Ivva
15.06.2005., srijeda
Budiš me
Tiho, kao dah koji golica,
kao svila kad sklizne niz golo telo, nečujno kao dodir, budiš me. Čvrsto kao očaj kada obuzme, kao strasti kada se zagrle, stežem masku punu osmeha i ne dam ti da je skineš. Glasom razbijam tišinu i krijem se od sebe, od tuge, od koje bežim. Pažljivo kao pod kožu kada se uvlačiš, kao kad voliš, spuštaš mi brane. Oduzimaš strah od slabosti, susrećem sebe i pokazujem ti radost i bol. Nežno, kao šapat kada razoruža, kao prsti koji se prepliću, iskreno, kao kad plamen zatreperi, budiš me... |
