just me
| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
ponešto o meni... i onome što me okružuje... ponešto šašavo... ponešto tužno... sve kaotično...
ponešto o meni... i onome što me okružuje... ponešto šašavo... ponešto tužno... sve kaotično...
Linkovi
Blog.hr
Moj grad!
Emaus
The Hunger Site
S.S.Kranjcevic
Lavica velikog srca
Me, my self & I na BH bloggeru
Pročitajte i nećete se razočarati:
Slatkica
Žuta minuta
Binarni kaos
Mala slatka Ifa
Jednorog
Divna Kalei
PROČITAJTE:
Umirući sam shvatio
Blog.hr
Moj grad!
Emaus
The Hunger Site
S.S.Kranjcevic
Lavica velikog srca
Me, my self & I na BH bloggeru
Pročitajte i nećete se razočarati:
Slatkica
Žuta minuta
Binarni kaos
Mala slatka Ifa
Jednorog
Divna Kalei
PROČITAJTE:
Umirući sam shvatio
IDEALI
Tajna večer, topli osjećaji,
Lagan vjetrić, suhi uzdisaji...
A maglica tanka, laka,
Milo trepti, milo sijeva, -
Vrh valovlja i oblaka
Eno traka mjesečeva,
Pa im šapće, što sve nebo sniva,
Kako suza sjajnom zvijezdom biva...
Sveto nebo, i vi iskre male,
Kažite mi, šta ste zadrhtale?
Sjećate l' se časa mila,
Kad sam bio čedo malo,
Pa bi - čedo - majci s krila
Na nebesa pogledalo,
Mazilo se tepajući tada:
Ja bih, majko, onu zvijezdu rada!
Ide vrijeme: zvijezde zapadaju,
Vrata raja brige zatvaraju!
Žeže sunce, želiš hlada,
Al ti želja gladna mrije;
Ah, nikako i nikada
Stignut, kud ti duh se vije
Pa u vise neizmjerne leta,
A iz tijela u ponor sapeta!
A na umu, ah, toliko snova,
Cijelom svijetu dosta blagoslova;
Srce kano sveti plamen
Pred žrtvenik ljudskom rodu,
Čvrsti osnov, stojni kamen
I prijestolje za slobodu,
I krv živa nek se u prah gubi,
Ustreba li, da se tako ljubi!
Čiste želje - ko vi, zvijezde sjajne,
Nedohvatne - ko i vaše tajne!
Vi, alemi vasione,
Gledate me čudno, je li?
Ko blažene noći one,
Kad sam majci o vrat bijeli
Mazio se tepajući tada:
Majko, ja bih onu zvijezdu rada!
S.S. Kranjčević
11.07.2005., ponedjeljak
vapaj iz groba...
|
danas je dan...... kada se sjeca... danas je dan... uspomena... na bol i stravičan zločin... danas je dan... kada žene i djeca, koji su izgubili svoje najmilije, plaču i tuguju više nego inače... danas je dan... jedan od mnogih kada treba da se sjetimo... i da pamtimo... da živimo... da idemo dalje... ali nikada ne zaboravimo... na današnji dan prije 10 godina... mučki je ubijeno preko 8.000 nedužnih ljudi... od ruke zločinaca... uz "amen" UN-a ... koji su jednostavno pustili ljude u klaonicu... tvrdeći da ih štite... na današnji dan... više nego bilo koji drugi više od 8.000 nedužnih glasova vapi iz groba... za Pravdom... i Istinom... koju svi znamo... a tako ju je teško zadovoljiti... dvojica "najkrivljih" su zaboga neuhvatljivi... a oni koji tvrde da nisu... koji tvrde da su štitili goloruki narod... koji nikada neće priznati da su pustili i poslali ljude u klaonicu... oni... su nedodirljivi... na današnji dan... više nego bilo koji drugi dan... hvata me očaj... da najstravičniji zločin u Europi poslijednjih decenija... prolazi nekažnjeno... da nitko zapravo za njega ne odgovara... i da oni što vape očajnički iz grobova... njihove obitelji... nikada ama baš nikada neće dobiti Pravdu... Istina se i onako zna... ali nitko za nju ne mari... |
05.07.2005., utorak
korupcija ili koja je cijena zdravlja doktore?
|
kad sam bila mala moja mama je radila u jednom manjem domu zdravlja... nisam bila od onih curica koje maštaju da ce biti doktori i hodaju okolo sa plastičnim stetoskopima... joook ja sam bila od onih što su od svake teke pravile dnevnik i glumile učiteljice... koje ce jednom tu djecu nauciti svemu i svacemu... no, te doktore, stomatologe i druge, promatrala sam s beskrajnim divljenjem... kako oni to mogu kopati ljudima po ustima, stomaku... (srećom ginekologiju baš nisam kužila tada...) i tako pomagati ljudima... da ozdrave... da im bude bolje... da dalje žive sretni... i kad krenem kod doktora iz ovog ili onog razloga... često bi mi bilo beskrajno neugodno kada nas sestra ili doktor puste preko reda... jer zaboga mama im je kolegica, ne bi ni ona njih pustila da čekaju... i čak me zbog toga bilo stid... ma koliko mi to olakšavalo život... Uvijek sam bila nešto boležljiva pa su posjeti doktorima bili česti... takav je i tata... i nikada niti jedno od nas nije imalo problema... osim ja prošle godine... na jednom manjem operativnom zahvatu... kada sam izašla iz sale urlajući "mesar, mesar..." i napravila cijelu scenu pokušavajući pobjeći sa klinike, pri ćemu me nije spriječilo ni padanje u nesvijest od iznemoglosti svako par koraka...ali i sve to je moja krivica jer sam jelte glupo procjenila da ću na klinici imati stručnije osoblje nego u privatnoj klinici... zaboravih važnu činjenicu... da su današnji lječnici sve manje dobročinitelji... a sve više korumpirani kriminalci... razumijem da je prosječnom lječniku teško... moja mama je liječnik... jedan od onih kakvi su danas rijetki... bez privatne ordinacije... sa mjesečnom plaćom... mnogo nižom nego zaslužuje... ali dušom velikom i toplom i ogromnom spremnosti da pomogne... svakome koga boli... da, neki od vas reći će... budala... pa ne uče doktori tolike godine samo da pomažu... već i da zarade... slažem se... privatni rad donosi mnogo više novca, nego rad na klinici i sl. i postoji dosta toga što ne štima u ovoj državi... i protiv toga se trebamo svi zajedno boriti... ono što nikada ama baš nikada neću razumjeti je fenomen "koverte"... paniku u očima žene koja mora na operaciju od koje joj život ovisi... a nema novca da plati doktora... pitah "šta bona da platiš... pa platiš bolničko liječenje, participaciju za ljekove, ali to ti nije velika suma" ona "ma ne to, nemam za kovertu!" ... i duboki očaj... koverta se nabavila... i vjerovatno je primarijusu koji ju je s prezirom uzeo (s naglaskom na UZEO!!!) bila ključni faktor pri vaganju količine pažnje i stručnosti kojeg će posvetiti njoj... poslije toga sam se malo raspitivala... vjerojatno profesija i odnos moje mame prema svome poslu držale su me u "magli" i vjerovala sam da se podmićivanje liječnika svodi na kese sa kafom i pićem u znak zahvale... nisam ni mogla zamisliti o ćemu je zapravo riječ... o ogromnim svotama novca koje uzimaju ugledni liječnici na klinici kao cijenu za svoj trud... za svoju pažnju... i što se smatra normalnim i nužnim... o ljudima koji bez "koverte" ne smiju otići na ozbiljniji tretman, a kamoli operaciju... jer bez "koverte" na klinici si nitko i ništa... ljekari se o tebi jedva brinu... ili ih "čušnu" mlađim, ne toliko stručnim i renomiranim (čitaj "korumpiranim" kolegama...) piše li negdje u "Hipokratovoj zakletvi" skriveno ili nekim sitnim slovima koja je cijena lječničkog "zanata", koja je cijena zdravlja i ljudskog života... Molila bih ako netko zna nek mi kaže... i koja je tarifa za operaciju bubrega, žući, oka, noge, srca ili još nekih kompliciranijih operacija... Nitko ne očekuje da lječnici budu volonteri i rade bez plaće... ali takav odnos: "daj kovertu pa ćeš dobiti dobar tretman" sramotan je i ponižavajući... po lječnike, po naše klinike... našu zemlju... sve nas... fujjjjjj |