Stankovci, 24. veljače 2013.

Majka Elizabeta (Elza) ih je nosila pet mjeseci, okozila ih, oblizala ih, osušila ih, tri posteljice pojela, podojila dječicu svoju, razgovarala s dječicom svojom...grijala ih cijelu hladnu noć na slami...još dugo će ih dojiti, s njima se igrati, čuvati ih i radovati se s njima skokovima života. Tako radi naša koza Elza.

KAD BI NAŠE HRVATICE KOZE BILE!!! BILO BI SVAKE SRIĆE U HRVATSKOJ!!!

ODEŠ LI I TI

23.02.2013.

Odeš li i ti, sunca komadina
u glib će pasti i nikada više
zablistat ne će modra nam Gradina.
Crna se krpa paučine njiše.

Da bismo čuli sve njezine vrutke,
mora li biti zemlja baš bogata?
U svijetu tuđem tek male smo lutke,
muči nas samo srećica rogata.

Pragove tvrde izgrist će štakori,
doći će vuci sa svih sivih strana.
Ognjišta? Crkve? Tek mrtvi faktori.
Starica slijepa k'o spaljena grana.

Pramati moja. I naša. Odeš li,
morat će mrtvi ustati, znadeš li?


SABRANI SONETI, Zadar, 2010.

SLAP I SVJETLOST STIJENE

18.02.2013.

Ne vidiš više zanos, a ni varku,
kada se strgne s toga lica ljuska.
Pojelo sunce svijetle kreme barku,
iz crna oka istrčava pljuska.

Tako to biva kad nestane veza
između slapa i svjetlosti stijene,
sve dublji je mrak, popis anamneza,
na prašnost dana ne padaju mijene.

Ne rađa jutro i lice se grči,
ježi se plamen, a mog'o bi biti
baklja na čelu da duša ne cvrči.

Prijekorno možda moguće je skriti
maglene noći. Sve ipak je laska.
Smrači se glatka, kad umremo, maska.

SABRANI SONETI

PEJZAŽ

13.02.2013.

Krpe, brazde snijega na zemljici mirnoj.
Snivaju oblaci dok vjetar ih muze
u zdjele putova. Na grančici svirnoj
crvendać, tišina. Daljine i suze.

Nemirna u meni, o, ženo, proklinjem
zidove prirodne i sve mrske ljudske,
zastore i maske stalno opominjem,
o, nesretna ženo, od krvi magnumske.

Ljubičasta vrela klešem ti kamena
i sličnosti tražim u očima znojnim.
Hramovi stameni i trublja limena.

U živcima bijelim uvijek šikljaš mojim,
u zjenici buktiš, u slavu imena.
I sisama tvojim nebne zvijezde dojim.
SABRANI SONETI

DOK SE SONETI ODMARAJU

05.02.2013.

Kapekine
obogaćuje hrvatski duh
presađujući vagine na dlanove maloljetnica

Hrvatski seljaci
sade
vlati riže
u prisojima brda
gdje temperatura
ne pada ispod minus dvadeset stupnjeva ispod ništice.

U kamenicama krša
ima vode do velikih vrućina.

Potomci Cortesa
hvataju zečeve oko smrika i grabova.

Kad se razvuku
staze
eurodruma,
tice će se razletjeti na sve strane.

Sove ostaju
i tuguju
za miševima.

Ozebao
čekam požare
sunca na
obrazima močvara.

"Da' će
Bog i goli
gaće."



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.