pjemasloz

četvrtak, 31.12.2015.

POBIJEDIMO MRAK U DUŠI

SVRHA SVIH POBJEDA

Svoj ću pobijedit mramorni, gusti mrak,
svijeće zapalit vlastitoga zrenja,
osvijetljen neka bude ti put, a vlak
dvojbe stisnut do smrti mrtvog stijenja.

Stlačen do vriska, uzdignut do krijesa,
na žeravama dubokih ognjišta,
trajne su, znadem, tišine mog bijesa
krvave bitke na dlanu strništa.

Primi moj plamak, obraz i tugu,
pobjeda svrhu svih ranih i kasnih,
krikni u svjetlu, izvoru i lugu,
smjer nam pokaži iz bezdana masnih.

Povorka neka sretnih ljudi teče.
Na njima sunce ljubav svoju peče.

Sabrani soneti

- 22:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 30.12.2015.

IVAN VIDOVIĆ: ZBIRKA pjesama "PLODOVI PATNJE" MILE KLARIĆA, šesti dio,svršetak

ZAVRŠNA PJESMA


BLAGDAN USKRSA

Jutros su nebesa vedra
do dna;
hrvam se sjetom,
patnjom i postanjem,
a snagu mi donosi
Svjetlo Uskrsa.

Zvona s katedrale
dižu nas uvis
do sunca.

Ruka je neka
svemoćna
jutros pomela
tragove sve
zgusnuta mraka
i nedoumica.



Ova završna pjesma vrhunac je (i dubina) Milinoga uspinjanja do vrha svoje drage planine, ali s one strane, obrasle trnjem, obdarene oštrim kamenim zubima...
Bila to Gradina rodnoga mu stankovačkoga kraja ili neki vrh daleke Himalaje, svejedno, trebalo je i drače, i mrazeve, i poklizine, i kamene oštrice i opuzine svladati i doći do vrha žuđene uzvisine (ili do dna intime) i doživjeti "ruku neku svemoćnu" koja u novom danu "mete tragove mraka i nedoumica".

Ujević, obraćajući se Bogu (u Svakjidašnjoj jadikovci), reče: "...i znaj da sin tvoj putuje/ dolinom svijeta turobnom/po trnju i po kamenju/od nemila do nedraga..."
Noseći turobnost i patnju i na plećima, i u srcu, i krvavim stopalima, i na staračkim kostima...putuje Ujević do "krijesa u brdima...".
Mile do "nebesa vedrih do dna."

Svatko od nas svojom stazom, ali, sigurno, neposutom laticama, nepoznatom, neoranom...
Padajući, ustajući, na tsunamiju trajne patnje ili u iskri radosti...

Od Božjeg plana i nauma, od začeća i rasta u prvom domu, maternici, od rođenja, od prvih koraka do odraslosti, starosti...do smrti nosimo križ, ne kao privjesak, već kao Božje obilježje, kušnju, potvrdu i ponos.
I sve to kroz malo blještave radosti, a kroz obilje trpnje, boli, patnje.

O patnji, kao ljudskoj označnici i znaku prepoznavanja, sudbonosnom pečatu, govori svaki čovjek danomice, pjeva svaki pjesnik stihom i rimom, svaki kipar rezom dlijeta, svaki slikar pokretom kista i akordom boja...
"Izgleda da je trpljenje neodvojivo od ljudskog, zemaljskog življenja, i ono to doista jest" (Fra Ante Kekez: Duhovne misli sv Ivana Pavla II., Salvifici doloris, str. 6)

Ili: "Rječitost križa i smrti nadopunjavaju se rječitošću uskrsnuća. U uskrsnuću čovjek pronalazi sasvim novu svjetlost koja mu pomaže utirati put kroz gusti mrak poniženja, sumnji, očjanja i progonstva. (Isto, str.35.)

Preda li se čovjek patnji, postaje i postane besplodni panj u truleži života.
Stvaramo li i u patnji (a patnja je svakodnevni sok života), ostavit ćemo najiskreniji i najdublji trag, neizbrisiv trag u svom životu, trag koji može biti smjerokaz mnogim pojedincima koji se predaju očaju i plaču izgubljenosti
Patnja i svestrana aktivnost u patnji vodi čovjeka u život i nakon smrti, u Uskrsnuće: "...vjera korak olovni snaži;/nagrada su daleki vidici/gdje snaga zrije i gdje zakon važi;/prostranstvo plodne njive/pripada klici/i slutnji istine kristalne./A križ pritišćući/dariva radost dohvata/zore obećane." (KRIŽ, uvodna pjesma)
Ili. "...hrvam se sjetom/patnjom i postanjem/a snagu mi donosi/Svjetlo Uskrsa" (BLAGDAN USKRSA, završna pjesma)

Dakle, ne patnja kao očaj, kao vječni plač i utapanje u suzama, kao izgubljenost, kao krah i krhotine rđe, već stvaralačka patnja, plodonosna patnja, spasonosna patnja (salvifici doloris, kako poručuje sveti Ivan Pavao II.)..
I pjesnik Mile Klarić i sv. Ivan Pavao II., Mile stihovima, sv Otac poslanicama, isto poručuju svima nama: nakon pada dignuti se, stvarajući, opirući se, leteći-do sunca.

Muljevita društvena zbilja, bezizlaz:

"I jučer, i danas, i sutra
sve je bez boje i mirisa
otkako bezglavo vrtoglav moćnik
odijeva zbilju u halje besmislene."
(Samo živi nosom u oblacima)


Molba Bogu:

"Bože beskrajni,
koji sve stvorio jesi,
zauzdaj pakost,
opameti zle što rade."
(Gluma)


Smirenost trpljenika:

"Dok je pravednik smiren
molitvom."
(Mir i dobro)


Uskrsnuće:

"Zvona s katedrale
dižu nas uvis
do sunca."
(Blagdan Uskrsa)


Isus je rekao, Isus je govorio, Isus govori: Vjera te tvoja spasila!

- 11:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.12.2015.

SONETNI VIJENAC ROKA DOBRE

JUČER MI POŠTAR DONESE ČETIRI KNJIGE:
"GODIŠNJA DOBA", "MORE BOLI", "RASPJEVANA IMENA" i "GOLGOTO, MOJ PLAČU".
SVAKI MI SE ŽIVAC NAPUNI RADOŠĆU!
VELIČINOM PRIJATELJSTVA!
JESI LI, IVANE VIDOVIĆU, IKADA DOBIO TAKO BOGAT I JEDINSTVEN DAR?
NIKADA!
A TE KNJIGE UPRAVO IZIĐOŠE IZ TISKARE I, EVO IH, DOLETJEŠE U STANKOVCE!

ROKO, PRIJATELJU STARI, OD DAVNOGA HRVATSKOGA PROLJEĆA, KOJE U NAMA, STARIM HRVATIMA, NIKADA NE POSUSTA, HVALA TI!
NEKA MILOSRĐE BOŽJEGA BLAGOSLOVA GRIJE TVOJU DOBROTU, NESEBIČNOST I PLODONOSNU TI INSPIRACIJU TVOJE MEKE DUŠE!
I SVIM NAŠIM ČITATELJICAMA I ČITATELJIMA NEKA BUDE TAKO!


Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPi</p>
</div>
 <!-- Tekst posta -->

</td>
</tr>
</table>

<div class= - 09:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 15.12.2015.

EVO ME

Da mi je biti, kao nekad, grana
u vatri živca i nadomak nada,
da mi je biti ogrijana strana
uma i sreće, tvorac serenada!

Opet bih luku gradio za ciku
radosne djece, rastenja i leta.
Opet bih kišu grlio i sliku
ptica na nebu, njivu zlatnog kreta.

A što ću sada kad nema pomoći
i slaba vrenja ne daju ni snima
žariti dane, već davne svemoći
k'o ledenjaci mrzlim klize tlima?

Evo me zemlja i vinograd zovu!
Evo me pjesmu započeh već novu!

Sabrani soneti

- 14:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.12.2015.

IVAN VIDOVIĆ: ZBIRKA pjesama "PLODOVI PATNJE" MILE KLARIĆA, peti dio

ČETVRTA SKUPINA PJESAMA (Plamsaj proljeća)



Nekada si, blaga dušo,
Sve malene sebi zvao,
I nebesno Ti si carstvo
Jadnicima obećao.
Sad Ti pjesma one vodi,
Sve za koje dušom dišem;
Golgota je kamen tvrdi,
Kud stihove svoje pišem!

I gledajuć kaplju rujnu,
Što iz Tvojeg srca kaplje,
O, Gospode, oprost čujem,
Sto ga Tvoja usna šapće.
I osjećam, što Ti zbori
Od očiju suza vruća,
Da ne može nikad biti
Bez Golgote uskrsnuća!

Ah, neka nas kao zvijezde
Tvoje svete suze vode
Tamo, gdje se divno sjaji
Carstvo duha i slobode,
Gdje još ne bje oskvrnuto
Bojnom krvi cvjetno polje,
I kud hoda anđel mira
Med ljudima dobre volje!
(S.S. Kranjčević: GOLGOTA, kraj pjesme)


Od trpnje do proljeća i Uskrsnuća. Tko posrne u tuzi, ostaje u zimi jada, odakle nema pogleda ni vedrine ni spasenja.

Pjesnik Mile Klarić veliki je ratnik u životu kojega krijepi vjera u život, domovinu, obitelj,
dobrotu i popravljivost čovjeka.


Uz vapaje srca i duše,
grlice proljetne
suze mi boli suše
i želju bude-
bratom im biti.
(Plamsaj proljeća)


Grlice dvije
u vrtu mome
plamte srećom
u razbuktalom svibnju;
grije ih
u sunca sjaju
radost ljubavi čiste,
koju samo one znaju
(Iskrenost, cijela)


Do koljena u vodi,
na pličini žala,
a odlučan u trenu,
Ivan se sprema
razbit zrcalo bonace
i probuditi Sirenu
zaspalu...
(Sirenin dragi)


Kos u fraku crnom
udvorno pjeva
svojoj dragoj
žutim kljunom
u zanosu proljetnom.

I čeka, i čeka,
hranjen milinom,
u nadi velikoj
da ljubav drage
u gnijezdu toplom
bukne
raspjevanim potomstvom.
(Radost življenja, cijela)



Jakov i Mate, i Anselmo
svesrdno i predano njegovahu,
od vremena davnih,
oganj živog ognjišta predaka mojih,
plamen u naslijeđu darovahu
sinovima sinova mojih.
(Konoba nas zagrljajem brati)


O, iznenadna Srećo,
objesi mi se o vrat
umiljato
u osvit
proljeća cvjetna
ili čulne jeseni
i shvati:
tanka je nit
do raja-
pomno je treba čuvati!
(Radost postojanja, cijela)


Jutros sam grlio sunce
objeručke dok su
risale svod mekanim kretom
raspjevane ptice;
probudio se potok, žureći niz litice,
a cvijeće se umivalo rosom,
pozdravljajući proljeće.
(Osvit preobraženja)


Livadom pršte
mirisni izvori,
udomljuju se u cvijeću
raskošno, bujno
prostranstvima vedrim.
(Istina i laž)


Groma krijes prijeti
olujom-
bahatost moćnika strepi
pred snagom iskonskom;
drhte u nemiru
svom.

Dok je Pravednik smiren
molitvom.
(Mir i dobro, cijela)


Neke mračne sile
pokopat bi htjele
zlatovez sretnika;
poduhvate smjele
i Gospine snježne
paljulje bijele.
(Gospa Snježna)


Iz prostora "bez uzleta i nade", "s ranom otvorenom", iz rasula (ne)vremena, iz "tuge klasja žita", iz kaljuže mračnih , teških, ubojitih i razarajućih, smrtnih emocija i raspoloženja (koja u duši i vidicima Milinih srušenih uzdanja stvoriše teška i neizlječiva društvena stanja i zbivanja u svijetu i Lijepoj našoj, te moralna nestalnost i pokvarenost ljudi) do "plamsaja proljeća" u kojem "grlica prostore veseljem ispunja", u kojem "grlice dvije u vrtu mome plamte srećom u razbuktalom svibnju..."

Plodovi patnje, trpnje, boli...plodovi su životnih padova, posrtanja, ali i uzdizanja, bitaka, rasta u nadama...Pjesme kao plodovi!

"Tko pelin nije guto, taj ne zna što je sladost,
tko tužan nije bio, taj ne zna što je radost,"


Tu biblijsku, vječnoživotnu, čovječansku, istinu Nazor je pretočio u skladnost
dvostiha i dao utjehu svakomu pjesniku.

A Kranjčević kratko, jasno, upečatljivo, neporecivo:

"Golgota je kamen tvrdi,
Kud stihove svoje pišem!"


Pjesnik Mile, kolega mi pjesnik i prijatelj, i tužan je bio i pelin je pio.
I nije, kao ni ja, još ispio sve čaše niti je sve suze vratio natrag u izvor živca da ne kapnu i da se ne skotrljaju niz obraze...
Pjesme sve kažu!
Iz ponora patnje, boli i trpnje do svjetla:
do mekoće zagrljaja žene (supruge), do nade u unucima, do uočavanja i zagrljaja ptica (grlica, kosova...) na granama bora, do plamsaja proljeća u velikomu biću prirode, do srastanja s precima...do uskrsnuća.
To je pjesnikova cesta u ovoj zbirci, Milin simboličan (i stvaran) uzlet iz dubine oceanske do proljeća oko kuće, u duši.

Kad bolnik ojača sebe iznutra, postaje neumrli i neporaženi ratnik!

"...sve se može kad se hoće
u žarka svanuća:
preporodno topi se
studen
promrzlih klonuća."
(Osvit preobraženja)


(uskoro šesti dio)


- 09:22 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 05.12.2015.

SVAKODNEVNE SLIČICE

hrvatske kćeri


hrvatske kćeri
ubijaju
majke i očeve svoje
nemilosrdno
zaboravom

hrvatske kćeri
ne primjećuju
u polju vida
i zamrzle topline
korake roditeljske
pogledom klize ponosne kćeri
prema vršcima čempresa

hrvatske kćeri u miješalicama
sporednih strana svijeta
i svemira

hrvatske kćeri
ubijaju živote nevinih
u lancunima
i utrobama dana

(Iz hrvatske brazde, 2013.)

- 19:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 02.12.2015.

ZASTAVE MORAJU LEPRŠATI STALNO

zastave


zastave moraju lepršati stalno
kad stane vjetar rastu močvare
i umiru krikovi utopljenika
kakav li j to plov
bez urlika valova
romantičari su debelogusci
čuvari zlata u dvorima uvala
nama treba žulj svestrani
i pjesma nepokajnika


rasprodaja


evo bezbojnog neba
evo bezbojnih ljudi
visoko treperi svijeća
u zaklonu svira južina
mravi se sklonili pred kišom
zaklana višnja pod zidom
korača krdo sigurno
sito
srebrna riječ zatvorena
zastave lepršaju same
mlitavo
tereni na rasprodaju


KAMENO PODNEBLJE, Zagreb, 1985.


- 19:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se