easy

nedjelja, 26.11.2017.

p



p, kao ponedjeljak...




- 00:38 - Komentari (0) - p - #



















- 00:08 - Komentari (9) - p - #

petak, 24.11.2017.








- 01:49 - Komentari (5) - p - #

srijeda, 22.11.2017.

impresija



impresija, dan, noć
sunce, mjesec
žuta i narančasta jesen

misao, moja, i tvoja
mrak
krevet
igra
film, sive rezonance očiju
beskrvne usne
sve
podliježe
zvukovima kotača
gube se, u poslijepodnevu. zamišljanja,
i praznine se pune zabranjenim slikama

misli se da prsti neznaju, i nokti, da ne pamte
i slatki produženi rukavi

što tu rade?
ulaze i izlaze, s puno buke
nasrčući na nogostupe

impresija
rastegnuta kao zvuk tegljača
teža od zemlje, teža od kuće

čišća od zraka







- 00:19 - Komentari (38) - p - #

subota, 18.11.2017.

mogu šutjeti s tobom, to su moji mali izbori


mogu šutjeti s tobom
ali ne želim propasti
došli su novi arhitekti, vide drugačiju sliku
nešto zuji
jutros,
noćas
je bila duga noć


imam nove čizme, pune blata
od jučer
pjevaj, pjevaj ponovo, i ponovo

uskoro će se sve kotrljati
kao gruda snijega


- 01:06 - Komentari (5) - p - #

ponedjeljak, 13.11.2017.

jugo


šetnica je podlegla jugu
odijeljena mi je pažnja
vidim te kao dim.
kao toranj, kao sliku

klasičan budoar u izmaglici noći
i naše noge, naša stopala
kad na suncu prekrivaju nam horizont
dok vruće je, i kapi znoja lebde po tvom licu
ispod očiju, obrazi,
bljeskajući

prikazuju galeriju raznih likova;
iz daljine se čuju galebovi, valovi
i vesla

tvoja sirova poluga je na mom obrazu;
noć godi samo zbog usklika
jedan pokret rukom
i ponovo smo zaklonili zidove

lik tvoj u paučini gori, gore, na oblaku.
dok je ona imala ludost radosti koja je trajala smislom
bespuća od sitosti,
potezi brzine munje, čekanje srebrne i ljubičaste
u zavijenom tračku kasnog ljeta.

u krajičku mog oka zamagljenog pozitiva
ja još umijem naći
magičnu sliku:
sa žutim rukavima na zelenoj haljini
koja se zakopčava na krevetu,
hrapavi namaz od slanutka
ponovo na meni


niz nizbrdicu hodajuć, nebo se činilo poput gustog akvarela nad neboderima, samotnim i statično nijemim,
ali i nepoznatim, i čudno sažimajućim. kao da se činilo da u njima nema mogućnosti za stanovanje
i bilo kakav boravak.
travnjak je postao šareni tepih u boji, čas izbrazdan od košnje, čas čupav.
i ništa ga nije moglo omesti u toj ljepoti
jesenskih stijenki kotla, uzavrelog, pa opet nevjerojatno mirnog
dopuštenja o gaženju.
savjest, negdje pripitomljeno spavajući, uopće nije bila ugrijana tom slikom.
dapače, osjećala se neka mudra hladnoća jednog pospanog uma,
okupanog svečanošću i mekoćom.
nedodirljivi rukohvati živice crvenili su pod pritiskom ploda šipka.
i sve je djelovalo više nego idilično.
bio je poznat osjećaj, kao kad ne želiš da ti ljudski glas remeti nedjeljno poslijepodne,
i ugodu ljenčarenja, zamišljen pogled u ništa.
zašto još ne možemo prihvatiti smrt kao konačno rješenje. nego nosimo na grobove cvijeće,
palimo svijeće. razgovaramo s mrtvima. molimo molitve. križamo se.
mrtvi svijet pokriven pločama, zemljom, cvijećem i svijećama.
u jesen. valjda se zato, zbog značenja jeseni, grobove najčešće pohodi u jesen.
voljela je pohoditi groblje u ljeto. u ljetnim vrućim mjesecima sve je drugačije.
tad vlada suhonjava, presušena tišina. i sunce nemilo prži, pa joj se često pričinilo kao da su ti u grobu
ipak negdje vani, na toj suši, i tom zlatnom sjaju života.
kao na nekom rubu. i kao da su budno hladni. i gledaju. i čude se. i kao da govore da bi tu trebao
biti neki bazen da se malo bućnu. da se osvježe.
i te su joj misli, takorekuć na rubu halucinacije, vraćale sjećanja, osobe u sjećanja. njihove živote koji
nisu više bili besmisleni. i nisu bili nevažni. i bili su previše ozbiljni.
tragikomično bi pomislila: zar nije mogla naći bolje društvo za vrijeme godišnjeg odmora. i tako bi otišla
sa groblja pitajući se što je tu normalno, a što nije.
zar ne bi bilo bolje brati kupine dolje, niz cestu, koje su se ponosno kićoperile i nudile svoje slasti
slučajnim namjernicima, govoreći: kušajte, kušajte, mi smo prava delicija za vas.
a onda joj ni to ne bi bilo dosta, pa bi svratila do prijateljice svoje majke, sa kojom se dobro razumjela
kao da su one prijateljice, koja joj je za vrijeme razgovora stalno udjeljivala komplimente o ljepoti i mladosti,
a to je, btw, svakome govorila tako, valjda jer je očekivala "protuuslugu" pateći od
nostalgije za svojom ljepotom i mladošću.
i sve bi to izazvalo u njoj pretenciozni podsmijeh, i polupitanja o tome tko smo, i što smo.
čemu se mi to radujemo, zašto, i kako dolazimo do raznih suludih i blesavih spoznaja
o onome čemu težimo.
i, kako sivilo nije nikada previše zabavno, odmiče se od protokola, ponovo lebdeći po tim kamenim i
zemljanim stazama, govoreći sama sebi da su manifestacije uvijek rastrgnute između
mogućeg i nemogućeg, i da bi trebala prionuti nekom praznom hodanju,
ne primjećujući, ne mareći, ne žeđajući za bilo čim/kim, i da bi se tada stvari uvelike
promijenile.




- 01:08 - Komentari (5) - p - #

petak, 10.11.2017.

10.11.2017.



postoji i onaj destruktivni dio nas, o, da
ne bi smjeli dozvoliti mu da se razmaše, da opstane više od sekunde.
trebalo bi s njim ozbiljno porazgovarati,
napr. meditacija kod takvih stvari puno pomaže, slušanje glazbe ..
kad već nismo suočeni sa većim problemom, recimo da nemamo što za jesti,
obući, da nemamo krov nad glavom,
biti sam sa sobom poneki period života uopće nije loša stvar,
svaki dan je isti, a opet, nije, itekako nije..
možda su žene malo jače u ovom segmentu preživljavanja..
moja mama veli da nju relaksira zemlja, dodir zemlje, obrađivanje i tako.
a i zadovoljna je s malim. nekada je imala velike ambicije. i što je najvažnije,
i ostvarila ih je. iako, mora se reći, u prilično teškim uvjetima.
ali, nije se dala. sada mi je upravo nevjerojatno kako je ta žena mogla opstati.
hvala joj na tome. hvala ti, mama.
puno toga si me naučila.
mama, danas je i tvoj dan. samo da znaš.
volim te.







- 01:28 - Komentari (6) - p - #

četvrtak, 09.11.2017.

grad



grad živahno živi u centru
u kut se zavukao prosjak kojem je dvoje mladih udijelilo milostinju.
već koju ulicu dalje ima puno napuštenih prostora koji traže najmoprimca.

a cijene su od onih vratolomnih do pristupačnih, izbor baš i ne tako povoljan.
netko tko poznaje grad od prije naslućuje hladnoću i bojazan ovog vremena.
ali, i nadu.
da će se susretati više sretnih, više mladih, i više zaljubljenih.

krenula je na nagovor obnoviti garderobu.
ima svega nekoliko stvari iz kojih doslovce ne izlazi. puno toga stoji, ali joj više ne pristoji.
treba sve spakirati ovih dana i poslati u karitas.

i to čišćenje stana ujesen, uvijek se razveseli. mirisu pronta. i nekim kućnim pripravcima
za čišćenje. voli kad stan odiše čistoćom i redom.

( nastavlja se...)






- 00:28 - Komentari (2) - p - #

subota, 04.11.2017.

u mraku svjetla



u mraku svjetla ti stojiš. i pušeš dim iz usta.
nisu ti vjerni tvoji pratitelji snova
tek jezgru načimlješ, i ona pari tusta ( čini se -masna )
ko orah
slika teladi oko tebe, ma ne one zlatne, već umiljate
gleda
susret očiju, vazda važan jednako,
na vrhu, šuma, rijetka stabla ima






- 00:08 - Komentari (12) - p - #

četvrtak, 02.11.2017.







foto: net


passenger/...






- 09:53 - Komentari (10) - p - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se