od rođendana, pa do rođendana...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost




I taman kad je prošlo dovoljno vremena da ne boli više toliko, i upravo kada sam pomislila da sam konačno jaka ti me razoružavaš.
Svojim sjećanjima budiš moja, svojom boli oživljavaš moju.
Toliko je vremena prošlo... Nekome puno, nekome malo. Meni previše. Ili taman dovoljno. Onoliko koliko je trebalo proći da se uvjerim kako tebe nema. A odbijala sam se uvjeriti, odbijala sam istinu. I u trenutku kada je postalo nepodnošljivo, morala sam je prihvatiti.
I taj period... Kao da ponovo proživljavam najgore dane. I kao da sam u trenutku shvatila... I shvaćanje potkrijepila suzama. Teškim, velikim suzama.

Vrijeme prolazi, dragi... A mi se mijenjamo. Više ili manje. Vođeni ispravnim, ili krivim odlukama. Ma, samo smo ljudi...
I baš kada bi trebali slaviti, nismo spremni. Tebe nema, meni danas ništa ne ide od ruke. Nema tko slaviti.

A voljela sam slavlja. Baš kao i ti.
Tvoja, moja, nečija treća. Uopće nije bitno. Neka su se toliko duboko urezala u sjećanje, i imam osjećaj kao da ih ništa izbrisati neće.

Samo bi zovnuti htjela... A ne mogu. Htjela bi ponovo čuti..A ne mogu. Zagrliti za još jednu bezbrižnu godinu.
Eh, prošlo je vrijeme kada su godine bile bezbrižne. Ali kažem ti, nije loše ni ovako. Iako me opet nešto puca u zadnje vrijeme. Ono nešto u meni, i osjećam da sam predugo ovdje, i da moram krenuti. Znaš da hoću...Ma, znam i ja. Samo je pitanje gdje.

I miriše more s prozora. Sjećaš li se onog puta kada smo stopirali zajedno? Ti i ja... I šta si mi poklonio tada. Čuvam...
A ja jedva čekam... Zaplivati, zaroniti, i osjetiti olakšanje. Kao da me more oduvijek liječilo. Kao da su se moji sitni problemi utapali s prvim zamasima ruke.
I volim ga. Podsjeti me i na tebe. I stari ribar kako mrežu baca...

I onaj tvoj najdraži sladoled od čokolade s mrvicama lješnjaka. S dodatnim preljevom. Ekstra kalorično, baš kako volimo. I kava u velikoj šalici, kao da si uvijek znao da ne podnosim male. I najdraža serija. Fale mi naši rituali.

I osmjehe mi izmami sjećanje na onu večer kada si me nosio doma jer su me noge boljele. I vino koje uopće nije valjalo..
Ljubav kojom si zračio..
Bogatstvo sjećanja u mojoj glavi.

I rado bi sada razmišljala što ću obući, kako ćemo se provesti, što ću ti pokloniti.
Možda bi jedan balon pušen u nebo bio dovoljan ove godine.

I opet sam se raspisala, a samo sam htjela čestitati rođendan....


18.06.2008. u 20:00 | 8 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

kapljice mora u snovima...


kontakt:
nargeess17@net.hr

"Ljubav moja rođena u dalekoj zvijezdi kaže "Budi more.." i budem more...

Image Uploaded by ImageShack Toolbar

"Ja sam more...svemir plavi..plavetnilo duše, tišina od svijeta, u duši duše...

Image Uploaded by ImageShack Toolbar

...i sada šumim dok puše južni vjetar, i gledam kako stari ribar mrežu diže..Delfini postoje u meni...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar

...ja sam more, ne tražim ništa...
ne kvari mi snove...sad sam more...."

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr



Cursors

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se





Ne volim januar

Ne volim januar, ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa,
broj trideset i ko zna,kako polako odlaze.
Više ne prolazim ulicom Dositejevom
i nemam pojma
kad neko pita gde je to.
Tih dvesta šest koraka dužinom
tog sokaka, nikad ja nisam brojao.
Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio,pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali andjele moj?
Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Baš čudnog sveta ima,
tako se lako rasplaču.
Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio,pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali andjele moj?
Bila je noć, jedna mrkla, kao ova večeras, u ulici Dositejevoj, u
Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano
vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfilić i pevali
"Roždestvo tvoje" i još neke druge pesme kojih se ne sećam baš.
Bila je noć i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred kuće
broj 7A. Tišina je bila, samo koraci nekih noćnih ptica i lepet
krila nekih pravih noćnih ptica.
Ipak ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te noći da je
čujem kako diše, kako diše u snu...


Balašević

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se