pjemasloz

nedjelja, 22.02.2015.

U SABORNICI

I ono zrno
pogdjekoje
što uđe bistro,
poletno
i čisto,
sada
u sjedalu mekom
klija i šuti
kao kurva nova.

Pjesme II.- krajobrazi
Zadar, 2007.

- 17:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 21.02.2015.

UZDANJE

Uzdaj se u se i u kljuse svoje.
Vrijedi li, Bože, i kod Tebe gore
ova istina zemna? Ovdje tvore
dane bogići ne poštujuć Tvoje.

Novac u džepu, ljubav tek u riječi,
neradnik kusa, a gladuje tvorac,
stoluje zloća, a samuje borac.
Ni munja Tvoja grijehove ne priječi.

Kad zakoraknem u dvore ljekarne
tvojega svjetla, naći li ću sliku
prijetvornu ovu ili zvuke harne?

Uzdam se u se i u svoje kljuse .
Zar drugo mogu uz ovakvu kliku?
Mnogi noževe u klancima bruse.

2006.

- 15:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 10.02.2015.

HRVATSKIM DRAGOVOLJCIMA

Potomci vi ste Zrinskih, Frankopana,
Vrančića, Mara i Matije Gupca.
Sloboda više nije zakopana.
Hrvatske boje! Nebo zlatnog trupca!

Barjaci uma! Gle, hrvatske duge!
Rosi nam svjetlo gdje bijahu mraci.
Gledamo sretni sjajnost nove pruge.
Slapovi skaču. Mirne sreće vlaci.

"Idile" prave puteljcima teku:
vladari gojni bacaju u nemoć
godišnja doba. Nove rane peku
radničke slutnje: rad ne stvara svemoć.

Oj, dragovoljče, ne sviraj dvojnice!
Rastjeraj site hrvatske gnojnice!

(2oo9.)

- 21:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.02.2015.

IVAN VIDOVIĆ: "ČOVJEK I ŠIPAK" ili "ODA ŠIPKU"



Stankovci, 23. listopada 2o11.

Ne znam s koje strane bih ti prišao
kako bih pogledao ovu ljepotu.
Ne znam jesi li ljepši,
o, plode šipka,
izvana ili iznutra.

Što te tako učinilo slatkim i lijepim plodom života?
Tko te nadario tom visinom?
Kako ću doći,
kojim to stepeništem popeti se,
do tvoga vrha smisla i ljepote?
A to znači željeti dosegnuti nebo,
onu čistoću oblaka i plavine nebeske.

Ostaje mi, kao čovjeku, ubrati i pobrati ove divne plodove
i svaki dan uživati u slatkoći težačkoga života.
Ostaje mi sanjati o tako slatkim plodnim visinama
do kojih čovjek ni doći ne može,
tek sanjati, sanjati, sanjati.

Kao da sam te jučer posadio!
Onu malu grančicu, sadnicu.
A, gle...

Dok moje godine odlaze u nepovrat,
ti rasteš i daješ plodove.
Ja starim raspucanog uma,
očekujuči poziv Nepoznatog, Nepoznatog, a Slutećeg.
Ti rasti, ja oslazim
i, odlazeći, pozdravljam tvoju upornost, plodonosnost, slatkost, ljepotu.
O, šipče moj!
O, šipče moj!

Prolistaše se knjige silne
i listove razbacaše vjetrovi.
A ti? Odlaziš, ipak, sa mnom?
Ne, ja odlazim sam.
A za tobom će čeznuti novi naraštaji, novi naraštaji
kojima dadoh put i primjer.

Ivan Vidović

- 18:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se