Layout: Lennon



baby,..
easy




foto:net


p


w












foto: marc sendra martorel














































...ptica i svjetionik
ponedjeljak (17.07.2017.)




...



ptica i svjetionik,
nešto aplicirano na platnu
izgubit ćemo se
u crnoj rupi jednog dana
ja ću dobrovoljno pristati
da to budu
tvoje zjenice












  • komentari
  • slamka
    nedjelja (16.07.2017.)




    prekopana zemlja
    i stepenište





  • komentari
  • nedjelja (16.07.2017.)

    ...

    nedjeljno jutro dugog mediteranskog ljeta,
    kad strasti nestaju u dokolici i pijetetu.



    sjeća na jedno drugo zimsko jutro.
    vjetar puhanjem njiše jablanove
    i sjeća na vjetar zimski, zimske nedjelje
    kamenom popločeni
    put do groblja,
    kao da grobovi viču.
    oguljeno znanje francuskog još služi;
    važne stvari se raspravljaju
    o običajima,
    prodaji robova,
    vezivanju konopa u portu.
    šutnja;
    neskriveni prijekor u očima,
    sveprisutne šljive korištene
    za francuski gulaš
    i bicikli,
    čekaju.
    nije jeftino biti grubijan
    koji se usuđuje koristiti teleskop
    pa ga razbiti;
    tumačimo prijateljstvo kao
    treći glas,
    otegnutu strategiju, netaknutu zemlju
    koja o grmljavini
    tako malo zna, a o jauku puno više.




    fotografija: sa neta




  • komentari
  • now
    subota (15.07.2017.)



    ,










  • komentari
  • drugi pokušaj
    petak (14.07.2017.)




    ( ruža za nju )
    privatizacija
    i pretvorba

    jednog mozga

    zatražili su otmicu mozgova

    svaki otmičar
    posjeduje svoje transakcije

    trudi se vlastita smrt, da ode
    zanemarite intervencije budućih
    arheologa

    u svoje, ma što to s v o j e
    fizička zanimanja painter-ista

    potrebno je minimalno
    školovanje
    za ideje pospremljene
    u kofer

    podravski bluz,
    oteli su cvijet i jezero
    i labuđi pjev
    pjevaju li labudovi?

    sinulo mi je, pa ga priupitah
    tog bahatog mladca
    - smijem li upisati povijest umjetnosti,
    da,
    nikad nije kasno

    i ovo je drugi pokušaj...
    samozadovoljna,
    sretna, prilazim gospođi koja je
    izgubila devet kilograma
    - kako ste,
    pa dobro, odgovara mi nešto
    što je ostalo od nje,
    ne znaju što mi je, a kilogrami
    nikako natrag.

    - ostavila me sa mislima
    o kruhu i drugim kućanskim
    potrepštinama
    i o ručku, što za ručak?
    i o godinama koje smo
    proveli u istom haustoru,
    a da gotovo ništa ne znam
    o njoj, osim da je...

    sjetila se zadnjeg susreta
    u frizerskom salonu, pa me pita
    - jeste li bili na frizuri, šišanju,
    mislila sam...

    i ostavila me sa mislima
    ta hrpa kostiju, što priča
    ta hrpa godina koje se zovu
    ljudske
    sa toplim osmjehom,
    ona je još uvijek željna toplih
    riječi

    latice, šanel 19
    izašao iz naftalina
    i slanost,

    o bože, odkuda slanost



    fotografija: sa neta





  • komentari
  • četvrtak (13.07.2017.)






    iako sam dobila pohvalu od dragog blogoprijatelja fantasy xv,
    da je moj blog kristalno jasan, pri čemu je htio reći da sam
    ostala vjerna nekom izričaju, evo da malo "prekršim" tu domenu,
    pa bih ostavila nekoliko rečenica iz jedne zanimljive knjižice:

    jednostavne istine znače olakšanje od napornih mozganja.
    -esejist vauvenarques.

    istina je da postoji čudna nedosljednost između izazovnog
    naslova i velikoga dijela onoga što knjiga zapravo sadržava.
    - tom butler-bowdon, knjiga: pedeset klasičnih djela o samopomoći

    bez neverbalnih znakova, bez onoga što ne izražavamo riječima,
    teško je
    prenijeti osjećaje.

    živimo u žurnome, digitalnome svijetu gdje se poslovna vještina
    često pretpostavlja punovrijednim međuljudskim vezama.
    ironično je da su mnogi ovladali umjetnošću doticaja sa strankama,
    no
    istodobno su izgubili ljudski dodir.

    danas postoji prag proizvodnosti, a nalazimo ga u točki u kojoj
    napredak
    u međuljudskim odnosima nadomještamo bezličnim, slijepim napretkom.
    često nam prosudbu ometa puka brzina priopćavanja. vjerujemo
    da drugi očekuju trenutačne odgovore (kao i mi sami), pa sebi ne
    dajemo
    vremena da oblikujemo smislene odgovore, ne osvrćemo se na
    profinjenosti
    svagdanje uljudnosti, nego se branimo:

    ta načela nikako ne možemo primjeniti u komentarima na blogu,
    u elektronskoj pošti, na sastancima preko interneta, gdje ne mogu sa
    sigurnošću znati ni hoće li me saslušati.

    smirite se prije nego što počnete komunicirati s drugom osobom.
    kad se uzrujate, prvih pet minuta obično ste najlakoumniji.

    iako svi mi ponekad netaktično postupamo, ništa nije tako neugodno
    kao
    kad skrovita netaktičnost postane javna.

    poštedite sami sebe i manjih nevolja, a možda i većih dvojbi, tako što
    ćete se pravovremeno povući prije nego što izlanete ono što ćete
    poslije
    zažaliti.

    odlomci iz knjige
    "kako steći prijatelje i naklonost ljudi u digitalno doba"
    autor: dale carnegie i suradnici


    fotografija: sa neta









  • komentari
  • nedjelja (09.07.2017.)







    bog kretnje
    sreća ispod granitnog neba
    grožđice u snijegu




    foto: net




  • komentari
  • bez izazova
    petak (07.07.2017.)




    sunce, i glazba, teatralno
    upleteni u središte
    svijeta
    ako se nastavi prilika
    učit će se ozloglašene
    ljubavi
    pustolovi koji čekaju
    red
    za
    objašnjenje
    zaboravljajući bol
    a sjećajući se
    misije
    društvo se okupljalo
    oko uspomena
    odskora upoznat,
    bljeđi, čovjek
    koji je šetao uz rijeku
    i nije imao mnogo izbora
    čekao je zoru,
    dominaciju jutra, sa promrzlim
    koljenima.

    mogla je to biti i žena
    krenuli su mostom
    dolje je bila vlaga i magla
    potpetice na
    cipelama
    previsoke
    za pustinju
    probudili su se oko 3,
    pospani, ali u radosti
    krenuli



    zaljubljenost u more
    uvijek je odisala
    urlajućim vizijama
    smrvljena, iznad nas
    je samo
    iluzija
    i netko bi trebao reći
    bijeg je
    bijeg od tebe, dugačak
    presušeni
    kanal
    između nakošenih
    stijena i sjajnih
    školjki


    koliko dugo, koliko
    drevno može odisati
    taj plašt
    tvoje plahosti,
    jer slutim ti odrješitost
    govora, i pompozne
    uši,
    koje ništa ne rade
    do li slušaju
    ono što ne razumiju

    jednom će netko
    ozbijno reći - što nam je
    trebalo ovo, da gledamo
    u druge,
    i mogućnost da ozlijedimo
    to tako krhko biće
    kao što je
    jedan pogled
    u glad




  • komentari
  • ukradena misao
    petak (07.07.2017.)



    sve moje
    kao sve tvoje
    sve njihovo
    kao miris cvijeća
    odnijelo je
    u zaborav
    mrave
    i gušterice
    i proplanke
    samo je
    nježnost ostala,
    neka suha
    nemoć jačine
    i nikada neću moći
    shvatiti
    koliko te samo
    volim....


    tko može ukrasti
    moje misli
    i biti pirat moje
    duše


    one koja pozna tebe
    tko to zvjerski
    može
    uzeti ono
    što nije njegovo
    i
    preobraziti
    u svoje

    nitko ne može
    toliko ponavljati
    zaborave
    i poglede

    i nitko ne zna
    toliko
    zamagliti oči,
    i puteve
    i sve što smo mi
    u sjeni
    prigrlili,
    jer mi, ponavljači, nismo
    nikad isti

    mi smo samo poput
    ogrijeva
    uvijek topli
    i zauvijek
    prigrljeni

    što čini mirisno čelo
    da zavoli
    ono što i ne zna
    da ima.....





  • komentari
  • spoznaja
    srijeda (05.07.2017.)



    ja se ne bojim tebe,
    ne bojim se ni sebe

    bojim se iskre, koja je bila
    tek maleno gnijezdo
    mojih radosti

    bojim se ubrzanih tipki klavira
    koje te
    zamišljaju u punini

    i titraja srca, koje samo mašta









  • komentari
  • utorak (04.07.2017.)




    noć,
    gledati dugo u žamor

    tvojih očiju, od mraka i šuma potamni;

    kadikad me primi
    da ne lutam
    primi me

    u oči,
    i da još ponekad barem
    razumijemo sreću

    neba
    noći






  • komentari
  • mojoj mami
    utorak (04.07.2017.)



    sjediš pored rijeke
    i gutamo kišobrane boli
    da proguramo već
    jednom
    zapad prema istoku
    zaključana vrata
    su izbjeglice našeg mraka




    ---,yx<---.








  • komentari
  • subota (01.07.2017.)




    zavrti me, al da se ne umorim

    da ti ne dođem prazna
    pa me moraš s likom prepoznati

    jutro grebe žlicom
    po loncu

    a nebo puca od zelenila

    sva moja praznina
    nek ti bude, i bez lika
    dat ću se prepoznati





  • komentari
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>