utorak
(31.01.2017.)
nedjelja
(29.01.2017.)




pjesma za borove


noć je padala polako
mogao si napipati prstom sve tamnije slojeve koji su se taložili
po kamenoj terasi
sunce je prkosno dijelilo predzadnje zrake zlaćane svjetlosti

crna crta pojavila se između mora i neba
otoci su postali potpuno nevidljivi, kakav nestvaran prizor
















komentari
petak
(27.01.2017.)





u ožujku smo čekali da se upoznamo
upoznali smo se u rujnu
i vodili ljubav

i ja sam mislila da je svijet stari ostao u
dekolteima stijena po kojima smo se penjali
zviždanjem si me vodio
bilo je tu zelenih stolova za biljar
neka drugačije započeta jesenja priča
ja sam probavala nove grudnjake u dućanu
svijet je bio sav šaren
nismo više slušali ništa osim
šuštanja naših kosa
bili smo oboje glupi i usmjereni prema neprohodnom
ličio si mi na čovjeka koji spava
kada smo otišli
pitala sam se jesi li se ikad probudio















komentari
četvrtak
(26.01.2017.)




progutati svijet slikom
zabrazditi površinom
isprazniti se














komentari
srijeda
(25.01.2017.)




bez kajanja

obazrivost i nije tako dosljedna osobina
sa haljinom iz bakinog ormara
i starom slikom majke pored kamene stijene
u uvali
u crvenom sjajnom kupaćem kostimu
doznaje se da nema više te neke potrebe
za promišljenosti i poslušnosti
možda su se to samo otopili rubovi tvojih očiju
u mom sjećanju
ili je davni susret na ulici otupio dodire tvojih ruku
sada se spontano približavamo planovima
i olakšavamo iskrenost jedni drugima smijehom
kada se vide oko dućana neki novi beskućnici
ili neoženjeni samci, ili oženjeni samci, manje važno,
ili svi mi neki
vide se i golubovi koji lijeno šetkaju ne bi li
nažicali nekog suhog kruha i stavili ga u kljun
vide se i neki brzopotezni koji hrle sa rukama u džepovima
(pod uvjetom da imaju iste)
i dok se magla gusto skuplja oko nas
mi gnjavimo sporost hvatajući još to malo dana,
prije sumraka, da stignemo negdje na toplo
negdje gdje je sve po starom,
i onakvi kakvi jesmo, ponekad pomalo zajedljivi
vrebamo nove modele pobožnosti, ili možda
mistične ljubavi
dok se i takvi oblici ne istroše, i ne odu
zabezeknuti, tražeći milosrđe
.

.
.











komentari
nedjelja
(22.01.2017.)







samoća. ponekad neizbježna.
ponekad neminovna. tek nekoliko koraka
je potrebno, oguljene naranče....i eno ga,
zamirisao je džem...
u nekom noćnom lokalu to bi vjerojatno
bio neki koktel.
sinoć sam napisala: ako te budem sanjala
noćas
to će biti u boji snijega i od staklenih kugli
tvoje tijelo će biti sjajno, a vjetrovi će letjeti
oko njega kao barakude, u smjeru prema
istoku
ako bude pred jutro, njihat ćeš se na mjesečevom
srpu;
a onda sam poslala misli kroz prozor, ravno u
trešnjine ruke
predmeti oko tih rastegnutih bića drhte kao
lopoči na hladnoći
i gole žene, nalik brdašcima
vire iz školjki, košara sa groždjem i orasima
pokriva ih božikovina, i mi















komentari
subota
(21.01.2017.)




ja bih sve tvoje pjesme

posljednji romantici
bosi gaze svijetom
gledam ljubav koja jede s poda
i nije da ne mislim na tebe
mislim na trčanje djece, pa do tebe
prečacem kroz grmove slavljeničkih
stolova modrobradog














komentari
četvrtak
(19.01.2017.)
opisati te





opisati te,
između kiše i mora
između tuša i kukurijeka
bilo bi ravno
jednoj zvijezdi
u koju smo, ne tako davno
polagali naše oči
i kojoj smo širili ruke...
opisati te
bilo bi to jedno mokro podne
u dnu stare mornarske kolibe
i prilično prohladno, svježe
poimanje jutra, poimanje daljine
bilo bi kao da mi nismo mi
i kao da lavanda nije ljubičasta
i bilo bi tu mnogo limunovog soka
i poprijekih riječi koje hrle zaboravu
opisati te, tušem, pa ovalno, po papiru
bila bi to čista olakšica smještena negdje
oko tvojih obrva
i bilo bi zaista blaženstvo od pastele do srebra
imati taj opis, opis uronjenog onog nečeg u bespuća
o kojima smo, ne tako davno
sanjali...






















komentari
četvrtak
(19.01.2017.)
srijeda
(javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.');)


--------------nothing





























komentari
utorak
(17.01.2017.)







u blagosti šume i tvoje naravi

jezero je bistro
naziru se duge vlati trave
koje titraju lijeno
i čine zelene boje
čudesnima
vjetar nemilo se vrti
čas amo čas tamo
a ja slikam patke
i tvoje čelo
i bore oko očiju
koje mi se smiješe












komentari
nedjelja
(15.01.2017.)
ljeskanje na izvoru





sve sa svrhom uranja u svijet
u kojem se živi
zaigrani su ponekad korijeni
ponekad ne možemo ući u vodu
i smjer kazaljke na nebu
nije dostatan
iako mi vrijedno kopamo po
ugljenokopima
zlatnog savršenstva od blaga
života
vitlamo rajskim žicama
i jednostavnim hitanjem
prema besprijekornosti
shvaćamo da tome kako želimo
to, i nije tako lako
nekad padajući ničice
nekad bokovljem
usred tame i sreće
nađemo se na ljubavnoj planini
namočenoj u jezgre
gorostasa
dok uoči utrke volova
šijemo nijeme prolaze
kroz divljine
















komentari
petak
(13.01.2017.)



znam, znam, da, da
snježne su zime pred nama
ali i iza nas
jutro je potrebno
poslijepodne je potrebno
i noć je potrebna
znam
izabrat ćemo novu stazu
neku novu
sa vrućim svijetlom
polarne povijesti
van domašaja
ti se približavaš
ili tvoja plutajuća
srebrna rijeka
tvoj cvat vrijeska
samo neka bude














komentari
petak
(13.01.2017.)
udaljenost




pokucam. i već sam tu.
udaljenost.
taj povratak vječnosti,
krugu, i venerama
naše šutnje,
zvonici, jezera
i igre ispod kojih
izranja svetost
ljudi, kao zamrznute
skulpture.
u molitvama
za nježnost
bijeli ružmarin
i topla orhideja.
zalijepljena srca
stegnuta i odvojena.
pogledom se
tražim.
poput perja lebdim
oko tebe. slušaš li me
dok promatraš
galebove.
moja je gluhost ko
sunčeva zraka.
moj hod. ko mjesečeva
svjetlost.

























komentari
ponedjeljak
(09.01.2017.)






čak i vukovi pronalaze skloništa
mirisna koverta
pronađena je u knjizi
odštampani cvijetići
a ispod ruba
slonovi i žirafe
mali smeđi murali
i otisak










komentari
nedjelja
(08.01.2017.)



snijeg
. . . .
. . . . . ...
wave





















komentari
petak
(06.01.2017.)





pišeš o ranjivosti
a ja onda,
kao da mi nije dosta ranjivosti
ali ti pišeš, ti pišeš kao da žuboriš
kao da su sve rijeke tvoje djelo
mislima te ne mogu dokučiti
ali mogu zamisliti tvoju ruku
i tvoj pogled u ništa
i tvoj glas kojem je hrapavost vrlina
a tek kad pustiš dim da se rasprsne
iz tvojih usta
poželim biti u tvojim ustima
i tada procvatu sleđene grane duda
kao posute šećernim kristalom









komentari
četvrtak
(05.01.2017.)





moja velika ne-sebičnosti
pišem ne bih li te imala
pišem zato jer ti to voliš stepenicama
i zato što si tako posebna, a neposebna
pišem zato jer se ti ne želiš sjećati
a otišli su i posljednji mohikanci
...

ponekad se noću čuje dodvoravanje sata
i pomislim kako bi bilo lijepo vidjeti te ponovo
...

iznenađuje me doseg tvog razmišljanja
kao da si netko tko zna praštati
ali, ta malodušnost, ta malodušnost te veže
...

dovoljno obični, oni ostaju, dovoljno sneni, oni se sreću samo
ponekad,
ti pripadaš onima koji trče dovoljno brzo













komentari
srijeda
(04.01.2017.)




na površini
šum školjke
vala
duboka neprisutnost








u izlogu
crna i bijela krava
zagrljene
kućica za ptice
crvena









komentari
ponedjeljak
(02.01.2017.)





putovanje
sakrila sam se kao plitak čamac
ispod lipanjskog sunca
dok netko ne navrati, zabačena štuka
zašto je žrtvovao sebe,
jedino što je imao
htio je zavući ruke pod njenu kožu
ali, ona je već napravila ožiljke
nije odoljela











komentari
nedjelja
(01.01.2017.)





Jesmo li zasićeni konzumerizmom?
Ne, nije ovo anketa. Samo se ponekad ponavljaju neka pitanja. Što je to dobra knjiga.
Ili na primjer : kada pisanje prestaje biti ispovijed.
bird songs
Sve joj se to motalo po glavi jedne noći. Zatim je noć prerasla u jutro. I tako to.
Poneke žene su zaista čudna bića. Spada li i ona u jednu od njih.
Netko bi rekao: zavisi što konzumiraš.
Nije li ponekad život potraga za strasti pod svaku cijenu.
Svijeća je pri sagorijevanju začađila stakleni svijećnjak. A mirišljavi štapići su nudili
provokativan i opojan dim. Neki savjetuju: otvori srce.
Kako se zaista otvara srce. Čuvanjem tradicije ili svježim obmanama današnjih "proroka".
Nemoj ovo, daj ono, i tako redom.
Sjedila je u poluzatvorenom prostoru, nadomak velike tegle sa ogromnim filadendronom koji
je glumio božićnu i novogodišnju jelku. Bilo joj je žao biljke. Ali što sad.
Kada si u gomili ti jednostavno prerasteš u dnevnik.
Dobivaš obilježja nekih smiješnih pokreta i ranog filozofskog portala.
Kako uputiti tijelo na pravu adresu, bilo je to jedno od idućih planetarnih ciljeva.
Zašto se upravo tad sjetila robina hooda.
Kada se uzme u obzir da se osjećala prazno, sve ipak izgleda dovoljno spektakularno.
Može se mijenjati.









komentari
nedjelja
(01.01.2017.)






sve što želim je samo
da se ne otope ledenjaci na sjevernom polu
...


always...














komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>