Layout: Lennon



baby,..
easy




foto:net


p


w












foto: marc sendra martorel








Svibanj 2018 (13)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (11)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (12)
Studeni 2017 (10)
Listopad 2017 (19)
Rujan 2017 (17)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (13)
Lipanj 2017 (21)
Svibanj 2017 (10)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (14)
Veljača 2017 (20)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (24)
Listopad 2016 (24)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (19)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (18)
Svibanj 2016 (12)
Travanj 2016 (23)
Ožujak 2016 (19)
Veljača 2016 (16)
Siječanj 2016 (12)












mmm


"u pojedinim trenucima možemo
probuditi uspavani potencijal unutar nas
i iskoristiti ga.
u sanskrtu je to poznato kao
- siddhi, izvanredna moć zapažanja,
sinkronicitet, telepatija."

deepak chopra



































mmm
mliječni put, 2
srijeda (07.02.2018.)

nazvala me jučer i pitala kada bih mogla donijeti slijedeće radove. već sutra, rekoh, bila sam
vrijedna prethodnih dana. dobro, vidimo se sutra na istom mjestu u isto vrijeme. i ne zaboravite doručkovati,
nježno me upozorila.
neću, nasmijala sam se, pa onda, doviđenja do sutra. i poklopim slušalicu. bila sam jako uzbuđena, što će reći?...kako ću ja to primiti, ...odvrtio se pravi mali ispreturani animirac u mojoj glavi. odmah sam počela ubrzano razmišljati što
bih joj sve mogla odnijeti.
bile su gotove neke nove pjesme. uglavnom ljubavne, ali bilo je tu i potencijalno socijalnih materijala.
bezvremenskih upitnih istegnuća o životu, o materijalnom, nematerijalnom.
odlučih ponijeti sve.
došla sam točno u dogovoreno vrijeme. sva ozarena i uzburkana.
ona je već sjedila na starom mjestu. u jednostavnom kaputu od crne antracit vune. nešto malo elegantnija nego prošli put.
zagasito crvena dolčevita naglašavala je crveni ruž na njenim usnama, a sjaj crne kose nadmašivao je
čak i boju oniksa. pletena torba od vune, tamno siva, sa utaknutim dubokim rukavicama iste boje od žerseja, bila je naslonjena pored nje. uz rukavice je virila i neka tanja skripta. vjerojatno vezana uz posao, pomislih.
ispod crne suknje nosila je klasične kožnate tamno sive čizme.
ovaj put je imala naušnice na ušima, od nekog bijelog metala, sa diskretnim prozirnim okom.
sve bi to upućivalo prije na kasni popodnevni sastanak, nego na ovaj jutarnji. ali, tko zna kakvi su joj
planovi za danas. nasmiješila mi se čim me je spazila. oči su joj bile diskretno posute nekim srebrnim
sjenilom, koje se sa smiješkom samo dodatno zablještilo pod lampom za stolom.
kako ste stigli pod ovim snijegom, veselo me upitala. pa obično, rekoh, volim snijeg. više sam
prošla pješke nego prijevozom, slegnula sam ramenima.
imate lijepu suknju, odmah je primjetila. ah, rekoh, to je stara suknja, nije baš sad u trendu, ali sam
jako vezana za nju. pa u tome i jest čarolija, vrlo je pristala za vas, prozborila je tiho.
kad je nešto vrijedno, vrijedno je usprskos vremenu, za nas, i tada se vežemo. i stvari mogu biti poput vrijednih knjiga. naravno, za sladokusce, dodala je.
koji primjećuju. i inače, zapazila sam da imate vrlo originalan stil odijevanja. ne libite se. to je dobro.
i to odaje pisca.
nasmiješila sam se. naručila sam ponovo bijelu kavu i kroasan. ona je već pila neki napitak, činilo mi
se kao čaj. razmišljala sam baš sinoć o vašim rukopisima, rekla je.
i.?.., priupitah, prepuna očekivanja.
pa... rekla bih da idete u dobrom smjeru. rekla bih da imate mjeru. to baš i nije dobro.
ali rekla bih i da nemate neku posebnu odrednicu. to može biti dobro, a može i biti i loše.
teško je naći čitatelje za takvu širinu.
jer, sve je danas komercijalizirano. vrlo malo stvari ostane izvan ruba.

liči mi zapravo, blago rečeno, na znanstvenu fantastiku, a koja to nije.
znate, čitatelj voli znati što čita. voli imati zaključak. voli se pohvaliti prijateljima kako je pročitao nešto
važno, vrijedno, zanimljivo i vanserijski.
a, svega toga u vašem pisanju baš i nema. vi ste toliko obični, da ostavljate dojam da ste totalno neobični.
i, nakon čitanja vašeg zapisa čovjek zaista i nema neku sliku u glavi.
meni je osobno vaš stil izuzetno delikatan i zanimljiv. ali, nisam sigurna za širu publiku.
kada sam rekla u dobrom smjeru, mislila sam zapravo na vaš izuzetan potencijal.
iz tog vrlo širokog spektra vi bi trebali izabrati, opredjeliti se. vidjet ću što ste danas donijeli
pa ćemo idući puta možda moći donijeti neku određeniju ocjenu.

progutala sam knedlu. ostala malo zatečena. ona je tog trena bila sasvim hladna.
kao da je odlutala u neki samo svoj svijet. palo mi je napamet, koliko je toga ona
u životu pročitala, donosila odluka o cenzuri, proširivala.
svašta mi je padalo na pamet. nekoliko trenutaka smo bile u tišini. a onda, iznenada,
ona mi veli: vi izlazite na pučinu, ali ne očekujete uzburkano more.
to je ono što sam htjela reći. to je onaj prsten izvan zone komfora. vi jednostavno morate
ući u taj prsten, naravno, ako želite postati dobar pisac.
ali moram priznati, ima nešto u vašem pisanju, a ukazuje mi, kao da ste vi to sve već
prošli, nisam sigurna.
svakako ima nešto što me buni kod vas. toliko ste djetinjasti, a toliko, istovremeno,
kod vas nailazim na kovitlace.
željela bih da se prepustite sposobnosti da možete hodati kroz vatru.
neka vam to bude okosnica. pišite kao da hodate po vatri. pa ćemo vidjeti.






  • komentari
  • << Arhiva >>