srijeda, 30. studeni




još uvijek se pitam
da nismo rekli zbogom
da nismo tako daleko
i da nismo naslonjeni na
vješte ograde bjelogorice
bi li bili feniksi
bi li bili sročeni
od pijanih kajdanki
i oštroga kruha,
odsjaj;
kako drvo saznanja
skriva bljesak
vrškova dina,
lakovjernih tvorevina
naših krilatih težnji,
bili bi radije, možda,
robovi šutnje, neuhvatljivi
među zasijanim poljima
prosa




















16:47 • komentari



srijeda, 30. studeni




ksilofoni

rekao mi je da je sunce previsoko
da je jedino i da moram nositi zaštitu
ali, sunce se penje, stalno je tu
i ja ga gledam kroz staklenu zgradu
ono je u mom umu, i kad je umorno
svi užici pomažu da shvatimo
nema žrtve, mora biti kvaka
može se
kada večer oboji jutro
i ti pomisliš kako li je samo nebo plavo
i da li pomisliš na heroje koji su pali
pomisliš li na mogućnost
kako su želje bezizlazne
labirintne i sitničave
koliko su statističke...
tražiš nove trenutke kako reći
sunčani je dan
dan za vjerovanje













05:55 • komentari



utorak, 29. studeni

izlazak mjeseca

kad mjesec izlazi
zvona nestaju,
a javljaju se staze
neprohodne.

kad mjesec izlazi,
more prekriva zemlju,
a srce se osjeća
otok u beskraju.

nitko ne jede naranče
pod punim mjesecom.
a treba jesti voće
zeleno i hladno.

kad mjesec izlazi
sa sto jednakih lica
srebrni novčići
u džepu jecaju.



lorca,
priijevod: miličević








23:52 • komentari



utorak, 29. studeni




u tami svijetli ebanovina
tvog ovjenčanog vrata
i ti slušaš svoje tijelo kako dijeli
osjećaj ljubavi
potomci sunca vide se često
kako manikiraju nokte i plaču
dio ljudi neće nikada upoznati
kavijar
zovem to magijom, vidi se prolaz kroz
vitraže toplih prodaja
nadanja












13:42 • komentari



subota, 26. studeni



Uvijek budite prvorazredna verzija sebe
umjesto drugorazredna verzija nekog drugog.

Judy
Garland







22:08 • komentari



ponedjeljak, 21. studeni



čekajuća
pogled luta ispod obrva
mjesto počinka se vidi nadaleko













11:02 • komentari



ponedjeljak, 21. studeni





da je mahnula svojim mirišljavim prstima
i šalicom tople kave, on bi se pojavio, u košulji od lana i suknji od jute
da ga je zalila jutarnjom rosom on bi se pojavio
u zvižduku sunca i vezici za snove
potrebna mu je, i onako naučena, i nesvrstana, i sastavljena
da je pomilovala zavisne i gladne on bi se pojavio
da je samo udisala valove on bi se pojavio
mi smo tu
i on je tu
prostire prostirke od krizantema
lijepi ih medom













11:02 • komentari



ponedjeljak, 21. studeni




















06:21 • komentari



ponedjeljak, 21. studeni






motivi i dani
vrte se kao
smeđi sumrak
oko zemlje
ispisane reklame
svijetle ponegdje
i oplahuju
zidove
izlazi, vrata
ulazi
terase u daljini
spavaju












06:12 • komentari



petak, 18. studeni



kada bih ti rekla da sam te spoznala istinski i da je njegovo ime varka u noći
i da si istovjetan sa mojim neotuđenim priobalnim ljuljačkama
tražim te dugo, puteljkom u prirodi pas samo šeće ponekad

doduše osjetim kako zamišljam rijeku koja teče prema moru i
moje riječi će zastajkujući upadati u račvišta morska
dok spržena rulja prijestolju se nada
nas će dočekati tamo vremešne sieste i treperavi gong
i iz daljine, kiše
dočekat će nas sunce i kad ne bude više tinte
zlatom će i pjenom hladnom putovati naši živahni šumarci

idemo se zagrljeni stisnuti uz grane pohabanih čela
čekati idemo, rijekom uhvatiti usijane zrake miomirisa i slušati
"ništa se ne može usporediti s tobom"
neravnine, nejednakosti naših nadanja otišle su gole i prkosne
u nepovrat






10:30 • komentari



petak, 18. studeni



neka iz magle izjašu dvorišta
dok zrak lupkajući mrvi sjetvu
valoviti vinogradi nabubreno svijetle
pred pogledom
izvađeni utezi
tržnicama ljeskaju
nizovi


















09:37 • komentari



petak, 18. studeni





uhvatila je za riječ boga
i slika se proširila
hodala je krhka
i bojala nebo
oda
zvonima


















08:09 • komentari



nedjelja, 13. studeni




uhvatiti poneki titraj mraka, mjeseca, sunca
i to je sve
ponekad je dobro samo hodati
sretneš li pri tom mačku ili auto
zamisli koji si sretnik..


koji si sretnik..











21:32 • komentari



nedjelja, 13. studeni



isprekidane zrake sunca ljube se sa ljetom
u slanoj posudi









21:32 • komentari



nedjelja, 13. studeni



golubovi, krovovi
i mrijestilišta riba
u ljubavi
spavaju




16:42 • komentari



petak, 11. studeni



pismo


ja sam sinoć večerao školjke
i, mislio na teme
koje sam izgubio putem
prema dolje
osjećao sam se kao budala
jer tebe nije bilo
a, bio je tvoj rođendan

mogu li ikad više reći
da sam sretan
dok zove ono nešto u meni
i uzima mi život
koji sam podijelio
s tobom










00:57 • komentari



četvrtak, 10. studeni



naučit ćeš čitajući, razumjet ćeš voleći







01:04 • komentari



srijeda, 09. studeni

























10:26 • komentari



srijeda, 09. studeni



anđeli vole
i vole izmišljati anđele
novi anđeli
dolaze
i bude nas





09:51 • komentari



srijeda, 09. studeni




tragovi jedne ljubavi
i obećani tragovi






00:58 • komentari



srijeda, 09. studeni


novi nomadi izlaze iz prašnjavih korica
nećeš mi pokazati ti
pokazat će mi miris palačinki
ljubav ne nosi pobjede ni heroje




















00:58 • komentari



srijeda, 09. studeni



gospođa na podu


ništa te neću pitati
ne znam više ni
napisati
jednu običnu
egzistencijalnu
pjesmu
gospođa na podu
možda drugi znaju
ti gledaš
samo te grane
i neka druga
gospođa na podu
možda
te razveseli










00:46 • komentari



subota, 05. studeni
Prodajna muza

Muzo srca moga, što sanjaš o sjaju,
Hoćeš li, kad zimske vjetrine zahuje,
Za mećava noćnih dok tjeskobe traju,
Naći topli kutak, zaklon od oluje?

Pa dok mrak kroz kapke mrazne zrake baca,
Zar na njima kaniš grudi ogrijati?
Kad te slabost svlada, gladnu, bez novaca,
Ni vedro ti nebo neće zlata dati.

I zato ćeš morat za komadić kruha
Kadom lažno slavit slast rajskog blaženstva,
Te Deume pjevat bez pobožna duha.

Il zatravit srca čarom svoga ženstva,
Pa smijehom, u kojem buja slutnja plača,
Izazivat grohot prostih udvarača.

C. Baudelaire
( prijevod: Kušan )





" Pravo
Baudelaire-ovo ponašanje je ponašanje nagnutog čovjeka. Nagnutog nad samim sobom, kao Narcis.
Neposredna svijest kod njega je uvijek razbijena oštrim pogledom.
Nama je dovoljno da gledamo drvo ili kuću: dok mislimo na njih oni nas potpuno obuzimaju i mi sebe
zaboravljamo.
Baudelaire je čovjek koji sebe nikad ne zaboravlja. On promatra sebe dok gleda; on gleda da bi
sebe vidio gledati. Baudelaire razmatra svoju svijest o stablu i kući i stvari postoje jedino kroz poluprozirno
staklo.
Stvari ne određuju jedna drugu, kao što putokaz označava cestu ili brojka stranicu, i Baudelaire-ov se
duh nikada ne gubi u njegovoj zbrci.
Trenutna je misija stvari da povrate svijest o sebi.
On kaže: " Da li je važno to što realnost postoji izvan mene ako mi je pomogla živjeti i osjetiti da jesam
i što sam. "
Jean-Paul Sartre, BAUDELAIRE









01:07 • komentari



utorak, 01. studeni




zašto tuga zbog slobode
nisam te htjela
nisam željela te uvući
u iglu
da ne uđeš u iglu
mojih oproštajnih noći
i mojih zemljanih
dalekovoda
u mojim keramičkim
rapsodijama
nema više nikog
da maše rukama
na raskršću
i odaje mi smjerokaze
samo purpurna sjenila svijeća
navješćuju još
preostale ništavnosti
naših zavežljaja
i nepošteđena ramena
naših ispričanih priča
samo još mjesec šeće po
šarenim tanjurima
i obroncima te prezrele
jeseni bude se
prepleteni obrazi
nježnosti


















23:22 • komentari



utorak, 01. studeni

09:02 • komentari



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se