Gnjavi me tašta, mračna žudnja i zla.
Voda, što budi početak mi misli,
u magle snova blatnjava baca tla.
Krvave rane. Crvi sunca stisli.

Kako otrovno mirisat ću more?
Ostavit komu kamenu ću braću,
u nedogledu, kad orljava zore
svijetli i šumi u pčelinjem saću?

S oblaka, evo, zvonjave silaze
meni pa šutim: valu ću il' kršu,
zmije gdje suze i jezike plaze?
Vidim li sliku: konji snope vršu.

U koračanju zarastaju rane.
U koračanju ne će meso vrane.

SABRANI SONETI, Zadar, 2010.