Ivi u Pragu

31.10.2006., utorak

joj...

I opet ja. 25.10. Nista novoga, sve se nekako ushemilo, nasla sam si nekakvu rutinu i funkcioniram. Imam par super prijatelja slovaka pa sam pocela i slovacki ucit uz ceski. Al super su, pricaju iskljucivo ceski kad sam ja u drustvu. To je ustvari neka Nikina ekipa al su me ihned uzeli pod svoju. Cak dogovaramo nekakav izlet u Slovacku preko vikenda. Na predavanjima je super (odustala sam od folklora europe jer je zena straaaaavicno dosadna a s etnomuzikologijom imam koliziju s obaveznim ceskim za strance) samo sam poslije jaaako umorna jer mi je vec postalo tesko bit stalno tako jako skoncentrirana. Biljeske pisem malo na hrvatskom, malo na ceskom, malo mijesam rijeci unutar recenice. I stalno saltam engleski i ceski, pa ceski, pa engleski, pa ceski, ceski, ceski, pa potkraj dana imam ispade hrvatskog i bas me briga razumiju li me ili ne. J A sad mi ni Dragane nije bilo (otisla je do kolegice u Bratislavu) pa nisam progovorila ni rijec hrvatskog vec tjedan dana. (osim s mamom i tatom telefonski, al to se ne racuna). Inace, ovdje je neka luda moda furat sa sobom kavu u termosici (i to normalnoj, velikoj ne nekoj umanjenoj verziji) i pijuckati pod satom. To presmijesno izgleda. Na svakoj klupi stoji po nekoliko termosica (po mogucnosti srebrnih, te su valjda sad totalno in) ko mali tornjevi.

Ovaj vikend smo bili na koncertu jednog funky i jednog blues benda. Ne kuzim kak su ih uspjeli utrpat skupa u program jer nemaju veze jedni s drugima al, ajde… bluzeri su bili zaaaaaakon. Jucer (u utorak) je u nasem klubu Hvezda bio koncert ovdje jako popularnog benda koji se zove Deda Mladek i Illegal bend i jako su me podsjetili na Cinkuse (iako Cinkuši imaju puno jacu energiju). Sutra bi trebala ic na koncert ozbiljne glazbe (Pavol kod kojeg smo bili na tulumu svira violu u nekom orkestru) pa da nebi ispalo da samo bancim, tulumarim i idem van, molim lijepo, ja se i kulturno uzdizem. Bar do pauze. A dogovaramo i neko kazaliste al se nemremo bas odlucit kaj bi gledali.

Jos jedna interesantnost. Ovdje vozaci voze propisanom brzinom i... (!!) PROPUSTAJU PJESAKE NA ZEBRAMA!!!! I to cak u totalno suludim situacijama. Koce pod svaku cijenu, cak i pod cijenu sudara. Strah me samo da se ne naviknem jer cu, kad se vratim u Zagreb, poginuti na prvom raskrscu.

Ovdje su svi jako nacitani. Il se samo prave a ja ne kuzim, nisam sigurna. Al vjerojatno su stvarno nacitani jer su kod njih knjige jako jeftine a i imaju naviku kupovanja knjiga. Ovdje su odvojene knjizare i papirnice. Upala sam jedan dan u knjizaru kupit biljeznicu i zena me blijedo pogledala. Onda sam shvatila zakaj mi imamo knjizare i papirnice zajedno: Zato kaj bi knjizare u hrvatskoj propale same, kolko puno knjiga mi hrvati kupujemo.
Fali mi moje doma. Nasla sam u jednom ducanu krasove napolitanke iskoro se rasplakala. A neki dan sam mahala Samoborčelovom busu. (kroz prozor tramvaja)…

- 22:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

tulumi po ceski

14.10. subota predvecer, Alessandra sutra seli i moram priznat da sam, iako stretna sto cu ostat sama jer sobe stvarno male, malo i tuzna sto necu imat cimericu. Al eto, kak je tak je, kaj je tu je, sretna sam zbog nje jer se stvarno pati. Ja, naime, nisam znala da u Italiji uopce ne postoje studentski domovi. Studenti tamo rentaju veeelike stanove i zna ih zivjet po 10 u jednom stanu. To isto rade i studenti u Pragu koji su dobili stipendiju preko ERASMUSa (i koje mi CEEPUSovci jako mrzimo) jer imaju duplo vise stipendije od nas.

Predavanja su super. Cak mi se cini da na etnologiji bolje ucim ceski nego na bohemistici jer me tretiraju kao cehinju i nemam privilegije jer sam stranac. Ne daju mi da se izvlacim s recenicama tipa: nisam vas bas razumjela. Vec su mi uvalili referat (na ceskom) M.B. Stulli: Folklor nekad i danas, jer je knjiga na hrvatskom pa nek ja to njima malo izreferiram na ceskom… nista strasno, nekih 8 stranica referata, jel moze koleginje? Ma naravno da moze… (e jesam se uvalila). Onda jos moram pisat i seminar za urbanu etnologiju o nama stipendistima (stazistima). Pa jako zabavne zadace za pismeno izrazavanje za bohemistku (“opis zgrade fakulteta i njezinog okolisa” Mislm, HELOU???) i tako to. :)
Stalno furam neke paralele s nasim faxom i profesorima. I moram priznat da su dosta slicni. To me jako zabavlja.:)

Menza je KATASTROFA!!!! Tu svari funkcioniraju s bonovima. Svaki bon je jedan objed. Onda dodjes u menzu das teti na salteru bon i 30 kc, teta ti da papirc s kojim odes u liniju. Tamo taj papiric das drugoj teti koja ti onda da jedno od 4 ponudjena jela taj dan, zatim uzmes juhu, kolac i topli(!!) caj. Porcije su djecje a menze se (SVE) zatvaraju u 2 tako da nemres jest popodne ili navecer. A ako imas slucajno predavanje u 12 pa ne stignes do 2 u menzu onda rucas u 11 i 15 kao npr, ja cetvrtkom.

Sinoc (u petak) smo bili kod Marka na tulumu. Njegove cimerice su to zamislile kao neki 80’s party pa smo bile zamoljene da se prikladno odjenemo.. i eto nas: meni je latvijka Dace napravila cikcakove na glavi s peglom i dala neku srebrnu traku za kosu, marinelin razvuceni crveni gornji dio trenirke, crna suknja, mrezaste carape, prugaste dokoljenke i moje brazlske tenisice. Toalna Madonna. Dragana je super osisana pa smo joj napravile neku David Bowie frizuricu, utrpala je traperice u dokoljenke, stavila neke ogromne svjetlece nausnice i neki korzetic. Marinala je ponjela neku maminu mini haljinu iz 80ih pa smo joj samo napravile zurku ko onoj zenski iz Austin Powersa. I naravno, sve tri hiper ultra turbo tsunami prenasminkane. A zasto ja sad sve to pisem? Jer smo se dogovorile s Markom da ce nas pokupit na stanici a marko je kasnio pa su nas saljetali sumnjivi tipovi jer su valida mislili da smo… jel… dame noci... a onda smo takve dosle na tulum i zenska nas pita jel se zelimo presvuc u kostime???? Ne, draga, ja se svaki dan ovak oblacim.

Upoznala sam gomilu zanimljivih ljudi odasvuda, druzimo se, studiramo, idemo van. Najvise se druzim sa slovakinjom Veronikom koja zivi sobu do moje i isto nema cimericu… gibam sad… zurba je…

- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

jos jedan mejl

Eto me opet. Subota popodne. Bile smo u setnji po prazskom hradu. Onako, turisticki. Alessandra se stvarno jako razbolila, bila je neki dan kod doktora i sad pije antibiotike. Nasla je neki stan pa se mozda i odseli slijedeci tjedan.

Uglavnom, bile smo u cetvrtak u tom disku i bilo je super. (necu u detalje jer ovo I majka cita) Cesi su dosta cudni. Lakse se skompat sa strancima nego sa cesima, jer ceskim studentima stranci vec polako idu na zivce. Osim ak znas ceski. Onda popricaju s tobom. Ja sam uspjela pokupit naglasak (gramatika je jos malo klimava a i ponekad mi usfali pokoja rijec) tak da stranci (koji ne kuze da brkam deklinacije) misle da sam cehinja. A ponekad i poneki ceh, ak mi se potrefi par pravilnih recenica zaredom. Onda nekaj zbrljam il zatrokiram pa skuze da sam strankinja. Opasno cu se umislit.

U ponedjeljak pocinjem s predavanjima I jako se veselim. Odsjek etnologije je u Celetnoj ulici tako da cu svaki dan prolazit preko Staromestskyh namesti. I to me veseli. Taj dio faxa u Celetnoj je totano prekrasan. Prasko sveuciliste je osnovao Karlo 4. 1348. godine kao prvo visoko uciliste sjeverno ao alpa i istocno od Pariza (to sam danas procitala I zapamtila pa se pravim pametna). Odsjek kao takav je na drugom katu, ima super knjiznicu i svoje dvije ucionice. Izabrala sam dosta kolegija al na neka vjerojatno necu moc ic jer cu imat koiziju s ceskim za strance koji je obavezan. Kolegiji mi se cine jako zanimljivima: Odjeca u kulturno povijesnom kontextu, Etnicke manjine u Europi, Metode i tehnike terenskog istrazivanja, Etnomuzikologija, Folklorna komparatistika, Problem jezika etnickih manjina, Urbana etnologija, itd, itd.

Polako se navikavam na zivot u domu. A koja je to tek etnologija. Ja sam naime totalni frik na katu jer pijem tursku kavu. I svi se zgrazaju jer je ceska verzija turske kave preodvratna. Oni stave tursku kavu u salicu i preliju vrucom vodom. I to je njima turska kava. Fuj! Ne, ne, drage moje kolege iz Europske unije, ja pijem pravu, pravcatu, najpraviju tursku kavu. Sad im je postalo fora kak ja to tam prtljam s odlijevanjem i dolijevanjem vode pa dodju gledat kad kuham kavu.

Zivot u Pragu je super. Svidja mi se metro i nacin na koji se prazaci voze pokretnim strepenicama. Na desnoj strani se stoji a po lijevoj se hoda. To je super ak kasnis na metro ili na tramvaj a guzva je na stepenicama. Na nekima se vozis 2-3 minute i jako su strme. Jako su pristojni. Svaka recenica im pocinje ili zavrsava sa “prosim”, svi mi se obracaju sa “slecno” (gospodjice) ili “koleginje” (kolegice). I mlado i staro. Nemaju naviku sjedit po kavama kao mi i totano im je cudno sto smo mi u stanju tak dugo sjedit uz kavu. Oni idu na pivu. Cak i u smislu “idemo na cugu” oni vele “idemo na pivo” pa im je cudno kad ih mi pozivamo na cugu s “idemo na kavu”. I stvarno su smijesno odjeveni. Neopisivo. Neki dan sam na faxu vidjela curu u kaputu i japankama dok sam se ja borila sa salom, jaknom i najlonkama ispod traperica. Ludo! Ili kaput, suknja i cizme. Na gole noge. Brrrrr!!! Ako je suncano, oni su u kratkim rukavima. Pa makar bilo 5 stupnjeva C. Al bitno da po ljeti na +38 nose carape na sandale.


08.10.Nedjelja popodne.
Sinoc smo, naravno, bile vani. Ovdje se dosta rano izlazi jer se pivnice zatvarajuu 11. Krenule smo (onako po zagrebacki) oko pol 10 do FAMU (akademija filmske i dramske umjetnosti) jer smo skuzile jos prsoli tjedan da je tamo ultra jeftino pivo. Pullitr 4 i pol kune!!! To je na Smetanovom nabrezi izmedju karlovog mosta i mosta legije dolje u podrumu. Tam su nam lijepo objasnili da uskoro zatvaraju. A dosle smo u 10 i 20. Pokupile smo se u La casa blu u Bilkovoj ulici, vlasnik mexikanac, sve sredjeno u mex stilu, simpa ljudi unutra. Zasjele, popile pivo, dva, tri, birtija se polako ispraznila i onda je krenulo: KO TE IMA TAAAJ TE NEEEMAAAA, KO TE NEMAAA TAAAAJ TEEE SAAANJAAA…. Dok je poljakinja Magda s jos par gostiju veselo lupkala ritam po stolu, Dragana, crnogorka Marinela i ja pretresle smo repertoar Rundeka, Haustora, Balasevica, par sevdalinki pa sam ja imala solo koncert s repertoarom Garavog sokaka i na kraju je jos pala “Magdalena” za nasu omiljenu poljakinju. Dobile smo veeeliki aplauz. Kad smo odlazile gazda nas je dosao pozdraviti i rekao da obavezno jos koji put svratimo jer vec dugo nije vidio da se neko tak dobro zabavlja. Otisle smo do jos jednog simpa mesta i plesuckale uz Elvisove hitove. Pa pjevajuc nocnim tramvajem doma. KO TE IMA TAAAAJ TEE NEEEEMAAA!!!!!!!

Super je to kaj kod njih i u 4 ujutro u klubovima ima wc papira, sapuna i papirnatih rucnika. Kad bolje razmislim,nisam jos naisla na nijednu birtiju/pivnicu/klub/mjesto gdje nije bilo wc papira.

Danas sam se isla prosetat i naletila na nekakav sajam u parku. Ima svega, od folklora, nekakvih predstavica (gledala sam parodiju na Kytice) do lunaparka, ponija, licitarskih srca i medenjaka. A ja bez biljeznice i bez fotica!! (tata, kupi laptop i digitalac!!!) Al se tjesim da i onako nebi nista uspjela ni pofotkati jer je bila tolko strasna guzva da sam mislila u jednom trenu da cu se onesvijestiti.

- 21:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

milicija trenira strogoću

Dragani su dosle cimerice: Magdalena iz Poljske i Maja iz Slovacke. A stigla je i Marinela iz Crne Gore koja ne zna beknut ceski. Super su cure.
Jučer smo Marinela i ja otisle do policie pro cizince (policije za strance) prijaviti kratkodoby pobyt (privremeno boraviste). Tam smo upoznale amerikanca Roberta koji vec 5 godina zivi u Pragu i strasno dobro prica ceski. Cekali smo prvo u redu za automat na kojem si uzmes onaj glupi papiric s brojem, da bi onda cekali po brojevima u redu ispred te prostorije. Inace, na toj policiji za strance su sve obavijesti na ceskom jeziku i svi pricaju samo ceski jer ne zele pricat engleski i bas ih briga. Ak ne znas ceski, ponasaju se prema tebi kao prema gradjanu 3 reda.Totalni kaos. Nakon sto smo cekale tamo od 8 ujutro do pol 2, meni je teta na salteru (koja mi se pristojno nasmjesila tek nakon sto mi je vidjela putovnicu „ooo, vi jste chorvatka!“) ljubazno rekla da se nemoram prijavljivat je mi viza ne treba i da ako zelim ostat duze mogu, samo trebam skoknut preko granice, cak netrebam ic ni doma, dovoljno je da odem do slovacke, i da se slobodno mogu vratit. Pozdrav, pusa, bok… A bila sam i s Marinelom unutra jer ne zna ceski. A ima i yu pasos pa se ta ista teta koja je prema meni bila ljubazna i ok, pretvorila u vjesticu koja je cijelu proceduru zavrsila rijecima: morate napustiti Cesku do 29. 12. u ponoc!!!! Robert je vjerojatno dobio bombonjeru pri izlasku.

Popodne smo isli vadit jos iskaznica a navecer do te diskoteke. S kolejenkom (iskaznica za kolej) Hvezde i Vetrnika je ulaz besplatan pa smo se samo zaletile vidjet kaj ima. I, gle cuda! Ti cesi sve prevode na ceski. Shout, shout, let it all out, these are the things i can do without (neznam kak se zove stvar) na ceskom. Otisle smo nakon 20 minuta al veceras idemo za ozbac. Prestrasno… mozda veceras puste Ma bedra nelzu (my hips don’t lie)…

Jutros smo pisali taj test a meni su genijalci rekli da bi trebala platit 180 eura taj ceski pro cizince jer sam ceepusova stazistka preko etnologije a ne slavistike pa ce mi sad mama faxirat kopiju indexa da vide da studiram i bohemistiku. S tim cesima samo problemi. (i iskaznice)

Pocela sam dobro pricat, svi me nesto hvale a ja se pravim da mi je neugodno. Bit ce da je moj lektor bio u pravu kad je rekao da cu propricat savrseni ceski u roku tjedan dana jer toliko volim brbljati da sam u stanju naucit i potpuno strani jezik samo da mogu pricat.

A sad, pogadjate, idem vadit jos iskaznica. Ne stanu mi vise u novcanik.


- 21:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svaki početak je na početku...

Smjestila sam se u busu iza zblajhane cehinje, mahnula mami i tati i pustila suzu uz uz zvuke one stare pjesme koja je svirala u busu: when i need you, i just close mz eyes and i'm with you NA CESKOM!!!! Vozaci simpa česi (ovaj plavi je cak imao i futbalerku), a malo iza mene cura koja sa zagrebackog filozofskog koja je dobila stipendiju preko kroatistike. Zove se Dragana, smjestena je u domu blizu mog i ostaje 4 mjeseca. Odmah smo se skompale. Prospavala sam skoro cijeli put (srecom, bus je bio poluprazan i svi smo imali po dva sjedala samo za sebe), ono sitno sto nisam spavala, brbljala sam s Draganom. Nist posebno. Malo su nas maltretirali Slovenci na granici, al to sam nekak i očekivala

Stigli smo u Prag u 7 i 15 ujutro. Padala je kisa. Na Florencu nas je docekao Marko. Marko je sin mamine srednjoskolske prijateljice koji u Pragu studira kontrabas. Jako visok, jako mrsav, jako smijesan. Covjek vjesalica. Otisli smo na kavu u neku birtijetinu na kolodvoru u kojoj je grupica čeha (u 7 ujutro!!!!!) pila pivo, gledala formulu i (!) navijala. Al onak jako ko na stadionu Ale, aleeeeee!!!! Formula i navijanje??
Sa svih nasih (kad se zbroji) 7 torbi (ja sam imala 2, Dragana 3, Marku sam donijela 2) krenuli smo put mog doma koji se zove Hvězda. Prosli smo kraj Draganinog doma (taj se zove Větrník)i ostavili nju tamo. Moj dom (to se ovdje zove kolej) je ogroman. Ima 3 bloka (ja sam u trecem), u sklopu drugog bloka je disko klub, a hospoda (restoran/pivnica/birtija) je taman kod izlaza iz mog bloka. Simpa teta na porti smjestila me u hostinsky pokoj (soba za goste) jer je bila nedjelja pa studentska sluzba ne radi i nemrem dobit svoju stalnu sobu. Ogromna sobetina sa 4 kreveta na kat. Tusiranje i spavanac. Popodne je granulo sunce pa smo se Dragana i ja isle prosetat, i sjele u hospodu na kavu. Konobar nam je stalno dolazio za stol pitat jel nam jos sta treba i stalno nam je mjenjao pepeljaru, pa smo se umislile da mu se svidjamo. Ali ne… to svi konobari ovdje rade. Nemrem se naviknut. Naviknem li se, postat cu prava pravcata bitch kad se vatim doma. Navecer smo otisle do grada na pivu (a zakaj da dam 6 i pol kuna za kavu kad je pivo 5 ?) a onda na spavanje.

Slijedece jutro provela sam u tom uredu za studente. Dobila sam sobu i opalili su me po dzepu. 5 i pol tisuca kc (1kn=4kc) za dva mjeseca unaprijed. Dobro. Cimerica talijanka (Alessandra) iz Pise. Njoj je stalno hladno, stalno je u krevetu, spava u trenirci sa salom oko vrata a sad se uspjela i prehladit pa kise i kasljuca i curi joj nos. Sobica je mala ali ima dusu. Na katu je puno stranaca, imamo 2 prostorije sa 4 tusa (bez zastora, naravno) i 2 kuhinjice. Tusevi su unisex pa zna bit zanimljivo jer na ovom jednom ne radi brava. To se Alessandri takodjer ne svidja pa si je pocela trazit stan. I non stop visi s deckom na mobitelu i jamra. Popodne sam se nasla sa svojim koordinatorom Tomandlom. Samo nas je dvoje ceepusovaca na etnologiji – ja i Juraj iz slovacke. Inace, nekak se potrefilo da su ove godine na ceepusu samo cure i tak sam si nekak ponosna da je to jedino musko bas samnom. Pan Tomandl je super tip, duhovni vodja koji mi je odmah uvalio literaturu i poceo pricat o „ustavu etnologie“ a nije mi bas puno znao rec o ovim prakticnim, zemaljskim stvarima tipa- jel se trebam prijavit na policiju, gdje vadim potvrdu da sam „stazistka“ (stipendisti se ovdje zovu stazisti) ili bar kog da pitam gdje se vadi potvrda da sam stazistka. Draganin koordinator, pan Kouba, osim sto prica makedonskohrvatskosrpskim jezikom i strasno je smijesan, zna dosta korisnih informacija. Taj mi se dopao. A dopala sam se i ja njemu pa me “posvojio“ tako da sad imam dva koordinatora-duhovnog i zemaljskog. Isle smo vadit iskaznice.
Vratile smo se u dom i odlucile si skuhat kavu. Nemamo nikakav lonac. Nema veze posudit cemo. I kuc, kuc od vrata do vrata zicamo ljude da nam posude "njeco pro zavržit vodu pro kavu". I mislimo si, kak su ti česi grozni, samo nas blijedo gledaju i kao, nitko nema. Moš mislit kak nitko nema nikakav lonac. Nedaju nam, škrtice jedne češke. I tak... tek drugi dan, kad me teta na porti zamolila da ZATVORIM vrata sam se sjetila da zavržit na češkom ne znači zavrijeti.
A kaj mogu... bit će bolje.

- 14:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ko?? Ja??

Došao je kraj najvećoj muci mojih roditelja: odslušala sam i ta zadnja predavanja na bohemistici, etnologiji i kulturnoj antropologiji. Da, da…. Njihova Ivi je postala APSOLVENT. Ponosni tajo se skoro napio, majka je pustila suzu a dedu je skoro strefio infarkt. To kaj imam još 9 ispita za položit nije toliko bitno. A onda je uletila i stipendija: semestar studiranja etnologije u Pragu. Mislim, nije da ja okolo ne pričam da sam je dobila zbog svog fantastičnog prosjeka (3,4) ocjena a još k tomu i izgledam ko da imam 21 pa priča prolazi. Nitko ni ne pomišlja da je agonija mojih roditelja trajala punih 7 godina. Da budem iskrena, dobila sam stipendiju zbog sulude kombinacije studijkih grupa (ko bi normalan iskombinirao etnologiju s češkim? osim mene i jedne jehovine svjedokinje nitko…). Ja se lijepo prijavila (jehovina svedokinja nije) i, hop… eto stipendije. Ponosni tajo se skoro napio, majka je pustila suzu a dedu je skoro strefio infarkt. Ja nisam mogla vjerovat. Napokon napuštam roditeljski dom. I onda je krenulo s ofriškavanjem putovnice, vađenjem kreditne kartice (koja, naravno srče novce s maminog računa), višednevno šopingiranje (imam novu karticu, ne bu valjda besposleno sjedila u novčaniku), vađenje raznoraznih internacionalnih studentskoispod26godnih iskaznica za popuste (eh, da sam tada znala šta će me tu čekat) i na kraju odlazak po atobusnu kartu. “Kartu do Praga, molim Vas.” “Povratnu?” “Ne! Jednosmjernu!!!” sretno sam otpjevala teti na šalteru. I tako sam se rastala sa svojom dragom zagrebačkom familijom 31.09.2006. u 21:30h. Ponosni tajo je pustio suzu, mamu je skoro strefio infakt a deda se propisno napio.
- 14:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (4)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opísečko blogýku

Linkovky na sájtovky

malý český rěčničko