Layout: Lennon



baby,..
easy




foto:net


p


w












foto: marc sendra martorel








Svibanj 2018 (12)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (11)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (12)
Studeni 2017 (10)
Listopad 2017 (19)
Rujan 2017 (17)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (13)
Lipanj 2017 (21)
Svibanj 2017 (10)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (14)
Veljača 2017 (20)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (24)
Listopad 2016 (24)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (19)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (18)
Svibanj 2016 (12)
Travanj 2016 (23)
Ožujak 2016 (19)
Veljača 2016 (16)
Siječanj 2016 (12)














































srijeda (30.11.2016.)





još uvijek se pitam
da nismo rekli zbogom
da nismo tako daleko
i da nismo naslonjeni na
vješte ograde bjelogorice
bi li bili feniksi
bi li bili sročeni
od pijanih kajdanki
i oštroga kruha,
odsjaj;
kako drvo saznanja
skriva bljesak
vrškova dina,
lakovjernih tvorevina
naših krilatih težnji,
bili bi radije, možda,
robovi šutnje, neuhvatljivi
među zasijanim poljima
prosa





















  • komentari
  • srijeda (30.11.2016.)





    ksilofoni

    rekao mi je da je sunce previsoko
    da je jedino i da moram nositi zaštitu
    ali, sunce se penje, stalno je tu
    i ja ga gledam kroz staklenu zgradu
    ono je u mom umu, i kad je umorno
    svi užici pomažu da shvatimo
    nema žrtve, mora biti kvaka
    može se
    kada večer oboji jutro
    i ti pomisliš kako li je samo nebo plavo
    i da li pomisliš na heroje koji su pali
    pomisliš li na mogućnost
    kako su želje bezizlazne
    labirintne i sitničave
    koliko su statističke...
    tražiš nove trenutke kako reći
    sunčani je dan
    dan za vjerovanje














  • komentari
  • utorak (29.11.2016.)


    izlazak mjeseca

    kad mjesec izlazi
    zvona nestaju,
    a javljaju se staze
    neprohodne.

    kad mjesec izlazi,
    more prekriva zemlju,
    a srce se osjeća
    otok u beskraju.

    nitko ne jede naranče
    pod punim mjesecom.
    a treba jesti voće
    zeleno i hladno.

    kad mjesec izlazi
    sa sto jednakih lica
    srebrni novčići
    u džepu jecaju.



    lorca,
    priijevod: miličević









  • komentari
  • utorak (javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.');)





    u tami svijetli ebanovina
    tvog ovjenčanog vrata
    i ti slušaš svoje tijelo kako dijeli
    osjećaj ljubavi
    potomci sunca vide se često
    kako manikiraju nokte i plaču
    dio ljudi neće nikada upoznati
    kavijar
    zovem to magijom, vidi se prolaz kroz
    vitraže toplih prodaja
    nadanja













    subota (javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.');)




    Uvijek budite prvorazredna verzija sebe
    umjesto drugorazredna verzija nekog drugog.

    Judy
    Garland








    ponedjeljak (21.11.2016.)




    čekajuća
    pogled luta ispod obrva
    mjesto počinka se vidi nadaleko














    ponedjeljak (21.11.2016.)






    da je mahnula svojim mirišljavim prstima
    i šalicom tople kave, on bi se pojavio, u košulji od lana i suknji od jute
    da ga je zalila jutarnjom rosom on bi se pojavio
    u zvižduku sunca i vezici za snove
    potrebna mu je, i onako naučena, i nesvrstana, i sastavljena
    da je pomilovala zavisne i gladne on bi se pojavio
    da je samo udisala valove on bi se pojavio
    mi smo tu
    i on je tu
    prostire prostirke od krizantema
    lijepi ih medom














    ponedjeljak (21.11.2016.)






















    ponedjeljak (21.11.2016.)







    motivi i dani
    vrte se kao
    smeđi sumrak
    oko zemlje
    ispisane reklame
    svijetle ponegdje
    i oplahuju
    zidove
    izlazi, vrata
    ulazi
    terase u daljini
    spavaju













    petak (18.11.2016.)




    kada bih ti rekla da sam te spoznala istinski i da je njegovo ime varka u noći
    i da si istovjetan sa mojim neotuđenim priobalnim ljuljačkama
    tražim te dugo, puteljkom u prirodi pas samo šeće ponekad

    doduše osjetim kako zamišljam rijeku koja teče prema moru i
    moje riječi će zastajkujući upadati u račvišta morska
    dok spržena rulja prijestolju se nada
    nas će dočekati tamo vremešne sieste i treperavi gong
    i iz daljine, kiše
    dočekat će nas sunce i kad ne bude više tinte
    zlatom će i pjenom hladnom putovati naši živahni šumarci

    idemo se zagrljeni stisnuti uz grane pohabanih čela
    čekati idemo, rijekom uhvatiti usijane zrake miomirisa i slušati
    "ništa se ne može usporediti s tobom"
    neravnine, nejednakosti naših nadanja otišle su gole i prkosne
    u nepovrat







    petak (18.11.2016.)




    neka iz magle izjašu dvorišta
    dok zrak lupkajući mrvi sjetvu
    valoviti vinogradi nabubreno svijetle
    pred pogledom
    izvađeni utezi
    tržnicama ljeskaju
    nizovi



















    petak (18.11.2016.)






    uhvatila je za riječ boga
    i slika se proširila
    hodala je krhka
    i bojala nebo
    oda
    zvonima



















    nedjelja (13.11.2016.)





    uhvatiti poneki titraj mraka, mjeseca, sunca
    i to je sve
    ponekad je dobro samo hodati
    sretneš li pri tom mačku ili auto
    zamisli koji si sretnik..


    koji si sretnik..












    nedjelja (13.11.2016.)




    isprekidane zrake sunca ljube se sa ljetom
    u slanoj posudi










    nedjelja (13.11.2016.)




    golubovi, krovovi
    i mrijestilišta riba
    u ljubavi
    spavaju





    petak (11.11.2016.)




    pismo


    ja sam sinoć večerao školjke
    i, mislio na teme
    koje sam izgubio putem
    prema dolje
    osjećao sam se kao budala
    jer tebe nije bilo
    a, bio je tvoj rođendan

    mogu li ikad više reći
    da sam sretan
    dok zove ono nešto u meni
    i uzima mi život
    koji sam podijelio
    s tobom











    četvrtak (10.11.2016.)




    naučit ćeš čitajući, razumjet ćeš voleći








    srijeda (09.11.2016.)



























    srijeda (javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.');)




    anđeli vole
    i vole izmišljati anđele
    novi anđeli
    dolaze
    i bude nas






    srijeda (09.11.2016.)





    tragovi jedne ljubavi
    i obećani tragovi







    srijeda (09.11.2016.)



    novi nomadi izlaze iz prašnjavih korica
    nećeš mi pokazati ti
    pokazat će mi miris palačinki
    ljubav ne nosi pobjede ni heroje





















    srijeda (09.11.2016.)




    gospođa na podu


    ništa te neću pitati
    ne znam više ni
    napisati
    jednu običnu
    egzistencijalnu
    pjesmu
    gospođa na podu
    možda drugi znaju
    ti gledaš
    samo te grane
    i neka druga
    gospođa na podu
    možda
    te razveseli











    subota (05.11.2016.)

    Prodajna muza

    Muzo srca moga, što sanjaš o sjaju,
    Hoćeš li, kad zimske vjetrine zahuje,
    Za mećava noćnih dok tjeskobe traju,
    Naći topli kutak, zaklon od oluje?

    Pa dok mrak kroz kapke mrazne zrake baca,
    Zar na njima kaniš grudi ogrijati?
    Kad te slabost svlada, gladnu, bez novaca,
    Ni vedro ti nebo neće zlata dati.

    I zato ćeš morat za komadić kruha
    Kadom lažno slavit slast rajskog blaženstva,
    Te Deume pjevat bez pobožna duha.

    Il zatravit srca čarom svoga ženstva,
    Pa smijehom, u kojem buja slutnja plača,
    Izazivat grohot prostih udvarača.

    C. Baudelaire
    ( prijevod: Kušan )





    " Pravo
    Baudelaire-ovo ponašanje je ponašanje nagnutog čovjeka. Nagnutog nad samim sobom, kao Narcis.
    Neposredna svijest kod njega je uvijek razbijena oštrim pogledom.
    Nama je dovoljno da gledamo drvo ili kuću: dok mislimo na njih oni nas potpuno obuzimaju i mi sebe
    zaboravljamo.
    Baudelaire je čovjek koji sebe nikad ne zaboravlja. On promatra sebe dok gleda; on gleda da bi
    sebe vidio gledati. Baudelaire razmatra svoju svijest o stablu i kući i stvari postoje jedino kroz poluprozirno
    staklo.
    Stvari ne određuju jedna drugu, kao što putokaz označava cestu ili brojka stranicu, i Baudelaire-ov se
    duh nikada ne gubi u njegovoj zbrci.
    Trenutna je misija stvari da povrate svijest o sebi.
    On kaže: " Da li je važno to što realnost postoji izvan mene ako mi je pomogla živjeti i osjetiti da jesam
    i što sam. "
    Jean-Paul Sartre, BAUDELAIRE










    utorak (01.11.2016.)





    zašto tuga zbog slobode
    nisam te htjela
    nisam željela te uvući
    u iglu
    da ne uđeš u iglu
    mojih oproštajnih noći
    i mojih zemljanih
    dalekovoda
    u mojim keramičkim
    rapsodijama
    nema više nikog
    da maše rukama
    na raskršću
    i odaje mi smjerokaze
    samo purpurna sjenila svijeća
    navješćuju još
    preostale ništavnosti
    naših zavežljaja
    i nepošteđena ramena
    naših ispričanih priča
    samo još mjesec šeće po
    šarenim tanjurima
    i obroncima te prezrele
    jeseni bude se
    prepleteni obrazi
    nježnosti



















    << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>