ELEGIJA

31.10.2012.

Njiše se meso u bokovima,
pucaju sise u masnoćama,
trepere zvuci u tokovima,
luduju zvona u samoćama.

Vrte se nade i u ranama,
roje se ose i u geslima,
umiru riječi i na usnama,
obzori tonu i sa veslima.

Trnu se vatre u zjenicama,
umiru nade na otocima,
šire se rupe u mjenicama.


Klecaju oči po pločnicima,
ostaje blato u potocima,
beznađe, strava u moćnicima.


MASLINE MOGA DJETINJSTVA

26.10.2012.

Žedne masline.
Voda da mi je biti
pod vrelim nebom!

Skakuće srce.
Moje masline zriju
na mirnom suncu.

Glatka kožica
plodova čuva gorkost
zemlje strpljive.

Masline pletu
na mojim dlanovima
vijence sonetne.

Maslina-žena
trudna na suncu. Ja tek
uporni berač.

Zeleno lišće
maslina pod nogama
zgnječeno žuti.

Bura zavija
oko kantuna kuća
kamenih, sivih.

Djeca, šuteći,
donose siće, pune
zrelih maslina.

Ćaća moj tankim
nogama gnječi žute
meke masline.

Miriše ulje
na licu vode tople
u toploj kaci.

Čaša, žutoga
ulja puna, smije se.
Žuto sunašce.

Toplina sreće.
Miris škije ispunja
prostor do greda.

Mater uštipke
friga na vrelom ulju
u tavi crnoj.

Mirisna kosa
dječja. Ruka majčina
umiva večer.

Čitavo selo
pjeva pjesme radosne
sred noći burne.

Petrolejka tek
budna. Djeca umorna
na uljnoj dasci.

Moj ćaća grli
mater moju znojnu.
A ulje spava.

Vijorna bura
tuče zidove stare.
Kuća se ne da.

Usred maštila
zriju oči svjetiljke.
Ulje se ulji.

Zora već zori.
Toplina još kraljuje.
Bura i ulje.

GUBITNIK

16.10.2012.

Jer nesreća je vjesnik tek nesreće
kod dobrih ljudi i pametnih glava,
pregršti svjetla cure, a krekeće
kamena kiša. Čija plače slava?

Gubi tko ima srca u djelima,
nezlobno sniva mračnim nebom i tlom.
Strašno je, zar ne, biti na vrelima
rijeka i smisla, a neokićen zlom.

Padaju koji sveđ sanjaju vedro.
Sreća je žulja crnocrne boje.
Za svoj plov istkaj, širi svoje jedro.
Vršci motike crvima se doje.

Gubi tko ima izvor u nadama.
Sretan tko živi sav u fasadama.

NA KAMENOM TRGU

11.10.2012.

Suh vam je zdenac baš ljubavi danje,
Ptica će umrijet očajnom naivcu.
Vidiš: sve samo prljave su sanje,
nestalne, lažne, kao gordost krivcu.

Riječi su tržne skliske, hladne k'o mraz.
Mrziti sada! Propisi su takvi!
Ima li krvi za glineni obraz?
U vjetar viče netko kojekakvi.

Slasna ste radost za muhe i mrave,
ori se vječnost među vaše kosti,
smiju se crvi i grickaju glave.

Jačaju oštre svekamene osti,
mesari kolju i glupave brave.
Znali ste nekad i tući i bosti.

KONJI

08.10.2012.

I vuku konji teret nezahvalni
gore pa dolje. Samo oni znaju
vući bez rijrči, bez bunta zahvalni
vodi i suncu. Vuča nikad kraju.

Glavom i repom znojno zadovoljni.
I vuku konji stalno klimajući.
Možda će noćas gazda mrzovoljni
slame podbacit, ruke trljajući.

Krvavi konji, prostor malouman.
Bičevi tuku nadu obećanjem.
Dokle će onaj što je nezuluman
zorit u vuči, a potvrđen zdanjem?

I vuku konji, uz jade sumorne.
U džepe tuđe, duboke, humorne.

ARIVISTI

03.10.2012.

Vjetri u crkvi. Podmićuju pope.
Miši u fraku trčkaraju slijepo.
Kada kleknuti, komu oprat stope?
Sve su im klupe poredane lijepo.

Kapele grade od mramora živa
na raskrižjima grijeha i glađenja.
Opasno cvijeće od baruta siva
u sustavima krinke i klađenja.

I bez kralješka, i bez dara sveta,
i bez obraza, i bez skleka snažna.
K'o masna debla usred posna svijeta,
k'o drski prdež sred klobuka važna.

Vidim li krpe umjesto zastava?
Vidim li gubu drakonskih rastava?

Crna kraljice, vaše ogorčenje razumijem, s vama dijelim svaku riječ vapaja i nade...
Ali, morate naći snage u sebi i dalje nezaustavljivo stvarati, pisati i ići naprijed.
Razbijači ljepote života i pjesničkog poniranja u život i te kako uživaju u krhotinama tuđe sreće stvaralačke... Ti razbijači nečiji su plaćenici.
Hrvati moraju znati da se hrvatski duh i hrvatsko srce mora znati braniti i na virtualama, a ne samo na terenu.
Nesretni razbijači i koljači na kraju se kanibalski nažderu vlastitim smrdljivim mesom.
Ova izopačena lutalica (koja uznemiruje vas i mnoge druge)) stječe "popularnost" na vlastitim izmetinama i time se ponosi u svom štakorskom podzemlju, bez sunca i osunčanih divota.

Graditelji lijepoga i plemenitoga za sobom ostavljaju mirisne i plavetne zadivljujuće zasade. A vi ste graditeljica i zagovornica plemenitih misli i zanosne ljepote mašte pjesničke.

Samo hrabro!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.