Ivi u Pragu

04.12.2006., ponedjeljak
mhm...
I tak ja zarađujem, studiram, idem van… prava studentica. To mi se u Zagrebu nije desilo. Nekak sam si odgovornija, pametnija, odraslija, zrelija. A još uvijek potpuno ista: zaigrana, pomalo djetinjasta i jako mlada. Smiješno mi je to. Danas mi je rođendan… DVAJŠESTI!!!! Pomalo sam tužna jer nisam doma s ljudima koje volim ali opet, i ovdje sam stekla prijatelje koje volim i koji me vole. Ne da mi se slavit. To me prošlo. Imam osjećaj da nemam što slaviti. Ročkas ko ročkas, još jedna godina više, još par sijedih na glavi, možda još koja bora smijalica i to je to. Cice mi sigurno neće narast. A osjećam se mlađe. Ko da sad treba doć ono naj, naj, najbolje. Imam sve, savršeni spoj kronološke dobi koja sa sobom nosi neku zrelost i iskustvo, i mentalnu dob od oko 20, možda 21. I uopće mi nije loše.



a ni danas nije puno drugacije:
osim kaj ne zarađujem, predavanja nemam a ni van bas neidem previse. Da, i dalje ne živim s roditeljima, odgovorna jesam, pametna isto, odrastam kronoloski al zrelost mi je upitna. Zaigrana i djetinjasta? Ooo, da... :) Danas imam 27, možda bi i proslavila ali mi se baš i ne da. Ročkas ko ročkas, još jedna godina više, još koja bora smijalica, sijede uspješno skrivam farbom za kosu i to je to. Cice mi nisu narasle i sad se već polagano mirim s činjenicom da možda ni nebudu. Ne osjećam se ništ mlađe. I dalje imam 21. Ok, ajd... 22, 23... I uopće mi nije loše.