Pola
wonder

dorada dizajna:
easy

Listopad 2017 (18)
Rujan 2017 (19)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (13)
Lipanj 2017 (28)
Svibanj 2017 (12)
Travanj 2017 (19)
Ožujak 2017 (16)
Veljača 2017 (20)
Siječanj 2017 (22)
Prosinac 2016 (15)
Studeni 2016 (25)
Listopad 2016 (24)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (19)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (19)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (25)
Ožujak 2016 (22)
Veljača 2016 (18)
Siječanj 2016 (12)



komentari








Postoji li: uhvatiti život na krivom mjestu. Raširila sam prste i ruke,
samo prohujati, kao vjetar. Slušajući iz daleka neke nerazumljive
riječi penjem se
po stepenicama svoje običnosti.
Jedan svijet sav u čudu propada nježno. Koincidencija
ili zveket alata majstora?
Potreba je znati, a ja pokušavam doprijeti do dana koji je prosio
za rijeku tvojih sjećanja
i škripu obraza.
Ti nisi otišla nigdje, a učinila si da se zaljube svi ljudi u put za nebo.
Možda postanu
veliki medvjed i odbace teška vremena, treba prijaviti sudbinu na vrijeme.
To nisu kapi kiše na ramenu, to nisu braća na kotačima,
svijet kaska za pobjednicima,
i uhvatiti travu kako upija poput spužve valovlje pogleda
postaje ekstaza dokonosti.






















komentari




Minuta sna

U vrtovima čežnje prilaziš na dlan. A ja se vrtim kao vidra sred pučine.
Slani jezici sa vjetrom se diraju. I u našim garderobama svira gola smokva.
Svi moji prijatelji su ponovo došli. Zujanje bumbara grabi pozamašne mreže
kovitlaca simbola.
Besmisleni komadi namještaja šeću se po memoriji.
Kada raspuhneš maslačak na mom dlanu ja sam neka druga, za nekog
posebna. Za neki drugačiji svijet spremna. Basovi oko nas. Zaustavljena
zima. Ispod prozora je gromko izrasla skulptura sa maskom.
Jedan dio je na drugom kraju svijeta. Ne da se odvojiti pjesma od pisma.
Procvalo je cvijeće boje kašmira u tvornici.
















komentari

Nećeš se nikada vratiti



I ako čuješ moj glas
ja težim samo za finijom strukturom slavljeničke noći
Pohranjujem džempere u krošnje
i izvodim komplicirane putanje u šetnji papira ulicom
I ne izlazim iz vrtloga manipulacija
električni šumovi popločili su sve klupe u blizini
Detekcija volumena gubi se u nepouzdanoj stvarnosti
nećeš se nikada vratiti
Mi uistinu nismo, kao sada, bili toliko bespomoćni
bliski kao konačnost, ponekad, pomalo, priberi se
i ispod svoda budi sličan maslačku, jastucima i albatrosima
I sjajan budi, kao sluga,
nećeš se nikada vratiti
stavit ću prigovor na zauzdane paradajze
i na svezanu djecu
i na neobuzdane buzdovane
magla se vidi iznad močvare
zadah izmetina luta kotlinama
stado, gdje je stado..






















komentari


Pijesak u klasju


Blijedi otisci prstiju
na koži kaktusa

Zamisli nas
izletnički brod

Se lijeno kreće
u daljini

Zamisli nas
stari kameni pod

Istovremena
boja svijesti

Zamisli nas
neprekidno kretanje










komentari

razigrani ledomati


nejaka samoća


( među crvenim arkadama naučili smo biti djeca
i nismo sanjali izuzetne zablude
sanjali smo vile i vilenjake sa ljubičastim srcima
i zelenim ušima
u uvalama punim lađa )


izuzetne zablude

postoje izuzetne zablude
na primjer: koliko je lišće zeleno
i koliko cvijeće može biti zeleno
postoje zablude: koliko vidimo od
stvarnosti
postoje zablude koliko vidimo od stvarnosti
koliko se uvažavamo, koliko smo pristojni
postoje zablude o osjećajima
prema djetinjstvu
prema braći i sestrama,
i često se tako naziru zablude
o nekim velikim srećama,
jer, sreće su zapravo vrlo sitne, i samozadovoljne,
one se vole zaključati u neke lance,
i tako, u lancima odskakutati;

postoje zablude da je dinja narančasta i slatka,
postoje zablude da limun osvježava
i plijeni pogled;
tako, malo po malo,
naviknemo na zablude i one se naviknu na nas,
i mi smo zabluđeno namireni
dok možemo učiniti pokret da se nahranimo,
i dok ne moramo gledati
kako je svijet zabunom veseo
jer to se zablude potapaju umjesto nas
da bi mi i dalje uživali u njima.





i suncu te mogu dati



a plakat ću sutra
konačno sam umrla
kada je svijet počeo
živjeti
barbari nad gradom
u bjelini se kupalo
srce konjanika
odijelo probudim
ujutro
i vidim tvoje oči
podsjetim se na
ružičaste tragove
malibua
krećem kao otok
prema plimi
i zaista, pitam se
gdje si pospremio
čarolije tog malog mjesta
naslonjena na crne
haljine tvog eha
znam da sam ti darovana
kao krznena papuča
kao opijum
kao malo vina u čaši
ti otpijaš
tu metaforu visine
i pokrpati sve
tvoje čežnje
bila bi smiona
plemenitost svake
moje pore













komentari






Osjenčane periferije


samo su posjetili svijet
i vratili se kamelijama
gdje će im biti posude
za umivanje
možda u šumi sa
bumbarima
osunčani, liticama prepušteni
slušali su pjev zrikavaca
skenirane duše
razapinju žice
danas, kao nikad, piljevina
u očima
miris pokošene trave

























komentari








neprilagođena
mudrosti noći
ponosu
i mistici
uvukla se
oštrica
crvenog mjeseca
u skrivena
blaga
brojanje pisama
nestalo je
u djevojačkoj
duši














komentari




danas
naslov bi mogao biti:
oprosti mi što odlazim


ja sam izašla
upravo noćas
u zimzelenu lagunu
iz kabanice tvojih leđa
u okrutnu civilizaciju
izašla sam kao dnevnik
koji puzi
i koji je otežao od
nevinosti
a danas je sleđeno mirisao
dan
ti
nikada nećeš vidjeti
koliko je duga moja
minuta
i koliko je teško tijesto
među mojim rukama
sir kao nadjev za tvoj
gutljaj

kako?
kako jutrom slušati lišće
i ne vidjeti tvoj zapaljeni
svijet
na konturama izblijedjelih
latica, kako

kako gledati u daljini
njihanje kukuruza
a ne osjetiti na vrhu
tvoje usne hladnu kap
vode, kako


Laura je bila teška za
praćenje
voljela je brojiti mladeže
na svojim nogama
i pregledavati stare fasade
na kućama





dodatak:

jednom ću preplivati s tobom
svu tvoju tugu
i spustit ću zavjesu do kraja
jednom ću oplivati
trkaću stazu pored smilja
i bit ću tada sva u žutom
okrenuta bubnjevima sjevera
ne bih te htjela izgubiti
večeras
jer večeras traje kratko













komentari







ako te ikada


ako te ikada
budem dijelila sa
kišom
bit ću podatna
tim padajućim
briljantima
i neću iznevjeriti
njihov dodir
kad budu rastopljeni
odlazili od mene
ja ću još uvijek
ljubiti









komentari










snovi

gdje sam sanjana noćas
dal bila sam zvijezda ili ptica
ili žena bez lica
ili tvoja rajska žlica
dal jeli smo skupa
iz osinjeg gnijezda
i skupljali posljednje labudove
s neba
tko zna kako sam sanjana
noćas
dal u kući pored mora
ili u vunenom šašu jezera
ili na otoku ukrašenom
šarenim udicama
dal sam sanjana sa novim
brižnim noćima
i u ledenim spavaćicama
ili u srcima magazina

sada
miruje
okićeno mjesečevim kamenom
i zauzdanom pozom
gladnih negodovanja u meni
sada se veseli zbog mira
i zbog carstva svemirskih zborova
jastva i bivstva
i zbog slatke mračnosti svakog dana












komentari




Nebeski besmrtnici


kada te ljubavnici dotaknu
ti bi mogao
pješačiti kilometrima
i ništa ne bi bilo za rasprodaju
sačuvao bi rapsodiju zelenog mjeseca
u svojim grudima
da te ljubavnici dotaknu
ja bih stajala s druge strane
zaštićena orlovim krilima
nježnost bi tada preuzela ulogu
vrlo pokretne, i vješte i raznolike
palete dodira
kada god me dozoveš
ja učinim što mogu
jer vjerujem u nešto, nešto poput
moći
mnogo je toga protekle noći prošlo
pored slijepaca
kako zahvaliti na povijesti života
potopljenog u bekstejdžu
ulovim tako svoje srce
i pokažem mu visine






komentari







sve bih mogla

sve bih mogla
samo da te ne zamijenim
bolom
samo da ne postaneš sjena
sve bih staze potopila
samo da ostane ta jedna
dodir kiše i mora
moj jedini horizont











komentari

Ja to nazivam pjesmom



Ne znam draga da li je naš svijet počeo propadati
na nebu ili na zemlji
Ne znam šta je bilo jače
svijet u kome smo živjeli
ili svijet koji smo stvorili ljubeći se
I da li su bili zajedno i da li su bili jedno
Pružajući drugima sve riječi koje smo rekli jedno drugom
Ne razmišljajući šta se sa svijetom tada zbiva
Mijenjali smo sve što ljubav može mijenjati
Ja sam to nazivao pjesmom
A zemlja je u nas sve više ulazila kao pijesak u vrt
kao jesen u vidik
I ne znam šta je bilo slabije u našem svijetu
naše tijelo ili naš zanos
Samo znam da je sve opet isto
Kao prije svega što smo učinili i što smo izgubili
To je taj svijet što je opet između nas
rođen iz naše pustoši
Dok mi svako na svojoj strani promijenjeni vremenom
Nosimo svoj plod što ja nazivam pjesmom



Vlado Gotovac















komentari



Ljubitelji kandidatura


Ti nemaš svoje
stavljaš moje školjke na uho
ne bi li čuo krv svoga bića
kako šumi i ne pita ništa
ti nemaš svoje, stavljaš moje
piramide oko vrata
da te vuku i odvoze

drhtimo u mislima
pokrećem se s tobom
sloboda u spavaćoj sobi
zna biti sputana crvenim
svjetlom
hodam amo tamo
i pri tom žestok je osjećaj
nestalih krila
nestvarno je
prestala sam se okretati više
utihnuo si među mojim
dlanovima

bit će da je neki praznik
u gradu
ljubazno se smješiš
bježiš od samoljublja i želiš
nam prirediti malo toplih
sendviča
umoran si od riječi
bojiš se da ću te pogrešno
shvatiti
i dodatno me utopljavaš pogledom

secret
ni ja ne želim govoriti
gubim smisao za pokret
može samo ako je neophodno
prošao je jedan sat
nema više preobrazbe
ta mi smo bili samo useljenici
zgrčenih lica











komentari




pomisao na zapamćeno jutro
s tobom
žubori





komentari







zeba je čitala nagomilane note
i već sasušeni cvijet perunike
još je mirisao u sjećanju
kroz kapke na prozorima
čulo se šuškanje svile













sweet memories
komentari



just say,
sa dna rijeke
nepošteđeni




komentari




život
prilika
kraljevska riznica
za svih
totem
iskra
krijesnica
u oku
tvom
toplina




komentari




reci mi
volim to




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

layout by: LENNON

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se