Ivi u Pragu
02.11.2006., četvrtak
hm...
Eto me u realnom vremenu. Nakon kaj sam na blog popikala sve mejlove koje sam dosad slala svojim najmilijima (po principu "send to all") jer, naravno, nisam imala komp u sobi. Sad ga imam. Slatki mali muzejski primjerak (28 rama) kojem tepam da je moj debilček.
Jučer je bilo zabavno. Bilo je lijepo i suncano (malo hladno) pa sam obukla svoju omiljenu (i trenutačno jedinu koju imam) suknju, nabila suncane naocale i krenula na fax. A onda je, taman dok sam takva zgodna zrihtana ponosno kročila kroz gomilu turista koji su se veselo nafotkavali po staromjestsksim namjestima, počeo puhati odvratni, hladni i vrlo, vrlo snažni vjetar. I moja omiljena (i trenutačno jedina) suknja je, naravno, nije odolijevala orkanskim naletima praške bure, već se uredno dizala i spuštala, otkrivajući moju prekrasnu hrvatsku stražnjicu (i prednjicu) ljudima iz cijelog svijeta. Trebala bi malo prosurfat netom, možda ima koja fotka... Inače, ti turisti su stvarno pošast. Ima ih na milijone i jako su mi počeli ić na živce. Prolazila sam preko Staromjestskih ko retardirana Janica Kostelić, u više-manje pravilnim cik-cak linijama zaobilazeć japance, amerikance, njemce, ruse, španjolce, i ostatak svijeta koji se tamo nafotkava, umjesto zastavica. A sad mi je stvarno postalo svejedno. Pičim ravno i baš me briga, čak se tu i tamo nasmijem u fotić kad skužim da sam u kadru. "Theese are our photos from Prague. This is me, Steve, Alex and some girl that was passing by..." Ovdje su svi ludi za stolnim nogometom. Imamo jedan u našoj maloj hospudki. Ja sam, naavno totalni antitalenat i jedini mi je gušt (kao pravoj borongajki) igrat s plavim figurama i urlat "DINAMOO!!!" kad se uspijem skrumpirat i zabit gol. To se, naravno događa jako rijetko, pa sam počela igrat s crvenima jer onda Dinamo ima veće šanse za pobjedu. Sad je to već polako i ostatku svijeta iz hospudke ušlo u uho pa nerijetko čujem "chceš Dinamo, nebo červene?" kad se dogovaraju ko će igrat s kojim figurama. A postoji i suludo pravilo, kad izgubis 10-0, da se moras poljubit sa svojim suigračem što je jako smiješno kad igraju dečki, a dečkima jako zanimljivo kad igraju cure. Do sad sam se samo 2 put ljubila. Heh, znam da vas zanima.... :P Čak sam se i dogovarala s dečkima iz koleja da odemo na neku tekmu. Kažu da bi trebali ić na Slavia-Ostrava, navodno su navijači ludnica. Baš me zanima. Oni i nisu tak jako nabrijani na nogomet, više im se sviđa formula (što mi i dalje nije jasno) uz, naravno, neizostavni hokej (na koji svakako idem prvom prilikom). Eto, večeras idem s Nikom (koja je , btw, počela malo učit i hrvatski: "Bok, ja sam Nika. Drago mi je. Hvala. Molim. Nema na čemu. Dobar dan. Dobra večer. Dobro jutro. Laku noć.") i Pavlom na neki mjuzikl, ne znam točno kak se zove al su mi obečali da će bit super. A onda na Vaclavske namjesti na neki Halloween party. Al ne dugo... sutra imam predavanje... |
