Barikada

Često sjednem, razmišljam, pustim Azru i zapjevam

..."nedjelja popodne u pola pet, prazne su ulice, mislim o svemu,tužan je grad,
odoh daleko, ispijam do dna, nedjelja popodne u pola pet, sporo protiče
slušam muziku i opijam se, nedjelja popodne nogometni dan, zaboravio
sam sat, sklapam oči, hvata me san, sad plovim baj baj"...


Nisam je još spomenuo, a ona je tako bitan faktor mog života,
mog postojanja.
Ime joj je J. Svaki trenutak proveden bez nje je prašina.
Sjena i prašina.
Ona je moj vjetar, ona je moja snaga, ona je moj put,
moj život.

Fališ mi kao što cvijeću fali sunce