Jaslice i Coca-cola Mrazovi

nedjelja , 28.11.2010.

U sjedištu Tajne organizacije održavao se izvanredni skup. Okupili su se izaslanici iz skoro svih zemalja svijeta. Dvorana u kojoj se to događalo nalazila se pod zemljom i bila je izuzetno čuvana. Nitko nije smio ni mogao blizu. I nitko tko je pozvan nije smio izostati. Radilo se o prevažnoj stvari za Organizaciju. Predsjedavajući je već u uvodnom slovu počeo lupati šakom o stol i kipjeti od bijesa. Svi su ga nazočni slušali oborenih očiju. Kao i obično, nitko mu se neće ozbiljnije suprotstaviti.

- Dobro, pitam ja vas, bando nesposobna, do kada ćete još sramotiti Organizaciju vašim nemarom i nebrigom? - grmio je snažni sredovječni muškarac na okupljene. Vi znadete dobro koliki novci su sad pitanju..znadete da se ovaj Projekt mora ostvariti pod svaku cijenu…a što ste vi napravili u tom smislu? Ništa!!!Baš ništa! Eto, na primjer, uzmimo primjer jedne male Hrvatske..mnogi od vas s dioptrijom ne bi je ni pronašli na karti svijeta…a mi je ne možemo uzeti pod svoje…jednu malu mikroskopsku Hrvatsku!
- Ali, šefe…- usudio se javiti zastupnik za tu malenu zemlju- mi smo sve pokušali da razbijemo u najsitnije komadiće sve njihove moralne vrednote…zavladali smo skoro svim važnijim medijima…slabili smo danomice njihovu katoličku svijest, poticali ih na neracionalnu potrošnju, zaduživanje bez granica, podmetali smo razne afere svakome koga su držali moralnom vertikalom u društvu…..čak mislim da smo u svemu tome bili prilično uspješni…
- Ma, šališ se?! - prekine ga Šef tako glasno i jezovito da se jadnom izaslaniku naježilo ono malo kose na glavi. - A kako objašnjavaš činjenicu da uprkos vašim "iznimnim nastojanjima" ti Balkanci još uvijek najviše vjeruju Crkvi i prema mojim informacijama mnogi od njih ne žele kupovati nedjeljom i blagdanima? No, hajde, objasni mi to, vrli zastupniče te gigantske zemlje!
- Pa, čujte..- plaho će prozvani- mi smo imali određenog upliva u strukturama vlasti…imamo svoje ljude tamo…čak smo uspjeli srušiti onaj Zakon o neradnoj nedjelji tako da mnogi sad kupuju naše proizvode i nedjeljom….
- Ništa to ne vrijedi! Jednostavo, to nije dovoljno. Pogledajte druge zemlje u Europi..tamo se nedjeljom troši daleko više, makar ni to još nije ono čemu težimo.
- Ali, znate, Hrvatska je katolička zemlja, tamo ljudi još slušaju svećenike…idu na ispovijed, krste djecu, žene se u crkvi. Mi smo pokušali nešto na planu diskreditiranja svećenika…znate da se javnost zgraža nad pedofilima, a mi smo napravili takvu propagandu u tom smislu da se svećenici ustručavaju i rukovati s djecom…- pokušavao je zastupnik istaknuti nebrojene svoje zasluge.
- I što ste postigli?! U Hrvata je kod djece još uvijek popularniji lik Svetog Nikole nego našeg Djeda Mraza! Milijune boca coca-cole smo oblijepili likom Djeda Mraza, snimili gomile božićnih filmova s Djedom Mrazom, milijune reklama, a ti vaši Hrvati još plaze za Svetim Nikolom i tamo nekim malim Isusom?! Kako je to moguće? - ponovno se razgnjevio Predsjedavajući.
- Rekao sam već, oni su katolici i nije ih lako zavarati. I mi smo na terenu brojne prodavaonice ispunili njegovim likom tako da ga ima i na keksima, čokoladama, bombonima, bonbonijerama…imamo i žive Djedove po većim trgovačkim centrima, ali morate znati da je njihova zemlja u dubokoj ekonomskoj krizi…ne mogu tako puno trošiti kao…
- Ništa ja ne moram znati! Ja hoću rezultate i to odmah! Božić je pred vratima, a to je u svakoj katoličkoj zemlji vrijeme kada se želi uživati u izobilju, kada se najviše troši na hranu, piće, na razne darove….A to je onda naša najveća prilika! Mi im nećemo i ne možemo zabraniti da slave Božić…- sad se Predsjedavajući počeo obraćati svim nazočnima - Taj njihov Božić je kako sam već rekao naša velika prilika! Mi je moramo iskoristiti. Konzumerizam i potrošnja potpomognuti brojnim našim medijima bit će poput dimne zavjese koju ćemu spustiti između svih uvjerenih katolika i tih njihovih Jaslica u kojima leži njihov mali Bog. Ne smiju Ga vidjeti, nipošto! Stvorit ćemo takvu buku i maglu da neće niti znati što imaju za slaviti! Mislit će da slave Božić, a zapravo ga neće slaviti. Klanjat će se idolima koje ćemo im mi darovati…ma što darovati, i njih će oni platiti i to jako, jako skupo. I tražit će još i još… Božićne pjesme kojima su ih očevi i djedovi naučili moramo im izbiti iz glave. Riječ Isus neće više izgovarati jer će biti daleko od njega. Zadatak je dakle, sakriti im Isusa i Jaslice! Zašto sakriti Jaslice, pitate se? Pa, stoga što one pozivaju na skromnost i umjerenost, a mi im nudimo - obilje, čak i preko svake mjere! He, he, he, he….
To je naš zadatak! Oni moraju, mislim ti katolici, je li, biti potpuno u našoj vlasti! Muslimani su također jedan veliki problem jer su slijepo privrženi svojim vođama i svom Kuranu…
- Tako je, Vođo - oglasi se sada drugi zastupnik - Kod nas u Bosni muslimanske tete ne žele pred Novu godinu Djeda Mraza u vrtićima…to je također problem - dovrši on, sretan što je imao prigodu istaknuti svoj lokalni problem.
- Ne smije to biti problem. Želim da se sustavno radi na novom društvenom poretku gdje neće biti mjesta ni za kakve vjere, običaje, tradicije. Te prepreke treba uklanjati. U novom poretku na prvom mjestu bit će samo Profit! Vi ga trebate sticati i to svim raspoloživim sredstvima bez obzira na cijenu. Vi ćete, zajedno sa mnom ostvariti taj cilj. I svi oni koji budu u naše ime radili moći će uživati u bogatstvu! Oni zatupljeni jadnici iznikli nad raznim tradicijama i vjerovanjima, oni će za vas orati, sijati i žeti, a plodove njihova truda mi ćemo uživati! Nije li tako gospodo, he, he, he…? - upita glasno s podignutim rukama nazočne izaslanike.
Oni se tada svaki na svom jeziku oglasiše kratkim ali gromkim poklicima odobravanja, te frenetičnim pljeskom.
-Živjela Coca-Cola!Živio Djed Mraz! Živio novi poredak! Živio profit! - redao je Vođa nove pokliče, a jeka odobravanja koju je očekivao još je i nadmašena. Neki su još i dodali "Živio Vođa!"
- Tako, dakle…. - obrati se s neskrivenim zadovoljstvom, nakon nekoliko minuta, Veliki Vođa euforičnim sljedbenicima. -A sad možemo nastaviti naše Izvanredno zasjedanje….

U isto rijeme, u dalekoj, malenoj, zemlji Hrvatskoj, obitelj Jurić je palila drugu adventsku svijeću na svom prelijepom vjenčiću kojega je gospođa Marta još prije sedam ljeta svojim vrijednim ručicama isplela i uresila.
Njen muž Ilija upravo je predmolio uz skromni ručak za kojeg je od sveg srca Gospodinu zahvaljivao. Njegovo troje djece i žena mu Marta sklopljenih ruku i otvorenog srca u tišini doma nakon molitve, gotovo uglas rekoše "amen" i još jednom se prekrižiše. Mali Nikola kojem je njegov imenjak svetac prošlog tjedna čizmicu do vrha napunio slatkišima sretno se smijuljio nemirnom plamenu nove adventske svijeće.
Ova katolička obitelj, kao i mnoge druge u Lijepoj našoj, kao i tvoja dragi čitatelju, bedem su novom poretku, ali i najveće moguće jamstvo da ovaj narod ima budućnost. Sretnu budućnost.



KRAJ