subota, 23.10.2010.

Her last words still hanging in the air.* - Anne Stalker. :)

DAKLEE, DRAGI MOJI..ne, niste mi uopće dragi, al taj izraz koristi moja profesorica povjesti pa mi je bilo smješno staviti ga.naughty
Ovo je zadnji put da vam se javljam. razočarana sam. i zato će ovaj blog od sada pa nadalje skupljat prašinu. Dugo sam razmišljala o tome što da napišem. I mislim da je sada pravi trenutak da to i objavim.^^
Ne vjerujem da ću posjetit ovaj moj blog nakon što objavim ovo. Možda kad prođe neko vrijeme. Čisto da se uvjerim da je još tu. :*
Mogla bi ja tu svašta još ispisati, al neću. haha. ovo mi je sve smiješno. al ajde, brzo ću završit. znam ja da je svima tlaka čitat tuđe postove, al vaše se naravno mora čitati:D

Naravno, ovo se ne odnosi na sve vas, samo neke.naughty
I da ne ispadnem "tolikoo" đubre moram da zahvalim nekima na savjetima koje sam tražila u prijašnjim postovima[vi ostali vjerojatno neznate o čemu pričam jer niste čitali hahaha] ugl. mislim da te osobe znaju da im upućujem zahvalu, bar se nadam. Iako je nada kučka:)

Imate moj msn *frgthzjuikjbgf* tu me možete dodati.[iako vjerujem da nećete, al ako svejedno dodate, stavite link sa kojeg ste bloga dead] I nemojte me svi dodati, niste mi svi baš takoo dragi:D par osoba već imam na msnu, te su mi super:D

znam da ću vam nedostajati, al vratit ću se kad se budete najmanje nadalinaughty

negoo.

xx po zadnji put. :*


23:37 | Komentari 11 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 06.10.2010.

× Show me how defenseless you really are. ×

U sljedeća dva posta objavit ću kratku priču koja je dio jedne veće priče.xD
ono.. ne znam o čemu bi pisala, a ne želim zapostavit blog, pa ću to stavit.^^ ova priča je malo starija i uopće nisam volje ponovno čitat ju i tražit gramatičke greške i nespojive kombinacije. ispričajte me ako ih ima. :)
ne očekujem da čitate, ne očekujem da komentirate, i znam da će biti kritika na račun pisanja. jbga. savršenstvo ne postoji. pisala sam ovo samo zbog sebe, ni zbog kog drugog. :*


Tog kobnog dana je oluja oko popodneva bila posebno bijesna, no Angel to nije mogla pretpostaviti. Razmišljala je o tome kako je mogla dva dana prije otići sa roditeljima u posjet francuskom kralju, ali je radije ostala doma. Imala je neki čudan predosjećaj u vezi putovanja, a i uopće nije bila voljna otići izvan granica Stockholma. Slutila je da će se nešto loše dogoditi, na to je upozorila i roditelje, no rekli su joj da se uljudi i ne razmišlja kao nekakva priprosta vračara. Bez obzira na njihovu bukvicu, Angel je tri put kucnula u drvo kad su otišli. Čisto iz sigurnosti, za svaki slučaj. No nije ju samo to kopkalo.
Otkad su joj dogovorili brak sa jednim starim lordom, ponašala se kao bestjelesno biće. Nije mogla vjerovati da je sile na brak. Od rođenja je znala da će kad-tad doći trenutak kad će joj roditelji izabrati budućeg muža, ali svejedno ju je pogodilo kad se dogodilo. Sva blijeda i prekrasna, bezvoljno je tumarala po dvorcu. Bila je odjevena u najbolje haljine i najskuplji nakit joj je krasio vrat i ruke, no ništa od toga je nije usrećivalo. Bljesak u njenim očima je odavno bio ugašen.
U hodniku je susrela jednu od služavki odjevenu u decentnu tamnu odoru. Stara služavka ju je zabrinuto pogledala krajičkom oka te se naklonila.
-Ers Höghet, sigurno ne želite ništa pojesti, jako ste blijedi posljednjih dana.- Ponizno će ona.
-Trenutno mi nikakve ljudske radosti ne mogu pomoći.- Odsutno će Angel i ispriča se. Otišla je u knjižnicu, odlučivši malo čitati. Sa visoke police od mahagonija je izvukla neku staru pohabanu knjigu na kojoj nije bilo čak ni ime pisca. Čak ni to nije bilo najgore. Knjiga je bila napisana na nekom pismu kojeg ona nikad prije nije vidjela. Sva sreća da je bilo puno ilustracija. Pogledom je preletjela nestvarne crteže dugih polja i netaknute prirode, a onda na sljedećoj stranici su se već nalazile slike tame, vatre i vražjih oblika. Nadvila se nad knjigu i pažljivije promotrila jedan posebno čudan crtež kad se prolomilo glasno kucanje na vratima. Angel je knjiga skoro ispala iz ruke kako se trznula. Oprezno ju je vratila na mjesto i popravila haljinu. Promrmljala je odobrenje da se uđe.
Angelin stric, vojvoda Bernhard, je nahrupio u sobu sa potresenim izrazom lica i tugom u očima koja je izgledala pomalo hinjeno.
-Oh Angel, tako mi je žao što ti ja moram priopćiti tužnu vijest.- Izravno je zagrmio svojim dubokim glasom. Ona nikad nije posebno voljela svog strica. Oduvijek je imao ukočeno držanje i bezizražajan izraz lica, ali kad ga nitko ne bi vidio otkrio bi svoje pravo lice. Zloban i lukav, oduvijek je zavidio njenom ocu, svom bratu, na prijestolju.
-Tužna vijest? O čemu pričate vi?- Zabrinuto će Angel. Nekako je znala da se njena tjeskoba obistinila.
-Vaša majka i otac su poginuli na putu u Francusku. Danci su opkolili njihovu kočiju i nemilosrdno ih ubili!- Ujak je podviknuo. Angel je ta vijest pogodila kao da joj je netko opalio šamar. Njezin predosjećaj se ostvario i sada je samo blijedo gledala u strica. Znala je da je on imao svoje prste u tome. Sigurno je to napravio da bi došao do mjesta kralja, ali.. Ne može nikako biti kralj, pa ona je još živa. Osim ako, ako je ne planira ubiti. Ona je imala tu čudnu sposobnost da brzo kopča stvari, i shvatila je da bi stric mogao njeno ubojstvo napraviti da izgleda kao samoubojstvo. Već je u glavi vidjela govorkanja: 'Jadna princeza, kukavičkim činom si je oduzela život jer nije mogla preživjeti smrt roditelja.' Obrisala je suze koje su joj potekle i rekla stricu da mora malo biti sama. Žurno se ispričala i izišla iz knjižnice. Kad je već daleko odmakla, otrčala je u sobu i zaključala se. Sjela je na prozorsku dasku i gledala kako vani pljušta kiša. Morala je razmisliti o svemu. Što sad može kad je ostala praktički siroče? Stric će je svakako ubiti i postati kralj, a ona je pod svaku cijenu htjela izbjeći smrt. Na kraju je odlučila da će se spakirati i pobjeći iz dvorca. Sad joj titula više nije niti bitna kad su joj roditelji mrtvi. Sjetila se da su njeni imali jedno imanje na periferiji u Norveškoj. Tamo je kao mala jahala fjordske konje. Nekoga će zamoliti da ju odbaci do tamo, snaći će se. Iako je iz plemićke obitelji, nije toliko glupa kao što svi misle za princeze.
Dok je tako razmišljala, niz munja je proparalo nebo i osvijetlilo cijeli horizont. Angel se učinilo da je u tom trenutku na obiteljskom groblju, na jednom sivom kamenom spomeniku najbližem velikoj brezi, ugledala crnu masku za oči, nemarno obješenu o granit. Stresla se i pogledala opet, ali ništa nije vidjela od zastora kiše koji se protezao preko cijelog prozora. Pustila je još jednu suzu i izvukla veliki smeđi kovčeg ispod kreveta. Otvorila je orijaški gotički ormar i počela vaditi haljine iz njega. Nemarno je strpala raskošne haljine svih boja u kovčeg. U tajni pretinac je stavila sav svoj nakit i jedva jedvice ga zatvorila. Jedina haljina koja je bila pomalo decentna, je bila ona crna, za sprovode i dane tugovanja. Odjenula ju je, a onda se krenula pomučiti sa korzetom. Inače joj dojilja zakopčava haljine i sve to, ali sada nije htjela da je ometaju.
-Treba ti pomoć oko toga?- Upitao je glas iza nje i zatvorio joj haljinu.
-Oh da, hval---- Angel je krenula promrsiti, a onda se iznenada okrenula kao da ju je vatra opekla. Ispred nje je stajao prekrasni momak nešto stariji od nje. Blijede puti, kose tako crne kao krila gavrana i praznih očiju koje izgledaju poput crnog dragulja kad se sjaji na suncu. Blago rečeno, izgledao je poput Boga u tjelesnom obliku. Angel ga je odmah prepoznala, o takvima poput njega je čitala i previše. Njih se opisivalo kao najljepša stvorenja, koja mogu biti i dobra, ali i zla do srži. Ovome je izraz lica bio pomalo prkosan, ali taj prkos je nadomjestio tajanstveni smiješak. Bilo joj je čudno to što mu ne vidi krila. U knjigama se opisivalo da imaju crna, vampirska krila. Samo joj je još to trebalo, jedan demon kojeg će se biti sto posto teško riješiti.
-Izgledaš kao da si ugledala vraga. Što, nije valjda da me se bojiš?- Glas mu je bio melodičan, iako tih.
-Nisi baš daleko od istine. Ako mi naudiš, javno će te smaknuti i spaliti ti tijelo.- Priprijetila je, iako baš nije bila sigurno može li ga smaknuće uopće povrijediti. On se samo nasmijao i nekako se stvorio iza nje prije nego što ga je uspjela vidjeti da uopće hoda. Jednostavno je ispario.
-Mila moja, jesi li sigurna da bi me mogli uhvatiti?- Tiho se nasmijao i položio ruke na njena polugola ramena. Mogla je osjetiti njegov dah na svom vratu. Iako je znala da bi trebala pobjeći glavom bez obzira, sviđao joj se njegov dodir. Privlačio ju je iako to nije htjela.
-Iz kojeg razloga si ovdje?- Zanemarila ga je i upitala. Stvarno nije imala pojma što bi biće poput njega radilo u njenoj sobi.
-Tvoje emocije su me privukle. Fali ti strasti, zato sam ja tu.- Jednostavno je odgovorio. Svojim nosom je prešao preko njenog vrata. Razljutila se što uopće može to pomisliti. Razdraženo se okrenula prema njemu.
-Neistine i laži! Sada odlazite, jer, kao što vidite, u poslu sam.- Odvratila je što je pristojnije mogla te ga je hladno pogledala i pokazala na vrata. On je samo podignuo obrve i iscerio se.
-Ne idem ja nigdje, srce. Malo ću se pozabaviti sa tobom.- Zločesto ju je pogledao i privukao sebi. Angel se nije mogla ni pomaknuti u njegovom čvrstom stisku. Prošao je prstima kroz njezinu dugu crnu kosu i poljubio je. Ona se u početku odupirala i pokušavala se izvući iz njegovog zagrljaja, no onda je privlačnost prevladala i uzvratila mu je poljupce. Baš ju je spustio na krevet kad ih je oboje stresla neka nevidljiva struja i demon se odbio od zid, leđima skoro polomivši kamenja od kojih je bio sagrađen. Tresnuo je od pod i izmučeno zatvorio oči. Angel su se leđa izvila u luk i onda se opet spustila dok se ona grčevito držala rukama za posteljinu, kao da će je nešto povući ako se pusti. Naposljetku je izdahnula a iz usta joj je izišao bijeli magličasti dim. Širom je otvorila oči i pogledala se da vidi je li ozlijeđena. Osjećala se kao da ju je grom stresao, što ne bi bilo čudno, jer je vani užasno nevrijeme. Nije bila ozlijeđena, ali primijetila je da izgleda puno bljeđe nego inače, ako je to ikako moguće, a o kosi da ne priča. Nekim čudom joj je odjednom narasla do ispod kukova, ako ne i duže. Zgrabila je malo zrcalo optočeno draguljima sa stola i pogledala si lice. Trepavice su joj postale gušče a oči su joj dobile žutu, jaku električnu žutu boju, a crna zjenica ih je isticala, možda i previše. Ovo stvarno nije bilo normalno.
-Hej, što je ovo bilo?- Angel je zaintrigirano upitala demona koji je još uvijek sjedio na podu. Demon je polako otvorio oči i zadubio se u Angel.
-Zašto mi nisi rekla da si.. vještica!?- Zarežao je i stisnuo šake.
-Vještica? Stvarno se vidi da si dobro udario glavom od zid.- Ona se obrecnula i ponosno podigla glavu. Ma o kojim glupostima je to on pričao. Kako je ona ikako mogla biti vještica ako je iz aristokratske obitelji. To joj stvarno nije bilo jasno.
-Da nisi vještica, ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo.- Prosiktao je i ustao. U svojoj punoj visini je bio veći za glavu od nje.
-A što se to točno dogodilo? Imam odveć čudne promjene na sebi, ali to je sve.
-Pa, draga moja, sada si polu demon – pola vještica. Nažalost si dobila neke moći demona, ali još uvijek možeš čarati. Vještice i demoni se oduvijek izbjegavaju, barem oni normalniji. Jer kad oni jednom stupe u odnos, makar to bio samo poljubac, ostaju privrženi jedno drugome nekom čudnom magijom do kraja svojih vječnih života poput nekih neraskidivih spona. Ali ne, to se meni neće dogoditi. Nekako ću se izvući iz ovoga.- Završio je svoj kratki monolog. Angel ga je samo blijedo pogledala i zatreptala. Ovo joj je stvarno bilo previše informacija za cijeli život. Najprije sazna da su joj roditelji mrtvi i da je stric želi ubiti, zatim se poljubi sa demonom i sazna da je zapravo vještica, a od sada polu demon. Pitala se što je dalje, invazija vukodlaka? Tek kad ga je ponovno pogledala, shvatila je da on ima krila, velika crna krila šiljastih vrhova. Opčarano ih je promatrala i onda se sjetila da zapravo ne zna niti kako se demon zove.
-Koje ti je ime?- Upitala ga je znatiželjno. On ju je pogledao pogledom kao da se čudi da je to sve što ima reći na njegov govor.
-Ja sam Damyan. A sada te ostavljam, samo ti nastavi živjeti sa svojim vješticama.- Salutirao je i nestao u zamahu krila. Za njim je ostala zavjesa crnog dima koja se ubrzo raspršila. Angel je bila zaprepaštena. Tu ju je pretvorio u neku vrstu demona i samo tako je nestao, pa neka se ona sama snalazi. Zapitala se može li se i ona teleportirati poput njega. Ako ne to, onda bar letjeti na metli. Ali na metli bi je mogli vidjeti, zato radije teleportiranje. Pokušat će sve načine, samo da pobjegne od ovog zlokobnog mjesta. Čvrsto je zatvorila oči i zamislila imanje u norveškoj. Nakon par trenutaka ih je ponovo otvorila i shvatila da se još uvijek nalazi u sobi. Napravila je grimasu i pokušala se prisjetiti kako je to Damyan izveo. Samo se okrenuo i nestao. U redu, pokušat će na taj način. Ponovo je zamislila imanje, ali ovaj put oštrije, sa više detalja i preciznosti. Zamislila je kako stoji u dnevnom boravku, pokraj stolića od mahagonija. Posve usredotočena, okrenula se na peti i skoro izvrnula kad se odjednom tlo zatreslo. Isparavanje njezina tijela iz sobe dalo joj je čudni osjećaj i sve ju je škakljalo. Nije se usudila otvoriti oči da ne bi slučajno zapela na pola puta do Norveške i ostala visjeti u ništavilu. Nakon samo trenutka osjetila se kako se materijalizirala u drugom mjestu. Glava ju je užasno zaboljela kad je nogama dotakla drveni pod. Otvorila je oči i izgubila ravnotežu te pala na pod. Usprkos bolovima, bar se uspjela teleportirati, i to iz drugog puta. Osjetila se skoro sretnom kad je shvatila da je napokon pobjegla od zlog strica. A onda se sjetila da je zaboravila svoj kovčeg. Rezignirano je slegnula ramenima i odlučila doći po stvari drugi dan, kad izvježba teleportaciju. Samo da ih stric ne proda čim sazna da je ona nestala. Tu na imanju bi sigurno trebalo biti nešto dragocjenosti i odjeće. Razgledala je oko sebe i primijetila da je sve isto otkad je zadnji put bila, a to je bilo odavno. Skupocjeni namještaj u baroknom stilu je krasio svaki djelić prostorije. Po policama su stajale kristalne vaze i antičke zdjele. Na zidovima su bili portreti nekih ljudi važnog značenja, za koje Angel nije ni čula. Otišla je do bračne sobe na drugom katu i umorno se svalila na veliki krevet sa baldahinom. Trebala je razmisliti o svemu što joj se dogodilo. Ono što ju je najviše kopkalo, jest pomisao da joj roditelji i možda nisu pravi roditelji. Ako je ona vještica, onda je sigurno posvojena ili nešto takvo, jer iz njene plemićke obitelji nitko nikad nije bio vještac ili vještica. Uostalom, njezini ne vole vještice niti takva bića i najradije bi ih na lomaču stavili. Angel se zapitala što bi joj roditelji rekli na njezin novi život da su živi. Vjerojatno bi je se odrekli, to je normalno za konzervativne roditelje poput njenih. Umjesto da joj činjenica da je izbjegla smrt od stričeve ruke donese olakšanje, sada se mora još više brinuti o tome hoće li ljudi saznati da je ona vještica. A što je najgore, nema nikoga kome bi se mogla povjeriti ili tko bi joj mogao dati savjet. Eto, svaki problem vuče još jednog za sobom, tužno je pomislila Angel. Na kraju je od pustog razmišljanja utonula u nemiran san u kojem je bio isprepleten Damyan, demoni, vještice i sva mitska bića.


Image and video hosting by TinyPic

vjerojatno vam je ovo dosadno. ali ja volim ovakav stil pisanja. pjeva

molim vas, bez kretenskih komentara!! ne želim ono aww super je, a nisi pročitao. ak pročitaš - komentiraj radnju. ak nisi pročitao - napiši "nisan pročitao, ovo mi je sranje i ne zanima me" prije ću to tolerirati nego one dječje gluposti...xD

LINK =) Nadam se da nisam jedina koja ima deviantart :P

xx.


17:07 | Komentari 15 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 08.09.2010.

× I dok nebo divno je.. Meni sivo bit će i bilo je. ×

×Ajd smogla sam malo vremena pa da napišem novi post.

×Prvo bi htjela svima vama zahvaliti na podršci i savjetima koje ste mi dali. Možda neki od vas misle da ja to bezveze pišem i da me nije briga, ali stvarno mi je stalo. Pen frendovi su mi isto važni ko i ovi prijatelji koje znam i uživo. Zato.. Hvala. :D :***

×Prvi dan u školi je prošao okej, ono.. xD Na pola puta do škole smo ja i prijateljice izmokle jer nas je snašao neki iznenadni pljusak, pitaj Boga šta.. I onda nismo mogli naći razred, a stali smo ispred njega, samo šta to nismo kontali.. Pohvalno.. >.< Upoznala sam neke ljude iz razreda al sam svima odma zaboravila ime. Tek san danas popamtila par njih. Imamo predobru razrednicu! Iz matematike je. Cili sat san se cerila sa prijateljicon iz klupe i ona ništa. Stara je prezakon. Iako to sve zvuči okej, bokte udario izmorena san samo tako. Dođem kući iz škole oko 3, smažem ručak i odem u krevet pa se navečer probudin i onda opet oden spavat. A ujutro se dižen u 5 i 40. Diivno. Haha.

×A predmeti.. Jooj. Polovica profesora su neke oštrokonđe, ili dosadne brbljavice koje se naviju pa neznaju stati. Najviše me zanima daktilografija. Mislin da neće bit teško jer san navikla pisati bez gledanja na lptpu pa ono.. al ko zna. :PP

×E neki dan san sa dvi prijateljice naletila na žensku koji je jehovin svjedok. Kralju moj ženska nas zaustavila i dala nam neke ka letke|knjige o njihovoj bibliji samo šta mi to nismo na početku skontale. Posli smo je tile gađati sa knjigama. Jbt mi smo dica, šta nama prodaje takve stvari. -.- kako se kiselo nasmiješila kad je meni vidila narukvicu iz međugorja šta mi je prijatelj da i lančić na križ. Još je komentirala „vidim ja da ste vi katolička djeca“ i upre prstom u mene. -.-

×De ne da mi se više pisati, oću spavati.xD sutra opet rano ustajanje, valjd' ću izdržati. I šta je najgore. Sutra je tjelesni! Aaaa. Omfg. Mrzin tjelesni više od ičega. ''/

×Ae. Sam da kažem. Zbog škole ću manje visiti po internetu tako da postove neću više tako često pisati, al uglavnon, bit ću tu ako triba koji post iskomentirati ili tako nešto.

× <3

Image and video hosting by TinyPic

vako ja izgledan kad se penjem doma iz škole. čak san prošle godine imala i sličnu puminu torbu.[xD]


xx.


18:43 | Komentari 35 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 05.09.2010.

× The battle of high school.-.-" ×

×Znam da je zadnji post bio prije par dana. Al' jebiga, moram novi napisati da si malo rasteretim misli.

×Cijelo ljeto se nisam brinula oko škole niti sam uopće mislila na nju. A sad, jedan dan prije nego što počinje, počela sam šiziti. Jbt, ne znam šta mi je. Ne znam što ću obući. Kad ću krenuti na bus. Još uvijek nisam niti sigurna da mi je smjena uopće ujutro?

×Mislim, ipak je to prvi razred srednje i odlazim među potpuno novo društvo iko tamo znam tri cure i totalno me hvata strava oko svega ostalog. :SS

×Naklapam da je većina vas ovdje starija od mene. Valjda. Kakav je vama bia prvi dan srednje škole? Imam li razloga za brigu?
Ovo zadnje me kopka. -.-

×Baš sam sad na fejsu pričala sa prijateljicom tom koja će ići sa mnom u razred o pokaznim kartama i tim sr*njima. Zagarantirano je da ću se ja izgubit u šibeniku kad budem išla. >.<

×Hmm. Okej. Post stvarno nema nikakvog smisla i ja sam tu u word samo prenijela svoje zbrkane misli. Tako ne očekujem neke komentare na sve ovo. Drugi post će biti bolji, jamčim vam. U njima napišem par gluposti koje su mi se ovih dana dogodile, a koje zbog ovog posta nisam mogla napisati..xD


Image and video hosting by TinyPic


xx.


12:00 | Komentari 16 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 02.09.2010.

× Dovoljno je bilo više neću žalit´ za tobom, želim biti slobodna i želim biti svoja napokon.. ×

×Vrijeme je za novi post. Tehee.

×U ponedjeljak sam se vratila iz Slavonije. A ono, nije bilo tako loše kad sagledaš sve. Bila sam malo u Karlovcu, tamo vidjela tenkove, malo glumila „parkour“ po njima. Ha ha. I onda sam došla u Požegu. A tamo nema nit signala, nit interneta. Pa sam išla kod tetke na Internet malo i tako. Na krštenju sam pila neko kutjevačko vino koje je srednja žalost. Hahah. Brate kao da piješ nešto ukiseljeno. Ljepša su ova dalmatinska vina.
Bila sam i na Jankovcu.^^ To je šuma, za one koji ne znaju. I evo slika malo. =)

Ovo jezero je na početku Jankovca.
Image and video hosting by TinyPic

Ovo je kao neko staklarsko groblje gore na brdu. x__x To mi je najdraži dio. Hehe.
Image and video hosting by TinyPic

×Zadnji dan sam bila u Zagrebu u zoološkom vrtu [Ne pitajte. -.-'''''] Al' vidjela sam zmije, to je doobro. Obožavam zmije. To su mi najdraže životinje uz šišmiše i lemure. =D

Ovo je Albino Piton. Aah, ne mogu vjerovati da tako savršene životinje uopće postoje. ^.^
Image and video hosting by TinyPic

×Slike su slikane mobitelom, što je uzrokovalo lošiju kvalitetu.. :)

×Hmm. Ne da mi se više pisati. Možda još malo. Ovih dana se moram psihički pripremit za školu. Užas.

×Kao što vidite, opet sam mijenjala ime. Što ću, ne mogu se zadržati na jednom. Nadam se da će mi ovo duže izdržati, ipak je prvi dio imena sličan mom pravom imenu pa ono.. hihi. Ne pitajte me što mi znači to ime. Ne znam ni sama, palo mi na pamet dok sam se vozila za Slavoniju..xD

×I da, što se tiče one osobe koju sam trebala zaboravit. Ja ne mogu vjerovati kako se sada zapravo dobro osjećam. Onih pet dana u Požegi su mi stvarno pomogli. Jest da ja pomislim na njega i sve to, al bar se sjećam dobrih stvari. I hvala svima vama na savjetima i svemu, vi blogeri mi mnogo značite. :***


Image and video hosting by TinyPic


xx.


14:32 | Komentari 20 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 24.08.2010.

Ja imam te, a ko da nemam te, samoca pece kao buktinja, bez tebe dani su kao pustinja..××

Hmm. Ovaj post će biti u više dijelova.


×Prvo jedna obavijest. Ja sutra, to jest 25.-og idem u Slavoniju i neće me biti 5 dana, bolje rečeno do ponedjeljka. Vi slobodno javljajte za postove, ja ih iskomentiram kad se vratim. Tako mi se ne da ići gore iz više razloga, ali što ću. Rođak mi ima krštenje pa ono.

×Mm. Nekome sam napisala na komentar da neću pisati o svojim problemima jer je previše komplicirano i dugo, ali mislim da ću ovdje ipak pisati malo o tome. I po prvi put ću tražiti ljubavni savjet. Kako da zaboravim neku osobu????? -.-'''
Zadnjih dva tjedna mi se raspoloženja užasno mijenjaju. Jedan dan sam depresivna zbog svega, onda drugi dan smognem snage i budem hiperaktivna i odlično raspoložena. A treći dan budem ko na drogama. Da, tako me prijateljica opisala. Mislim da mi se takvo stanje najviše sviđa. Naravno, ne konzumiram droge. Fujj.
Preporučite mi neke pjesme koje bi mi mogle dići raspoloženje. Nebitno koji je žanr, sve slušam.

×Stvarno ne znam što ću sa sobom.

×Joj, zadnja dva-tri dana je mene i prijateljicu neki lik pratio kad bi išle vani. I mi krenule malo sporije tako da je on išao prvi. I on nestao negdje. I poslije iskoči iz nekog grma. WAT DEE EFF?! Sljedeći dan, to jest jučer, smo mi njega pratile i kako on stane, tako i mi. I dva lika su išla sa nama tako da je nas četvero njega pratilo. Ahahah. Al' onda je nestao. Ispario. Naah.

×I da, moram vam priznati.. Čak sam planirala izbrisati ovaj blog bez da vam išta javim ili jednostavno staviti crni dizajn i odglumiti hakiranje bloga. I onda bi za mjesec dana napravila novi blog i svima vam se javila pod novim imenom i nikad ne bi saznali da sam to ja. Morala sam to priznati. Nisam mogla držati u sebi. Teehee. Ali ipak neću to učiniti. 3:)

×I da, jednostavno moram zalijepiti linkove od par savršenih pjesama koje mi se u zadnje vrijeme motaju po glavi.

Nisam više dete.^.^


Definitivno ritam koji ubija. =D


Sada pijem ja zbog tebe, sedim pitam samu sebe,da te volim kako treba, nisam znala. "//



Da, stvarno sam se razvezala. Ovo mi je apsolutno najduži post na ovom blogu.^.^


xx.


12:18 | Komentari 26 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 16.08.2010.

Love is the new denim, pulling all nighters like a Hooker on a Church Corner.×

Okej ljudi ispričavam se što u zadnje vrijeme kasnim sa komentiranjem, a i kad komentiram, onda to budu neki jadni mali komentari. Razlog tomu je što jednostavno nemam previše vremena za blog. Mislim ono, komentiram ja, ali nemojte se ljutiti ako zakasnim dan-dva. :$ Jer jedan dan mi ovako izgleda:
U 6 ipo ujutro se dignem, odem u dućan po ledenu kavu koja me održi budnu, onda na trčanje ili u šetnju sa prijateljicom. Doma se vratim oko 10 pa odspavam malo ili pogledam koji film. Onda mi je ručak, pa poslije ručka odem na more i vratim se oko sedam. Tad se istuširam i spremim pa odem vani do ponoć ipo. Odspavam 5-6 sati i onda opet ispočetka. >.<
Jutros sam prohodala desetak kilometra najmanje. I to sve zbog bureka pa da mi na kraju uzela pizzu! -.- Ono, pet kilometra u jednom smjeru, pet natrag. I sada tu crkavam za laptopom ko neki debil. Stvarno. Još malo pa škola, a ja umjesto da uživam u spavanju do podne, dignem se prije nego što sunce uopće izađe. Popodne ću si opet uzet kavu u dućanu. Izgleda da počinjem biti ovisna o kofeinu. Naa.
Dobro, sad sam se razvezala. Ne da mi se više pisati. Bole me ruke, hoću spavati...
I samo još nešto. Ako znate koji film koji je ono odličan. Al mora biti dobar od početka, inače ne gledam. I da, mora biti horror ili neki tinejđerski ili onako o vampirima, vješticama, demonima, palim anđelima, etc.. Samo napišite u komentaru ako znate. Zahvaljujem.

p.s. Promijenila sam ime kod komentiranja u Ava jer mi je ono Delilah dosadilo...xD

Image and video hosting by TinyPic

xx.


10:56 | Komentari 41 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 12.08.2010.

Malo o pisanju..^^

Kao što se iz naslova vidi, u ovom postu ću malo baljezgati o pisanju i objavljivanju priča na blog. I ja isto pišem priče, samo što sam ih odavno prestala objavljivati na blog iz više razloga. Prvi razlog je što sam ja doista lijene prirode i kad mi nešto dosadi ne mogu to više raditi. Tako je i sa pričama. Počnem objavljivati, a onda mi dosadi pisati tu priču, i onda nestanem sa bloga. Bez riječi. To mi je jedna od najvećih mana. Drugi razlog je taj što mi je cijeli taj svijet pisaca na blogovima prepun sarkastičnih manijaka. Mislim ono, nekidan sam prelazila komentarima tuđih priča i vidjela da par njih je samo iskomentiralo ono loše u postu. Kao da je bitno ako si gdje zaboravio staviti zarez, ako imaš neku gramatičku grešku ili fališ malo i veliko slovo. Pa, prokletstvo, ljudi pišu po blogu iz zabave, a ne da ih netko kritizira. Puno mi se više sviđaju oni blogeri što u komentaru navedu dobre strane priče, komentiraju radnju, etc. Budite sretni što uopće postoje ljudi koji se potrude napisati tekst i objaviti ga na internetu. Dobro, ne kažem ja sad da su svi kritični, hvala Bogu postoje izuzetci. =)
Ja u životu nekome nisam napisala kritiku na priču, niti neću. Eh, sad sam istresla sve što sam imala na umu. Možda će te misliti da pišem kratke postove, ali jednostavno ne želim da zaspete na pola posta.xD

P.S. Ako itko od vas ima msn ili fejs i želi se dopisivati, samo ostavite adresu.

P.P.S. ako sa jednom pričom dosegnem više od 5 poglavlja, počinjem objavljivati.

Image and video hosting by TinyPic

xx.


15:52 | Komentari 27 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 10.08.2010.

Barbie girl.

Digla ja noge na stol i stavila laptop na krilo, pretražujući youtube za najnovijim videima. I ono, upišem ja VEVO u tražilicu, a kao prvi video mi izbaci, ni manje ni više, nego Justin Biber – Love me. Zagrcnula sam se kavom nakon što sam to pogledala. Pa taj pas još uvijek kvari današnju scenu?? Mislim, znam i ja da su pederkasti dečki sada in, ali bome mi je dosadilo po časopisima gledati njegovu ženskastu kosu i šminkerski stajling. Najjače su mi one njegove zaluđene obožavateljice koje bi se bacile sa mosta da i on to učini. Ne vidim poantu, al oke. Što nije ljepše vidjeti normalnog dečka sa irokezom nego klona Justina Bibera kojih je sada sve više. On i ona 'pjevačica' Kesha bi mogli pod ruku ići, šta se kaže. Dvoje najgorih pjevača današnjice.
Ovaj post sam napisala prije par dana ali sam malo pričekala, ne znam ni ja zbog čega. Valjda zato što mi se činio prekratak. Sve u svemu, čekanje se isplatilo jer je na internetu osvanuo video gdje je dotični pogođen plastičnom bocom u glavu. Hahahaha, jesam se polomila kad sam pogledala video. To bi trebao uvrstiti u svoje spotove, a ne ona sr*nja gdje sa rukama oblikuje srce. Tko god da ga je pogodio, zaslužuje spomenik! =D



I da, potpuno sam svjesna da ovim postom možda izgubim neke ženske čitateljice. Hihihi. dead


xx.


15:14 | Komentari 31 | Print | ^ | On/Off |

petak, 06.08.2010.

Hello.

Prvi post mi je uvijek najteže napisati. Nemam pojma kako da počnem i što da kažem, a da ne izgleda natrpano. Uglavnom, blog sam napravila čisto iz dosade i da malo osvježim blogosferu. Postovi neće biti o mom životu, naprotiv, pisat ću kritike i sve što mi je na umu.
NE želim sto komentara, dovoljno je da napišete jedan-dva komentara o postu. Čitam samo one koji i mene čitaju, a u linkovima sasvim sigurno neću imati isfurane ludače sa komentarima tipa 'awiiČ, super ti je blOog.' Takve debilizme brišem i ignoriram.
Sljedeći post napišem kad skupim nešto čitatelja.
Mm, da, mislim da je to dovoljno.smijeh


13:46 | Komentari 35 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se