petak, 03.04.2009.
Srednja školu je bilo tako lako završiti uz pomoć prijatelja,smijeha kroz zajedničko učenje,šalabahtera ili šverca pred kontrolni ili ispit.Sve metode su dolazile u obzir,samo da bi dobili željenu ocijenu.Pojedini su znali ići i korak dalje ne birajući sredstva.Nedostaju mi nekad ta vremena,straha oću li biti pitana ili ne,koliko sam dobro naučila,oću li biti zadovoljna ocijenom nakon svoje prilike za odgovaranje.
Svaki mi je razred drag i s ponosom ga se sjećam.Prvi pamtim po upoznavanju profesora i novih učenika i učenica,straha od profesora,ocijena od jedinice do petice i ono najvažnije pronalaženju sebe.Drugi i treći su bili izrazito laki.Slika moga razreda kako zajedno sjedimo na zidiću ispred škole i jedemo doručak sendviče i pjevušimo pjesme nas 25-26 šale i bruke i poneki ozbiljni razgovor činile su srednju još dražom pored svih njenih čari.Grupice su se stvarale al to nikad nije djelovalo na nas masu,koje su povezivali škola,ljubav prema glazbi i hrani.Naš razred je se izdvojio i po tome što su u maloj sredini uspjeli djelovati kao bend,njih petorica odličnih prijatelja i kolega koji su ostvarili bar neki od njih svoje snove a za svaki nastup bili smo na broju.Uz pjesmu i njih.Exurzija nam je poslužila kao iskustvo da još više upoznamo jedne druge,pušteni na slobodu da sami odlučujemo o svojim postupcima,prepušteni sami sebi.Tih desetak dana neprocjenjivo iskustvo,mnogobrojne slike ostale su uspomene i sjećanje.Onda je došao četvrti,zadnji razred,koji je bar za mene prebrzo prošao.Formirali smo se kao ljudi,kao osobe.Svaki dolazak u školu značio je zapamtiti taj datum jer tko zna što će biti sutra?Noć maturanata i oproštajna nas sve cure iz razreda zagrljene na severininu pjesmu prijateljice a prijatelji oko nas također zagrljeni.Neopisivo.Suza suzu goni.Maturalna večer,događaj koji se pamti cijeli život.Prijatelji u odjelima,nepreponatljivi,svi nose fotoaparat u ruci kao sporednu i najvažniju stvar i trče da se uslikaju i zabilježe taj dan.Moje kolegice i prijateljice svaka od nijh bila je u svom stilu.Ponosni roditelji kraj svih nas.Trema pred izlazak i konačno početak naše večeri.Opet su nas čekali profesori željni našeg znanja.Svjedožda o maturi,označila je kraj našeg srednjoškolskog obrazovanja,ostalo je još samo baciti pogled na ustanovu zvanu gimnazija.Nastavili smo se viđati na roštiljanjima,sve drugo je padalo u drugi plan.
Moji prijatelji iz srednje znali su me iznenaditi uvijek.Bilo ozbiljnom pričom ili nekom šalom.Drago mi je da ih poznajem i što sam baš s njima odrastala.
Nadam se da su se snašli u ovom svijetu,i da su ostali isti kao i uvijek spremni za zabavu.Šaljem im veliki pozdrav i nadam se da ćemo se uskoro ponovo sresti na još možda jednom roštilju.Čuvajte mi se.
- 15:52 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
