Layout: Lennon
easy










četvrtak
30.06.2016.
19:13
komentari







lapis lazuli

nas dvoje
kao nas dvoje
ostavljamo
drago kamenje
drugom čovjeku
izgubljena
su teška
vremena
istekla kroz
naše prste
čekamo
u prostranosti
naših lađa
primalje
dezertera
ovo je sto
i jedna
mom letaču
skrivenom u
meni na
seoskom
putu










utorak
28.06.2016.
18:36
komentari





photo:net




utorak
28.06.2016.
16:59
komentari





zatajeno
u mirisu harfe
došlo je ljeto
samo jedan
pogled bio je
dovoljan
tvoj brod
tvoj znoj
tvoja pjesma
u vidovitu
ponoć
večera uz
neon
ljubičaste zrake
sunca
i kuća boje
terakote
uskoro se približava
ponovo
cvjetovanje
tog žala, tog vala
koji nikako
da prislonim
na čelo









ponedjeljak
27.06.2016.
09:38
komentari






tvoja kosa
tvoja kosa
je čudo
zabranjeno
je ne gledati
tu ljepotu
ona je topot
bubnjeva
moje duše








ponedjeljak
27.06.2016.
09:11
komentari



pustila sam te
da kliziš
niz krovove
ovoga pomlađenog
grada
tečeš mi u venama
i zatvaram oči
u saten obloži
moje ukradene
riječi
ja trčim prema
padinama
lica
razbacat će se
prašina
oko školjki
razgrnutih na dva
dijela
kako reći
da sada
toplo i nježno
pronalazim
trenutak da
odem s tvog
utaborenog glasa
negdje duboko
osjećam
denikenove kugle
krajolik tvog
srca
osjećam tvoju
šutljivost, tvoju
pobožnost
i mi zajedno
pronalazimo
kampove njih
bezumno
spojenih u
jedno





























nedjelja
26.06.2016.
00:04
komentari






luna,mjesec
crveno granje
i u koljenu
savijena noga,
moj točkasti
omotaču svemira
darežljiva
anakondo
tigrovog oka
imamo raj od
papirusa
tapiserija i
pokajanja
zlatni trokut
vrč kipućeg
predskazanja
kao odjeća
u koju
dobrovoljno
ulazimo










subota
25.06.2016.
08:31
komentari







izuzetna malaksalost
dana
strasna uzvišenost
noći
to je onaj pravi
poredak među nama
lipanj

bliski smo ljubičastom
sljezu
i rijekama
i svim rascvjetalim
makovima

kako smo ostavili
čednost
i opreznost
kako smo





























četvrtak
23.06.2016.
11:13
komentari









šetalište
ispupčenih
kocki
u sokovima
ljeta
i dašku
povjetarca;
traže se
slonovi
i njihova
bjelokost
da otprate
aleje
umišljenih
nebeskih
centuriona
osjećam se
neobično
slatkasto
iznutra
kao klaonica
tuge i
miris maline
na odlasku










četvrtak
23.06.2016.
10:43
komentari






iz daljine se čuje
zvuk motora
u pohabanoj
ulici od kamena
drvena klupica
za lijeni odmor
vrućih uzdaha
ispred indijske
radionice
unikatnog nakita
ja samo sjedim
a misli su
odlutale putem
samo želim
da te otpustim
previše pitanja
i previše odgovora
banalnog smisla
konfuzije
i mogućnosti
da se sjetim tih
marginalnih
čuperaka
i ruku koje mlataraju
svemirom
kao i sve moje









ponedjeljak
20.06.2016.
11:46
komentari






ima nekoliko značajki
i nekoliko u ljudima, upliva
moje rječitosti
od kuda ta magična davanost
izoštrena u
valovima ocena, utopljena
u moru;
napisala sam noćas pjesmu
samo za tebe
za tvoj mozaik
i nijemi ogrtač na vješalici
razlili su se naši rukopisi
u tinti nabrajanja, prije
pjevanja
i zid je vlažan
i siromaštvo je siromašno
i ne vidim iza planine
tvoje utabane uragane
reci mi gdje je tvoja destinacija
ljubavi
i bit ćemo rekorderi u molitvi
za revoluciju
u mojoj glavi džez, iza željeznih
vrata
čujem otkucaje i reputacije
moćnika;
pokisli smo
u mirisima octa











subota
18.06.2016.
21:39
komentari











nema ničega više

nema ničega više
spremaju se rose
da pokose more
tri čempresa i dva
zvonika
u zrnju kave
stara zdjela obrasla
travom iz napuštene
zemlje
na stazi, pala sa zida
kada pastela preuzima
akvarel
uhvaćeni smo u imati sve
ispražnjen je vjetar
iz mojih pluća
i nestale su grablje za
skupljanje lišća
nema preplitanja
nema nadiranja
tvoja haljina posuta
svjetlom svjetluca
kao njegov uzaludan
svijet imanja
" rekoše da su zakoni
nužni odnosi među
stvarima, a mi smo vidjeli
da se protive prirodi,
kamoli da su nužni"
ničeg nema, nije ovo
oblak iz tvog glasa
ni oblaci koji putuju
tragovima istine
sa tvojim izvađenim
pokličima
ja bih da se ne vratim
iako ostanem ništa

(korišten citat: A.France
Pečenjarnica kraljice Pedauque)











petak
17.06.2016.
08:52
komentari







redovi beznačajnih sjećanja
dok cvrkuću ptice


iznošena sjećanja
vješam na peteljke pojedenih
trešnji
i uvaljujem ih u šećer
sa jagodama
nije zdravo preslatko

crtam te naopačke i
uranjam ispod kože
ozlijediti me možeš
samo poniznošću,
nikako odlaskom, jer
odlasci su kao povratci
oni se samo nižu u beskraju
pronaći ćemo ih
kada dođe vrijeme

da prođem kroz izgubljena i
dodvorena lica, ne mogu te
naći
previše mi je vrijedna ta
tvoja običnost
i, sigurna sam, naći ću te
na blatnjavom putu

savitljiva nježnost se popela
na tron nepobjedivog

prodaje se krevet
sa noćnom lampom
među zelenim fasadama
i s jednim stanovnikom











srijeda
15.06.2016.
12:44
komentari















ovo je slika
ovo nema značaja
ovo ti se ne mora
svidjeti
ovo je nečiji život
(iz razgovora)

da te sreća može čuti
poslala bih ti danas
deset zora
da te probude, nikad
govoreći,
i dugu ispod moje
duše, da ju kušaš
i krešendo narcisa
za svijet pun ludosti
ovo je slika
ovo ne moraš slušati
...













subota
11.06.2016.
11:18
komentari





Gdje si, moje pomicanje

Sve dok me voliš
ja ću ostatke tog pijanstva
poklanjati drugima
I dok ležim na tvrdim
grudama zemlje, gledam te,
nebo moje plavo
Ljubomora vlada, dolazi
i odlazi
( ako odem )
možda se slatkoćom
iskreira put odlaska
A ja ti dajem ono što
nikada imala nisam
Gdje si, moje pomicanje
Moj strah je tako čist
i opet je noć
dugo kucala na vrata
netko je svirao Sars
Daje mi, nikad mi ne
daje cirkonima posute
dane poslije dana
Ono što je daleko,
a tako diše,
Koje mjesto možemo kupiti,
a da se ne nabodemo na korijenje
mrkve i peršina,
možemo napraviti ležaljke
od smokvi,
i zaspati na ljepljivim granama
Gdje si, moje pomicanje
Darujem te onima koji
gledaju u anđele i plaču
Oprosti mi,
sve što mogu to nije lako,

oprosti mi...







utorak
07.06.2016.
00:22
komentari


Ispovijest huligana


Svi pjevati ne mogu,
nije svakom dano da pada
ko jabuka do tuđih nogu.

Ovo je najveća ispovijest
kojom se mangup ispovijeda sada.

Ja namjerno idem nepočešljan,
s glavom ko petrolejska lampa nad ramenom,
vaših duša tu bezlisnu jesen
volim u mraku obasjat plamenom.
Volim kada u me leti s bukom
kamenje psovki, ko grad bure ljute,
ja onda samo čvršće stisnem rukom
drhtavi mjehur kose uzdignute.

Tako je lijepo tad se prisjećati
zaraslog jezera, muklog šuma jova,
što negdje žive moj otac i mati
kojima nije do mojih stihova,
kojima drag sam ko sjeme u polju,
ko kišica od koje njive zazelene,
oni bi vilama došli da vas kolju
za svaki povik, kad psujete mene.

Bijedni, bijedni seljaci!
Sigurno još ste postali ružniji,
još se bojite boga i grijesi vas plaše.
O, kad biste znali
da je najbolji pjesnik u Rusiji -
dijete vaše!
Zar niste u srcu za život njegov zebli,
kad je noge kvasio preko jesenjih mlaka?
On sad u cilindru ide,
u cipelama od laka.

Al živi u njemu još onaj pravi
seoski nestaško nekadanji.
S mesničke firme svakoj kravi
izdaleka on se klanja.
Kada na trgu sretne kočijaše,
osjetiv vonj đubra rodnih njiva, on je u stanju
da nosi rep svake kobile naše
kao šlep haljine na vjenčanju.

Ja volim rodni kraj,
ja rodni kraj volim istinski!
Iako je u njemu tuge ko rđe na ivi.
Drage su mi musave njuške svinjske
i u tišini noćnoj žaba glasovi živi.
Nježno sam bolestan od uspomena djetinjstva,
aprilskih večeri sanjam maglen veo.
Ko da bi čučnuo da se ogrije,
naš klen je uz večernji oganj sjeo.
O, koliko sam jaja iz gnijezda vranama
pokrao s njega, veruć se uz grane!
Je l isti i sad, sa zelenim granama?
Je l mu kora čvrsta ko u one dane?

A ti dragi
vjerni psu šareni?!
Od starosti si postao sipljiv i slijep,
ne ćuteć više gdje je staja, a gdje prag,
tumaraš dvorištem vukuć spušten rep.
O, kako su mi draga vragolanstva sva
kad smo, materi zdipiv komad hljeba u kući,
zagrizali ga zajedno nas dva,
ni za mrvu jedan drugoga prikraćujući.

A ja sam isti.
Srcem još sam isti.
Cvatu u licu oči, ko različak u raži.
Prostiruć stihova rogoz pozlaćeni,
htio bih da vam svu nježnost iskažem.
Laku noć!
Svima laku noć!
Odzvonila je travom sutonjeg sjaja kosa...

Plavi sjaj, sjaj tako plav!
U tu plavet ni mrijeti nije žao.
Pa šta, ako izgledam kao cinik sav
koji je o tur fenjer prikopčao!
Stari, dobri Pegaze umorni,
Ta što će meni taj tvoj nježni kas?
Ja sam došao, ko majstor surovi,
da štakore opjevam i dižem im glas.
Glava moja, kao august,
prelijeva se bujnih kosa vinom.

Ja bih htio biti jedro žuto
u onoj zemlji, u koju plovimo.



S.Jesenjin ( Vitez )
1920.
ponedjeljak
06.06.2016.
10:36
komentari





na poljima antracita
vezuju konje, zar ne
što će jesti
ta umorna vrsta
osim srca plavog
sedefa











srijeda
01.06.2016.
19:36
komentari




Hot Chocolate








<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se