nedjelja, 17.06.2018.

Jos malo pa gotovo...za sad

U ova tri dana smo se naradili ko robovi...
Posla ko u prici ali kuca vec poprima ugodan izgled.Da je malo vise para bilo bi super ali nije to toliko bitno koliko uzivam u miru.
Uzivam u poslu od jutra do mraka jer radim sebi i svojoj maloj obitelji.
Za 10 dana mi je rodendan i jedina zelja koju sam imala vec se ostvarila...da budem daleko od svog tuznog grada i u miru da ga mogu proslavit sa svoja tri andela....
Moja tri vrijedna andela...
Jucer sam napokon i docekala novu kadu u kupatilu...Jebenih 5h posla ali isplatilo se.Hvala mom dragom sto je imao volje za razbijanje i montiranje...
Sad su jos ostale neke "sitnice" i onda mogu rec "to je to,gotovi smo".
Di su sad oni zli jezici koji su govorili kako smo mi najvece ljencine i kako smo nesposobni za bilo sto!?Pa naravno da necu za drugoga radit nista,nisam budala...Uglavnom,to je to za sad,pauza je gotova...

- 14:41 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.06.2018.

Sretne vijesti

Moja kucica,moja slobodica.
Nasli smo tj.moj dragi je nasao kucicu za nas...Napokon imamo svoj mir.
Jest da je kuca jako stara,dugo je stajala prazna i ceka nas puno posla dok postane nas topli dom ali imamo svoj mir.
Sva sreca pa se ne bojim paukova i ostalih gmizajucih i letecih malih stvorenja jer bi dane provodila bjezajuci uz vriskanje dok ih moj dragi ganja usisavacem.
Isto tako sva sreca pa mi nije zao unistit duge nokte i nije mi problem uprljat ruke pa ce sve bit ostrugano,popravljeno,ofarbano i ocisceno kroz par dana...
Bas je sretnik sto nisam "princeza" koja se boji posla :)
Nasa dva andela su presretna s ogromnim prostorom za igru i sto ne vicem svakih 5 min da se stisaju jer drugima smeta njihova igra...
Zdrastveni problemi su skoro nestali cim smo se makli od "otrovnih" ljudi i stetnog stresa,sad imamo samo ovaj slatki pozitivni stres dok se kuca ne sredi do kraja...
Hvala svima na rijecima podrske na proslom postu...

Sad jos samo jedna nova beba fali ;)


- 12:11 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (7) - Isprintaj - #

utorak, 12.06.2018.

Prokleta sam

Zbilja sam mislila da idem u bolje sutra...
Bila sam pozitivna,vjerovala sam da ce bit sve ok...
I sta se onda desi?Dodem medu hrpu glumaca...hrpu zlih ljudi koji ne zele nikome dobro,mozda ni sami sebi!?
I ko za inat od silnog stresa meni krenu zdrastveni problemi...I gle cuda svih boli kurac...
Da stvar bude jos bolja nemogu ni do doktora.
Pa jebem ti sve...cije ja greske placam?S cim sam ja to zasluzila?
Dobit cu slom zivaca(jako malo mi fali)...
Umirem od bolova u ovih 10ak kvadrata,slusam kako se o meni prica kao da sam najgora na svijetu samo zato sto nedam da se od mene pravi budala...
A budala sam samo zato sto sam vjerovala u lazi.
I sto sad?Natrag nemogu a napred nemam kamo...
Zapela sam,opet...

- 11:07 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (11) - Isprintaj - #

utorak, 05.06.2018.

Mojoj sestri

Svaki dan te se sjetim.Tvoje nasmijano lice.
Tvoja crna,meka kosa...Tvoj glas,jos ga cujem...
Sjetim se nasih setnji.Sjetim se radosti u tvojim ocima kada bi na moje lice osmjeh stavila.
Kako si me branila i cuvala.
Sjetim se ja i nasih svada,ali uvjek bi se pomirile...to tako obicno bude...zar ne!?
Sjecam se i onog ruznog,zbunjujuceg perioda kada nisam znala di si.
Nisam znala da si bolesna...
Sjecam se koliko sam bila sretna svaki put kada bi te vidjela za Uskrs ili Bozic...crtala sam ti cestitke za dobrodoslicu,a ti bi meni poklonila plisanu igracku.Kao da si se ispricavala za to sto te nema,a ja sam ti htjela pokazat koliko mi falis...
Tko zna di je nestala moja najdraza igracka koju si mi poklonila...sjecas se?Plisani pas sa dugim usima...vufi sam mu dala ime...bas sam bila mastovita :)
Sjecam se da sam znala da nesto nije uredu iako si se trudila da ja to ne primjetim.
Igrala si se samnom,nisi se ljutila na mene kada bi bila dosadna...Nisi skidala osmjeh sa lica.

Sjecam se i dana kada su mi rekli da neces prezivjet.
Da ne zelis novo srce,neka ga daju nekome drugome...
Da si spremna napustiti ovaj svijet,ali tek nakon sto posljednji put vidis more...
Sjecam se koliko sam bila ljuta,tuzna,razocarana...jer se nezelis borit.Jer me napustas...
Nisu mi dopustili niti da se pozdravim sa tobom...
Gledala sam u tebe kroz stakleni prozor i gutala suze.Sjecam se kao da je jucer bilo,jer i dok ovo pisem isto radim,a ti si mi uputila posljednji osmjeh prije vjecnog sna.
Rekla sam ti:"Volim te" ali nisi me cula...

15 dugih godina ti meni nedostajes...
15 dugih godina je u meni praznina...
Reci mi dali me cekas negdje?Cuvas li za mene jedno mjesto?
Dali ja tebi nedostajem tako jako kao ti meni?

Znaj da te volim i nikad te necu zaboravit...

- 14:38 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.06.2018.

Pobjede i porazi

Novi dan,nove pobjede...ili porazi?
Hmmmm...dalo bi se razmisljat o tome...
Treba to pazljivo izvagat.Svaki novi dan donosi jedno i drugo.
Ponekad ima vise pobjeda,ponekad vise poraza...to je zivot,zar ne?

A kakva je situacija danas?
Ne znam...muci me puno toga.Taman kada pomislim da sam jednu bitku dobila u ovom prokletom ratu ja dobijem odlucujuci udarac....I padnem,naravno...obori me to trenutno...ali onda se sjetim da se ja ne predajem tako lako.

Mnogi me podcjenjuju(upravo to opet prolazim)ne znaju na sto sam sve spremna...
Ne znaju ili ne shvacaju sto sam sve prosla.Kako sam se osjecala kroz razne periode svog zivota.
Kako se sad osjecam...
Sva moja tuga,bol i tjeskoba polako(ali sigurno)se pretvaraju u moju snagu.
Snagu mozda i vecu nego sam ju ikad imala u zivotu.

Nisam savrsena,grijesim,kao i svi mi...ja to priznajem i prihvacam.
Ali to ne znaci da cu dopustit da mi se nabija frustracija ili griznja savjest radi neceg sto znam da nisam kriva i nemam nikakve veze s tim.
Isto tako necu dopustit da mi se namece tude misljenje s argumentom:"Sta ti znas..."
Znam ja i vise nego sto bi trebala znat,i ako cu nesto sjebat sjebat cu sebi...
A upravo takvi koji misle da su samo i iskljucivo oni u pravu i da su oni najpametniji ne vide koliku su stetu napravili i koliku stetu rade jos uvjek.

Idemo dalje,ako ja postujem tude misljenje to ne znaci da se s tim slazem i da cu postupat bas tako kako netko drugi misli da trebam.
Velika je razlika izmedu postivanja i sluzenja necemu ili nekome.
Isto tako zelim da se moje postuje iako se mozda tj. sigurno nece svi slozit samnom.

Dali ja trazim previse?Jesam ja zbilja luda sto tako razmisljam?
Ako jesam onda se pod hitno mora nesto mijenjat...

Ja samo zelim svoj mir.Zelim svojom glavom i srcem razmisljat.
Hvala svima na pomoci.Hvala svima na svemu sto cine ili su ucinili za mene ali to ne daje nikome za pravo da se mene omalovazava i kritizira bez razloga i argumenata....

Nisam ni ja s Marsa pala pa da ne znam sto je zivot.
Znam ja jako dobro sto je zivot ali znam i sto zivot nije.
Znam sto necu vise dozvolit nikome.
Kome krivo,kome pravo,ja ne zelim vise neke stvari prolazit i to je moje potpuno pravo,zar ne!?
Ako ja ikome smetam,nek mi kaze,maknut cu se,nikakav problem...ali onda me vise ne treba trazit.
Kod mene povratka vise nema.
Ako ces pomoc,pomozi i bit cu ti zahvalna do kraja zivota i naravno oduzit cu se na ovaj ili onaj nacin kad-tad...
Ali ako ces mi "pomoc" samo da svoj ego nahranis,samo da svoje frustracije na nekome izljecis,e onda me se okani...rade me pusti na miru.To mi ne treba u zivotu.
Zato ponavljam...ako ces mi pomoc,pomozi i hvala ti...ako neces onda me pusti na miru i nemoj trazit ti pomoc od mene kad ti bude trebalo.Nisam ni ja nicija budala....

No dobro,da se vratim na pocetak...bitka je izgubljena ali rat jos nije gotov...
Ja punim svoje oruzje i krecem opet u obranu sebe i svoje obitelji.
Nitko na ovoj kugli zemaljskoj me nece zaustavit niti okrenut protiv njih...

- 16:40 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (7) - Isprintaj - #

subota, 02.06.2018.

Zbogom....


15:00h...Slusam brujanje automobila.Gledam tu beskonacnu cestu,ogradenu zelenilom,oblake kako sakrivaju plavo nebo,a misli mi naviru kao poplava...

Sjetim se kako sam voljela putovat kad sam bila mala.To uzbudenje zbog neznanja sto me ceka...
Uzbudenje zbog neceg novog.
Ni danas ne volim rutinu.
Volim uvodit male,ponekad i malo vece promjene u svoj zivot.
Ali sada su mi osjecaji uzbudenja pomjesani sa strahom.
Nisam sigurna dal znam di idem.Sto i tko me ceka...
Oce li bit sve u redu?
Svjesna sam toga da neidem na godisnji kao sto sam rekla,da bi sebe utjesila.
Svjesna sam toga da idem daleko od doma kako bi spasila svoju malu obitelj.

Onda se pitam,zasto mi je tesko?
Sto je to,sto bi mi moglo falit?
Rutina koju ne volim?
Covjek koji mi neda zivjet?
Roditelji koje nije briga za mene i moju malu obitelj?
Jeli moguce da je tesko odvojit se od onoga na sto sam se navikla,koliko god bilo lose i stetno to za mene?
Je,tesko je.Srce me boli i dusa vristi za mojim gradom.Cinilo se kao da i on pocinje tugovat zamnom.....a onda se sjetim koliko boli,muke i patnje ostavljam tamo.
Koliko me losih sjecanja veze za njega...
Vrijeme je da krenem i okrenem leda svom tuznom gradu.
Moj dom da postane bolje mjesto.
Svoju srecu da potrazim negdje drugdje...

Zato zbogom moj tuzni grade.
Zbogom moje sive i tmurne ulice.
Zbogom svima koji mi zele lose,ja idem u bolje sutra...

- 16:58 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (9) - Isprintaj - #

petak, 01.06.2018.

Sve se vraca,sve se placa

- 18:25 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 31.05.2018.

Ptica

Jednom,ne tako davno,mlada djevojka imala je tezak dan...
Imala je osjecaj da je nitko ne razumije.
Radila je samo ono sto su drugi trazili od nje.
Umorna i iscrpljena,zatvorila je oci i odlutala daleko.
Nasla se u nepoznatoj ulici medu nepoznatim kucama.
Gledala je oko sebe te kamene i predivne kuce.
Svaka kuca je imala sareno cvijece na prozoru.
Drvena vrata s zeljeznim ukrasima.
Svaka sljedeca kuca cinila se ista kao i prethodna,a opet potpuno drugacija.
Redale su se kao domine i cinile su uske,kamene prolaze.
Setajuci tako,opijena ljepotom i mirisima cvijeca dosla je do trga.
Nije se ni okrenula,vec se nasla u gomili ljudi.
Svatko od njih mrmljao je nesto sebi u bradu dok je bacao zlatni novcic ispred sebe.
Pogledala je napred i ugledala predivnu,veliku,kamenu fontanu.
Iz zida su virile velike strasne glave koje su pljuvale vodu u bazen koji je bio prekriven zlatom.
Nije dugo razmisljala...gurnula je ruku u dzep i izvadila jedan zlatni novcic.
Nije se stigla pitat kako je dospio tu.
Uhvatila ga je prstima,zamahnula i tiho rekla:"Zelim,zelim...zelim da sam ptica.Slobodna i neovisna..."
Nije stigla izgovorit do kraja,vec je cula kako taj mali,sjajni komad zlata dodiruje vodu.
Jedna kamena glava koja je virila iz zida,dubokim glasom joj rece:"Tvoja zelja moja je zapovjed,ali upamti,do svitanja,vise nece biti"
Zbunjeno je gledala u taj sivi kamen dok ju nije sjajno bijelo svijetlo zasljepilo.
Otvorila je oci i vise nije bilo zamora ljudi,nije vise bilo kuca i cvijeca.
Sve sto je bilo oko nje sada su drvece,visoke krosnje i livada kojoj se ne nazire kraj.
Pokusala je protrljat oci,ali vidjela je da nema vise ruke.
Umjesto njih imala je predivna,velika krila ispunjena sivim i smedim perjem.
Pogledala je dolje i vidjela tanke ali snazne sive noge sa velikim kandama...
Tad je shvatila,postala je ptica.Zelja joj se ostvarila.
Rasirila je krila i poletjela visoko prema oblacima.
Gledala je svijet kako ga jos nikad nije vidjela.
Hladan vjetar milovao joj je perje.
Oblaci joj vise nisu bili nedostizni.
Nebo joj je bilo blize nego ikad.
Napokon se osjecala slobodno.
Sati su prolazili i pala je noc.
Zaboravila je na upozorenje one strasne kamene glave.
Rasirila je krila jos jednom,poletila prema mjesecu ne razmisljajuci o tome tko je bila prije i tko ce opet biti.
Brojala je sjajne zvijezde,promatrala crno nebo sve dok se nije krenulo nazirat krvavo sunce.
Prizor je bio ocaravajuc...
Opila ju je ljepota i toplina sunca.
Gledajuci s visine tu ljepotu odjednom ju je opet zasljepila sjajna bijela svijetlost.
Otvorila je oci i shvatila...opet ima ruke,ima noge,a zlatna kosa joj se viori na vjetru.
Vise nema velika krila s kojima se moze drzati u zraku.
Pada...toliko brzo da osjeca bol po cjelom tijelu...
Gotovo je...njenom zivotu dosao je kraj...
Ostra bol prosirila joj se po prsima.

"Jesam li jos ziva?-pomislila je,a onda ugledala svoje bezivotno tijelo kako lezi nepomicno na hladnoj zemlji.
" Mrtva sam,a ziva?Sto se desava?"-pitanja su joj preplavila glavu...
Odjednom,niotkud pojavila se bijela,njezna,sjajna ruka.
Okrenula se i vidjela mladog gospodina,odjevenog u sjajnu bijelu haljinu,a na ledima je nosio velika bijela krila.
"Primi me za ruku,uredu je...Vodim te na bolje mjesto"-rekao je njeznim glasom.
Sada je djevojka shvatila da je to njen andeo cuvar.Dosao je po nju da je oslobodi sve muke i patnje ovoga svijeta.
Posegnula je za njegovom rukom i krenula s njim prema sjajnom,zasljepljujucem svjetlu.

Hodajuci tako sljepa,odjednom je osjetila njezne dodire na svom licu...
Otvorila je oci i ugledala najljepse plave oci koje je ikad vidjela.
Male usne su joj saputale:" Mama,probudi se,jutro je."

Tad je shvatila,sve je bio samo san.
Najljepsi san koji je ikad sanjala.
.

- 12:22 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (3) - Isprintaj - #

srijeda, 30.05.2018.

Post o blogu

Na blogu sam vec godinama.Ovaj blog mi je 5i koji pisem...(ostalih 4 sam ugasila iz raznoraznih razloga)...
Neke od vas sam citala i prije,neki su mi novi...
Nisam nikad voljela sudjelovat u raspravama po komentarima,a i sad je uglavnom tako da ne komentiram svugdje...uglavnom,ocu rec sljedece:

Prije,kada sam prvi blog pisala(prije vise od 10g) ljudi tj blogeri i blogerice bili su puno pristojniji i kulturniji nego danas.

Dali je to zbog nedostatka posla pa od dosade se visi ovdje i sere po svemu i svakome ili je tu neki drugi razlog ne znam.
Ali cinjenica je da je sve to otislo k vragu...
Danas su rijetki kvalitetni blogovi di se moze nesto pametno procitat i rec.
Svi su puni zlobe,opsjednuti politikom i povjesnim cinjenicama.
Opsjednuti s tim da svi moraju imat isto misljenje,a ako nije tako i netko se usudi to i rec,tj. napisat evo ti sranja....
Pa di vam je ostala kultura i postovanje?
Za bonton mnogi nisu culi pa o njemu bolje da i ne govorim...

Meni ako se nesto ne svida,preskocim...nitko ni ne zna da sam to procitala i da imam svoje(za njih/vas krivo) misljenje.

Nisam bila ovdje 5g cca.,a ovaj blog sam napravila 6.5.,i u tih niti mjesec dana sam procitala i vidjela svasta.
Svaka cast pojedincima kojima nije vazno tko sta misli i koji tjeraju po svom,kome krivo,kome pravo...

Evo prije koji dan sam dozivjela vrijedanje od jedne blogerice(ona ce se prepoznat ako procita) na osnovu jednog mog komentara.
Ako nisi spremna na tude misljenje onda nemoj pisat ili ugasi komentare...

I nije samo u njoj problem,ima vas puno takvih.

Mene samo zanima koji vam je kurac??

- 17:28 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (14) - Isprintaj - #

Glazba srca

Lezim na tvojim prsima i samo slusam...

Tvoje snazno srce kuca tako glasno,a opet tiho,najtise...

Sklada najljepsu simfoniju za moju dusu...

Stvara predivnu glazbu koju samo ja cujem...

Ne zelim vise cut nista drugo,samo tvoje otkucaje srca....

Zelim plesati samo na tvoju glazbu...

- 14:57 -

Komentiraj ako imas nesto pametno za rec :) (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (34)
Komentari On/Off

Opis bloga

Napravila sam ovaj blog iz razloga sto nemam dnevnik a zelim negdje upisivat svoje misli i osjecaje...Ja sam mlada zena koja ima milion misli i eto,treba mi mjesto di cu olaksat svoju glavu.Zanemarite pravopis sretan

Designed by In Obscuro