ne pitaj za mene...
Snovi o jednoj mladosti.
Snovi o ljubavima, snovi o prijateljstvima. Svakodnevne gimnazijske jadikovke, svakodnevna iscrpljenost, i smijeh kao posljedica. Nisam spavala noćima.
Voljela sam, a i organiziranost nikada nije bila moja vrlina. Oduvijek bijah onaj koji sve radi «5 do podne». Ni ona nije bila puno bolja. Tek ponekad. Iako uvijek ambicioznija od mene.
Još onda se vidjelo da sam dobra u filozofiranju, i da neke stvari uvijek sagledam «u srž». Filozofirala sam dobro baš kako sam i sanjarila.
Teško priznajem, ali većina se nije ostvarila. Snova, naravno. Još čekam. Strpljenje oduvijek smatrah svojom vrlinom.
A godine su prošle. Tri, četiri, pa i peta će već.
Snovi o ljubavi. Jednaki snovi svih tih godina. Ista osoba u središtu svemira.
A ona svaki dan u drugog zaljubljena. Mogla se zaljubiti i odljubiti u istoj minuti. Mladenačke simpatije. Ideali. Želje.
Želje o nekoj budućnosti, nekim mjestima, nekim prvenstvima.
Oduvijek nas je vezala ljubav za rukometom. Između ostaloga. Tipično za ovaj grad, reći će mnogi.
Snovi o prijateljstvima…O velikoj ekipi u kojoj su si svi super, koji se uvijek ludo zabavljaju, tulumare.. Snovi neostvareni. Razišli smo se i prije nego smo se dobro upoznali.
Ne znam kakvi su njeni stavovi danas. Vidjeh je tek u prolazu.
Sjetim je se često, ponekad je i sanjam. Ali, ne boli više.
Danas otvorih zadnju ladicu i naletjeh na nešto zajedničko…
Dvije male bilježnice iz drugog razreda, naše misli i razgovori pod satom sa 16 ljeta. Dugo su nas vezale. Dugo smo razgovarale pišući.
Prava kronologija. Danas su mnoge stvari drugačije, koje tada nismo ni zamisliti mogle. Tada smo vjerovale da će nas vječno vezati najbolje prijateljstvo.
Baš kako je u zadnjoj bilježnici sažela našu cijelu godinu riječima:
«Popile smo puno kava, nasmijale se do suza, isplesale, izvrijeđale se, plakale, ali kakav bi život bio bez svega toga…Vidjet ćemo što ljeto donosi…»
Ljeto nije donijelo ništa dobro. Sve nakon toga bilo je- moji pokušaji za razgovor, i njen ponos.
Danas svaka šeta svojom stranom ulice…