subota, 24.11.2012.

Tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote?

Sjedim i pušim i pijem. Ponovno na rubu svega. Na trenutak sam poletila do neba, ali ponovno sam pala do dna. Sve se bilo stišalo. Bila sam hrabra i jaka. Sama za sebe znala sam reći da sam hrabra ko stijena. I da što me više "tuku" to sam jača.
Onda je ponovno došao on u životu i pala sam. Pala sam na koljena i nije bilo te sile da me spriječi iako sam znala da pasti pred njega, ravno je samoubojstvu.
Nije se vratio jer je nešto naučio, niti zato jer sam mu nedostajala, vratio se da mi pokaže gdje mi je mjesto. Da mi dokaže svoju moč...
A kad smo kod moći, silna je ljubavi moć. Od najslabijeg napravi najjačeg, a najjačeg pretvori u slabića.
Ponovno plačem.
Ne da mi se više živjeti.
Nemam snage i ne mogu.
Previše je suza u mome životu...

- 22:13 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2012  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2012 (1)

Moj život...




Netko ima nešto za ispričati, a nema kome... možda je jedino tužnije od toga da netko ima kome, ali nema što ispričati... Čini se eto da ja nemam kome... pa ovdje otvaram dušu...

Mom najdražem tati...







Otkada te nema, nema ni pola mene...







...I KAD PROĐE SVE BIT ĆU OPET SVOJ, BIT ĆU KAO STARI MOJ... <3

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se