Ivi u Pragu

26.11.2006., nedjelja

izbacivačica, mobitel, kondomi i izbor za Miss

Eh… opet sam bez interneta. Komplicirani su ti česi, totalno. Naime, naš stažistički dio kata nema u sobama internet, ali, ukoliko se dogovoriš s nekim s drugog dijela kata, smiješ provuć kabel kroz hodnik do svoje sobe. Dapače, to će ti drage volje napraviti lik koji je zadužen za održavanje interneta na našem bloku. I to ti naplatiti. I tako se moja Nika dogovorila s Pet'om, provukla 70metarski kabel do svoje sobe i platila masnu lovu. Ja sam provukla 10metarski kabel od nje i nisam platila nist. Nemogu mi ni naplatit jer je Nikina soba uvedena kao soba bez interneta. No, krene inventura pa se nas dvije, zlu netrebalo, pravimo da smo se samo spojile optičkim kablom da možemo igrat igrice zajedno. I sve je super dok nam jedan dan na vrata ne pokuca Pet'in cimer Kejđ. "Cure, znate, ja nisam legalno u domu. Imam krivotvorene papire i moram maknut taj kabel iz sobe jer oni dolaze provjeravat sve sobe iz kojih viri kabel kroz vrata." I tako smo ostale bez interneta. Dok ne prođe inventura.

A onda je, u utorak, moja krasna nokia odlučila zauvijek ugasiti svoj display. Dostojanstveno je umrla, nije se mučila. Pokušala sam je spasiti ali spasa više nije bilo. Odnjela je sa sobom u nepovrat gomilu telefonskih brojeva, fotografija, uspomena, memoriranih rođendana. Bacivši pogled u svoj novčanik, shvatila sam da ću do povratka u Zagreb nekako morati izdržati s ovim zamjenskim mobitelom u kojem je bila hrvatska kartica… schmrtz… I tako ja zamijenim kartice, sklopim mob i… bip, bip… bip, bip… poruka od Petra, vlasnika kluba: "Imam posao za tebe: na ulazu; sri, pet, sub, pol 9 - pol 2; 400 kč, ak sve bude ok 500" I najednom taj novi mobitel i nije tako nedostižan. Odradila sam srijedu, uzela novce. I već u četvrtak tražila slobodan vikend…

Lucy je cura s koleja, jako simpa, vrckava, riđokosa čehinja, studira ples, uči japanski. I uletila joj gaža na izboru za Miss internet, finalna večer, totalni spektakl. I fali im još jedna plesačica, u petak je proba, u subotu nastup. I totalna, totalna frka jer nemre nikog nać. I veli joj Nika da pita mene. I ja pristanem. Nije mi znala točno reć o čem se radi osim da koreografiju radi njena frendica i da bi to ustvari trebao biti modni performance: nas 3 plesačice (Lucy, Emma i ja), 2 manekena (jedan iz njihovog Big Brothera) i 2 manekenke. Plesna modna revija u kojoj se oni sprešetavaju a mi plešemo. Ništ komplicirano. I odemo mi u petak na probu, naučimo izmjene (ostalo je improvizacija), svaka ima pol minute solo, dok ostale s dečkima rade podrške. Al podrške ćemo sutra, tamo na licu mjesta, jer dečki nisu plesači već manekeni, al su jako nabildani pa nas mogu držat, i bla, bla… I … dođe teta kreatorica s kostimima, da ih probamo da ih stigne prepravit do sutra ak nekaj ne štima. I POČNE VADIT IZ KUTIJE HALJINICE OD DUREXOVIH KONDOMA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! U BOJAMA!!!!!!!! RASPAKIRANIH KONDOMA!!!!!! S OKUSOM I MIRISOM!!!!!!
Kad smo se odšokirale (najviše je u šoku bila finka Emma), počele smo se smijat. I ništ, skidanje u grudnjak i gaće i kondome na sebe. Haljine su stvarno super. Nakon što smo sve isprobale odlučile smo se za one u kojima se najugodnije osjećamo. To i nije bilo tako lako jer osim kodoma isprepletenih u nekakvu mrežu, ostatak je potpuno prozirna crna tkanina, ali dali su nam potpuno neprozirne crne tange i crne topove - grudnjake pa nam je kao trebalo bit ugodnije. Ja sam se odlučila za jako kratki šos od prezervativa (naranča, banana) da mi pokrije guzu i produži noge al sam zato imala samo prozirnu crnu krpicu preko grudnjaka. Lucy i Emma su imale nešto duže šosove ali od te prozirne crne tkanine a topove od prezervativa (Lucy je imala naraču i ananas, Emma jagodu i mint). Sad mi se majka vjerojatno totalno izšokirala (sve bu dobro, mama, uopće nije bilo loše). Manekenke su imae malo kompliciranije kreacij jer se nisu toliko kretale a dečki… samo nekakve pregačice od kondoma preko boxerica.
U metrou smo skužile da smrdimo na prezervative.

I došla je subota, otišle smo na probu, naučile smo dečke kak se rade podrške, dogovorile redoslijed, sve to isprobale. Obukli smo kostime za generalku. I čekali. I ja sam u jendnom trenu morala na wc. I sve super, skinem ja nekak te tange i najlonke (najlonke su ispod tangi), obavim kaj trebam, uspravim se i hop… moja kondomska haljinica mi se savršeno anatomski zaljepi za guzu. Ne želim ni pričati kolko mi je trebalo da se obučem, i koliko cura mi je pomagalo da navučem najlonke. Kasnili smo na generalku. Na generalki smo probali u kostimima i skužili da nam se malo skliže kad radimo te podrške, valjda zbog lubrikanta. Al ajde, nije tako strašno, preživjet ćemo. Samo da nitko ne padne.
Mene je BigBrotherovac na početku prebacivao preko ramena (ko da radim premet preko njega), zatim sam radila prednošku opirući se jednom rukom o rame jednoga, drugom o rame drugoga, onda me ovaj drugi dizao na leđa i sami kraj, sjedim dečkima na ramenima (jednim guzom jednom, drugim drugom… fala bogu pa imam velko dupe)…
Krene izbor, dođemo mi na red. I eto njih dvojice genijalaca: NAULJENI KO SALATA!!!!!!!!!!!!!lud Oni su manekeni, ko je vidio manekena donjeg rublja a da nije nauljen?? Svima nam se smračilo, njima baš i nije bilo jasno zašto.
Postalo im je jasno kad sam ja skoro završila na podu umjesno na ramenu, Emma se skoro otsklizala u publiku s Karlovog koljena a Lucy je bjesomučno počela grebat BigBrotherovca po leđima kad je počela padat naglavačke. ETO ZAŠTO!!!!! Ko da lubrikanti nisu dovoljni….
Fala svemirskim silama, nitko se nije razbio, nitko nije ni skužio da imamo problema. Sve je ispalo fantastično i svi su jako zadovoljni. A ja bogatija za 1000 kruna i strašne muskulfibere.

Inače, cijeli tjedan sam lijetala uokolo zbog produživanja stipendije, ganjala lieraturu za seminar, skupljala brojeve telefona, i tak…
Sve u svemu, zabava...

- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.11.2006., četvrtak

hocu internet

da, da... zato me nema. Nekog vraga popravljaju na koleji pa su nam iskljucili internet. Kaj mozes. A i primila sam se knjige pa ne stignem cekat u redu za komp na faxu. Saljem svima puse...
eh... da...

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.11.2006., ponedjeljak

počelo je, počelo...

Nedjelja ko nedjelja. Ništ. Kiša pada, tmurno je, mračno, sivo i jako hladno. Dom je prazan: Mato spava jer se zarakijao sinoć, Matouš spava jer je radio u klubu sinoć,Nike nema, ostali spavaju. Peto mi kuca na vrata da je kupio mrtvu pečenu kokoš u Delviti i da je nemre riješit sam. Ma kako nebi pomogla kolegi u nevolji. Žrtvujem se i izjedam pola koke s kruhom. Nakon pola sata dahtanja i puhanja odlazimo na kavu. Svi spavaju. Ni u Hospůdky nema nikoga. Odlazimo se prošetat po obližnjem groblju jer, njima su 4. 10. Dušički. Blizu doma je malo groblje, drugo najstarije u Pragu (nakon Vyšehrada, naravno). Odlazimo i do Břevnovské crkve koja je naravno zatvorena pa sjedamo obližnju birtiju za redovnike(!!!!). Meni grog, njemu kuhano vino. Mato mi šalje sms: mama, tužan sam, svašta mi se grozno sinoć desilo, skuhaš mi kavu? Nisam u sobi sine, s Petom sam u birtijetini, dođi. Al ja vam ne bi smetao. Ha?? Daj ne zajebavaj, dolazi. I eto mi sina. naletio sinoć na neku bivšu curu i bla, bla... on bi nju opet, ona njega neće i tako to. Popijemo jos po koju i odlazimo u našu Hospudku. I kreče priča o domskim tračevima. I saznam da sam već s trećim frajerom otkako sam stigla. Prvo sam bila s Johnnyjem, onda s Matom a sad me Peta preoteo. Ok, znam da su Mato i Peto takvi likovi, štoviše, i na mene su se bacili kad sam stigla, al mi smo se vrlo brzo i vrlo efikasno dogovorili da sam ja ipak malo starija teta koju takve stvari ne interesiraju. Od mene su naučili svoju prvu hrvatsku riječ: NESTANI! i kao dva jako dobro izdresirana čeha, odustali od bilo kakvih daljnjih pokušaja. Jako zanimljiva večer. :) Smijala sam cijelo vrijeme gledajuć kako nas ljudi gledaju, u stilu, kak sad oni tri mogu bit skupa na cugi kad je ovaj njemu preoteo komada...

Danas sam se probudila s inficiranim prstom. Srednjim na lijevoj ruci. (znam kaj ste pomislili, prostaki jedni! Vec mi se to jednom desilo s istim prstom na desnoj ruci pa imam spremno bar 79 fantasticnih oddgovora na pitanje: hihihi, a kaj si to radila s tim prstom da ti je tak upaljen, ha, malička? hihihi... Razbila arkadu tipu koji mi je postavio jako glupo pitanje pa mi je puko prst.) I teta u apoteci mi je dala neku super mast koja jako, jako, jako, jako smrdi. Bumo vidli kak bu to ispalo. Valjda ne smrdi gore od naših wc-a u domu. a to je stvarno smrad. Ja sam, naime, usavršila tehnike oblaganja wc školjki papirom (nemreš baš sve čučečki obavit) jer tehnika ovisi o tipu daske. Sukladno s tim, mogu reć da imamo dosta laika na katu. Imamo 4 wc-a. Jedinica se ne da zaključat al je normalna školjka i ravna daska. Taj wc je stalno ukakan jer je tamo najlakše obložit dasku. Dvojka ima ravnu dasku al školjka je ona čudna kaj ima onu, kakti stepenicu. Tam je daska stalno popiškena valjda zbog efekta "odbijanac od stepenice". Moja je pretpostavka da tamo nitko ne kaka jer nitko ne želi sjediti iznad vlastite "kake". Trojka ima normalnu školjku al je daska obla pa laiku klize papiri. Taj wc je najčišći. A četvorka je živi užas jer je najbliža vratima pa služi (nagađam) za hitne slučajeve kada ljudima vljda nije ni bitno jel obavljaju to što već obavljaju u/po/na/pored daske/školjke. O tehnikama neki drugi put.

Moram na wc.
- 17:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.11.2006., subota

bohužel, oni maji DABING

Nemate pojma kak je smiješno slušat Angelinu i Brada kak pričaju češki...
- 22:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

jučer i danas

Danas sam bogata. Nika je otišla doma i ostavila mi ključeve od svoje sobe. Ha! Da mogu do frižidera, naravno a i zato kaj u utorak dolaze neki njeni frendovi pa će spavat u njenoj sobi. Ostavila je i svoj laptop kod mene pa sad imam dva. Ha! A Peto (t ima kvačicu pa se to čita Pećo) danas radi cijeli dan pa mi je ostavio ključeve da mogu kod njega u sobi gledat televiziju. Večeras u 8 je "Mr.& Ms. Smith". Ha! A kak je jučer i stipendija sjela, imam i love. Ha! Al to je sve. Nike nema, Johnnija nema, Pete nema, Mate (on isto ima kvačicu pa se čita Maćo) nema, Zagreba nema...
Jučer mi je Fiko poslao novi spot od Pušenja i jako sam se rasplakala. Pjesma se zove "Dobro dvorište" pa me podsjetila da i ja imam svoje dobro dvorište ali jako daleko. Nije ni ovo dvorište loše al nije to to. Ovo mi je prvi vikend da sam potpuno sama.

Jučer sam imala svoj prvi pravi "falimimojedoma" slom. To mi se već desilo početkom drugog tjedna otkako sam stigla, al to je bilo nekak normalno, kolektivno, svi smo bili takvi. Ovo jučer me jako iznenadilo. Napokon sam shvatila osjetila kolko volim mamu, tatu, prijatelje, lisnato sa sirom, dinamo, zagrebačke menze i tramvaje.

Pa sam išla pit.

Tek toliko, da nebudem tužna.


- 15:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.11.2006., petak

mama

Neki dani su stvarno čudni. Probudila sam se sam od sebe i prije nego što mi je zvonio mobitel, sretna, nasmijana, odmorna (iako sam kasno isla spavat jer smo, kad smo se vratili iz kazalista u kojem smo gledali slovački mjuzikul "Na vapim grobovima" koji je bio fenomenalan, gledali "Crash"). Sijalo je sunce, dan je bio prekrasan. Skuhala sam kavu, probudila Niku koja se uspjela jako prehladit. Skuhala sam joj čaj, uvalila c vitamin i granobil, proluftala joj sobu i rekla da mi javi ak joj kaj treba. Otsla sam se spremat za fax. Pokucala mi je rumunjka Oana. Ostala je bez love a stipendija joj sjeda tek u ponedjeljak pa jel joj mogu posudit 50 kruna. A kaj bus s 50 kruna? Pa to je niš. Dajem joj stotku jer ni ja nemam više, al nije bed, meni je danas došla lova. Krećem na fax. Otvaram vrata a pred vratima Mato s pixom gela. Jel mu mogu napravit frizuru. Skidam rukavice, radim mu frizuru, perem ruke i odlazim. Mato komentira da sam svima na katu kao mama. Smijem se, drago mi je. Krećem put stanice sretna i nasmijana sa sunčanim naočalama na nosu. Odjednom počne padat snijeg. I dok sam čekala tramvaj, smrzle su mi se uši. Najednom sam se jako rastužila, jer mene nitko nije zaustavio kad sam odlazila i rekao da ponesem kapu. Fali mi moja mama...
- 17:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.11.2006., četvrtak

jupi!

Upravo je osvanuo plakat na koleji da 13.12. Pink ima koncert. Mošte si mislit kak nebum išla...
- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

hm...

Eto me u realnom vremenu. Nakon kaj sam na blog popikala sve mejlove koje sam dosad slala svojim najmilijima (po principu "send to all") jer, naravno, nisam imala komp u sobi. Sad ga imam. Slatki mali muzejski primjerak (28 rama) kojem tepam da je moj debilček.

Jučer je bilo zabavno. Bilo je lijepo i suncano (malo hladno) pa sam obukla svoju omiljenu (i trenutačno jedinu koju imam) suknju, nabila suncane naocale i krenula na fax. A onda je, taman dok sam takva zgodna zrihtana ponosno kročila kroz gomilu turista koji su se veselo nafotkavali po staromjestsksim namjestima, počeo puhati odvratni, hladni i vrlo, vrlo snažni vjetar. I moja omiljena (i trenutačno jedina) suknja je, naravno, nije odolijevala orkanskim naletima praške bure, već se uredno dizala i spuštala, otkrivajući moju prekrasnu hrvatsku stražnjicu (i prednjicu) ljudima iz cijelog svijeta. Trebala bi malo prosurfat netom, možda ima koja fotka...

Inače, ti turisti su stvarno pošast. Ima ih na milijone i jako su mi počeli ić na živce. Prolazila sam preko Staromjestskih ko retardirana Janica Kostelić, u više-manje pravilnim cik-cak linijama zaobilazeć japance, amerikance, njemce, ruse, španjolce, i ostatak svijeta koji se tamo nafotkava, umjesto zastavica. A sad mi je stvarno postalo svejedno. Pičim ravno i baš me briga, čak se tu i tamo nasmijem u fotić kad skužim da sam u kadru. "Theese are our photos from Prague. This is me, Steve, Alex and some girl that was passing by..."

Ovdje su svi ludi za stolnim nogometom. Imamo jedan u našoj maloj hospudki. Ja sam, naavno totalni antitalenat i jedini mi je gušt (kao pravoj borongajki) igrat s plavim figurama i urlat "DINAMOO!!!" kad se uspijem skrumpirat i zabit gol. To se, naravno događa jako rijetko, pa sam počela igrat s crvenima jer onda Dinamo ima veće šanse za pobjedu. Sad je to već polako i ostatku svijeta iz hospudke ušlo u uho pa nerijetko čujem "chceš Dinamo, nebo červene?" kad se dogovaraju ko će igrat s kojim figurama. A postoji i suludo pravilo, kad izgubis 10-0, da se moras poljubit sa svojim suigračem što je jako smiješno kad igraju dečki, a dečkima jako zanimljivo kad igraju cure. Do sad sam se samo 2 put ljubila. Heh, znam da vas zanima.... :P Čak sam se i dogovarala s dečkima iz koleja da odemo na neku tekmu. Kažu da bi trebali ić na Slavia-Ostrava, navodno su navijači ludnica. Baš me zanima. Oni i nisu tak jako nabrijani na nogomet, više im se sviđa formula (što mi i dalje nije jasno) uz, naravno, neizostavni hokej (na koji svakako idem prvom prilikom).

Eto, večeras idem s Nikom (koja je , btw, počela malo učit i hrvatski: "Bok, ja sam Nika. Drago mi je. Hvala. Molim. Nema na čemu. Dobar dan. Dobra večer. Dobro jutro. Laku noć.") i Pavlom na neki mjuzikl, ne znam točno kak se zove al su mi obečali da će bit super. A onda na Vaclavske namjesti na neki Halloween party. Al ne dugo... sutra imam predavanje...


- 12:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (4)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opísečko blogýku

Linkovky na sájtovky

malý český rěčničko