Layout: Lennon



baby,..
easy




foto:net


p


w












foto: marc sendra martorel








Svibanj 2018 (12)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (11)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (12)
Studeni 2017 (10)
Listopad 2017 (19)
Rujan 2017 (17)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (13)
Lipanj 2017 (21)
Svibanj 2017 (10)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (14)
Veljača 2017 (20)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (24)
Listopad 2016 (24)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (19)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (18)
Svibanj 2016 (12)
Travanj 2016 (23)
Ožujak 2016 (19)
Veljača 2016 (16)
Siječanj 2016 (12)














































utorak (27.02.2018.)



kada zaškripi, pod nogama
podloga
na kojoj te stišćem
zaklepetat će..

o, ponori,
i zlaćano spavanje

i bezimene nesanice

i slojevi pudera u prahu, koji vrište poput štauba
na biskvitu,
sa kojima je nadjevena kora bršljana






  • komentari
  • opis slike
    subota (24.02.2018.)




    vidiš da ulazim pod noć
    i možda te želim umotati
    u stepenice sa drvenim rukohvatom
    ti si okrenut prema meni
    u sakou od tweeda
    i spuštenog pogleda
    a tvoja gusta kosa
    ima razdjeljak sa strane
    i pod tvojim vratom krije se kragna
    polo majice
    moguće da je moja fotografija
    u vanjskom džepu tvog kaputa
    a moguće
    i sapletena u tvojim zulufima
    sahranjuje
    naše prošlosti
    iza tebe je visoki naslon
    ali ne vidim dalje od ramena
    ne vidim dublje
    gdje trebale bi se naći
    tvoje savinute ruke
    u laktovima
    tvoji zglobovi, i prsti.





  • komentari
  • u zdjelama
    subota (24.02.2018.)




    explicitno žderanje kur..
    u kuhalu za kavu, čaj, odmirovane melodije češnjaka
    i zgnječene pogačice
    koje u etažerima čekaju
    zajutrak

    u vardagen zdjelama izdaju se računi
    za poprišta mačjih repova

    i drveni podmetači caruju, naslonjeni po pločicama
    a zidne police pune su tvojih košulja
    sa kratkim rukavima

    zahvaljujući izvlačnim stoperima
    ladice klize
    kao koža u negližeu od tvojih jagodica

    mirisni tulipani prozirne boje
    u crnim rubovima mljevenog kamena
    caruju
    miranda, kao lopoč sjedi
    i gleda, prilagodljivo, prema češerima

    zeleni jastučići i zlatne gramofonske ploče
    popločili su motive mezantropa
    kako bi, misleći da opstaju, trunuli..

    zvijezde ih okreću, kao slanost, kao tihi krvotok
    te zvijezde šapuću
    naslonjene na stijenke neba
    i prolaznosti..

    duplo slovo k
    kao kopriva
    nudi, daje, prodaje sebe
    kao pošast

    svi pripadaju karti tref
    tri puta,
    sa top mikrofonima, i trzalicama
    i ruju zajedno..






  • komentari
  • ne traži ništa
    petak (23.02.2018.)








  • komentari
  • utorak (20.02.2018.)


    " Ako osjećaš nešto u sebi što nije
    obilježeno, dotakao si područje onoga "



    Iznad šume magla
    Iznad magle Sunce
    Ljubičasto bijelo veče
    spušta se

    Ne znam zašto
    Te najbolje prepoznam
    kad zakoračim u noć
    Utkao si se kao paučina
    u moje misli

    I sve ono nevezivo
    Tada postaje vezivo.







  • komentari
  • crta za sanjara
    ponedjeljak (19.02.2018.)



    džepno izdanje kurve
    je dovoljna crta
    za sanjara

    slaganje doktrine je zabranjeno
    istini sličnoj uzorku






  • komentari
  • ja prije tebe
    četvrtak (15.02.2018.)



    crveno, i narančasto, izgovaraju se stihovi
    na mostu ispod kojeg
    sam ja, prije tebe, stijegovi mašu
    a crveno
    ljuljajući
    borovi

    znak su , uz, vodeni žigovi, i petrusimen
    procvalo cvijeće, u decembru, strši poput slamki
    iz potopljenog kotača
    svrha, poput jutarnje maglice

    bijela paprat
    tablete mentola
    igre, dirke, i fazani

    pojedena bjelina gusto pada, u taktovima se zeleni
    trava
    dobit će opet, iz stiska sebe i dovoljno osamljene zemlje, i ručnici od limuna
    čekaju

    dužinama uskih prolaza, imena mudraca poprimaju svjetlucave vrhove

    a nekome sve to nije uopće važno
    odvučeni od stola
    sa ljestvama i maramama oko vrata,
    a niz leđa padaju...
    sa vizijama zalazećih sunaca

    " što se više primičem, gorljivije pleše more", tagore


















  • komentari
  • bide
    srijeda (14.02.2018.)



    jedna od najružnijih stvari mi je
    kada uđem u kupaonu i vidim prljavi bide,
    i školjku naravno, kadu i lavabo, da ne govorimo.
    kad smo kupovali bide šogorica mi je govorila:
    što će ti, on na kraju uglavnom služi
    za pranje muških nogu.
    pogledala sam ju, a u očima mi je bila bezvremenska tupost.
    kako bide za pranje nogu, ali, zašto i ne.
    zašutjele smo.
    osjetila se neka ružna atmosfera, pritisak nečega čemu
    nisam mogla dati ime.
    ipak, kupili smo bide.
    kad je sve bilo gotovo, a kupaona izgledala skoro pa
    božanstveno (meni), jer pločice su bile posute bakrenim
    lovorovim listovima, došla je u nadgledanje.
    naravno, jako dobro izgleda, ali, što će vam bide.
    ja sam bila oduševljena kao dijete.
    i sve što je ona rekla bacila sam na drugo uho
    u vodu.
    a da pogledaš moje nove kuhinjske elemente?
    priupitah, umjereno.
    može. rekla je, i krenemo prema kuhinji.
    ooo, pa to je vrhunska kuhinja. ali, zašto si baš morala
    uzeti neku marku.
    ima lijepih i jeftinijih kuhinja.
    znam, rekoh, ali,
    ovo mi je bilo skroz racionalno, u smislu da ne moram gubiti vrijeme,
    jer mjere su mi savršeno odgovarale, dizajn mi je bio savršen.
    a, i ne kupuje se kuhinja svaki dan.
    opet kratki muk.
    imaš i nove šaltere. moji su doma stari koliko i stan.
    i nema potrebe mijenjati ih. stvarno ne znam što će ti
    novi šalteri.
    pa tako, htjela sam. ima puno toga novog, pa neka i
    oni budu novi.
    bila je sva zbunjena. i na kraju nekako pritajeno bijesno
    prosiktala: ali treba to sve i platit.
    pa dobro, platit će se. rekoh. sve ide po planu.
    kad sam zatvorila vrata iza nje sjela sam i pomislila.
    koja sam ja budala. i ja sam vjerovala kako će se
    ona bilo čemu ovdje radovati, kako će u bilo čemu vidjeti
    ljepotu, sklad, čaroliju.
    ali neka. svako vrijeme ima svoje navade.
    tako i ljudi.



    jack johnson






  • komentari
  • naopačke
    subota (10.02.2018.)

    grad otvoren naopačke, okrenut, i sam na oblacima
    stoji,
    otvorena vrata kroz koja ulazi plavi zid

    moja gola ramena, i tvoja kravata, na golom vratu
    i čekanje, namršteno zagrljen moj cvjetni kupaći kostim
    i tvoje hodajuće, crne...

    možda ona čeka povratak rešetki, na goloj ulici,
    a možda se pita...zašto??

    počešljana, izgubljena, pita se: gdje sam?

    velike i male laži, želiš li ih natrag?
    nađi hladno srce, pa ga obuci.
    nemoj krvariti, ne možeš ostati sam u pokušaju...
    pridružit će ti se, crveno bijela cesta, i žuti asfalt.
    sve je isto, ako se i izgubiš, sve je isto.
    diši, diši...

    nećeš ostati sam
    ...

    za ugođaj:
    rain







    Oznake: žuri - žuti, žališ - želiš



  • komentari
  • mliječni put, 2
    srijeda (07.02.2018.)

    nazvala me jučer i pitala kada bih mogla donijeti slijedeće radove. već sutra, rekoh, bila sam
    vrijedna prethodnih dana. dobro, vidimo se sutra na istom mjestu u isto vrijeme. i ne zaboravite doručkovati,
    nježno me upozorila.
    neću, nasmijala sam se, pa onda, doviđenja do sutra. i poklopim slušalicu. bila sam jako uzbuđena, što će reći?...kako ću ja to primiti, ...odvrtio se pravi mali ispreturani animirac u mojoj glavi. odmah sam počela ubrzano razmišljati što
    bih joj sve mogla odnijeti.
    bile su gotove neke nove pjesme. uglavnom ljubavne, ali bilo je tu i potencijalno socijalnih materijala.
    bezvremenskih upitnih istegnuća o životu, o materijalnom, nematerijalnom.
    odlučih ponijeti sve.
    došla sam točno u dogovoreno vrijeme. sva ozarena i uzburkana.
    ona je već sjedila na starom mjestu. u jednostavnom kaputu od crne antracit vune. nešto malo elegantnija nego prošli put.
    zagasito crvena dolčevita naglašavala je crveni ruž na njenim usnama, a sjaj crne kose nadmašivao je
    čak i boju oniksa. pletena torba od vune, tamno siva, sa utaknutim dubokim rukavicama iste boje od žerseja, bila je naslonjena pored nje. uz rukavice je virila i neka tanja skripta. vjerojatno vezana uz posao, pomislih.
    ispod crne suknje nosila je klasične kožnate tamno sive čizme.
    ovaj put je imala naušnice na ušima, od nekog bijelog metala, sa diskretnim prozirnim okom.
    sve bi to upućivalo prije na kasni popodnevni sastanak, nego na ovaj jutarnji. ali, tko zna kakvi su joj
    planovi za danas. nasmiješila mi se čim me je spazila. oči su joj bile diskretno posute nekim srebrnim
    sjenilom, koje se sa smiješkom samo dodatno zablještilo pod lampom za stolom.
    kako ste stigli pod ovim snijegom, veselo me upitala. pa obično, rekoh, volim snijeg. više sam
    prošla pješke nego prijevozom, slegnula sam ramenima.
    imate lijepu suknju, odmah je primjetila. ah, rekoh, to je stara suknja, nije baš sad u trendu, ali sam
    jako vezana za nju. pa u tome i jest čarolija, vrlo je pristala za vas, prozborila je tiho.
    kad je nešto vrijedno, vrijedno je usprskos vremenu, za nas, i tada se vežemo. i stvari mogu biti poput vrijednih knjiga. naravno, za sladokusce, dodala je.
    koji primjećuju. i inače, zapazila sam da imate vrlo originalan stil odijevanja. ne libite se. to je dobro.
    i to odaje pisca.
    nasmiješila sam se. naručila sam ponovo bijelu kavu i kroasan. ona je već pila neki napitak, činilo mi
    se kao čaj. razmišljala sam baš sinoć o vašim rukopisima, rekla je.
    i.?.., priupitah, prepuna očekivanja.
    pa... rekla bih da idete u dobrom smjeru. rekla bih da imate mjeru. to baš i nije dobro.
    ali rekla bih i da nemate neku posebnu odrednicu. to može biti dobro, a može i biti i loše.
    teško je naći čitatelje za takvu širinu.
    jer, sve je danas komercijalizirano. vrlo malo stvari ostane izvan ruba.

    liči mi zapravo, blago rečeno, na znanstvenu fantastiku, a koja to nije.
    znate, čitatelj voli znati što čita. voli imati zaključak. voli se pohvaliti prijateljima kako je pročitao nešto
    važno, vrijedno, zanimljivo i vanserijski.
    a, svega toga u vašem pisanju baš i nema. vi ste toliko obični, da ostavljate dojam da ste totalno neobični.
    i, nakon čitanja vašeg zapisa čovjek zaista i nema neku sliku u glavi.
    meni je osobno vaš stil izuzetno delikatan i zanimljiv. ali, nisam sigurna za širu publiku.
    kada sam rekla u dobrom smjeru, mislila sam zapravo na vaš izuzetan potencijal.
    iz tog vrlo širokog spektra vi bi trebali izabrati, opredjeliti se. vidjet ću što ste danas donijeli
    pa ćemo idući puta možda moći donijeti neku određeniju ocjenu.

    progutala sam knedlu. ostala malo zatečena. ona je tog trena bila sasvim hladna.
    kao da je odlutala u neki samo svoj svijet. palo mi je napamet, koliko je toga ona
    u životu pročitala, donosila odluka o cenzuri, proširivala.
    svašta mi je padalo na pamet. nekoliko trenutaka smo bile u tišini. a onda, iznenada,
    ona mi veli: vi izlazite na pučinu, ali ne očekujete uzburkano more.
    to je ono što sam htjela reći. to je onaj prsten izvan zone komfora. vi jednostavno morate
    ući u taj prsten, naravno, ako želite postati dobar pisac.
    ali moram priznati, ima nešto u vašem pisanju, a ukazuje mi, kao da ste vi to sve već
    prošli, nisam sigurna.
    svakako ima nešto što me buni kod vas. toliko ste djetinjasti, a toliko, istovremeno,
    kod vas nailazim na kovitlace.
    željela bih da se prepustite sposobnosti da možete hodati kroz vatru.
    neka vam to bude okosnica. pišite kao da hodate po vatri. pa ćemo vidjeti.






  • komentari
  • vrijeme dok sanjamo o novim bogatstvima
    četvrtak (01.02.2018.)




    vrijeme dok sanjamo o novim bogatstvima...


    do viđenja uspavanim platformama govorenja

    ti si negdje gdje se često događa zarez, u pisanju
    negdje gdje kalendari mojih riječi
    ostaju bez nazivnika
    obješeni u
    kuhinji
    poput tavica za mini palačinke.

    jedinstvena misija mjesečnih nadopuna mojih pjesama
    ostavlja više onomu manje
    negdje, nigdje
    analize savršenih humanitarnih akcija dizajniraju misli
    o pogrebima
    i
    o zvonjavi

    brokati, na leđima, ramenima, i ispod kose
    u boji petroleja i bakra

    sniježne pahulje lebde poput tila
    a božikovina čvrsto stoji na pijedestalu



    kako te, dok hodam gola, vidim,
    kroz srebro školjke i pluća gavrana
    tvoje me ime doziva, noću, a ti skupljaš sokolove

    iskupljenje čarobne verzije dana, malih otkucaja grla, na njemu
    sjećanje spušteno u mast, orahe, i priviđenja
    na tvom ću dočekati svitanje
    i sa svitanjem ćemo blagovati narančino cvijeće

    i ikru

    zamišljeno sjedište u plavom kuglofu i u vrpce od gline
    zaključana derišta naše mašte
    a sjemenje galebova se bogato mršti i sapliće

    prozirna krila bi trebala tada zagaziti u borovnice posađene
    među tvoje prste

    jer, tko si, ako nisi želja iskočila iz kočije, put posut drvoredom
    drmusavi aranžmani zime

    i tko to zuri u tvoje sjene, ako ne masne stijenke staklene zdjele
    iza poprskanog bućinog ulja,
    preko puta plavih očiju, i prsna kost
    lutke Miriam

    kuhana, na bijelo, riža, hoda uokolo u crnim muškim cipelama
    nazvana kao ona što spašava svijet, i letove množi

    a tko je iscijedio užitak, ako ne tvoja ranost, tvoja topla žabišta
    od terakote, od slobode, sazidana od ravnoteže
    od kocki leda
    od pladnjeva zraka i dvopeka

    olovke, i rupčići od celuloze, svuda oko nas zaluđeno vise
    daleko, (neka kljuca tkogod hoće iz te oljuštene, proždrljive plemkinje)
    i u uncama zlata
    naplaćeni
    prkosi
    štale
    i zapadne doline lovišta








  • komentari
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>