od rođendana, pa do rođendana...
I taman kad je prošlo dovoljno vremena da ne boli više toliko, i upravo kada sam pomislila da sam konačno jaka ti me razoružavaš.
Svojim sjećanjima budiš moja, svojom boli oživljavaš moju.
Toliko je vremena prošlo... Nekome puno, nekome malo. Meni previše. Ili taman dovoljno. Onoliko koliko je trebalo proći da se uvjerim kako tebe nema. A odbijala sam se uvjeriti, odbijala sam istinu. I u trenutku kada je postalo nepodnošljivo, morala sam je prihvatiti.
I taj period... Kao da ponovo proživljavam najgore dane. I kao da sam u trenutku shvatila... I shvaćanje potkrijepila suzama. Teškim, velikim suzama.
Vrijeme prolazi, dragi... A mi se mijenjamo. Više ili manje. Vođeni ispravnim, ili krivim odlukama. Ma, samo smo ljudi...
I baš kada bi trebali slaviti, nismo spremni. Tebe nema, meni danas ništa ne ide od ruke. Nema tko slaviti.
A voljela sam slavlja. Baš kao i ti.
Tvoja, moja, nečija treća. Uopće nije bitno. Neka su se toliko duboko urezala u sjećanje, i imam osjećaj kao da ih ništa izbrisati neće.
Samo bi zovnuti htjela... A ne mogu. Htjela bi ponovo čuti..A ne mogu. Zagrliti za još jednu bezbrižnu godinu.
Eh, prošlo je vrijeme kada su godine bile bezbrižne. Ali kažem ti, nije loše ni ovako. Iako me opet nešto puca u zadnje vrijeme. Ono nešto u meni, i osjećam da sam predugo ovdje, i da moram krenuti. Znaš da hoću...Ma, znam i ja. Samo je pitanje gdje.
I miriše more s prozora. Sjećaš li se onog puta kada smo stopirali zajedno? Ti i ja... I šta si mi poklonio tada. Čuvam...
A ja jedva čekam... Zaplivati, zaroniti, i osjetiti olakšanje. Kao da me more oduvijek liječilo. Kao da su se moji sitni problemi utapali s prvim zamasima ruke.
I volim ga. Podsjeti me i na tebe. I stari ribar kako mrežu baca...
I onaj tvoj najdraži sladoled od čokolade s mrvicama lješnjaka. S dodatnim preljevom. Ekstra kalorično, baš kako volimo. I kava u velikoj šalici, kao da si uvijek znao da ne podnosim male. I najdraža serija. Fale mi naši rituali.
I osmjehe mi izmami sjećanje na onu večer kada si me nosio doma jer su me noge boljele. I vino koje uopće nije valjalo..
Ljubav kojom si zračio..
Bogatstvo sjećanja u mojoj glavi.
I rado bi sada razmišljala što ću obući, kako ćemo se provesti, što ću ti pokloniti.
Možda bi jedan balon pušen u nebo bio dovoljan ove godine.
I opet sam se raspisala, a samo sam htjela čestitati rođendan....
