< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (7)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

to be part of you =)

je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?

POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...


and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...

srijeda, 23.12.2009.

I may say it was your fault, cause I know you could have done more

I neznam jesam li ikad bila bas ovakva, pretpostavljam da jesam.
I uvijek ponovno, i uvijek ispocetka, idem ponovno.
Kao da nisam bila vec dovoljno duboko. Ja hocu svaki put sve dublje.

Jednom cu pretjerati. Vec se vidim kako me vise nema. Vec se vdim kako letim kroz ono bijelo nebo koje gledam svako jutro. To isto nebo koje uvijek izgleda tako negostoljubivo, imam osjecaj da bi mi s njim bilo ljepse nego tu gdje jesam, nego bilo gdje.
I danas ima cak i sunca. Danas se vidi nebo plavo i oblaci bijeli. I izgleda kao da je stvoreno samo za mene.
Stvoreno samo za mene da postanem sto sam oduvijek htjela i da nestanem u istoj sekundi.
I uvijek tako banalne stvari, pretpostavljam da kad bi se sve izvagalo, vjerojatno nisam trebala odustati. Kroz maglu.

I tako pucam iznutra, i imam osjecaj da bi zapravo trebala skociti, jer ako se razbijem na komade u sobi, nece sve stati u sobu. I opet ce se zgusnuti i opet cu biti nesto deformirano, nesto nesposobno da se prilagodi zivotu.
Ali vani je tako hladno, a ja trebam toplinu.
Ili, ako je vani toplije nego sto je u meni, mozda je to dovoljno.
Jer svugdje je toplije nego u meni.


jebiga

- 19:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.