|
nedjelja javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 00:19 komentari |
dugačak dan crni dječak slatko i saftno kao sirup od krušaka teče omara tvoj glas na plavičastom svjetlu noć je zablistala mjesečeva jedra ona je listala i uzela klauna da svira violinu klavijature nikako da minu i neće nikad znati koliko obilato mokri novac klati trebalo bi kući nazire se fjaka i pospanost jednog razigranog đaka šapuće sve tiše jedna skela stara popeo se na nju težak set mornara |
|
srijeda 27.07.2016. 22:42 komentari |
čovjek tako ponekad odluta u prazno nebo sa žadom oko vrata kruži u ponavljanju gleda, hoda, ne primjećuje a opijen je očima o, ta neobuzdana otkrića, ta srž kiše koja pljušti po limenom krovu automobila i traži katalizatore moći da porobi zemlju uzbuđen i ozbiljan, čovjek se tako nađe u kupki pjesama koje žive po drveću prispoji se i ne razmišlja više |
|
subota 23.07.2016. 00:51 komentari |
iznenada iznenada, ne mogu reći da li smo plesali te noći znam samo da su tvoje ruke bile bijele a moje tijelo crno znam samo da je mjesečina srebrom pokrivala tvoje zube i da si se smijao beskrajno, beskrajno iznenada, bio je jedan dolazak i kako onda pogoditi je li bilo potrebno, i koliko je poznat bio odlazak i koliko je bilo sakupljenih osjećaja u dekagramima |
|
srijeda 20.07.2016. 00:07 komentari |
Smeš li sada o dušo Smeš li sada, o dušo, da pođeš sa mnom u nepoznat kraj, gde tle nije za stopala niti su staze za hod? Tamo nema mape ni vodiča, glasa nema ni dodira ljudskog, lica rumenoga mesa, ni usana, ni očiju u toj zemlji nema. Ja ne znam je, o dušo, niti je znaš ti, sve je prazno ispred nas, sve nesanjano čeka u tom kraju, toj nepristupačnoj zemlji. Dokle spone ne popuste, sve sem spona večnih, Vremena i Prostora, i ne vezuju nas ni tama, ni sila teže, ni razum. Tada se probijamo, plovimo, u Vremenu i Prostoru, o dušo, za njih spremni, jednaki, konacno opremljeni njih da ispunimo, o dušo! Walt Whitman |
|
ponedjeljak 18.07.2016. 20:06 komentari |
69 MOŽDA ne biti znači biti bez tebe, da ne ideš režući podne kao modri cvijet, da ne koračaš kasnije između magle i opeka, da nema onog svjetla koje nosiš u ruci, koje drugi, možda neće vidjeti zlatno, koje možda nitko ne primijeti da je raslo kao rumeno porijeklo neke ruže, i da ne postojiš, najzad, da nisi došla opora, uzbudljiva, da upoznaš moj život, udarac ružina grma, žito vjetra, i otada postojim jer ti postojiš, i otada jesam, jesi i jesmo, i za ljubav bit ću, bit ćeš, bit ćemo. P.Neruda, 100 soneta o ljubavi |
|
petak 15.07.2016. 12:44 komentari |
momenti niz cestu prema pruzi pored autoputa u vidokrugu iza propagande kod stabla sa jedrenjacima zabridi ponekad (ti) da polete momenti |
|
srijeda 13.07.2016. 07:44 komentari |
drveni konji i veliki brod prošlo je dosta vremena možda se sutra vratimo kući, u popodne od boja i iznenađenja dok te ne otme ponovo grmljavina sata a ja čekam tebe i svilenost tvog glasa lagano se krećeš po ulici u gradu se prodaje odjeća na kilograme još palimo svijeće u prolazu i njegujemo čipku zaplešemo ponekad i radujemo se danu rodila se žena obala je puna žena i vrećica tišina lajanje graktanje sjediš sam koliko traje jedna žena? kopno i more i nabacane slatke omame |
|
nedjelja 10.07.2016. 11:24 komentari |
chocolate |
|
četvrtak 07.07.2016. 19:36 komentari |
ljetna prašina nekako lijena lebdi oko odjeka davne scene u crnom sa povećalom gledamo jelene i srne zmajeve i otoke tako je to kada odeš... |
|
utorak javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); 16:24 komentari |
" Ima izvjesnih mislilaca čija filozofija nije drugo do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli. U meni se buni istina i mrsko mi je to stiliziranje života duše, ta ljubav za red i to nasilno traženje simetričnosti. O, ti blaženi mislioci, koji opijaju harmonijom koje nema, oni u tok svih događaja unose neki red, cjelishodnost i smislenost, kao neurasteničan putnik melodiju u lupanje željezničkih točkova. ---- Nemojte drhtati kao da je svijet prazna i hladna soba, ne zatajite svoje duše nikad, nikad, jer je divno i nerazumljivo uskrsavanje istina. ---- Sve, sve što me sputava i što zove: m o j e neka iščezne da budem čist, jak i slobodan, a na dnu duše neka ostane samo ovo jedino i veliko osjećanje koje mi daruje razumijevanje i samilost za sav jad čovjekov, i moćna ljubav koja ublažuje bol i stupa, svijetla i prekaljena, putem stvaranja." Ivo Andrić, Ex ponto |
|
subota 02.07.2016. 22:54 komentari |
Ovo je prolog Knjiga je pjesama kao umrla jesen: Stihovi su lišće crno na zemlji bijeloj. … A pjesnik razumije sve što je nerazumljivo i stvari što se mrze on drugama zove. Njemu je znano da su sve staze nemoguće i zbog toga noću po njima tiho hoda. … Poezija je gorčina, nebeski med što teče iz nevidljiva saća što ga stvaraju duše. Ljupke knjige stihova zvijezde su što prolaze kroz nijemu tišinu u kraljevstvo Ničega, ispisujući po nebu svoje strofe od srebra. F.G.Lorca (preveo Nikola Milićević) |