Il' sve te maske kriju bol i neki sasvim drugi lik??!!
ostavljaš me samu na zgarištu svega.
suze bez pitanja niz lice klize.
proklete suze!
ovdje ostavljam sve svoje snove, svoju škrinju.
danas tinja posljednji plamen jednog velikog sna..
danas...o, nestani danas!
sve želje, čežnje, razumijevanje i ljubav postaju jedno...
pepeo...crni pepeo.
i ono malo nade u bolje sutra.
noć pada, a suze i dalje klize.
hladno mi je i trnci me prolaze.
ježim se i ništa ne osjećam.
samo sablast. samo crninu.
Balašević svira posljednju stvar.
zvuk prestaje...
ostajemo samo tišina i ja...
na zgarištu mojih snova.
na zgarištu svega za što bi nekada život dala....
Otišla si. Svojom voljom. Ja sam samo htjela pomoći. Svi smo htjeli. Iako to nikada nisi shvatila. Nikada nisi željela prihvatiti činjenice. Skrivala si se od istine, i utrčavala u njegov zagrljaj. Uvijek je bilo lakše ostati, nego otići. Znam.
"Glupo žensko!" - netko je rekao. Slažem se. Apsolutno.
Zaljubljena žena je najveća glupača.
Sukladno tome, ne bježim ni ja. Od ovog puta koji mi je dan. Namjenjen. S kojim se borim. U kojem uživam.
Jedan trenutak ruši snove. Jedan trenutak ruši sve u što smo vjerovali.
Jedna laž ruši prijateljstva. Laži je bilo puno. A ti si znala da sam ih uvijek mrzila iznad svega.
Ovaj poziv mi nije trebao. A ti nisi trebala napraviti ono što jesi. Nešto si nepovratno srušila. Naše prijateljstvo.
A ja stojim iza svake svoje riječi koju sam ti uputila. I koju sam rekla o njemu.
Jer mi je bilo dosta tvojih suza! Jer mi je bilo dosta tvog uništavanja, i propadanja. Jer nisam željela gledati tu osobu u koju se pretvaraš.
A ti nikada nisi shavatila da te mi pokušavamo spasiti.
Ja danas nemam više snage. Dižem sidro i odlazim. Kao što su neki već otišli.
Nisam htjela, ali tako je moralo biti. Tvoj izbor. Tvoje laži.
Sada sama toneš...Do nepredvidivih dubina. Do dna.
ne pitaj za mene...
Snovi o jednoj mladosti.
Snovi o ljubavima, snovi o prijateljstvima. Svakodnevne gimnazijske jadikovke, svakodnevna iscrpljenost, i smijeh kao posljedica. Nisam spavala noćima.
Voljela sam, a i organiziranost nikada nije bila moja vrlina. Oduvijek bijah onaj koji sve radi «5 do podne». Ni ona nije bila puno bolja. Tek ponekad. Iako uvijek ambicioznija od mene.
Još onda se vidjelo da sam dobra u filozofiranju, i da neke stvari uvijek sagledam «u srž». Filozofirala sam dobro baš kako sam i sanjarila.
Teško priznajem, ali većina se nije ostvarila. Snova, naravno. Još čekam. Strpljenje oduvijek smatrah svojom vrlinom.
A godine su prošle. Tri, četiri, pa i peta će već.
Snovi o ljubavi. Jednaki snovi svih tih godina. Ista osoba u središtu svemira.
A ona svaki dan u drugog zaljubljena. Mogla se zaljubiti i odljubiti u istoj minuti. Mladenačke simpatije. Ideali. Želje.
Želje o nekoj budućnosti, nekim mjestima, nekim prvenstvima.
Oduvijek nas je vezala ljubav za rukometom. Između ostaloga. Tipično za ovaj grad, reći će mnogi.
Snovi o prijateljstvima…O velikoj ekipi u kojoj su si svi super, koji se uvijek ludo zabavljaju, tulumare.. Snovi neostvareni. Razišli smo se i prije nego smo se dobro upoznali.
Ne znam kakvi su njeni stavovi danas. Vidjeh je tek u prolazu.
Sjetim je se često, ponekad je i sanjam. Ali, ne boli više.
Danas otvorih zadnju ladicu i naletjeh na nešto zajedničko…
Dvije male bilježnice iz drugog razreda, naše misli i razgovori pod satom sa 16 ljeta. Dugo su nas vezale. Dugo smo razgovarale pišući.
Prava kronologija. Danas su mnoge stvari drugačije, koje tada nismo ni zamisliti mogle. Tada smo vjerovale da će nas vječno vezati najbolje prijateljstvo.
Baš kako je u zadnjoj bilježnici sažela našu cijelu godinu riječima:
«Popile smo puno kava, nasmijale se do suza, isplesale, izvrijeđale se, plakale, ali kakav bi život bio bez svega toga…Vidjet ćemo što ljeto donosi…»
Ljeto nije donijelo ništa dobro. Sve nakon toga bilo je- moji pokušaji za razgovor, i njen ponos.
Danas svaka šeta svojom stranom ulice…
