|
četvrtak 30.06.2016. 19:13 komentari |
lapis lazuli nas dvoje kao nas dvoje ostavljamo drago kamenje drugom čovjeku izgubljena su teška vremena istekla kroz naše prste čekamo u prostranosti naših lađa primalje dezertera ovo je sto i jedna mom letaču skrivenom u meni na seoskom putu |
|
utorak 28.06.2016. 18:36 komentari |
 photo:net |
|
utorak 28.06.2016. 16:59 komentari |
zatajeno u mirisu harfe došlo je ljeto samo jedan pogled bio je dovoljan tvoj brod tvoj znoj tvoja pjesma u vidovitu ponoć večera uz neon ljubičaste zrake sunca i kuća boje terakote uskoro se približava ponovo cvjetovanje tog žala, tog vala koji nikako da prislonim na čelo |
|
ponedjeljak 27.06.2016. 09:38 komentari |
tvoja kosa tvoja kosa je čudo zabranjeno je ne gledati tu ljepotu ona je topot bubnjeva moje duše |
|
ponedjeljak 27.06.2016. 09:11 komentari |
pustila sam te da kliziš niz krovove ovoga pomlađenog grada tečeš mi u venama i zatvaram oči u saten obloži moje ukradene riječi ja trčim prema padinama lica razbacat će se prašina oko školjki razgrnutih na dva dijela kako reći da sada toplo i nježno pronalazim trenutak da odem s tvog utaborenog glasa negdje duboko osjećam denikenove kugle krajolik tvog srca osjećam tvoju šutljivost, tvoju pobožnost i mi zajedno pronalazimo kampove njih bezumno spojenih u jedno |
|
nedjelja 26.06.2016. 00:04 komentari |
luna,mjesec crveno granje i u koljenu savijena noga, moj točkasti omotaču svemira darežljiva anakondo tigrovog oka imamo raj od papirusa tapiserija i pokajanja zlatni trokut vrč kipućeg predskazanja kao odjeća u koju dobrovoljno ulazimo |
|
subota 25.06.2016. 08:31 komentari |
izuzetna malaksalost dana strasna uzvišenost noći to je onaj pravi poredak među nama lipanj bliski smo ljubičastom sljezu i rijekama i svim rascvjetalim makovima kako smo ostavili čednost i opreznost kako smo |
|
četvrtak 23.06.2016. 11:13 komentari |
šetalište ispupčenih kocki u sokovima ljeta i dašku povjetarca; traže se slonovi i njihova bjelokost da otprate aleje umišljenih nebeskih centuriona osjećam se neobično slatkasto iznutra kao klaonica tuge i miris maline na odlasku |
|
četvrtak 23.06.2016. 10:43 komentari |
iz daljine se čuje zvuk motora u pohabanoj ulici od kamena drvena klupica za lijeni odmor vrućih uzdaha ispred indijske radionice unikatnog nakita ja samo sjedim a misli su odlutale putem samo želim da te otpustim previše pitanja i previše odgovora banalnog smisla konfuzije i mogućnosti da se sjetim tih marginalnih čuperaka i ruku koje mlataraju svemirom kao i sve moje |
|
ponedjeljak 20.06.2016. 11:46 komentari |
ima nekoliko značajki i nekoliko u ljudima, upliva moje rječitosti od kuda ta magična davanost izoštrena u valovima ocena, utopljena u moru; napisala sam noćas pjesmu samo za tebe za tvoj mozaik i nijemi ogrtač na vješalici razlili su se naši rukopisi u tinti nabrajanja, prije pjevanja i zid je vlažan i siromaštvo je siromašno i ne vidim iza planine tvoje utabane uragane reci mi gdje je tvoja destinacija ljubavi i bit ćemo rekorderi u molitvi za revoluciju u mojoj glavi džez, iza željeznih vrata čujem otkucaje i reputacije moćnika; pokisli smo u mirisima octa |
|
subota 18.06.2016. 21:39 komentari |
nema ničega više nema ničega više spremaju se rose da pokose more tri čempresa i dva zvonika u zrnju kave stara zdjela obrasla travom iz napuštene zemlje na stazi, pala sa zida kada pastela preuzima akvarel uhvaćeni smo u imati sve ispražnjen je vjetar iz mojih pluća i nestale su grablje za skupljanje lišća nema preplitanja nema nadiranja tvoja haljina posuta svjetlom svjetluca kao njegov uzaludan svijet imanja " rekoše da su zakoni nužni odnosi među stvarima, a mi smo vidjeli da se protive prirodi, kamoli da su nužni" ničeg nema, nije ovo oblak iz tvog glasa ni oblaci koji putuju tragovima istine sa tvojim izvađenim pokličima ja bih da se ne vratim iako ostanem ništa (korišten citat: A.France Pečenjarnica kraljice Pedauque) |
|
petak 17.06.2016. 08:52 komentari |
redovi beznačajnih sjećanja dok cvrkuću ptice iznošena sjećanja vješam na peteljke pojedenih trešnji i uvaljujem ih u šećer sa jagodama nije zdravo preslatko crtam te naopačke i uranjam ispod kože ozlijediti me možeš samo poniznošću, nikako odlaskom, jer odlasci su kao povratci oni se samo nižu u beskraju pronaći ćemo ih kada dođe vrijeme da prođem kroz izgubljena i dodvorena lica, ne mogu te naći previše mi je vrijedna ta tvoja običnost i, sigurna sam, naći ću te na blatnjavom putu savitljiva nježnost se popela na tron nepobjedivog prodaje se krevet sa noćnom lampom među zelenim fasadama i s jednim stanovnikom |
|
srijeda 15.06.2016. 12:44 komentari |
ovo je slika ovo nema značaja ovo ti se ne mora svidjeti ovo je nečiji život (iz razgovora) da te sreća može čuti poslala bih ti danas deset zora da te probude, nikad govoreći, i dugu ispod moje duše, da ju kušaš i krešendo narcisa za svijet pun ludosti ovo je slika ovo ne moraš slušati ... |
|
ponedjeljak 13.06.2016. 01:50 komentari |
ponekad se stremi naizgled nemogućem |
|
subota 11.06.2016. 11:18 komentari |
Gdje si, moje pomicanje Sve dok me voliš ja ću ostatke tog pijanstva poklanjati drugima I dok ležim na tvrdim grudama zemlje, gledam te, nebo moje plavo Ljubomora vlada, dolazi i odlazi ( ako odem ) možda se slatkoćom iskreira put odlaska A ja ti dajem ono što nikada imala nisam Gdje si, moje pomicanje Moj strah je tako čist i opet je noć dugo kucala na vrata netko je svirao Sars Daje mi, nikad mi ne daje cirkonima posute dane poslije dana Ono što je daleko, a tako diše, Koje mjesto možemo kupiti, a da se ne nabodemo na korijenje mrkve i peršina, možemo napraviti ležaljke od smokvi, i zaspati na ljepljivim granama Gdje si, moje pomicanje Darujem te onima koji gledaju u anđele i plaču Oprosti mi, sve što mogu to nije lako, oprosti mi... dOn MCLEAN |
|
utorak 07.06.2016. 00:22 komentari |
Ispovijest huligana Svi pjevati ne mogu, nije svakom dano da pada ko jabuka do tuđih nogu. Ovo je najveća ispovijest kojom se mangup ispovijeda sada. Ja namjerno idem nepočešljan, s glavom ko petrolejska lampa nad ramenom, vaših duša tu bezlisnu jesen volim u mraku obasjat plamenom. Volim kada u me leti s bukom kamenje psovki, ko grad bure ljute, ja onda samo čvršće stisnem rukom drhtavi mjehur kose uzdignute. Tako je lijepo tad se prisjećati zaraslog jezera, muklog šuma jova, što negdje žive moj otac i mati kojima nije do mojih stihova, kojima drag sam ko sjeme u polju, ko kišica od koje njive zazelene, oni bi vilama došli da vas kolju za svaki povik, kad psujete mene. Bijedni, bijedni seljaci! Sigurno još ste postali ružniji, još se bojite boga i grijesi vas plaše. O, kad biste znali da je najbolji pjesnik u Rusiji - dijete vaše! Zar niste u srcu za život njegov zebli, kad je noge kvasio preko jesenjih mlaka? On sad u cilindru ide, u cipelama od laka. Al živi u njemu još onaj pravi seoski nestaško nekadanji. S mesničke firme svakoj kravi izdaleka on se klanja. Kada na trgu sretne kočijaše, osjetiv vonj đubra rodnih njiva, on je u stanju da nosi rep svake kobile naše kao šlep haljine na vjenčanju. Ja volim rodni kraj, ja rodni kraj volim istinski! Iako je u njemu tuge ko rđe na ivi. Drage su mi musave njuške svinjske i u tišini noćnoj žaba glasovi živi. Nježno sam bolestan od uspomena djetinjstva, aprilskih večeri sanjam maglen veo. Ko da bi čučnuo da se ogrije, naš klen je uz večernji oganj sjeo. O, koliko sam jaja iz gnijezda vranama pokrao s njega, veruć se uz grane! Je l isti i sad, sa zelenim granama? Je l mu kora čvrsta ko u one dane? A ti dragi vjerni psu šareni?! Od starosti si postao sipljiv i slijep, ne ćuteć više gdje je staja, a gdje prag, tumaraš dvorištem vukuć spušten rep. O, kako su mi draga vragolanstva sva kad smo, materi zdipiv komad hljeba u kući, zagrizali ga zajedno nas dva, ni za mrvu jedan drugoga prikraćujući. A ja sam isti. Srcem još sam isti. Cvatu u licu oči, ko različak u raži. Prostiruć stihova rogoz pozlaćeni, htio bih da vam svu nježnost iskažem. Laku noć! Svima laku noć! Odzvonila je travom sutonjeg sjaja kosa... Plavi sjaj, sjaj tako plav! U tu plavet ni mrijeti nije žao. Pa šta, ako izgledam kao cinik sav koji je o tur fenjer prikopčao! Stari, dobri Pegaze umorni, Ta što će meni taj tvoj nježni kas? Ja sam došao, ko majstor surovi, da štakore opjevam i dižem im glas. Glava moja, kao august, prelijeva se bujnih kosa vinom. Ja bih htio biti jedro žuto u onoj zemlji, u koju plovimo. S.Jesenjin ( Vitez ) 1920. |
|
ponedjeljak 06.06.2016. 10:36 komentari |
na poljima antracita vezuju konje, zar ne što će jesti ta umorna vrsta osim srca plavog sedefa |
|
petak 03.06.2016. 02:12 komentari |
kolaž na pola puta ponoć je, bakreni oluk na zgradi dežura, i svjetluca na mjesečini ljudi su navikli na straže, i kemoterapije zapuhnuo nas je miris smeća, zamisli kako je onima kraj smetlišta, rekao je; razgovarali smo o pokušajima pomaganja, sve što trebaš je pokušati pomoći, rekao je, razgovarali smo o kemoterapiji i kontracepciji; izgubili smo dvoje u tako kratkom vremenu, rekao je, bemti, nije to malo.. rastali smo se na uglu ulice, ulice su bile puste, i nije se nijednom okrenuo, gledala sam kako se udaljuje kaput boje hrđe, postajao je sve manji i manji.. dijeli nas 24 sata vožnje nije to malo, rekao je; nikada nisam imala ruku na srcu povratnika, bio je nemiran i rasparanog pogleda na dva dijela |
|
srijeda 01.06.2016. 19:36 komentari |
Hot Chocolate |