Milijunaši iz Brljana

srijeda , 21.07.2010.


Priča je objavljena u časopisu triju velikogoričkih župa "Navještenje" za mjesec 7/2010.


Barica i Šime Grgetić živjeli su u mjestu Brljanu, usred dalmatinskog krša, mirnim umirovljeničkim životom. Kao novopečeni umirovljenici bili su čak među najmlađim žiteljima ovog mjesta koje je brojalo pedeset duša. Zapravo, ako uzmemo u obzir činjenicu da je stara Čupuša danas ukopana, onda ih je ravno četrdeset i devet.
Ima tu u selu i petero djece od sedam do trinaest godina koji svi pohađaju jedan razred i imaju zajedničku učiteljicu Slavku Bikić koja dolazi svaki dan iz Splita u svoju nastavničku misiju.
Barica je rodom Turopoljka i jedina je s takvim imenom u krugu od barem dvjesto kilometara. Iz pitome i lijepe turopoljske nizine i tople drvene hiže nemirni valovi života donijeli su je prije nekoliko desetljeća u ovu kamenu pustinju, na škrtu zemlju i pod tvrdu strehu Grgetića dvora.
Barica je romantična duša i kako je u srcu snivala o ljubavi i poštenju još dok je bila dekla, tako još sniva i danas u ranoj trećoj dobi.
Na njenu sreću, veliki dio tih djevojačkih nadanja ona je ostvarila uz svoga Šimu koji je oličenje svega onog što je oduvijek tražila.
On je radišan i šutljiv čovjek, ponosan potomak najstarijih Grgetića. Ništa njemu nije teško. Sve svojim rukama umije napraviti. Takav mu je bio i pokojni ćaća (otac, japa). Jedino se ponekad u one dane kad na vrata srca zakuca onaj poznati crv sumnje, zapita: za koga se ja to mučim od zore do tvrdog mraka, za koga zabijam čavle u tvrde daske, za koga kosim pet jutara trave, za koga plijevim najveći vinograd u selu, za koga hranim tolike tuke(pure) i kokoši kad od svoje mirovine ionako mogu dobro i lijepo živjeti?!
A onda bi umoran i znojava lica sjeo u hlad starog koštela, podupro se rukama o koljena i samo za sebe bi progovorio: "A, šta ću, radit se mora….a možda će se i dica jedanput vratit….ne smi se ognjište ugasit…šta bi reka pokojni ćaća da nisam pokida zaperke u vinogradu ili da voćke nisam poriza…...iz groba bi se diga…."






Uvečer je Šime nahranio ono peradi prije spavanja, a Barica zalila vrt i cvijeće gumenim crijevom te spremila večeru za njih dvoje.
Dok su večerali, Šime usred Baričina govora o kadifama koje su bile bujnije no ikad, prekine svoju ženu gledajući u upaljenu dalekovidnicu:
"Čekaj malo, Barice, sad će izvlačit loto…"
Ona se malo namršti jer nije uspjela s njim podijeliti svoje divljenje vrtlarskim uspjesima, ali mu bez ljutnje odgovori uživajući u mladom luku iz vlastita vrta:
"Šime, nisi nikad igra loto do sada, šta ti je sada…uvik si govorio da je loto za one šta pljuju po motici…"
"Ma, nisam ja mislija igrat, Lukan me juče nagovorija kad sam bija u gradu…kaže da je džekpot milijun kuna, pa sam i ja sta u red…"
"Milijun kuna?! Šta će nami tolke pare, Šime, ovo naših mirovina nama je dosta…Nego, šta sam ti ono počela pričat… " - pokuša Barica ponovo.
"Ajde, kasnije ćeš mi to reć…nego, ne znam di sam listić spremija, nije mi u novčaniku…"- zabrine se Šime prekapajući džepove.
"Jel ovo na frižideru?"- upita ga Barica uzimajuć neku bijelu ceduljicu.
"Aj, šta da ne vidiš da je ovo račun iz mesnice..?!" - začudi se Šime.
"Šta ja znan, ki da sam ja kad igrala loto…vidim da su ode neki brojevi…" - brani se Barica.
"Neka, nema veze, ionako sam zapamtija sve brojeve…posli ćemo potražit listić.."
"Zapamtio si svih sedam brojeva? Bože, Šime, uvik se divim kako si ti pametan….Ti si ka i moja bivša šefica…ona je za misec dana uspila zapamtit svoj OIB. Ja se s time ne zamaram, znaš mene…kad mi šta triba ja uzmem svoj podsjetnik i pročitam…"
"Ma ne zamaran se ni ja, nego mi nije teško bilo upamtit. Upisa sam samo na listić one datume u misecu kad me nisi ljutila…dakle- 4, 7, 12, 16, 25, 28, 30. Te dane nikako ne mogu zaboravit…"- nasmija se Šime sam sebi na ovu dosjetku.
"E, pa, Šime moj, da j` po tome, ja kemijsku ne bi ni uzela u ruku jer ne bi imala šta upisat…"- spremno će Barica.
"Nisam ni zna da sam tako loš…a kad sam te naljutio, jesam li ti šta ružno reka..?" - u čudu će Šime.
"Ma, nisi, Šime moj, kako ćeš mi reć kad, dok radiš o svom poslu, mene ni ne čuješ…Ja pitam da šta ćemo za ručak, a ti kimneš glavom…ja pitam jesi vidio moje tablete za tlak, ti se nasmiješ, donesem ti čašu ladne vode s gusterne(zdenca), a ti odmaneš rukom…eto, to je ono šta mene ljuti…"
"Nisi mi dosad rekla, kako bi ja to zna.." - pokuša se braniti "okrivljeni".
"To ne znaš, a znaš sve ćakule u selu…od koga to saznaš…nisu ti tuke rekle da je Miju žena napuštala i odvela ćer sa sobom…To si uspija čut, je li?" - ne popušta ni "tuženik".
"A, ma kakvi, čuja ja na radiju…" - prkosno će Šime i izvadi mali radio-prijemnik Philips iz džepa.
"E, da mene slušaš ka šta slušaš tu mali kutiju, ne bi bilo sritnije žene od mene!" - pojada se sada Barica.
"A da ti mene pustiš malo na miru, niko sritniji od mene!" - uzvrati joj istom mjerom.
"E, kaće doć lito, da nam malo dođe naša Gabrijela iz Zagreba da se razgovorimo… " - više za sebe reče Barica.
"Ne triba ti ni dolazit, zar se ne čujete dnevno po tri sata na telefon…tolko ja ne bi napriča za misec dana.."- nije mogao da je ne pecne Šime.
"Priča bi ti da su kakve ćakule u pitanju, ali kad su pametne stvari, onda nemaš šta reć…..osim toga, mi smo ti žene malo suptilnije od vas muških i brinemo o mnogim stvarima za koje vi nemate sluha…" - reče sad Barica i poče kupiti tanjure sa stola jer je večera bila gotova.
"Brinete vi da telefonski operateri ne bankrotiraju… blago njima dok je vas takvih….Da se mene pita, telefon ne bi postoja."- zajedljivo će Šime koji je odavno shvatio da je napad najbolja obrana.
"Da se mene pita, ne bi tvoj vinograd postoja…po cili dan ne izlaziš iz njega…to ti je postao drugi dom.." - i Barica je čula za tu strategiju.
"E, da znaš, i meni je već puna kapa vinograda, tuka i kokošiju….zar si mislila da ja u vinogradu igram kolo ili igram na briškulu….kad dobijem na lotu posjeći ću taj vinograd sve do zadnjeg panja, a njivu ću zatim zaorati da mu se traga ne vidi! Dosta je više te muke povazdan. Kad dobijem na lotu, kupit ću mercedes kabriolet koje ti rečeš boje…dobro, može ljubičaste i odvest ću te u Dubrovnik u hotel kako se ono zove i tamo ćemo ostat misec dana. Pit ćemo kavu svako jutro na Stradunu, šetat ćemo se pod ruku i ručat svaki dan tamo di je ruča onaj glumac Douglas. Naveče ćemo slušat mandoline na obali, a moremo se i provozat kakvim starim jedrenjakom po bonaci…" - zanio se Šime cijeli u priču.
Nije ni opazio da je Barica sjedeći nasuprot njemu s kuhinjskom krpom u ruci pustila nekoliko suza radosnica iz oka. Stvari o kojima je Šime pričao bile su dio njenih najintimnijih snova za koje nikada nije dovoljno vjerovala da bi se mogle ostvariti.
Još manje je vjerovala da bi njenom vrijednom, marljivom Šimi mogle pasti na pamet. Prije nego li je Šime upravio pogled prema njoj, ona krišom obriše lice kuhinjskom krpom i priđe sa stolicom bliže mužu.
"Stvarno ćeš posjeći vinograd ako dobiješ na lotu i…..ono drugo što si nabrojao…i to ćeš napraviti?" - nije još vjerovala Barica jer bilo joj je kao da sanja. Znala je da nije pijan jer nikada ne pije makar godinama pravi i prodaje vino.
"Kad ti kažem, Barice, pa zar sam ja ikada učinio drukčije od onog šta bi obeća?! Pa i mi u ovim godinama zaslužujemo malo odmora i uživanja..zar ne? Nismo uživali kad smo bili mladi, nismo kasnije, a ne uživamo ni sada…."- dovrši Šime.
Barica ga tada pokuša primiti nježno za ruku koju je držao na stolu.
On se na to trznu kao oparen.
"Šta ti je, neću te ugrist, zašto sklanjaš ruku. Ako ćeš se tako ponašat na Stradunu, onda bolje da i ne idemo. Neka onda idu Patrik i nevista, oni barem znaju kako se živi i uživa…"
"Neće ić Patrik i nevista, nego ćemo mi ić. Ti i ja. Čuješ li me? Kažem, ti i ja. Vinograd i tuke out, Stradun je život!Ako može Dikan, može i Šime! Šta je on bolji od mene?!"- bio je uporan Šime.
"Ako stvarno tako misliš, i ja ću ubuduće igrat loto!"- tiho će i nježno Barica pokušavajući se približiti mužu i zagrliti ga.
U tom času on "zareža": "Aj, pusti me, vidiš da počinje izvlačenje! Dobro da sam upamtija brojeve."
Barica tada spusti ruku kojom ga je htjela obgrliti jer dugo od njega nije čula toliko lijepoga kao večeras.
Dok su se u bubnju na TV-u miješale kuglice, a teta kraj njega sa napadno smješkala kao da je upravo ona glavni zgoditak, Šime je pripremao olovku i papir.
Kad je bio izvučen prvi broj, Šime je slavodobitno pogledao suprugu: "Broj 16, jesam ti rekao!" Zatim je ponovno uskliknuo: "Dvanaest!!!Imamo ga!!!" Kod trećeg pogođenog broja već je bio malo tiši, a kod četvrtog je samo upisao broj na papir, bez riječi. Peti pogođeni broj jedva je upisao jer mu se ruka tresla od uzbuđenja. Šesti je upisala Barica, dok sedmi broj 7 nisu uopće upisali jer ni Barica nije imala snage za to. Oboje su se zagrlili i plakali od uzbuđenja i sreće.
Nisu mogli dugo ništa govoriti. Samo su sjedili i plakali. Barica je brisala lice oboma. Kad su napokon došli k sebi, Šime ustane i krene prema izlaznim vratima.
"Di ćeš sad, Šime, zar ne vidiš da se skoro smračilo vanka?"- upita ga Barica u čudu.
"Idem još jedanput pogledat vinograd prije nego ga počnem vaditi…a ti, molim te, dotle potraži listić, možda je u autu.."- pomalo sjetno će Šime.
Nakon desetak minuta Šime se vratio. Šutio je.
"Onda, jesi li pogleda vinograd, milijunašu moj..?"- pitala je Barica.
"Jesam, pogleda sam i nikad ga neću počupati ni zaorati! Ne bi ga počupa ni za dva milijuna, ni za tri! Ni tuke, ni kokoši ne dam! Osim toga, šta ćemo nas dvoje starih radit na Stradunu…meni je bolje pod mojim koštelom. Neka Dikan lumpuje s tuđim ženama, ja imam svoju !"- pogleda tada Baricu u oči.
Zagrle se još jednom, onako kao kad su zbilja bili mladi.
Naposljetku Šime reče: "Znam di je listić od lota! Stavija sam ga u jučerašnju Slobodno Dalmaciju da mi se ne zgužva jer, ako je zgužvan, možda ga ne bi uvažili. Znaš li di je Slobodna, jesi je ti možda uzimala?" - upita ženu koja se cijelo vrijeme smješkala. Najednom, osmijeha joj nestade! Počne stiskati usne i gutati knedle kao da će zaplakati.
"Šta je, Barice, jel ti dobro, oćeš čašu vode?"- ponudi joj dobri muž.
"Nema više Slobodne!" - uspije izgovoriti te onda po treći put zaplaka izdavši sebe kao što Petar onomad triput zanijeka Isusa. Ovaj put pijetao ne zakukuriče, ali njezin muž jest: "Kako misliš, nema Slobodne???"
Ona se privi k njemu i promuca: "Jutros sam u staroj kužini (pušnici) palila vatru…nije mi se tila (htjela) upalit pa sam uzela stare novine..ovaj, Slobodnu.
Cila (cijela) je izgorila!"
"A Gloriju? Nisi mogla uzet Gloriju, nego baš Slobodnu?!" - pjenio se lagano Šime odguravajući ženu od sebe.
"Glorija slabo gori…."- samo je odgovorila Barica i krenula u spavaću sobu da se isplače do mile volje.
Tada Šime učini nešto što je Barica dugo čekala.
Uhvati je pod ruku i reče: "Oprosti mi, Barice, ti znaš da te ja jako volim. Ajmo skupa malo vanka pa ćemo pod svitlom pogledat tvoje kadife!"



KRAJ










<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se