kuća lutaka
Nismo li i mi samo dvije siluete koje lutaju svijetom vođene svoji idealima, željama i snovima?! Nismo li sačinjeni od poraza i pobjeda?! Vlastitih i tuđih.
Nemamo li svi bolje i lošije dane, sretne i one manje sretne datume?! Ili smo samo lutke na koncu vođene rukom jačega?!
Neki dani nisu tu da se pamte. Neke datume treba zaboraviti. Nekih godina se ne sjećam.
Postajemo li grabežljivci gledajući kako netko uzima naše? Osjetimo li tek tada najveću ljubav, onu za koju možda nismo ni znali da je imamo?! Jesmo li ponekad spremni izgubiti svijet i tlo pod nogama?!
Imamo li pravo na neke stvari, na neke događaje?! Imamo li obraza priznati istinu i pogledati u oči?!
Kratko si bio sve, a još kraće nešto. Nikada značajan.
I ne mogu da se u trenucima poput ovoga ne sjetim nje. Sjećam se svega, a nekoliko je godina prošlo. Nekoliko ljeta, nekoliko Božića. Flashback.
Sreća i euforija. Suze i depresija. Svega se sjećam. I trenutaka. Početka i kraja. Ako je ijedno od toga uopće ikada i postojalo.
Veže nas...
I voljela bi da zna. Da zapjevamo „tu noć kad si se udavala“, i da zaboravimo. Baš kao onda.
I fali mi na neki način... Voljela sam je i mrzila. Ovisi u kojem periodu života. Ovisi koji je bio mjesec i koje godišnje doba.
Voljela me i mrzila...
...
I ne bojim se juga, ne bojim se bure. Ni nekih novih dana. Jer samo smo ljudi..
Grabežljivci ili kukavice, nije bitno. U datom trenutku moramo nešto postati.
I neću se zakleti da nismo samo lutke na koncu...
Zvijeri, fališ u trenucima poput ovoga....
05.03.2008. u 23:18 |
9 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
ožujak, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
kapljice mora u snovima...
kontakt:
nargeess17@net.hr
"Ljubav moja rođena u dalekoj zvijezdi kaže "Budi more.." i budem more...
"Ja sam more...svemir plavi..plavetnilo duše, tišina od svijeta, u duši duše...
...i sada šumim dok puše južni vjetar, i gledam kako stari ribar mrežu diže..Delfini postoje u meni...
...ja sam more, ne tražim ništa...
ne kvari mi snove...sad sam more...."
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ne volim januar
Ne volim januar, ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa,
broj trideset i ko zna,kako polako odlaze.
Više ne prolazim ulicom Dositejevom
i nemam pojma
kad neko pita gde je to.
Tih dvesta šest koraka dužinom
tog sokaka, nikad ja nisam brojao.
Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio,pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali andjele moj?
Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Baš čudnog sveta ima,
tako se lako rasplaču.
Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio,pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali andjele moj?
Bila je noć, jedna mrkla, kao ova večeras, u ulici Dositejevoj, u
Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano
vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfilić i pevali
"Roždestvo tvoje" i još neke druge pesme kojih se ne sećam baš.
Bila je noć i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred kuće
broj 7A. Tišina je bila, samo koraci nekih noćnih ptica i lepet
krila nekih pravih noćnih ptica.
Ipak ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te noći da je
čujem kako diše, kako diše u snu...
Balašević
