kad suze postaju glasnije od smijeha.
Fališ mi... Tvoj osmijeh, način na koji se šališ, i topli zagrljaj. Slike mora.Ples. Vino.
Sve mi fali. Tvoja pojava.
Vrtim slike u glavi, i nikako ih ne mogu kronološki posložiti. Iako uvijek imaju jednak završetak.
S nekim događajima se nikada ne pomirimo. Na neke boli s vremenom otupimo. I ostane samo čežnja. I iznimno jaka želja. Da si tu. Ili bilo gdje. Prisutan.
Barem ponekad.
Ostane samo vedra sjena nekog prošlog vremena. Ostaje samo osmjeh na neke dane, čežnja za nekim noćima.. I živimo samo u pjesmama.
U noćima u kojima tišina postaje moj jedini zvuk, kada ostajem sama sa sobom poželim da dođeš. Da se vratiš, da ostaneš.
Da još jednom maštamo, i plovimo svjetskim morima. Da budeš kapetan, i da posjećujemo najluđa mjesta na svijetu. Mašta je mogla svašta. Neustašivi kakvi bi bili, ništa nas sprječavalo ne bi.
Zabavljale su me tvoje ideje, i planovi. I poneka realnost, u vrijeme kada nitko nije bio realan.
I fale mi... I tvoja kava, i sladoled od čokolade.
....
Moji snovi su tako snažni. Tako realni. Uvijek prepuni nevjerice i suza.
Budim se prestravljena jutrom koje sviće, i razočaranjem da je sve bio samo san.
Svaka želja jednako traje, svakom snu jutro dođe, svaka čežnja suzama završi.
I tako u krug... Kroz bolje i lošije dane.
07.04.2008. u 14:17 |
9 Komentara |
Print |
# |
^
< |
travanj, 2008 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
kapljice mora u snovima...
kontakt:
nargeess17@net.hr
"Ljubav moja rođena u dalekoj zvijezdi kaže "Budi more.." i budem more...
"Ja sam more...svemir plavi..plavetnilo duše, tišina od svijeta, u duši duše...
...i sada šumim dok puše južni vjetar, i gledam kako stari ribar mrežu diže..Delfini postoje u meni...
...ja sam more, ne tražim ništa...
ne kvari mi snove...sad sam more...."
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ne volim januar
Ne volim januar, ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa,
broj trideset i ko zna,kako polako odlaze.
Više ne prolazim ulicom Dositejevom
i nemam pojma
kad neko pita gde je to.
Tih dvesta šest koraka dužinom
tog sokaka, nikad ja nisam brojao.
Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio,pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali andjele moj?
Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Baš čudnog sveta ima,
tako se lako rasplaču.
Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio,pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali andjele moj?
Bila je noć, jedna mrkla, kao ova večeras, u ulici Dositejevoj, u
Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano
vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfilić i pevali
"Roždestvo tvoje" i još neke druge pesme kojih se ne sećam baš.
Bila je noć i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred kuće
broj 7A. Tišina je bila, samo koraci nekih noćnih ptica i lepet
krila nekih pravih noćnih ptica.
Ipak ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te noći da je
čujem kako diše, kako diše u snu...
Balašević