Komišanje

subota , 15.11.2008.


Posidalo čudo žena
uokrug po našem guvnu
Luca, Mara, Iva, Vena…
dvanest, po mome računu

Nasri guvna leže klipi
kukuruza rpa cila
- Komišaj de, svitu lipi
evo jila, evo pila!

Bacili se svi na posa
vridne ruke klipe gule
na klipu je brk i kosa
ki u našeg dida Vule…

Kako sunce uprav zađe
i zrikavci zrikat stanu
ojkati je sad najslađe
podignu se tri na stranu…

„Oj divojko materina..“
pucali su tanki glasi
vraćala ji i planina
da se pisma ne ugasi

Pojilo se uštipaka
i popilo kave turske
skomišalo naramaka
ostale su samo trske

Ki šterika misec svitli
katrige su sada prazne
pa pirkaju litnji vitri
i donose pisme razne..

„Oj, divojko materina
Jesil kuruz skomišala
doći ću ti iz Krčina
bil mi pure zamišala?“

Od peke zemani

utorak , 11.11.2008.


Na ognjištu vatra svira
u grab dipleć
peka sluša, pa se ljulja
o komaštron viseć…

Ki u kolu, baba igra
kraj lopara
tisto misi, pa ga pleska
brašna vadeć iz arara…

Did s ožegon, okraj vatre
dokon čeka
da se šamot matun zgrije
i bakrena peka…

„Kruv je“– kaže baba poslin
- „..evo, ukvas uša.
Lipo mi je ispa, oj Divice,
ko ga ne bi kuša!“

„Dobro, stara..“ - did će na to
- ajmo sada mećat!
Ja ću peku spušćat
,a ti ćeš zaprećat!“

Napraviše uprav tako
al pritiče im ništo tista...
- „Biće za me krajca, uraaa!
- dovikujen sa svog mista.

Praseća balada


Ubili su naše prase
imalo je dvista kila
sad ga vuku prama guvnu
za njin krvi, lokva cila

Vrila voda tamo čeka
da se dlaka lašnje brije
otvorene još mu oči
kapas da se smrti smije

Primičen se i ja k njemu
s obe ruke vatan nogu
od studeni drćen cili
malešan san, ali mogu…

Stari meštar lešto skače
nožon sučuć na sve strane
rasiče ga po sridini
malo zatin drob ispane

Ne baca se, žene znaju
donile su velik lonac
ja još čekan šta je za me
pa je unda svemu konac

„Na ti, mali, to je tvoje!“
- reče meni meštar sigur
-„Napuši ga, pa se igraj…“
- i baci mi topli mijur!

Uzejo san šta mi dade
jer je vakat igre, šale
podigli su uto prase
na drvene nike skale



A zatizin slidi…


Topili smo loj u žmare
i meštar je prase pešta
isika ga na komade
uz ognjište prava vešta

Na gradelin meso cvrči
iz bukare plavac teče
rera leti kroz pendžeru
takoj bilo i uveče

A moj mijur balun posta
pa oskače nasri guvna
to mi osta od praseta
oj sudbino, gorka, tužna…







mali ričnik:

rpa - hrpa
ižinjavanje - izmišljanje
kapas - kao da...
sučuć - vrteć
drob - trbuh
sigur - siguran
mijur - mjehur
vakat - pravi čas
žmare - čvarci
pešta - reže, sječe...
pendžer - prozor

Babina klapnja




Stoliće na pleća uprtila
i iđe…

Na glavi šudar škuri
u desnoj ruci štap
u livoj ništa
(metila je nakosti!)
i iđe…

Ispokuće, kraj bunara
je prančiok
tute će upočinit…


*

Krozaprste na čelu
gleda na Svilaju
i Babića brig…

Nema više blaga u strani
ne čuje se brecanje
ovce ne bleju
krave ne muču
čobani ne pivaju…

Ni ona više ne nosi kudilju
i ne plete bičve
nemere…
(neće vr'teno samo da oskače!)


*

Ma, nude, muč'de malo
štajovo…?!
Koda se ništo čuje sa Babića briga…?
koda je nika rera…?
koda su čobani zapivali?
koda krave muču?
i koda ovce bleju…?
Svega mi, i brecanje se čuje!
I magare koda reve
eno, lipo u Bastraka!

......

- Ma, jok, baba, šta ti je!
Ničega nema
i ništa se ne čuje
vanko jeke
šta je vitar nanese.







mali ričnik od našizi riči:

klapnja=san
vanko=osim
testom=cestom
brecanje=zvonjava
muč'de=utihni, ušuti
šudar=marama
škuri=tamni
bičve=čarape
rera=grleno pjevanje ovog kraja
čobani=pastiri
blago=domaće životinje
u strani= u brdu





Magaretji jadi




O rastu svezan
užeton kratkin
nemiran stoji
magarac...



Oko njega muve
i obadi letu
krv mu pijuć
magareću…


U nebo bi reva
da ga pušću
janci malo
na miru
bit…


Repon se brani
i nogon dere
šta jače more
uništa…


Okraj njega samar
uzazid leži
a gazde nema
nioklen…




Kola 'itra




Bilin puton sve se praši
Za timunon parip ljut
Povr glave zvizdan jaši
Pod kopiton tvrd je put

Stari Mijo „Ijaaa!“ viče
I popušća uzde Šarcu
Prid njimon se čeljad miče
Zamirit se neće starcu

Kola teška škalju lome
I vrcaju svukud stine
Nedaj Bože, da se slome
Valja stići u Krčine

A za karon dica grabe
Iz škole ji nosi vitar
Tila bi se vozit džabe
Pa bacaju korak hitar

Na kostimon libri mlate
U zobnici il' u torbi
Samo ritki kar uvate
I pobide u toj borbi









Jedna trišnja stara


Još je pantin ispo guvna
Jednu trišnju staru, sočnu
Nagela se prama zemlji
Da se dica lašnje popnu

Imala je krošnju gustu
Kora joj je bila glatka
Penjasmo se ka' smo tili
I zobali zrnja slatka

Pa je unda došla jesen
Primakla se mrazna zima
I došli su niki ljudi
I motorna pila!

- Pilajte je, jer je kriva
I stara je, zeru gnjila
Pilajte je, odma nama'! -
Prisuda je teška bila.

Gledali smo, sva mi dica
Kako trišnja drće, pada
Slomile se mnoge grane
Pripila ih pila tada…

Nema više krošnje guste
Ni penjanja usrid lita
Nema više slatki zrnja
Nema više, ništa...ništa…

Balada o Šarcu


Prid zadrugon autina stala
niki kamijon…
Did za oglav šarca drži
iz lule poteže…

Šarac rže koda ćuti
da će šnjimen on…
Ostarijo, plug ne vuče
ni terete teže…

Talijani konje vole
šta ništa ne vride…
Odvoze ji kući svojoj
pa daju mesaru…

Mesar kolje, dere, zna se
to van tako iđe…
Od mesa će napravit paštetu
da ubere paru…

Dida štipa oko srca
šarac mu je mijo…
Gaste broji šarac ode
tri ga jedva vuku…

Suza iđe, did je velik
plakat ne bi smijo…
Ode šarac s kamijonom
nesta za okuku…





mali ričnik:

zadruga-trgovina, dućan
gaste-novac


I ja kosit znan


Iđen jutros i ja kosit
na Mušovku, ditelinu
ali neću kosit sam…

Klepa mi je did moj kosu
i da mi je novi brus
a kositi, dašta, znan!




Tri su kose na ramenin
tri čovika iđu zajno
na postole kupe rosu…

Najmlađi san među njimon
pitaju me, pa se smiju:
-Znaš li, mali, držat kosu?

A kad prvi otkos pade
nestade in smija s lica
jer me kosa begenaje…

Zamirluša vreška trava
kad se ono meni trevi…
pitaju me: - Mali, šta je?

-Nije ništa!- ja in kažen
-To se trevi svakom koscu,
u zemlju san zab'o kljun!

Eto sunca, primiče se
od Titlića 'rasta amo
Vrane ženje, kosi Šimun…

Za njimon i mene eto
iz vodira brus dovaćan
da mi kosa bolje nosi…

Pri kraju smo, Šimun viče:
-Di je mali osta, Vrane,
je li i on s nami kosi?





mali ričnik:
umin-umijem
postolin-cipelama
klepa-temeljito naoštrio
na poseban način
begenaje-hvali, podržava
zamirluša-zamirisa
vreška-friška
trevi-dogodi
vodir-posuda za brus




Prvo kiše

srijeda , 05.11.2008.


Iđe kiša sa Svilaje!
- odnikuda baba viče.
Niko da je obadaje
Koda ji se to ne tiče.


Iđe kiša sa Svilaje,
na Podin je pića suva!
- još će baba, ne sustaje
al ne sluša čeljad gluva.


Ajmo vile, grablje, ajmo,
a ti, stari, po Sokola!
Valja nan po piću zajno,
spremite se, pa na kola!


Prvo kiše, kar je poša
Sa čeljadi svon na broju
Na Pode je lešto doša
Krenilo je ki po loju…

Vile mašu, grablje vuku
pića leti, kar naresta..
Čeljad složna, čudo ruku
užad vežu, pravac - testa!

Prid pojton je Glava druga
Od ove nan sritne priče


Ubaciše sve iz cuga..
- Izvedri se! – niko viče.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.