KAMEN DO KAMENA UZ PJESNIČKE CESTE

15.01.2016.

Na jednom kamenom licu neizbrojivo sonetnih vijenaca. (maslinapjesmaloza)

Utkana duša u nepokretnoj stijeni. (shadow-of-soul)

Kamenje je zaokružilo (Dinaja)
svjetlost.

Evo kamen raste i u beskraj stremi. (Sjaj Oriona)

Za pjesnika sonetska isprepletenost je svugdje. (NEMA RAJA NA ZEMLJI)

Daorson...

Prijeteća praznina
života bez strasti,
bez titraja,
bez pomaka.

Praznina ne postoji,
rekoše mudraci.

Postoji,
dragi moji,
začaurena u strahu.

Sjene su nestale,
sunce ostalo.

Odživjeli smo
putovanja,
oduprli se iskušenjima
i vratili u zbilju.

Miris masline,
i postelja.

Kamenje je zaokružilo
svjetlost.


Roko Dobra: KAMEN

evo kamen raste i u beskraj stremi
bujan cvat mu plamti podno sinjeg neba
nikom se ne moli da mu doček spremi
jer izvan svog sjaja ničijeg ne treba

neranjivu dušu u žilama nosi
i na zlatnu tronu nikad se ne jada
pa zbog čega Sizif kamenom prkosi
kad mu s vrha nade na dlanove pada

što smo u vremenu? kamen vječnost diše
ponizujuć davno sasušene kosti
i dok vrište vjetri i nariču kiše
u njegovu carstvu prolazni smo gosti

ogrnuti dronjkom il raskošnom togom
eno ga u slavi! padnimo pred Bogom


Roko Dobra: OČI DUŠE

Ivanu Vidoviću

Ti vidiš dublje od same dubine
gdje su začeci sve sama otkrića
pojave kakve tajanstvenih priča
dokle god sežu svjetovi sudbine

Ti vidiš prostor i najdublje tmine
kada si plamen svog nutarnjeg bića
i kad si kadar vratiti mladića –
a što je snaga tvoje popudbine.

Ti vidiš, eto, i rugobu sjena
čak u namjeri da se mrakom hitne
u lice nade, hladne kao st'jena.

Ti vidiš skroz i kroz zidine tmuše
masline, pjesme i loze ushitne
u svakom trenu, znam, očima duše!


Ivan Vidović: BLAGOSLOV MORU

Roku Dobri

Blagoslov moru kad klesati znade
dušu kamena i valom i snagom,
poruke iz dna tišine i nade.
Sladosti ćutim vedrom glazbom, blagom.

Blago kamenu kad vječno je ljubljen
rosom i suncem riječi toplih, šumnih.
Kamenu blago kad nije izgubljen
u priči mora, snova vedroumnih.

Struje dolaze iz dalekih neba,
tornado prijeti upornim bijesima
i hukom blizom iz potaje vreba.

A ti si pjesnik i more i otok,
ne daš se smesti pa krasiš krijesima
krvavi život, pučine krvotok.

Moj vam pozdrav i moja vam velika prijateljska i pjesnička HVALA!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.