EASY











x

b

SRCE MOJE

Srce moje, kraljice nacave i celera
leopardu mali i konca i luka
rado gledam gdje blista tvoje malo carstvo,
oruzje od voska, od vina i ulja,
od cesnjaka i zemlje otvorene tvojim rukama,
od modre tvari upaljene u tvojim rukama,
i seoba i seljenja od snova do salate,
reptila savijenog poput gumena creva.
Ti podizes miris svojom kosilicom,
ti sto rukujes sapunima u peni,
ti koja se uspinjes mojim ludim stubistem,
ti koja se sluzis znakom mog rukopisa
i nalazis u pesku moje biljeznice
izgubljena slova sto traze tvoja usta..

Pablo Neruda



02/18 (8)
01/18 (4)
12/17 (15)
11/17 (10)
10/17 (23)
09/17 (19)
08/17 (2)
07/17 (13)
06/17 (28)
05/17 (12)
04/17 (19)
03/17 (16)
02/17 (20)
01/17 (22)
12/16 (15)
11/16 (25)
10/16 (24)
09/16 (8)
08/16 (19)
07/16 (12)
06/16 (19)
05/16 (16)
04/16 (25)
03/16 (22)
02/16 (18)
01/16 (12)



ts

l aupaire
bon
simply
benedictus


damien

joss

možda se nikada
ne bi sreli
da proljeće nije bilo
tako krhko
da nismo bili
toliko sami
zaplesani
i tko zna
što još,
dolazi novo proljeće
i to je dobro
i novi ljudi
i to je dobro
i ti si tu
i to je dobro

tonight


paolo

dat ću se pripitomiti kao sova
kao lepršava ameba tvojih skretanja
u spore ulice

dat ću
sve ono što obavija moje misli
poput peronospora lišća loze
i sve što je odlepršalo sa evom

i dat ću dah
cvijeću, koje na dlanovima umire

a neće tek tanka traka na mojim ramenima
reći: još hvata, još ribe, još maslina, još rezignacije

za zemlju ću te vezati, kao jegulju, izuti ti umorne noge
i piljevinu ti zamotati oko zapešća

utisnuti svijet ispod tvoga vrata, zalutale snove
i pjesme o čuvanju
i jedanaestice, i slovo ispod kojeg teče potok, sporo

kad te najidin, pripitomit ću te kao sova noć




da ti napišem takvu
pjesmu
ja bih se uglavnom
dosta dotakla
tvojih prstiju
i to ne bi
bila pjesma

bila bi to
uskokova
tirkizna

i zapadna drava
i
olinjalo brdo
u travnju

da ti pogodim
dimenzije nosa
ili
možda
koliko je dugačak put
od tvog ramena
do
mojih očnih magnoveja
ili
do moje rupice
na bradi

to baš i ne bi bila
pjesma
bila bi to
izguđena mana
i sjaj oriona
i dugačke ručke
velikog
medvjeda

i zato ta pjesma
žubori
na sjeveru, fjordovima
se glasa

i otapa u nepalu

a tvoje krzno,
kao moja koža gori
zavrzlama
na utoru
mojih čizama
i
kao tople
štucne do mojih
koljena

bila bi to pesma
o mislima na jesen
o perivojima kiše
o brezama
koje je usvojio
vjetar

a
nadasve
bila bi to
svjetiljka na vrhu
jednog hrasta
i bio bi to žir od žada
i lopoč
koji se plavičasto
bijeli

a, bio bi to i vir
trešnja zaspala
u grudi snijega
kao
san, usnula usna
probodena zvukom
sa
praporcima uhitrenim
i sa
medenim ploškama
na listovima agave

i bio bi to
.....

jonas



02/18 (8)
01/18 (4)
12/17 (15)
11/17 (10)
10/17 (23)
09/17 (19)
08/17 (2)
07/17 (13)
06/17 (28)
05/17 (12)
04/17 (19)
03/17 (16)
02/17 (20)
01/17 (22)
12/16 (15)
11/16 (25)
10/16 (24)
09/16 (8)
08/16 (19)
07/16 (12)
06/16 (19)
05/16 (16)
04/16 (25)
03/16 (22)
02/16 (18)
01/16 (12)






foto:
ernst haas

vidiš da ulazim pod noć
i možda te želim umotati
u stepenice sa drvenim rukohvatom
ti si okrenut prema meni
u sakou od tweeda
i spuštenog pogleda
a tvoja gusta kosa
ima razdjeljak sa strane
i pod tvojim vratom krije se kragna
polo majice
moguće da je moja fotografija
u vanjskom džepu tvog kaputa
a moguće
i sapletena u tvojim zulufima
sahranjuje
naše prošlosti
iza tebe je visoki naslon
ali ne vidim dalje od ramena
ne vidim dublje
gdje trebale bi se naći
tvoje savinute ruke
u laktovima
tvoji zglobovi, i prsti.













...ptica i svjetionik




...



ptica i svjetionik,
nešto aplicirano na platnu
izgubit ćemo se
u crnoj rupi jednog dana
ja ću dobrovoljno pristati
da to budu
tvoje zjenice












ponedjeljak, 17.07.2017. komentari (16)
slamka




prekopana zemlja
i stepenište





nedjelja, 16.07.2017. komentari (0)

...

nedjeljno jutro dugog mediteranskog ljeta,
kad strasti nestaju u dokolici i pijetetu.



sjeća na jedno drugo zimsko jutro.
vjetar puhanjem njiše jablanove
i sjeća na vjetar zimski, zimske nedjelje
kamenom popločeni
put do groblja,
kao da grobovi viču.
oguljeno znanje francuskog još služi;
važne stvari se raspravljaju
o običajima,
prodaji robova,
vezivanju konopa u portu.
šutnja;
neskriveni prijekor u očima,
sveprisutne šljive korištene
za francuski gulaš
i bicikli,
čekaju.
nije jeftino biti grubijan
koji se usuđuje koristiti teleskop
pa ga razbiti;
tumačimo prijateljstvo kao
treći glas,
otegnutu strategiju, netaknutu zemlju
koja o grmljavini
tako malo zna, a o jauku puno više.




fotografija: sa neta




nedjelja, 16.07.2017. komentari (12)
now



,










subota, 15.07.2017. komentari (0)
drugi pokušaj




( ruža za nju )
privatizacija
i pretvorba

jednog mozga

zatražili su otmicu mozgova

svaki otmičar
posjeduje svoje transakcije

trudi se vlastita smrt, da ode
zanemarite intervencije budućih
arheologa

u svoje, ma što to s v o j e
fizička zanimanja painter-ista

potrebno je minimalno
školovanje
za ideje pospremljene
u kofer

podravski bluz,
oteli su cvijet i jezero
i labuđi pjev
pjevaju li labudovi?

sinulo mi je, pa ga priupitah
tog bahatog mladca
- smijem li upisati povijest umjetnosti,
da,
nikad nije kasno

i ovo je drugi pokušaj...
samozadovoljna,
sretna, prilazim gospođi koja je
izgubila devet kilograma
- kako ste,
pa dobro, odgovara mi nešto
što je ostalo od nje,
ne znaju što mi je, a kilogrami
nikako natrag.

- ostavila me sa mislima
o kruhu i drugim kućanskim
potrepštinama
i o ručku, što za ručak?
i o godinama koje smo
proveli u istom haustoru,
a da gotovo ništa ne znam
o njoj, osim da je...

sjetila se zadnjeg susreta
u frizerskom salonu, pa me pita
- jeste li bili na frizuri, šišanju,
mislila sam...

i ostavila me sa mislima
ta hrpa kostiju, što priča
ta hrpa godina koje se zovu
ljudske
sa toplim osmjehom,
ona je još uvijek željna toplih
riječi

latice, šanel 19
izašao iz naftalina
i slanost,

o bože, odkuda slanost



fotografija: sa neta





petak, 14.07.2017. komentari (3)






iako sam dobila pohvalu od dragog blogoprijatelja fantasy xv,
da je moj blog kristalno jasan, pri čemu je htio reći da sam
ostala vjerna nekom izričaju, evo da malo "prekršim" tu domenu,
pa bih ostavila nekoliko rečenica iz jedne zanimljive knjižice:

jednostavne istine znače olakšanje od napornih mozganja.
-esejist vauvenarques.

istina je da postoji čudna nedosljednost između izazovnog
naslova i velikoga dijela onoga što knjiga zapravo sadržava.
- tom butler-bowdon, knjiga: pedeset klasičnih djela o samopomoći

bez neverbalnih znakova, bez onoga što ne izražavamo riječima,
teško je
prenijeti osjećaje.

živimo u žurnome, digitalnome svijetu gdje se poslovna vještina
često pretpostavlja punovrijednim međuljudskim vezama.
ironično je da su mnogi ovladali umjetnošću doticaja sa strankama,
no
istodobno su izgubili ljudski dodir.

danas postoji prag proizvodnosti, a nalazimo ga u točki u kojoj
napredak
u međuljudskim odnosima nadomještamo bezličnim, slijepim napretkom.
često nam prosudbu ometa puka brzina priopćavanja. vjerujemo
da drugi očekuju trenutačne odgovore (kao i mi sami), pa sebi ne
dajemo
vremena da oblikujemo smislene odgovore, ne osvrćemo se na
profinjenosti
svagdanje uljudnosti, nego se branimo:

ta načela nikako ne možemo primjeniti u komentarima na blogu,
u elektronskoj pošti, na sastancima preko interneta, gdje ne mogu sa
sigurnošću znati ni hoće li me saslušati.

smirite se prije nego što počnete komunicirati s drugom osobom.
kad se uzrujate, prvih pet minuta obično ste najlakoumniji.

iako svi mi ponekad netaktično postupamo, ništa nije tako neugodno
kao
kad skrovita netaktičnost postane javna.

poštedite sami sebe i manjih nevolja, a možda i većih dvojbi, tako što
ćete se pravovremeno povući prije nego što izlanete ono što ćete
poslije
zažaliti.

odlomci iz knjige
"kako steći prijatelje i naklonost ljudi u digitalno doba"
autor: dale carnegie i suradnici


fotografija: sa neta









četvrtak, 13.07.2017. komentari (2)







bog kretnje
sreća ispod granitnog neba
grožđice u snijegu




foto: net




nedjelja, 09.07.2017. komentari (9)
bez izazova




sunce, i glazba, teatralno
upleteni u središte
svijeta
ako se nastavi prilika
učit će se ozloglašene
ljubavi
pustolovi koji čekaju
red
za
objašnjenje
zaboravljajući bol
a sjećajući se
misije
društvo se okupljalo
oko uspomena
odskora upoznat,
bljeđi, čovjek
koji je šetao uz rijeku
i nije imao mnogo izbora
čekao je zoru,
dominaciju jutra, sa promrzlim
koljenima.

mogla je to biti i žena
krenuli su mostom
dolje je bila vlaga i magla
potpetice na
cipelama
previsoke
za pustinju
probudili su se oko 3,
pospani, ali u radosti
krenuli



zaljubljenost u more
uvijek je odisala
urlajućim vizijama
smrvljena, iznad nas
je samo
iluzija
i netko bi trebao reći
bijeg je
bijeg od tebe, dugačak
presušeni
kanal
između nakošenih
stijena i sjajnih
školjki


koliko dugo, koliko
drevno može odisati
taj plašt
tvoje plahosti,
jer slutim ti odrješitost
govora, i pompozne
uši,
koje ništa ne rade
do li slušaju
ono što ne razumiju

jednom će netko
ozbijno reći - što nam je
trebalo ovo, da gledamo
u druge,
i mogućnost da ozlijedimo
to tako krhko biće
kao što je
jedan pogled
u glad




petak, 07.07.2017. komentari (3)
ukradena misao



sve moje
kao sve tvoje
sve njihovo
kao miris cvijeća
odnijelo je
u zaborav
mrave
i gušterice
i proplanke
samo je
nježnost ostala,
neka suha
nemoć jačine
i nikada neću moći
shvatiti
koliko te samo
volim....


tko može ukrasti
moje misli
i biti pirat moje
duše


one koja pozna tebe
tko to zvjerski
može
uzeti ono
što nije njegovo
i
preobraziti
u svoje

nitko ne može
toliko ponavljati
zaborave
i poglede

i nitko ne zna
toliko
zamagliti oči,
i puteve
i sve što smo mi
u sjeni
prigrlili,
jer mi, ponavljači, nismo
nikad isti

mi smo samo poput
ogrijeva
uvijek topli
i zauvijek
prigrljeni

što čini mirisno čelo
da zavoli
ono što i ne zna
da ima.....





petak, 07.07.2017. komentari (4)
spoznaja



ja se ne bojim tebe,
ne bojim se ni sebe

bojim se iskre, koja je bila
tek maleno gnijezdo
mojih radosti

bojim se ubrzanih tipki klavira
koje te
zamišljaju u punini

i titraja srca, koje samo mašta









srijeda, 05.07.2017. komentari (6)




noć,
gledati dugo u žamor

tvojih očiju, od mraka i šuma potamni;

kadikad me primi
da ne lutam
primi me

u oči,
i da još ponekad barem
razumijemo sreću

neba
noći






utorak, 04.07.2017. komentari (0)
mojoj mami



sjediš pored rijeke
i gutamo kišobrane boli
da proguramo već
jednom
zapad prema istoku
zaključana vrata
su izbjeglice našeg mraka




---,yx<---.








utorak, 04.07.2017. komentari (7)




zavrti me, al da se ne umorim

da ti ne dođem prazna
pa me moraš s likom prepoznati

jutro grebe žlicom
po loncu

a nebo puca od zelenila

sva moja praznina
nek ti bude, i bez lika
dat ću se prepoznati





subota, 01.07.2017. komentari (3)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

layout by: lennon

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se