dimenzije nosa
ili
možda
koliko je dugačak put
od tvog ramena
do
mojih očnih magnoveja
ili
do moje rupice
na bradi

to baš i ne bi bila
pjesma
bila bi to
izguđena mana
i sjaj oriona
i dugačke ručke
velikog
medvjeda

i zato ta pjesma
žubori
na sjeveru, fjordovima
se glasa

i otapa u nepalu

a tvoje krzno,
kao moja koža gori
zavrzlama
na utoru
mojih čizama
i
kao tople
štucne do mojih
koljena

bila bi to pesma
o mislima na jesen
o perivojima kiše
o brezama
koje je usvojio
vjetar

a
nadasve
bila bi to
svjetiljka na vrhu
jednog hrasta
i bio bi to žir od žada
i lopoč
koji se plavičasto
bijeli

a, bio bi to i vir
trešnja zaspala
u grudi snijega
kao
san, usnula usna
probodena zvukom
sa
praporcima uhitrenim
i sa
medenim ploškama
na listovima agave

i bio bi to
.....

jonas



02/18 (8)
01/18 (4)
12/17 (15)
11/17 (10)
10/17 (23)
09/17 (19)
08/17 (2)
07/17 (13)
06/17 (28)
05/17 (12)
04/17 (19)
03/17 (16)
02/17 (20)
01/17 (22)
12/16 (15)
11/16 (25)
10/16 (24)
09/16 (8)
08/16 (19)
07/16 (12)
06/16 (19)
05/16 (16)
04/16 (25)
03/16 (22)
02/16 (18)
01/16 (12)






foto:
ernst haas

vidiš da ulazim pod noć
i možda te želim umotati
u stepenice sa drvenim rukohvatom
ti si okrenut prema meni
u sakou od tweeda
i spuštenog pogleda
a tvoja gusta kosa
ima razdjeljak sa strane
i pod tvojim vratom krije se kragna
polo majice
moguće da je moja fotografija
u vanjskom džepu tvog kaputa
a moguće
i sapletena u tvojim zulufima
sahranjuje
naše prošlosti
iza tebe je visoki naslon
ali ne vidim dalje od ramena
ne vidim dublje
gdje trebale bi se naći
tvoje savinute ruke
u laktovima
tvoji zglobovi, i prsti.













ne traži ništa








petak, 23.02.2018. komentari (2)


" Ako osjećaš nešto u sebi što nije
obilježeno, dotakao si područje onoga "



Iznad šume magla
Iznad magle Sunce
Ljubičasto bijelo veče
spušta se

Ne znam zašto
Te najbolje prepoznam
kad zakoračim u noć
Utkao si se kao paučina
u moje misli

I sve ono nevezivo
Tada postaje vezivo.







utorak, 20.02.2018. komentari (4)
crta za sanjara



džepno izdanje kurve
je dovoljna crta
za sanjara

slaganje doktrine je zabranjeno
istini sličnoj uzorku






ponedjeljak, 19.02.2018. komentari (4)
ja prije tebe



crveno, i narančasto, izgovaraju se stihovi
na mostu ispod kojeg
sam ja, prije tebe, stijegovi mašu
a crveno
ljuljajući
borovi

znak su , uz, vodeni žigovi, i petrusimen
procvalo cvijeće, u decembru, strši poput slamki
iz potopljenog kotača
svrha, poput jutarnje maglice

bijela paprat
tablete mentola
igre, dirke, i fazani

pojedena bjelina gusto pada, u taktovima se zeleni
trava
dobit će opet, iz stiska sebe i dovoljno osamljene zemlje, i ručnici od limuna
čekaju

dužinama uskih prolaza, imena mudraca poprimaju svjetlucave vrhove

a nekome sve to nije uopće važno
odvučeni od stola
sa ljestvama i maramama oko vrata,
a niz leđa padaju...
sa vizijama zalazećih sunaca

" što se više primičem, gorljivije pleše more", tagore


















četvrtak, 15.02.2018. komentari (7)
bide



jedna od najružnijih stvari mi je
kada uđem u kupaonu i vidim prljavi bide,
i školjku naravno, kadu i lavabo, da ne govorimo.
kad smo kupovali bide šogorica mi je govorila:
što će ti, on na kraju uglavnom služi
za pranje muških nogu.
pogledala sam ju, a u očima mi je bila bezvremenska tupost.
kako bide za pranje nogu, ali, zašto i ne.
zašutjele smo.
osjetila se neka ružna atmosfera, pritisak nečega čemu
nisam mogla dati ime.
ipak, kupili smo bide.
kad je sve bilo gotovo, a kupaona izgledala skoro pa
božanstveno (meni), jer pločice su bile posute bakrenim
lovorovim listovima, došla je u nadgledanje.
naravno, jako dobro izgleda, ali, što će vam bide.
ja sam bila oduševljena kao dijete.
i sve što je ona rekla bacila sam na drugo uho
u vodu.
a da pogledaš moje nove kuhinjske elemente?
priupitah, umjereno.
može. rekla je, i krenemo prema kuhinji.
ooo, pa to je vrhunska kuhinja. ali, zašto si baš morala
uzeti neku marku.
ima lijepih i jeftinijih kuhinja.
znam, rekoh, ali,
ovo mi je bilo skroz racionalno, u smislu da ne moram gubiti vrijeme,
jer mjere su mi savršeno odgovarale, dizajn mi je bio savršen.
a, i ne kupuje se kuhinja svaki dan.
opet kratki muk.
imaš i nove šaltere. moji su doma stari koliko i stan.
i nema potrebe mijenjati ih. stvarno ne znam što će ti
novi šalteri.
pa tako, htjela sam. ima puno toga novog, pa neka i
oni budu novi.
bila je sva zbunjena. i na kraju nekako pritajeno bijesno
prosiktala: ali treba to sve i platit.
pa dobro, platit će se. rekoh. sve ide po planu.
kad sam zatvorila vrata iza nje sjela sam i pomislila.
koja sam ja budala. i ja sam vjerovala kako će se
ona bilo čemu ovdje radovati, kako će u bilo čemu vidjeti
ljepotu, sklad, čaroliju.
ali neka. svako vrijeme ima svoje navade.
tako i ljudi.



jack johnson






srijeda, 14.02.2018. komentari (4)
naopačke

grad otvoren naopačke, okrenut, i sam na oblacima
stoji,
otvorena vrata kroz koja ulazi plavi zid

moja gola ramena, i tvoja kravata, na golom vratu
i čekanje, namršteno zagrljen moj cvjetni kupaći kostim
i tvoje hodajuće, crne...

možda ona čeka povratak rešetki, na goloj ulici,
a možda se pita...zašto??

počešljana, izgubljena, pita se: gdje sam?

velike i male laži, želiš li ih natrag?
nađi hladno srce, pa ga obuci.
nemoj krvariti, ne možeš ostati sam u pokušaju...
pridružit će ti se, crveno bijela cesta, i žuti asfalt.
sve je isto, ako se i izgubiš, sve je isto.
diši, diši...

nećeš ostati sam
...

za ugođaj:
rain









subota, 10.02.2018. komentari (5)
mliječni put, 2

nazvala me jučer i pitala kada bih mogla donijeti slijedeće radove. već sutra, rekoh, bila sam
vrijedna prethodnih dana. dobro, vidimo se sutra na istom mjestu u isto vrijeme. i ne zaboravite doručkovati,
nježno me upozorila.
neću, nasmijala sam se, pa onda, doviđenja do sutra. i poklopim slušalicu. bila sam jako uzbuđena, što će reći?...kako ću ja to primiti, ...odvrtio se pravi mali ispreturani animirac u mojoj glavi. odmah sam počela ubrzano razmišljati što
bih joj sve mogla odnijeti.
bile su gotove neke nove pjesme. uglavnom ljubavne, ali bilo je tu i potencijalno socijalnih materijala.
bezvremenskih upitnih istegnuća o životu, o materijalnom, nematerijalnom.
odlučih ponijeti sve.
došla sam točno u dogovoreno vrijeme. sva ozarena i uzburkana.
ona je već sjedila na starom mjestu. u jednostavnom kaputu od crne antracit vune. nešto malo elegantnija nego prošli put.
zagasito crvena dolčevita naglašavala je crveni ruž na njenim usnama, a sjaj crne kose nadmašivao je
čak i boju oniksa. pletena torba od vune, tamno siva, sa utaknutim dubokim rukavicama iste boje od žerseja, bila je naslonjena pored nje. uz rukavice je virila i neka tanja skripta. vjerojatno vezana uz posao, pomislih.
ispod crne suknje nosila je klasične kožnate tamno sive čizme.
ovaj put je imala naušnice na ušima, od nekog bijelog metala, sa diskretnim prozirnim okom.
sve bi to upućivalo prije na kasni popodnevni sastanak, nego na ovaj jutarnji. ali, tko zna kakvi su joj
planovi za danas. nasmiješila mi se čim me je spazila. oči su joj bile diskretno posute nekim srebrnim
sjenilom, koje se sa smiješkom samo dodatno zablještilo pod lampom za stolom.
kako ste stigli pod ovim snijegom, veselo me upitala. pa obično, rekoh, volim snijeg. više sam
prošla pješke nego prijevozom, slegnula sam ramenima.
imate lijepu suknju, odmah je primjetila. ah, rekoh, to je stara suknja, nije baš sad u trendu, ali sam
jako vezana za nju. pa u tome i jest čarolija, vrlo je pristala za vas, prozborila je tiho.
kad je nešto vrijedno, vrijedno je usprskos vremenu, za nas, i tada se vežemo. i stvari mogu biti poput vrijednih knjiga. naravno, za sladokusce, dodala je.
koji primjećuju. i inače, zapazila sam da imate vrlo originalan stil odijevanja. ne libite se. to je dobro.
i to odaje pisca.
nasmiješila sam se. naručila sam ponovo bijelu kavu i kroasan. ona je već pila neki napitak, činilo mi
se kao čaj. razmišljala sam baš sinoć o vašim rukopisima, rekla je.
i.?.., priupitah, prepuna očekivanja.
pa... rekla bih da idete u dobrom smjeru. rekla bih da imate mjeru. to baš i nije dobro.
ali rekla bih i da nemate neku posebnu odrednicu. to može biti dobro, a može i biti i loše.
teško je naći čitatelje za takvu širinu.
jer, sve je danas komercijalizirano. vrlo malo stvari ostane izvan ruba.

liči mi zapravo, blago rečeno, na znanstvenu fantastiku, a koja to nije.
znate, čitatelj voli znati što čita. voli imati zaključak. voli se pohvaliti prijateljima kako je pročitao nešto
važno, vrijedno, zanimljivo i vanserijski.
a, svega toga u vašem pisanju baš i nema. vi ste toliko obični, da ostavljate dojam da ste totalno neobični.
i, nakon čitanja vašeg zapisa čovjek zaista i nema neku sliku u glavi.
meni je osobno vaš stil izuzetno delikatan i zanimljiv. ali, nisam sigurna za širu publiku.
kada sam rekla u dobrom smjeru, mislila sam zapravo na vaš izuzetan potencijal.
iz tog vrlo širokog spektra vi bi trebali izabrati, opredjeliti se. vidjet ću što ste danas donijeli
pa ćemo idući puta možda moći donijeti neku određeniju ocjenu.

progutala sam knedlu. ostala malo zatečena. ona je tog trena bila sasvim hladna.
kao da je odlutala u neki samo svoj svijet. palo mi je napamet, koliko je toga ona
u životu pročitala, donosila odluka o cenzuri, proširivala.
svašta mi je padalo na pamet. nekoliko trenutaka smo bile u tišini. a onda, iznenada,
ona mi veli: vi izlazite na pučinu, ali ne očekujete uzburkano more.
to je ono što sam htjela reći. to je onaj prsten izvan zone komfora. vi jednostavno morate
ući u taj prsten, naravno, ako želite postati dobar pisac.
ali moram priznati, ima nešto u vašem pisanju, a ukazuje mi, kao da ste vi to sve već
prošli, nisam sigurna.
svakako ima nešto što me buni kod vas. toliko ste djetinjasti, a toliko, istovremeno,
kod vas nailazim na kovitlace.
željela bih da se prepustite sposobnosti da možete hodati kroz vatru.
neka vam to bude okosnica. pišite kao da hodate po vatri. pa ćemo vidjeti.






srijeda, 07.02.2018. komentari (16)
vrijeme dok sanjamo o novim bogatstvima




vrijeme dok sanjamo o novim bogatstvima...


do viđenja uspavanim platformama govorenja

ti si negdje gdje se često događa zarez, u pisanju
negdje gdje kalendari mojih riječi
ostaju bez nazivnika
obješeni u
kuhinji
poput tavica za mini palačinke.

jedinstvena misija mjesečnih nadopuna mojih pjesama
ostavlja više onomu manje
negdje, nigdje
analize savršenih humanitarnih akcija dizajniraju misli
o pogrebima
i
o zvonjavi

brokati, na leđima, ramenima, i ispod kose
u boji petroleja i bakra

sniježne pahulje lebde poput tila
a božikovina čvrsto stoji na pijedestalu



kako te, dok hodam gola, vidim,
kroz srebro školjke i pluća gavrana
tvoje me ime doziva, noću, a ti skupljaš sokolove

iskupljenje čarobne verzije dana, malih otkucaja grla, na njemu
sjećanje spušteno u mast, orahe, i priviđenja
na tvom ću dočekati svitanje
i sa svitanjem ćemo blagovati narančino cvijeće

i ikru

zamišljeno sjedište u plavom kuglofu i u vrpce od gline
zaključana derišta naše mašte
a sjemenje galebova se bogato mršti i sapliće

prozirna krila bi trebala tada zagaziti u borovnice posađene
među tvoje prste

jer, tko si, ako nisi želja iskočila iz kočije, put posut drvoredom
drmusavi aranžmani zime

i tko to zuri u tvoje sjene, ako ne masne stijenke staklene zdjele
iza poprskanog bućinog ulja,
preko puta plavih očiju, i prsna kost
lutke Miriam

kuhana, na bijelo, riža, hoda uokolo u crnim muškim cipelama
nazvana kao ona što spašava svijet, i letove množi

a tko je iscijedio užitak, ako ne tvoja ranost, tvoja topla žabišta
od terakote, od slobode, sazidana od ravnoteže
od kocki leda
od pladnjeva zraka i dvopeka

olovke, i rupčići od celuloze, svuda oko nas zaluđeno vise
daleko, (neka kljuca tkogod hoće iz te oljuštene, proždrljive plemkinje)
i u uncama zlata
naplaćeni
prkosi
štale
i zapadne doline lovišta








četvrtak, 01.02.2018. komentari (10)

<< Arhiva >>

layout by: lennon

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se